REPUBLIKA HRVATSKA

P-500/2022-36

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Toniju Grgurinu, u pravnoj stvari tužitelja: 1. NU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]. UU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Dina Džaja Kovač, odvjetnica u Šibeniku, protiv tuženice REPUBLIKE HRVATSKE (OIB: 52634238587), koju kao zakonski zastupnik zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, nakon javne glavne rasprave zaključene 7. svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice zakonskog zastupnika tuženice HU, više državnoodvjetničke savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, na ročištu za objavu presude održanom 23. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se zahtjev tužitelja i u dijelu preostalom nakon pravomoćnosti djelomične presude zbog izostanka ovog suda br. P-500/2022-16 od 8. svibnja 2025. ranije donesene u ovoj pravnoj stvari i sudi:

Utvrđuje se da su tužitelji NU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i UU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] suvlasnici svaki za po ½ suvlasnička dijela nekretnine prema skici mjesta očevida, koja sastavni dio ove presude, označena kao čest. br. 10004/13 K. O. [katastarska općina], i to dijela površine 143 m2 označenog brojevima 1-2-3-4-5-1, odnosno suvlasnici svaki za po ½ suvlasnička dijela nekretnine oznake čest.br. 10004/1, a koji dio prema Geodetskom elaboratu broj 227/2021, koji izradio Ured ovlaštenog inženjera geodezije Tino Vujević, dipl. ing. geod. i koji potvrđen od strane Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Šibenik, Klasa: 932-06/2021-02/2535 označen novom oznakom i to kao čest. br. 10004/12 K. O. [katastarska općina].

Pogrešna je uknjižba prava vlasništva na nekretnini oznake čest. br. 10004/12 upisanoj u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] na imenu Republika Hrvatska, pa se ovlašćuju tužitelji temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini oznake čest. br. 10004/12 K. O. [katastarska općina] na svoje ime svaki za po ½ suvlasnička dijela uz istodobni izbris istog prava s imena upisanog.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi, i to glede dijela zahtjeva koji je predmet odlučivanja ovom presudom, tvrde da su suvlasnici i suposjednici fizički određenog dijela nekretnine oznake čest. br. 10004/1 K. O. [katastarska općina], a koji dio da je prema Geodetskom elaboratu broj 227/2021 kojeg je izradio Ured ovlaštenog inženjera geodezije Tino Vujević, dipl. ing. geod. i koji potvrđen od strane Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Šibenik pod br.: Klasa: 932-06/2021-02/2535 označen novom oznakom i to kao čest. br. 10004/12 K. O. [katastarska općina], a koji da zajedno s nekretninama koje su bile predmetom djelomične presude zbog izostanka donesene u ovoj pravnoj stvari čine kompleks kojeg u naravi čini obiteljska kuća s okućnicom koji da se u neometanom vlasničkom posjedu njih i njihovih pravnih prednika nalaze više od 200 godina. Ujedno su naveli da je rečeni kompleks sa svih strana omeđen suhozidom i betonskim zidom, kao i da je isti ranije služio kao teren za ispašu pčela zbog čega da isti nosi naziv „Čelar“. Naveli su i da su predmet ove presude, a kako sastavni dio većeg kompleksa, stekli nasljeđivanjem oca KU pok. N koji, pak, da ga je stekao nasljeđivanjem majke CU, a ona kupnjom od RU pok. U izvršenom 20-ih godina prošlog stoljeća. Osim toga, naveli su da je u zemljišnim knjigama ovog suda kao vlasnica predmetnih nekretnina upisana tuženica. Slijedom istaknutog činjeničnog supstrata, a sukladno rezultatima u postupku provedenog očevida, tužitelji su konačno ustali zahtjevom stavljajući ga u sadržaju kao u izreci ove presude.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu opirala istoj i njome stavljenom zahtjevu navodeći da po tužiteljima nije dokazano stjecanje prava vlasništva na predmetu spora od strane njih ili njihovih pravnih prednika, odnosno da bi sadašnji upis prava vlasništva glede istog na njezinom imenu bio pravno nevaljan. Osim toga, navela je da činjenica odgovarajućeg dugogodišnjeg posjeda predmeta spora od strane pravnih prednika tužitelja za sada ničim nije dokazana, a niti da je poznato stanje na licu mjesta. Ujedno je navela da predmet spora prema podacima iz katastarskog operata nije upisan kao posjed tužitelja ili njihovih pravnih prednika.

3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem zemljišnih knjiga ovog suda za K. O. [katastarska općina], zapisnika s očevida od 5. lipnja 2025., skice mjesta očevida izrađene po vještaku mjerniku H (nom. K) C, ing. geod. iz „Ureda za izmjeru“ d.o.o., Šibenik i digitalno potpisane 9. srpnja 2025., Geodetskog elaborata izrađenog od strane Ureda ovlaštenog inženjera geodezije Tina Ujevića, dipl. ing. geod. od 1. srpnja 2021., rješenja o nasljeđivanju ovog suda br. O-861/78 od 14. studenog 1979., rješenja o izvedenom stanju od 21. ožujka 2017., iskaza tužitelja, te iskaza svjedoka BU i TU, dok stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Analizom i ocjenom svih u postupku provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, kao i rezultata cjelokupnog postupka, sud postavljeni zahtjev tužitelja i u dijelu preostalom nakon pravomoćnosti djelomične presude zbog izostanka ranije donesene u ovoj pravnoj stvari nalazi osnovanim.

6. Naime, ocjenom u postupku provedenih dokaza sud je sljedećih utvrđenja:

- da predmetni realni dio kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] (formirane cijepanjem kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], površine 143 m2), u naravi predstavlja parkirališni prostor i stepenište položeno uz javnu prometnicu tj. nerazvrstanu cestu (katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]), a koji niti jednim svojim dijelom ne zadiru u istu, sve kao sastavni dio većeg kompleksa kojeg u naravi čine obiteljska kuća s dvorištem i okućnicom (što se identificira kao kat. čest. [katastarska čestica] i odgovarajući realni dijelovi kat. čest. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina]), te sve u naravi ograđeno betonskim zidom odnosno suhozidom,

- da je predmetna kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] od osnivanja zemljišnih knjiga za K. O. [katastarska općina] bila upisana u korist Općinskog Odlomka Primošten, zatim, od 1950. kao Općenarodna imovina, te konačno od 2008. kao vlasništvo tuženice,

- da se predmet spora, kako to proizlazi iz personalnih dokaza provedenih tijekom postupka (iskaza svjedoka BU /rođ. 1951./ i TU /rođ. 1950./, koji su iskazivali o svojim neposrednim saznanjima glede posjedovnog stanja na predmetu spora, a kojim iskazima su u cijelosti potvrđene tvrdnje tužitelja isticane u tom smislu u činjeničnom supstratu tužbe), odnosno provedenih materijalnih dokaza (i to rezultata očevida provedenog na licu mjesta - kojim je utvrđeno da predmet spora predstavlja sastavni dio većeg kompleksa kojeg u naravi čine obiteljska kuća s okućnicom, sve u naravi vidljivo ograđeno od susjednih nekretnina), nalazio u kontinuiranom, samostalnom i od nikog ometanom posjedu tužitelja i njihovih pravnih prednika (bake im CU, odnosno roditelja KU /preminulog 1978./ i ĐU) koji su ih kontinuirano koristili u stambene, a ranije i u gospodarske svrhe (kao svinjca i štale u kojima su držali ovce i mazgu).

7. Nadalje, u vezi primjene relevantnih materijalnih propisa u ovoj parnici ističe se kako slijedi:

- da iz dokaza provedenih tijekom postupka, posebno onih personalnih (vodeći pritom računa o dobi u postupku saslušanih svjedoka), nije moguće s dovoljnom sigurnošću zaključiti o izvršavanju posjeda od strane pravnih prednika tužitelja glede odgovarajućih realnih dijelova predmetne nekretnine kroz vrijeme dosjelosti propisano pravnim pravilom iz paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika (koje bi bilo dovršeno do 6. travnja 1941.), a koji propis se ima primijeniti na odnose nastale prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 6/80. i 36/90. te „Narodne novine“ br. 53/91. i 92/94.) tj. 1. rujna 1980., odredbom članka 29. kojeg propisa je bilo izričito zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u vlasničkom režimu ranijeg društvenog uređenja (društveno vlasništvo, općenarodna imovina i sl.),

- da je odredbom članka 388. stavak 4. ZV, a koji propis je stupio na snagu 1. siječnja 1997., bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile statusa kao u konkretnom slučaju, kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, s tim da je ta odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. („Narodne novine“ br. 137/99.), te je ujedno Zakonom o izmjenama i dopunama ZV („Narodne novine“ br. 114/01.) dopunjen članak 388. na način da je novom odredbom stavka 4. propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u rečenom statusu kao i stjecanje stvarnog prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma.

8. Pravno je shvaćanje ovog suda da se u konkretnom slučaju, neovisno o vremenu podnošenja tužbe (prije ili poslije naprijed citirane odluke Ustavnog suda RH), u vrijeme dosjelosti valja uračunati i vrijeme proteklo prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, te u svezi s tim da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela (u konkretnom slučaju izvorna odredba članka 388. stavak 4. ZV-a) mora snositi država i iste se ne smiju ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (kakvo pravno shvaćanje je, primjerice, izneseno i u odluci Europskog suda za ljudska prava: Trgo protiv Hrvatske).

9. Slijedom svega naprijed navedenog, a odlučujući o zahtjevu tužitelja u granicama navoda istaknutih u činjeničnom supstratu tužbe (iz kojih zapravo proizlazi i da bi predmet spora po njima bio stečen dosjelošću), te polazeći od utvrđenja ovog suda da je kontinuirani, samostalni i od nikog ometani posjed tužitelja i njegovih pravnih prednika, i to bake im CU, odnosno roditelja KU i ĐU, glede kompleksa sastavni dio kojeg je i predmet spora izvršavan najkasnije počev od sredine 50-ih godina prošlog stoljeća (od kojeg vremena su u postupku saslušani svjedoci imali neposrednih saznanja glede posjedovnog stanja na licu mjesta), i to na način da su ih koristili u stambene i gospodarske svrhe, a koji posjed ovaj sud po kvaliteti nalazi makar savjesnim odnosno poštenim, te koja kvaliteta posjeda se presumira po samom zakonu, dok postojeće vlasničko i posjedovno stanje glede predmetne nekretnine upisano u javnim evidencijama (zemljišnim knjigama i katastarskom operatu) samo za sebe, a polazeći od gornjih utvrđenja ovog suda, te suprotno stajalištu tuženice, ne odriče posjedu izvršavanom glede predmeta spora od strane tužitelja i njihovih pravnih prednika kvalitet savjesnosti odnosno poštenja, pa kako u konkretnom slučaju u vezi potraživanja tužitelja ne postoji suprotstavljeni privatni interes trećih osoba, to je zaključak ovog suda da su tužitelji, računajući i posjed izvršavan glede predmeta spora kao sastavnog dijela većeg kompleksa od strane bake im CU te roditelja KU i ĐU, odgovarajući realni dio kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] (rezerviranog katastarskog broja kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], predmet spora na jednake dijelove (za po ½ dijela) stekli ispunjenjem za to zakonom propisanih pretpostavki - izvanrednom dosjelošću rok koje je, propisan člankom 159. stavak 4. ZV-a (u trajanju od 40 godina), svakako dovršen do vremena neposredno nakon stupanja na snagu ZV-a, a prije donošenja naprijed navedene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, slijedom čega je zahtjevu tužitelja valjalo udovoljiti u cijelosti i presuditi kao u izreci.

10. Odluka o parničnom trošku je izostala budući da stranke nisu stavile zahtjeve za nadoknadu istog.

Šibenik, 23. lipnja 2026.

SUDAC

Toni Grgurin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

DN-a: tužiteljima, po punomoćnici i tuženici, po zakonskom zastupniku