REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-543/2025-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Nataši Vukić, u pravnoj stvari tužitelja DOMAK d.o.o., Zagreb, Selska cesta 46, OIB: 86170416512, kojeg zastupa punomoćnik Luka Roić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Jujnović Lučić Marković, j.t.d. u Zagrebu, Strojarska cesta 20/XXII, protiv tuženika TRGOVINA DRAMALJ d.o.o., Crikvenica, Vinodolska 20, OIB: 15118782876, kojeg zastupa punomoćnik Daniel Hanik, odvjetnik u Zagrebu, Milana Amruša 15, radi isplate 29.496,88 EUR s kamatama, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. svibnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 23. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv – 4285/2023 od 10. listopada 2023. koje je donio javni bilježnik Neven Kućar iz Omišlja, Put mora 1, u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da isplati tužitelju 29.496,88 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznose od:

- 2.650,71 EUR od 10. listopada 2022. do isplate;

- 2.389,98 EUR od 24. listopada 2022. do isplate;

- 199,15 EUR od 26. listopada 2022. do isplate;

- 1.901,62 EUR od 5. studenoga 2022. do isplate;

- 2.265,86 EUR od 24. prosinca 2022. do isplate;

- 1.195,10 EUR od 19. veljače 2023. do isplate;

- 11.265,60 EUR od 5. lipnja 2023. do isplate;

- 3.536,33 EUR od 24. lipnja 2023. do isplate;

- 1.364,18 EUR od 12. kolovoza 2023. do isplate;

- 2.728,35 EUR od 3. rujna 2023. do isplate, koje teku od 10. listopada 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 7,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju troškove ovršnog postupka koje je odredio javni bilježnik od 933,09 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10. listopada 2023. (dana donošenja rješenja o ovrsi) do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 4.716,42 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje od 23. lipnja 2026. do isplate teku prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 15.9.2023. podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku Neven Kućar iz Omišlja, radi isplate 29.496,88 EUR s kamatama, na temelju vjerodostojne isprave – ispisa otvorenih stavki na dan 15.9.2023.

2. Na rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv – 4285/2023 od 10.10.2023. (list 28 spisa) kojim je cijelosti prihvaćen prijedlog za ovrhu, tuženik je podnio prigovor. Osporio je dug iz otvorenih stavki. Navodi da je tužitelj pogrešno izdao račune jer je naveden pogrešan OIB; neka roba nije uopće zaprimljena jer nema potpisanih otpremnica; i tužitelj nije preuzeo natrag robu koja tuženiku ne treba. Osim toga, tužitelj ne ispunjava preuzete obveze iz Ugovora o poslovnom partnerstvu

3. Rješenjem Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj Povrv-222/2023 od 4. rujna 2025., rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv – 4285/2023 od 10.10.2023. stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, te su ukinute provedene radnje, a postupak je u tom dijelu nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga (list 53-55 spisa). Istim rješenjem Općinski sud u Crikvenici se oglasio stvarno nenadležnim i spis ustupio stvarno i mjesno nadležnom Trgovačkom sudu u Rijeci.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je u podnesku od 5.12.2025. obrazložio da su stranke bile u poslovnom odnosu te da je tuženik u jednom trenutku prestao plaćati račune za uredno isporučenu robu zbog čega je tužitelj i pokrenuo ovaj postupak. Kao dokaz da je isporučenu robu preuzeo upravo tuženik, tužitelj je dostavio otpremnice na kojima je jasno vidljiv pečat s OIB [osobni identifikacijski broj]om tuženika. Tužitelj smatra da su navodi tuženika životno nelogični. Čak i da je na pojedinim računima došlo do omaške, tuženik se ne može u ovom postupku pozivati na to iz razloga što ovom spisu prileži Izvadak iz otvorenih stavaka u kojem je naveden ispravan OIB i naziv dužnika, te dostavlja i račune koji proizlaze iz navedenog IOS-a. Tuženik je zaprimio prijedlog za ovrhu s ispravno navedenim podacima društva dužnika koje je, prema dostavljenim otpremnicama, robu doista i zaprimilo, te je bio pozvan podmiriti dugovanje i spor riješiti izvansudskim putem od strane javnog bilježnika, na što je od strane tužitelja već bio pozivan. Ističe kako je životno nelogično i nejasno zašto je tuženik, ako je već smatrao da nije obvezan niti jednim izdanim računom, sa svog bankovnog računa podmirivao iste te račune. Više je nego očito kako tuženik svojim paušalnim prigovorima ide za tim da odugovlači ovaj postupak i izbjegne plaćanje dospjelog, a nepodmirenog dugovanja. U odnosu na prigovor tuženika kako tužitelj ne ispunjava preuzete obveze iz Ugovora o poslovnom partnerstvu, tužitelj ističe kako tuženik uopće nije ugovorna strana tog Ugovora te je bespredmetno u ovom postupku raspravljati o navedenom. Predložio je da sud prihvati tužbeni zahtjev.

5. U daljnjem tijeku postupka tuženik je u podnesku od 29.12.2025. istaknuo prigovor nedostatka pravnog interesa, prigovor nedostatka aktivne legitimacije i prigovor promašene pasivne legitimacije. Tuženik prigovara i na okolnost da bi dostavljene isprave predstavljale vjerodostojne isprave. Ističe i prigovor zastare. Ističe prigovor nepostojanja tražbine, kao i prigovor već plaćene tražbine. Tuženik ističe kako raspolaže sa ispravama iz kojih je vidljivo kako tužitelj umanjuje svoje tražbine prema tuženiku s naslova prijeboja, te nadalje predlaže svjedoke koji su upozna ti sa okolnosti nepostojanja tražbine tužitelja prema tuženiku, odnosno koji imaju neposredna saznanja o neosnovanosti tužiteljevih navoda. Ističe kako je tužitelju prigovarao već i na same neosnovane račune koje je tužitelj ispostavljao, da ih uopće ne bi dostavljao tuženiku, odnosno da robu nije isporučio (odnosno tužitelj ne raspolaže valjanim otpremnicama koje bi bile potpisane i ovjerene po zastupniku/djelatnicima tuženika), odnosno tuženik ističe kako u vezi sa predmetnim neosnovanim računima nije kor istio pogodnost odbitka pretporeza, što bi svakako učinio da je priznavao tražbinu tužitelja kao valjanu. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev.

6. Predmet spora je zahtjev za isplatu 29.496,88 EUR s kamatama od 10.10.2022. za isporučenu robu prema računima broj: - 3639-10-91; - 3850-10-91; - 3892-10-91; - 4029-10-91; - 4720-10-91; - 5521-10-91; - 1229-10-91; - 1423-10-91; - 2143-10-91; i - 2483-10-91 iz razdoblja kolovoza 2022. do srpnja 2023..

7. Među strankama je sporna aktivna legitimacija, osnovanost tražbine, namirenje tražbine, zastara i visina tražbine.

8. Radi utvrđivanja spornih i odlučnih činjenica sud je izveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju u spisu, saslušanjem svjedoka ĆŠ (str. 156-157 spisa), svjedoka AŠ (str. 160-161 spisa) i svjedoka RŠ (str. 161- 163 spisa), utvrđujući odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22). Na temelju izvedenog dokaznog postupka sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Prije svega, da tražbina tužitelja sukladno odredbi čl. 221. b. st. 1. ZPP -a postoji, dokazuje dopis Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Klasa: 410-01/26-01/67, Ur.broj: 513-07-08-26-4 od 17.2.2026. (stranica 147 spisa), koji je sud pribavio po prijedlogu tužitelja ali i tuženika i prema kojem dopisu je tuženik po svim utuženim računima koristio pravo na odbitak pretporeza.

10. Uzgredno se napominje da je tuženik na str. 108 podneska od 29.12.2025. neistinito tvrdio da nije koristio odbitak pretporeza, pokušavajući osnažiti svoje tvrdnje o neosnovanosti utuženih računa.

11. Stoga je na tuženiku bio teret dokaza da tražbina ne postoji.

12. Da tražbina tuženika ne postoji tuženik je pokušao dokazati saslušanjem stranaka, te svjedoka FŠ, RŠ, VŠ. Sud je po prijedlogu tuženika odredio saslušanje zakonskog zastupnika tuženika MŠ ali isti nije pristupio na ročište 5.5.2026. (str. 155 spisa) . Sud je ocijenio da bi njegovim daljnjim pozivanjima došlo do odugovlačenja postupka, ali i da njegov iskaz kao stranke ne bi doprinio drugačijem ishodu postupka.

13. Iz provedenog dokaznog postupka sud je zaključio da su stranke bile u višegodišnjem poslovnom odnosu iz ugovora o kupoprodaji pića iz odredbe čl. 376. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a, Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) u kojem je tužitelj isporučio tuženiku piće, dok je preostala tuženikova obveza plaćanja cijene prema računima s zakonskim zateznim kamatama.

14. Iz iskaza svih saslušanih svjedoka (ĆŠ, RŠ, VŠ) proizlazi poslovni odnos između stranaka. Svjedok ĆŠ (zaposlen kod tuženika i osoba od povjerenja direktora tuženika) je iskazao da mu je poznat 1 sporan račun po kojemu eventualno ne bi bila dostavljena roba ali se nije znao izjasniti o kojem računu bi se radilo. Svjedoci VŠ i RŠ nisu imali konkretnog saznanja o tuženikovim prigovorima na dostavljene račune a koji bi se odnosili na to da roba nije dostavljena tuženiku, iako su dozvoljavali da su greške moguće ali i da se korigiraju.

15. Nakon što je tuženik koristio odbitak pretporeza po utuženim računima, sud je ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor aktivne legitimacije i neosnovanosti tražbine.

16. Tuženik je tvrdio i da je je tražbina namirena te je isticao prigovor na visinu tražbine te je prigovorio da je nastupila zastara.

17. Namirenje tražbine tuženik je pokušao dokazati ugovorom o poslovnom partnerstvu od 1.5.2019. koji je sklopljen između tužitelja i IŠ vlasnice obrta za ugostiteljstvo [obrt] (čije saslušanje je tuženik predložio pa od toga odustao) navodeći da je tužitelj bio dužan davati tuženiku odobrenje koje nije dao.

18. Uvidom u taj ugovor sud je zaključio da su stranke preuzele određene obveze po istome, ali nije mogao zaključiti o ispunjenju obveze IŠ vlasnice obrta za ugostiteljstvo [obrt]. Također iz istoga ne proizlazi što bi tužitelj bio dužan po istome nakon 1.5.2022. kada je ugovor protekom vremena istekao.

19. Kako se računi odnose na razdoblje od kolovoza 2022. do srpnja 2023., to ugovor u utuženom periodu nije niti bio na snazi.

20. Tuženik u prilog svojih tvrdnji o plaćanju tražbine nije predložio financijsko vještačenje. S druge strane, tužitelj je predložio financijsko vještačenje ali je tijekom postupka od tog dokaznog prijedloga odustao, pa je od određenog financijskog vještačenja odustao i ovaj sud jer se radi o parničnom postupku u kojem stranke mogu predlagati ali i odustajati od predloženih dokaza.

21. Stoga sud zaključuje da eventualne obveze tužitelja po ugovoru o poslovnom partnerstvu od 1.5.2019. ne mogu umanjiti tuženikovu obvezu prema tužitelju.

22. Tuženik je isticao i prigovor zastare, ali ovdje se primjenjuje zastarni rok od 3 godina prema odredbi čl. 228. st. 1. ZOO-a. Najraniji račun izdan je 10.8.2022. s rokom dospijeća 9.10.2022. (str. 72 spisa) a prijedlog za ovrhu je podnesen 15..9.2023. pa u tom periodu nije proteklo 3 godine, slijedom čega se i ovaj prigovor tuženika ukazuje neosnovanim.

23. Dakle, tuženik nije uspio otkloniti svoju obvezu plaćanja robe jer nije uspio oboriti zakonsku presumpciju o postojanju tužiteljeve tražbine, te nije uspio niti umanjiti obvezu jer nije ponudio adekvatne dokaze za utvrđenje neke tužiteljeve obveze prema trećoj osobi a što bi moglo utjecati na tuženikovu obvezu prema tužitelju. Tuženik je spominjao i da je tužitelj dužan primiti povrat robe, ali nije dostavio dokaz da bi robu vratio tužitelju niti popis te robe koja je spremna za povrat.

24. Slijedom navedenog, sud je pozivom na odredbu čl. 376. st. 1. ZOO-a prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu 29.496,88 EUR s kamatama, te je pozivom na odredbu čl. 451. st. 3. ZPP-a u cijelosti održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, odnosno donio je odluku sukladno točki I. izreke presude.

25. Odluka o zakonskim zateznim kamatama koja teče na glavnicu temelji se na odredbi čl. 183. st. 1. i čl. 29. st. 1. i 2. ZOO -a prema stopi koja se primjenjuje u trgovačkim odnosima i prema zatraženom dospijeću od 10.10.2022..

26. U točki I. izreke presude sud je tužitelju održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koji je donio javni bilježnik i u dijelu u kojem je tužitelju dosuđen nastali trošak postupka kojeg je odredio javni bilježnik od 933,09 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja rješenja o ovrsi. Trošak se odnosi na sastav prijedloga za ovrhu od 497,50 EUR (Tbr. 11. t. 1.), trošak PDV-a (25%) od 124,38 EUR (Tbr. 42.) sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa); te javnobilježničke nagrade i troška PDV-a od 311,21 EUR obračunatom sukladno čl. 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj 8/11 i 114/12 i 9/21). Taj trošak je bio nužan za donošenje rješenja o ovrsi.

27. Sud nije provodio dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika i svjedoka FŠ iz razloga suvišnosti, jer je sve odlučne činjenice utvrdio na temelju isprava sukladno odredbi čl. 492.a ZPP-a, temeljem saslušanja svjedoka i dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, slijedom čega se saslušanje ukazalo nepotrebnim i neekonomičnim.

28. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu pa mu je priznat trošak sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika za slijedeće radnje:

- pristup na ročište 11.12.2025., 29.1.2025., 5.5.2026. i 19.5.2026. od 500,00 EUR za svako (Tbr. 9. t. 1.), ukupno 2.000,00 EUR;

- sastav obrazloženog podneska od 5.12.2025., 12.1.2026. i 3.3.2026. od 500,00 EUR za svako (Tbr. 8. t. 1.), ukupno 1.500,00 EUR;

- PDV (25%) od 875,00 kuna (tbr. 42.) odnosno ukupan iznos od 4.375,00

EUR.

Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na presudu od 341,42 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama Republike Hrvatske.

29. Slijedom navedenog, sud je tuženika obvezao da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 4.716,42 EUR s kamatama, odnosno donio je odluku sukladno točki II. izreke presude.

30. Slijedom navedenog, sud je donio odluke kao u izreci presude.

Rijeka, 23. lipnja 2026.

sudac

Nataša Vukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.