Posl. br. K-216/2024

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Azri Budalici Mijalić, uz sudjelovanje Ivone Bender, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog NC povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, poslovni broj KO- DO-204/2024 od 27. kolovoza 2024. zbog kaznenog djela iz čl. 235. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23, 36/24, dalje u tekstu: KZ/11) nakon javno provedene rasprave 11. prosinca 2025., 5. ožujka 2026., 21. svibnja 2026. te 17. lipnja 2026. u prisutnosti Ante Vetme, općinskog državnog odvjetnika u Dubrovniku, optuženika te branitelja optuženika Dina Hadžiomerovića, odvjetnika u Dubrovniku, 23. lipnja 2026. objavio je i p r e s u d i o  j e

I.

Na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 126/2019, 80/2022, 36/2024, 72/2025, 13/2026 dalje: ZKP/08) stavlja se izvan snage kazneni nalog izdan presudom ovog suda broj 216/2024 od 10. rujna 2024.

II. Optuženik JC, OIB: [osobni identifikacijski broj], sina ŠC i IC rođene N, rođenog **.**.1982. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanina Republike Hrvatske, trgovačkog predstavnika, oženjenog, otac jednog maloljetnog djeteta, pismenog, sa završenom srednjom školom, srednjeg imovnog stanja, nalazi se na slobodi.

k r i v  j e

što je 4. srpnja 2024., oko 15,30 sati u Pijavičinom, Donje Pijavičino 69, pristajući oštetiti AC, imenovanog udario rukom u glavu, a od kojeg udarca su naočale marke Solano koje je AC imao na glavi pale na tlo i pri čemu je došlo do puknuća lijeve ručke naočala, a na koji način je AC oštetio za 300,00 eura,

dakle, oštetio tuđu stvar,

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine - oštećenje tuđe stvari, opisano i kažnjivo po čl. 235. st. 1. KZ/11.

III. Na temelju čl. 235. st. 1. KZ/11 optuženik JC se

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju 5 (pet) mjeseci

Na temelju čl. 56. KZ/11, optuženom NC se izriče

UVJETNA OSUDA

tako što se izrečena kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci prema optuženiku neće izvršiti, ukoliko optuženik ne počini novo kazneno djelo u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti ove presude.

IV. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 oštećeni AC se, s imovinskopravnim zahtjevom, upućuje u parnicu.

V. Temeljem čl. 148. st. 1. dalje u tekstu ZKP/08 optuženik se obvezuje snositi troškove ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. ZKP/08 i to, paušalne troškove kaznenog postupka sukladno čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u iznosu od 200,00 eura, kao i trošak svjedoka CC u iznosu od 5,31 eura, a što ukupno iznosi 205,31 eura, koje je dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude, uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske, model HR64, IBAN: [broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-21624 (opis plaćanja: troškovi u predmetu K-216/2024), te dostaviti sudu primjerak uplatnice.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku podnijelo je ovome sudu optužnicu pod brojem KO-DO-204/2024 od 27. kolovoza 2024. protiv optuženog NC zbog kaznenog djela iz članka 235. st. 1. KZ/11, s prijedlogom za izdavanje kaznenog naloga.

2. Ovaj sud je prihvatio zahtjev Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku te presudom pod posl. br. K-216/2024 od 10. rujna 2024. (list spisa 41 - 45) izdao kazneni nalog kojim je okrivljenik proglašen krivim. Okrivljenik je pravodobno podnio prigovor protiv kaznenog naloga i optužnica je dostavljena optužnom vijeću, koje je rješenjem posl. br. Kov-177/2024 od 18. listopada 2024. potvrdilo optužnicu. Kako je optuženik pravodobno podnio prigovor protiv kaznenog naloga, odlučeno je kao pod toč. I. izreke te je kazneni nalog ovoga suda, posl. br. K-216/2024 od 10. rujna 2024. stavljen izvan snage.

3. Pozvan da se očituje o optužnici, optuženik je izjavio da se ne smatra krivim.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao i pregledao fotografije naočala (list spisa 11 – 12), prijava ozljeda za JC od 4. srpnja 2024. (list spisa 75), dopis PU dubrovačko – neretvanska, PP Ston od 28. svibnja 2026. (list spisa 80) te spis ovog suda Stalna Služba u Korčuli posl. br. Pp-2214/2024. Također, sud je ispitao svjedoke AC (list spisa 60 – 61), GC (list spisa 64 – 65), CC (list spisa 65 – 66), EC (list spisa 67), FC (list spisa 71 – 72), DC (list spisa 72 – 73). Na kraju dokaznog postupka ispitan je optuženik te je pregledan i preslušan zapisnik o ispitivanju osumnjičenika NC s audiovideo snimkom ispitivanja, pred PP Ston od 19. srpnja 2024. (list spisa 13-19). Temeljem odredbe čl. 418. st. 5. ZKP/08, pročitan je i pregledan izvadak iz kaznene evidencije za JC. (list spisa 38-39).

5. Nije sporno da je predmetnog događaja u mjestu Pijavičino došlo do sukoba između okrivljenika i oštećenika, a sve zbog parkirnog mjesta, a što proizlazi iz iskaza oštećenog i iskaza optuženog.

6. Sporno je s obzirom na obranu okrivljenika, je li okrivljenik oštetio naočale oštećenika.

7. U svojoj obrani na raspravi kod ovog suda 17. lipnja 2026. (list spisa 83) optuženik je naveo da ima obiteljsku kuću na Pelješcu, mjesto Pijavičino, pa da je pošao iza posla tamo, a kada je došao ispred kuće i išao parkirati, u toj jednosmjernoj ulici, su već bila parkirana tri vozila, a jedno vozilo je bilo gdje on inače parkira, ispred njegove kuće. Naveo je da je vidio da su na susjedovoj kući radovi i tu je bilo 3 -4 ljudi te da je pitao čije je vozilo, sva tri vozila su bila njihova. Naveo je da je on bio zadnji u koloni u toj ulici, a s obzirom da je to jednosmjerna ulica vratio se unazad i stao na jedno proširenje kako bi se auto ispred njega moglo pomaknuti, da su oni pomaknuli jedno auto, ali da nisu pomaknuli auto koje je bilo parkirano ispred njegove kuće. Naveo je da je ostavio upaljeno auto i ključeve u njemu kako je bilo jako vruće toga dana i da je pošao pitati hoće li pomaknuti auto, a da su otac i sin sa krova gdje su radili rekli da neće. Naveo je da je tu došlo do razmirica te da je taj sin sišao sa krova i zaletio se na njega, da ga je išao udariti šakom u glavu, da je on digao ruke i počeo se braniti, u to je došao i drugi sin i otac te su svo troje bili na njemu i tukli ga. Naveo je da je imao dva mobitela, jedan službeni i jedan osobni, i kako je tu bilo čupanja mobiteli su mu ispali na pod, da je nakon nekog vremena skočio u dolac, 10-15 metara udaljeno od mjesta gdje je bilo čupanje, a kada se malo smirilo vratio se i išao je uzeti mobitele sa poda, a da mu je oštećeni istrgnuo iz ruka mobitele. Naveo je da je nakon toga sam pošao prema autu da uzme ključeve od kuće te je vidio da nema ni ključeva od auta, pa da je ušao u kuću, a kako u kući nema telefona, tako mu je oštećeni i njegov brat i otac rekli da mu neće vratiti mobitele dok im ne da novce, tj. dok im ne da 300,00 eura, spominjali su očale. Naveo je da je ušao u kuću MC da mu posudi mobitel da nazove policiju, te da je nakon toga došao i DC i isto je s njegovog mobitela zvao policiju jer ista nije dolazila. Naveo je da nije oštetio naočale oštećenog. Naveo je da njegova obitelj i CC vode sudski spor. Naveo je da u ovom metežu nije primijetio je li netko nosio naočale, kada te netko napadne ne gledaš tko nosi naočale, da nije nikome oštetio naočale, a kasnije kada su razgovarali vidio je da oštećeni nosi naočale za vid, dok je njegov brat nosio sunčane naočale, i tako ih je i razlikovao.

8.1. Prema iskazu oštećenog AC kod ovog suda od 11. prosinca 2025. (list spisa 60 – 61) predmetnog događaja je došao raditi u Pijavičino te je oko 15 sati došao s posla JC i rekao da mu je zauzeo parking mjesto. Naveo je da tu nema znaka zabrane parkiranja niti da je to nečije parking mjesto, to je slijepa ulica, promet nije bio ugrožen nikome. Naveo je da je okrivljenik počeo dovikivati da skloni auto na što mu je gazda kuće kod kojeg su radili rekao da ne sklanja auto i na to je JC rekao gazdi kuće koju su radili u smislu što se on javlja. Naveo je da je u tom trenutku njegov otac povikao što se tu događa na što mu je optuženik rekao "šta se ti javljaš, prčim ti majku". Naveo je da je okrivljenik pošao do njihovog kombija, ljutito, da im razbije retrovizor, ali se zaustavio pa je poletio na njega, udario ga šakom, i da su u tom trenutku su pale predmetne naočale i razbile se, da su se tu potukli te da je njegov otac došao da ih razdvoji, također dolazio je i njegov brat, a okrivljenik kada je vidio da isti dolazi pobjegao je. Naveo je da se radi o naočalama za vid, marke Solan, a kada mu je sud predočio fotografije priložene u spisu (list spisa 11-12) naveo je da su to upravo te naočale. Naveo je da ne zna točno koliko su naočale vrijedile jer ih je davno kupio, ali otprilike oko 300,00 eura, najmanje. Naveo je da kada se dogodilo ovo sve predmetni događaj i to da ga je optuženik udario i da su naočale pale na pod su vidjeli CC i GC. Nadalje, naveo je da on ne poznaje od prije optuženika, a kada se ovo sve dogodilo policija je dala zabranu prilaska jedan drugome 8 (osam) dana te da je optuženik sutradan iz auta gledao u mene i pokazao mu prstima "upucat ću te".

8.2. Prema iskazu svjedoka GC koji je dao na raspravi kod ovog suda 5. ožujka 2026. (list spisa 64 - 65) predmetnog događaja ih je CC pozvao da mu rade krov, da je on bio na krovu u popodnevnim satima u trenutku kada je ovaj dečko napao njegovog sina, ovaj dečko je ovdje optuženik JC. Naveo je da je on pitao što se dešava, a optuženik mu je opsovao mater i to dva puta "prčim ti mater". Naveo je da on nikada nije vidio optuženika i ne zna tko je. Naveo je da je vidio da gura i udara njegovog sina, te su tom prilikom pale naočale za vid od oštećenika. Naveo je da je on sišao sa krova da spasi sina te da je on rastavio optuženika od oštećenika, a da je u tom momentu EC od udaljenosti od 20 metara vikao što se tu događa, a optuženik kada je vidio EC pobjegao na ledinu i tom prilikom mu je ispao mobitel i još neke stvari. Naveo je da ne zna što je bio uzrok da optuženik napadne njegovog sina, kasnije je saznao da je to bilo zbog parkinga, iako napominje da nigdje nije bilo zabrane parkiranja. Naveo je da je kasnije saznao da je zbog nekih prijašnjih odnosa optuženik bio ljut na gazdu kuće koju su radili, CC, pa da se išao iskaliti na njima. Naveo je da ih nije prethodno upozorio niti da pomaknu auto niti išta drugo. Također, naveo je da su te naočale za vid od njegovg sina bile ispod njih dok su se oni gurali, a kada mu je sud predočio fotografije na listu spisa 11-12 misli da su to naočale od oštećenika

8.3. Na raspravi kod ovog suda 5. ožujka 2026. sud je ispitao svjedoka CC (list spisa 65 - 66) koji je naveo da je dogovorio posao za pokriti kuću, da mu poprave krov i konstrukciju sa KC i da su došli popodne raditi sa kamionom, kombijem i prikolicom, a drugi kamion je ostao skroz dole na njegovom parking placu. Naveo je da je iza njegove kuće slijepi put, odvojak javnoga puta, i trebalo je parkirati sva ta vozila i da je to sve u nekih 20 metara da se može parkirati u tu slijepu ulicu, da su obje ulice slijepe i nisu vozne. Naveo je da je u međuvremenu došao JC, grubo reagirao na parkirana vozila, da on tu parkira i da činjenica jest da on tu povremeno parkira i da se obratio da se maknu vozila. Naveo je da ga je pitao "zašto? ljudi tu trebaju raditi." Napomenuo je da je to javni put i nije ničije privatno vlasništvo. Naveo je da je optuženik reagirao pogrdnim riječima te da je tada nastao sukob sa sinom od GC, mislim da se zove AC, to je sin koji nosi očale, jer da drugi sin ne nosi očale. Naveo je da je optuženik je tada i GC izrekao pogrdne riječi, opsovao mu je, opsovao mu je mater i da je optuženik udario sina od KC i pale su očale. Naveo je da je on te očale uzeo, svojom rukom podigao sa poda i vidio da su slomljene. Naveo je da je nastalo naguravanje, došao je i drugi sin od GC, oni su iz ruke uzeli mobitel NC, ne zna tko je uzeo, on se sklonio, a JC je tada pobjegao, skočio preko jednog zida dolje u vrt.

8.4. Nadalje, sud je na raspravi 5. ožujka 2026. ispitao svjedoka EC (list spisa 67) koji je naveo da su došli raditi u Pijavičino kod Eljamara, da se nisu došli svađati. Naveo je da je došao optuženik i rekao da smeta kamion, bahato, jebat im mater. Naveo je da je on pomaknuo taj kamion, i dok se vraćao jer je pomaknuo kamion vidio je da se mlate njegov brat i okrivljenik. Naveo je da su tom prigodom su slomljene naočale njegovom bratu, a optuženik je pobjegao. Naveo je da nije vidio tko je slomio naočale, a kada mu je sud predočio fotografije na listu spisa 11-12 naveo da su to upravo te naočale od njegovog brata. Nadalje, naveo je da je išao preparkirati kamion i kada se vraćao prema njima okrivljenik je pobjegao i zvao policiju , automobil od okrivljenika je bio kada se skrene sa glavne ceste pa nekih 10 metara, ne zna je li bio zaključan i je li bio upaljen motor, nije vidio mobitel od okrivljenika, zna da je bio problem sa mobitelom, ali je vrlo vjerojatno bio u obližnjem vrtu kada je pobjegao okrivljenik.

8.5. Na raspravi kod ovog suda 21. svibnja 2026. sud je ispitao svjedoka FC (list spisa 71 – 72) koji je naveo da je tog predmetnog dana bio u kući te je odmarao popodne, a da je JC uletio u njegovu kuću, izgreban i iščupan i rekao mu da mu da telefon da zove policiju jer nije imao svoj telefon. Naveo je da on ne zna što se događalo vanka, ne zna koliko je ljudi bilo, ne zna jesu li kome slomljene naočale, nije ništa vidio niti čuo, obzirom da je cijelo vrijeme bio unutar kuće. Naveo je da mu je okrivljenik rekao da mu da telefon jer su ga napali, ova trojica su bila na kući, podrazumijeva se da su ga oni napali i da je okrivljenik bio izgreban po licu.

8.6. Nadalje, na raspravi kod ovog suda 21. svibnja 2026. sud je ispitao svjedoka DC (list spisa 72 – 73) koji je naveo da je spavao u svojoj kući, a da je njegova kuća udaljena nekih 50tak metara od mjesta gdje se to dogodilo, da je čuo graju te da je čuo Marov glas i ostale glasove, pozna i J. Naveo je da kada je došao vidio je da je JC crven i raščupan, rekao mu je da su mu uzeli ključeve i mobitel. Naveo je da je vidio da oštećeni i brat ulaze u NC i da govore da treba dat i 300,00 eura pa da će onda vratiti ključeve i mobitel, u međuvremenu je dao NC mobitel da može zvati policiju, a kada ga sud pita zašto su mu rekli da da 300,00 eura, naveo je da vjerojatno jer su slomljene naočale, vidio je da je oštećeni imao Ray Ban naočale, nije toliko siguran, ali misli da je priča oko ovih 300,00 eura bila vezana za te naočale. Naveo je da nije vidio da je oštećeni na licu imao neke ozljede , vidio je da je imao naočale na licu.

8.7. Također, sud je pročitao i pregledao fotografije naočala (list spisa 11 – 12), a iz kojih fotografija proizlazi da su naočale za vid oštećene.

Iz pročitane prijava ozljeda za JC od 4. srpnja 2024. (list spisa 75) proizlazi da je okrivljenik predmetnog dana došao u Zavod za hitnu medicinu Dubrovačko – neretvanske županije, Ispostava Janjina i da je naveo da pošao parkirati ispred svoje kuće, ali da nije mogao jer su ga zagradili nepoznati momci i nisu se htjeli pomaknuti, da im je rekao da se pomaknu i da ga je jedan od trojice napao, počeo potezati po tijelu i da su se pridružila i druga dvojica te su ga počeli tući šakama po glavi i tijelu i da je zadobio udarac u predio lijeve strane oko oka gdje se vidi crvenilo te se vide dvije ogrebotine oko 15ak cm s desne strane leđa i ogrebotine u predjelu obje podlaktice.

Sud je pročitao i pregledao i dopis PU dubrovačko – neretvanska, PP Ston od 28. svibnja 2026. (list spisa 80) iz kojeg proizlazi da je PP Ston predmetnog događaja zaprimila dojavu od strane okrivljenika sa telefonskog broja [broj telefona]. Sud je pročitao i pregledao i spis ovog suda Stalna Služba u Korčuli posl. br. Pp-2214/2024 iz kojeg proizlazi da je od strane PP Ston podnesen optužni prijedlog protiv NC, AC, GC i EC i to što su dana 4. srpnja 2024. u mjestu Pijavičino počinilo prekršaj iz čl. 13. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Također, sud je utvrdio da je donesena presuda čime su JC, AC, GC i EC proglašeni krivima što su 4. srpnja 2024. u 15:00 sati u ulici Donje Pijavičino, u mjestu Pijavičino, narušavali javni red i mir na način da je JC revoltiran što nije mogao proći do svoje kuće zbog parkiranog automobila u vlasništvu tvrtke „Grizelj gradnja“ počeo vikati na AC i GC, da bi potom došlo do međusobnog naguravanja s jedne strane između NC i s druge strane AC, GC i EC, pa da su počinili prekršaj kažnjiv po čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

Također, sud je u cijelosti prihvatio pročitane isprave kao vjerodostojne jer su jasne i određene i nema niti jedne okolnosti koja dokumentaciju dovodi u pitanje.

9. Na temelju svih opisanih dokaza sud je utvrdio da je optuženi JC **.**.2024., oko 15,30 sati u Pijavičinom, Donje Pijavičino 69, pristajući oštetiti AC, imenovanog udario rukom u glavu, a od kojeg udarca su naočale marke Solano koje je AC imao na glavi pale na tlo i pri čemu je došlo do puknuća lijeve ručke naočala.

10. Na temelju iskaza oštećenog AC sud je utvrdio da je predmetnog događaja došao raditi u Pijavičino te je oko 15 sati došao s posla JC i rekao da mu je zauzeo parking mjesto, da je okrivljenik počeo dovikivati da skloni auto na što mu je gazda kuće kod kojeg su radili rekao da ne sklanja auto i na to je JC rekao gazdi kuće koju su radili u smislu što se on javlja. Također, iz njegovog iskaza proizlazi da je u tom trenutku njegov otac povikao što se tu događa na što mu je optuženik rekao "šta se ti javljaš, prčim ti majku“, da je okrivljenik pošao do njihovog kombija, ljutito, da im razbije retrovizor, ali se zaustavio pa je poletio na njega, udario ga šakom, i da su u tom trenutku su pale predmetne naočale i razbile se, da su se tu potukli te da je njegov otac došao da ih razdvoji, također dolazio je i njegov brat, a okrivljenik kada je vidio da isti dolazi pobjegao je. Iz njegovo iskaza proizlazi da se radi o naočalama za vid, marke Solan, a kada mu je sud predočio fotografije priložene u spisu (list spisa 11-12) naveo je da su to upravo te naočale, da ne zna točno koliko su naočale vrijedile jer ih je davno kupio, al otprilike oko 300,00 eura, najmanje. Na temelju iskaza svjedoka GC sud je utvrdio da ih je predmetnog događaja CC pozvao da mu rade krov, i da je on bio na krovu u popodnevnim satima u trenutku kada je optuženik napao oštećenika, da je on pitao što se dešava, a optuženik mu je opsovao mater i to dva puta "prčim ti mater". Također, iz njegovog iskaza proizlazi da da je vidio da optuženik gura i udara oštećenika, te su tom prilikom pale naočale za vid od oštećenika, a kada mu je sud predočio fotografije na listu spisa 11-12 misli da su to naočale od oštećenika.

Nadalje, na temelju iskaza svjedoka CC sud je utvrdio da je isti dogovorio posao za pokriti kuću, da mu poprave krov i konstrukciju sa KC i da su došli popodne raditi sa kamionom, kombijem i prikolicom, a drugi kamion je ostao skroz dole na njegovom parking placu. Naveo je da je u međuvremenu došao JC, grubo reagirao na parkirana vozila, da on tu parkira i da činjenica jest da on tu povremeno parkira i da se obratio da se maknu vozila, da ga je on pitao "zašto? ljudi tu trebaju raditi", a da je optuženik reagirao pogrdnim riječima te da je tada nastao sukob sa sinom od GC, misli da se zove AC, to je sin koji nosi očale. Također, iz njegovog iskaza proizlazi da je optuženik je tada i GC izrekao pogrdne riječi, opsovao mu je, opsovao mu je mater i da je optuženik udario oštećenika i pale su naočale, da je on te naočale uzeo, svojom rukom podigao sa poda i vidio da su slomljene.

Slijedom svega izloženog, iz iskaza svjedoka AC, GC i CC proizlazi da je optuženik udario oštećenika i da su u tom trenutku pale predmetne naočale i razbile se, a da se radi upravo o naočalama čije su fotografije priložene ovom spisu (list spisa 11 – 12), a iz kojih fotografija proizlazi da su naočale za vid oštećene. Prethodno navedeni svjedoci su iskazivali suglasno, uvjerljivo i životno logično pa je sud u cijelosti prihvatio iskaze svjedoka, a osim toga isti nemaju interesa lažno tereti okrivljenika s obzirom da su upozoren da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo, sukladno čl. 288. ZKP/08, pa ih je sud u cijelosti prihvatio. Nadalje, iz iskaza svjedoka EC proizlazi da su došli raditi u Pijavičino kod Eljamara, da je došao optuženik i rekao da smeta kamion, bahato, jebat im mater , da je on pomaknuo taj kamion, i dok se vraćao jer je pomaknuo kamion vidio je da se mlate oštećenik i okrivljenik. Naveo je da su tom prigodom su slomljene naočale njegovom bratu, a optuženik je pobjegao, da nije vidio tko je slomio naočale, a kada mu je sud predočio fotografije na listu spisa 11-12 naveo da su to upravo te naočale od oštećenika. Slijedom iznesenog, iz iskaza svjedoka EC proizlazi da su se oštećenik i okrivljenik pomlatili, a da su tom prigodom slomljene naočale za vid oštećenika i to upravo ove koje su na fotografiji na listu spisa 11 – 12. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka jer je dan jasno, određeno i o onome što mu je poznato iz neposrednih opažanja, a isti je u skladu s rezultatima provedenog dokaznog postupka. Iz iskaza svjedoka FC proizlazi da on ne zna što se događalo predmetnog događaja, ne zna koliko je ljudi bilo, ne zna jesu li kome slomljene naočale, nije ništa vidio niti čuo, obzirom da je cijelo vrijeme bio unutar kuće. Iz iskaza svjedoka DC proizlazi da kada je došao da je vidio da je okrivljenik crven i raščupan, i da je vidio da oštećenik i brat ulaze u okrivljenika i da govore da treba dati 300,00 eura pa da će onda vratiti ključeve i mobitel, a kada ga je sud pitao zašto su mu rekli da da 300,00 eura, naveo da vjerojatno jer su slomljene naočale, misli da je priča oko ovih 300,00 eura bila vezana za naočale.

Iz obrane optuženika proizlazi da ima obiteljsku kuću na Pelješcu, mjesto Pijavičino, pa da je pošao iza posla tamo, a kada je došao ispred kuće i išao parkirati, u toj jednosmjernoj ulici, su već bila parkirana tri vozila, a jedno vozilo je bilo gdje on inače parkira, ispred njegove kuće. Naveo je da je vidio da su na susjedovoj kući radovi i tu je bilo 3-4 ljudi te da je pitao čije je vozilo, sva tri vozila su bila njihova, da je on bio zadnji u koloni u toj ulici, a s obzirom da je to jednosmjerna ulica vratio se unazad i stao na jedno proširenje kako bi se auto ispred njega moglo pomaknuti, da su oni pomaknuli jedno auto, ali da nisu pomaknuli auto koje je bilo parkirano ispred njegove kuće, da je pošao pitati hoće li pomaknuti auto, a da su otac i sin sa krova gdje su radili rekli da neće. Iz njegove obrane proizlazi da je tu došlo do razmirica te da je taj sin sišao sa krova i zaletio se na njega, da ga je išao udariti šakom u glavu, da je on digao ruke i počeo se braniti, u to je došao i drugi sin i otac te su svo troje bili na njemu i tukli ga. Također, iz njegove obrane proizlazi da nije oštetio naočale oštećenog, da u ovom metežu nije primijetio je li netko nosio naočale, da nije nikome oštetio naočale, a kasnije kada su razgovarali vidio je da oštećeni nosi naočale za vid, dok je njegov brat nosio sunčane naočale, i tako ih je i razlikovao.

Sud nije prihvatio obranu optuženika jer je u suprotnosti sa relevantnim činjenicama utvrđenim u dokaznom postupku, poglavito jer je u suprotnosti sa iskazima svjedoka AC, GC, EC i CC. Također, obrana okrivljenika nije uvjerljiva u dijelu u kojem navodi da je došlo do međusobnog sukoba između njega i oštećenika i da on nije oštetio naočale za vid oštećenika, jer je ista očito usmjerena na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti, a i s obzirom na to da su svjedoci AC, GC i CC vidjeli da je isti oštetio predmetne naočale, a da su predmetne naočale oštećene , osim iz iskaza svjedoka AC, GC, CC i EC, proizlazi i iz pregledanih fotografija priloženih spisu (list spisa 11 – 12). Slijedom svega navedenog sud nije prihvatio obranu okrivljenika.

11. Cijeneći obranu optuženika kojom poriče počinjenje ovog kaznenog djela, te dovodeći danu obranu u korelaciju sa svim provedenim dokazima, te cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo na način na koji se tereti.

12. Kazneno djelo oštećenje tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11 čini onaj tko ošteti, uništi, izobliči ili učini neuporabljivom tuđu stvar, kaznit će se kaznom zatvora do dvije godine. Da bi tuđa stvar bila oštećena potrebno je djelomično uništenje kojim se smanjuje vrijednost stvari ili njezina uporabljivost, te da počinitelj postupa u namjeri oštećenja tuđe stvari. S obzirom da iz priloženog dokaza fotografija na listu spisa 11 – 12 proizlazi da su naočale oštećenika oštećene, odnosno da su djelomično uništene kojim je smanjena vrijednost naočala ili njihova uporabljivost, te u spisu prileže iskazi svjedoka AC, GC i CC koji su vidjeli da je okrivljenik oštetio naočale oštećenika i da su iste oštećene, to je dokazano da je optuženi JC počinio kazneno djelo iz čl. 235. st. 1. KZ/11, a kako mu se to stavlja na teret predmetnom optužnicom te ga je sud zbog istog proglasio krivim.

13. Člankom 23. KZ/11 propisano je da je kriv je za kazneno djelo počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, koji je bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji nijedan ispričavajući razlog. Što se tiče subjektivnog odnosa optuženika prema kaznenom djelu, koje mu se stavlja na teret, sud smatra da je u vrijeme ispunjavanja zakonskih obilježja istog bio potpuno svjestan zabranjenih posljedica svoga postupanja, pa se zaključuje da je inkriminirane zgode postupao s izravnom namjerom. U odnosu na ubrojivost optuženika, ista tijekom postupka nije bila upitna, niti isticana kao sporna. Sud smatra da u radnjama optuženika nema isključenja protupravnosti, da je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv te da je bio svjestan da je njegovo djelo zabranjeno i da ne postoji niti jedan ispričavajući razlog njegovom postupanju. Dakle, optuženik je u vrijeme počinjenja djela bio svjestan svih zakonskih obilježja kaznenog djela, koje je počinio, te se nije nalazio u zabludi glede okolnosti koje isključuju protupravnost.

14. Nakon što je na ovaj način utvrđena odgovornost optuženika, valjalo je donijeti odluku o vrsti i visini kaznene sankcije, koju mu je potrebno izreći, imajući u vidu sve olakotne i otegotne okolnosti na njegovoj strani. Člankom 47. st. 1. KZ/11 propisano je da će pri izboru vrste i mjere kazne sud, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijeniti sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra i posljedice koje je pretrpjela žrtva, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu. Sud je kao olakotne okolnosti na strani optuženika cijenio i to da je prema izvatku iz kaznene evidencija neosuđivana osoba, dok otegotnih okolnosti nije nađeno. Za ovo kazneno djelo kazneni zakon propisuje kaznu zatvora do dvije godine. Uzimajući u obzir sve gore navedene okolnosti, ovaj sud je optuženika za kazneno djelo iz čl. 235. st. 1. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju 5 (pet) mjeseci te mu je na temelju čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu i odredio da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko optuženik za vrijeme od jedne (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo. Slijedom svega navedenog, po ocjeni suda, ovakva izrečena kazneno-pravna sankcija je primjerena naprijed navedenim okolnostima te podobna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, kroz društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela jačanjem svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja. Također, ovako izrečenom uvjetnom osudom može se ostvariti svrha predviđena u čl. 41 KZ/11, jer je optuženiku dovoljno izreći kaznu bez njezina izvršenja, jer se po ocjeni suda u njezinom slučaju može očekivati da i bez izvršenja kazne ubuduće neće činiti kaznena djela niti ponoviti istovjetno kazneno djelo, a vrijeme provjeravanja od jedne godine, po ocjeni suda, dovoljno je da se kroz to vrijeme pokaže da je izrečena uvjetna osuda u cijelosti ostvarila svoju svrhu.

15. Sud smatra potrebnim da se u ovom dijelu obrazloženja osvrne na isticani prigovor obrane u završnom govoru i to da je predmetni događaj već presuđen presudom ovog suda stalne službe u Korčuli posl. br. Pp-2214/2024. Slijedom toga, sud navodi da je pročitao i pregledao spis ovog suda Stalna Služba u Korčuli posl. br. Pp-2214/2024 te je utvrdio da je donesena presuda čime su JC, AC, GC i EC proglašeni krivima što su 4. srpnja 2024. u 15:00 sati u ulici Donje Pijavičino, u mjestu Pijavičino, narušavali javni red i mir na način da je JC revoltiran što nije mogao proći do svoje kuće zbog parkiranog automobila u vlasništvu tvrtke „Grizelj gradnja“ počeo vikati na AC i GC, da bi potom došlo do međusobnog naguravanja s jedne strane između NC i s druge strane AC, GC i EC, pa da su počinili prekršaj kažnjiv po čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Presuda prekršajnog suda, na koje ukazuje okrivljenik, utvrđuje njegovu krivnju samo za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, opisujući aktivnost okrivljenika na način da je bio revoltiran što nije mogao proći do svoje kuće zbog parkiranog automobila u vlasništvu tvrtke „Grizelj gradnja“ pa je počeo vikati na AC i GC, da bi potom došlo do međusobnog naguravanja s jedne strane između NC i s druge strane AC, GC i EC, pa da su počinili prekršaj kažnjiv po čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira . Međutim, krivnja za prekršaj nije obuhvatila oštećenje tuđe stvari, odnosno oštećenja naočala oštećenika, pa je činjenični opis kaznenog djela iz čl. 235. st. 1. KZ/11 bitno drukčiji od kažnjivog ponašanja opisanog u predmetnom prekršaju i kaznenom djelu oštećenje tuđe stvari. Naime, osuđenik potpuno zanemaruje ključne navode činjeničnog opisa kaznenog djela iz čl. 235 st. 1. KZ/11 da je on oštetio predmetne naočale što je izvan opisa postupanja okrivljenika utvrđenog prekršajem iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Člankom 12. stavkom 1. ZKP/08 propisano je da nitko ne može biti ponovno kazneno progonjen za djelo za koje je već bio suđen i za koje je donesena pravomoćna sudska presuda. S obzirom da u predmetnom spisu nije donesena presuda kojim je okrivljenik proglašen krivim za oštećenje tuđe stvari – konkretno naočala oštećenika, već je proglašen krivim za prekršaj kažnjiv po čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, to okrivljenik nije ponovno kazneno gonjen za djelo za koje je već bio suđen i nije donesena pravomoćna sudska presuda, pa u ovom slučaju nisu ispunjene pretpostavke kojim bi se moglo primijeniti načelo ne bis in idem i stoga se ne može raditi o povredi tog načela, kako to neutemeljeno tvrdi obrana.

16. Člankom 158. st. 2. ZKP/08 propisano je da u presudi kojom okrivljenika proglašava krivim sud može oštećeniku dosuditi imovinskopravni zahtjev u cijelosti ili mu može imovinskopravni zahtjev dosuditi djelomično, a za ostatak uputiti ga u parnicu. Ako podaci kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu ni za potpuno niti za djelomično presuđenje, sud će oštećenika s imovinskopravnim zahtjevom uputiti u parnicu. Na raspravi 11. prosinca 2025. oštećeni AC je naveo da ustraje u postavljenom imovinskopravnom zahtjevu u iznosu od 300,00 eura (list spisa 20). Ovi podaci izneseni u kaznenom postupku ne daju pouzdanu osnovu za potpuno presuđenje tako postavljenog imovinskopravnog zahtjeva, pa je oštećeni sukladno čl. 158. st. 2. ZKP/08 upućen u parnicu, a i odlučivanje o tom zahtjevu bi dovelo do znatnog odugovlačenja u postupku. Imajući u vidu naprijed izloženo, a kako imovinskopravni zahtjev predstavlja osnov za izricanje posebne osnove, sud nije imao osnova izreći predloženu posebnu obvezu okrivljeniku iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 (da popravi štetu počinjenu kaznenim djelom) u situaciji kada je oštećeni sa imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu. Slijedom toga, odlučeno je kao u točki IV. izreke presude.

17. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženik se obvezuje snositi troškove ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. ZKP/08 i to, paušalne troškove kaznenog postupka sukladno čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u iznosu od 200,00 eura, kao i trošak svjedoka CC u iznosu od 5,31 euro, a što ukupno iznosi 205,31 euro, koje je dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude, uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske, model HR64, IBAN:

[broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-21624 (opis plaćanja: troškovi u predmetu K-216/2024), te dostaviti sudu primjerak uplatnice. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka vodilo se računa da se rad i o radno sposobnoj osobi te s obzirom na složenost i trajanje kaznenog postupka, pa je tako odlučeno kao u točki V. izreke presude.

18. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

Dubrovnik, 23. lipnja 2026.

Sutkinja

Azra Budalica Mijalić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DN-a:

- ODO u Dubrovniku na broj KO-DO-204/2024,

- optuženiku NC,

- branitelju Dinu Hadžiomeroviću, odvjetniku u Dubrovniku,

- oštećenom AC.