Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž Ob-183/2024-3

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda dr. sc. Ivana Tironija kao predsjednika vijeća, Lucije Lasić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Ivane Erceg Ćurić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Tomislav Čavić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika: 1) KČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]) VČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Vesna Jurički, odvjetnica iz Zagreba, radi isplate, te po protutužbi tuženika KČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojega zastupa punomoćnica Vesna Jurički, odvjetnica iz Zagreba, protiv tužiteljice MČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Tomislav Čavić, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tuženika KČ i VČ protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-1187/2016-56 od 20. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 23. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Djelomično se odbija se žalba tuženika KČ kao neosnovana i u točki IV. izreke potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-1187/2016-56 od 20. svibnja 2024.

r i j e š i o  j e

Ukida se pobijana presuda u točki I. izreke i u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki V. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je suđeno:

"I/ Nalaže se tuženicima KČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i VČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] da solidarno isplate tužiteljici MČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 25.000,00 eura s kamatom tekućom od 7. prosinca 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od. 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II/ Utvrđuje se da bračnu stečevinu tuženika/protutužitelja KČ OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužiteljice/protutuženice MČ OIB: [osobni identifikacijski broj] svakog u 1/2 dijela čine novčana sredstva na tekućem računu MČ, otvorenom kod Privredne banke Zagreb d.d. IBAN: [broj bankovnog računa].

III/ Nalaže se tužiteljici/protutuženici MČ OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati tuženiku/protutužitelju KČ OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 300,25 eura s kamatom tekućom od 5. ožujka 2016. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od. 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se dio protutužbenog zahtjeva koji glasi:

„Utvrđuje se da bračnu stečevinu protutužitelja KČ OIB: [osobni identifikacijski broj] i protutuženice MČ OIB: [osobni identifikacijski broj] svakog u ½ suvlasničkog dijela čine devizna novčana sredstva u iznosu od 4.766,00 eura koja su se nalazila oročena kod Zagrebačke banke d.d. pod brojem devizne štednje broj 2510757949.

Nalaže se protutuženoj MČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati protutužitelju SČ, OIB: [osobni identifikacijski broj]/2 novčanih sredstava iz točke 2. ove presude i to iznos od 2.383,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Privredne banke Zagreb na dan plaćanja, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5.3.2016. do konačne isplate, a obračunatim u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunat za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, se u roku od 15 dana.“

V/ Nalaže se tuženicima KČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i VČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] da nadoknade tužiteljici MČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 10.132,94 eura s kamatom od 20. svibnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana".

2. Protiv te presude žale se tuženici KČ i VČ, pobijajući istu u točkama I., IV. i V. izreke zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u nastavku ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa navodima žalbe uz naknadnu parničnog troška tuženicima, a podredno da se ista u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Nakon što je prvostupanjska presuda ispitana u okviru ovlaštenja iz članka 365. ZPP odlučeno je kao u izreci zbog razloga koji slijede.

5. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice MČ usmjeren prema tuženicima KČ i VČ za solidarnu isplatu iznosa od 25.000,00 eura, i to, kako proizlazi iz sadržaja spisa, na ime povećane vrijednosti nekretnine koja je u suvlasništvu tuženika uslijed ulaganja u tu nekretninu za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljice i tuženika KČ, te protutužbeni zahtjev tuženika KČ za utvrđenje iznos od 4.766,00 eura oročenih na štednom računu tužiteljice MČ u Zagrebačkoj banci predstavljaju bračnu stečevinu tog tuženika i tužiteljice, te za nalaganje tužiteljici MČ isplatu polovice tog iznosa, odnosno konkretno 2.383,00 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 5. ožujka 2016.

6. U odnosu na protutužbeni zahtjev tuženika KČ u ovoj fazi postupka nije sporno kako se radi o iznosu koji je stečen darovanjem od strane roditelja tužiteljice, pa se već zbog te činjenice ne radi o bračnoj stečevini u smislu članka 248. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07., 57/11, 61/11, 25/13, 75/14, 5/15 i 103/15 - u nastavku ObZ/03) koji se primjenjuje obzirom na virjeme trajanja bračne zajednice stranaka, jer predmetna novčana sredstva nisu stečena radom stranaka za vrijeme trajanja bračne zajednice.

7. Tuženik KČ u žalbi u bitnom problematizira utvrđenje prvostupanjskog suda po kojem su predmetna novčana sredstva roditelji tužiteljice darovali tužiteljici, jer smatra kako se radi o darovanju učinjenom strankama kao bračnim drugovima. Međutim, u situaciji kada je sam tuženik KČ u svom iskazu naveo, a to ponavlja i u žalbi, kako su stranke odbile novac koji su roditelji tužiteljice željeli darovati za liječenje njihove kćeri M, a koje liječenje su sami financirali, da bi tek naknadno saznao da je tužiteljica taj novac uzela, neosnovano tuženik smatra kako se radi o darovanju učinjenom strankama kao bračnim drugovima jer je izostao prihvat darovanja od strane tuženika KČ u smislu članka 479. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - u nastavku ZOO).

8. Zbog izloženih razloga, dakle, neosnovani su žalbeni razlozi zbog kojih tuženik KČ pobija točku IV. izreke prvostupanjske presude, a nisu ostvareni ni oni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa je po odredbi članka 368. ZPP presuđeno kao u izreci.

9. S druge strane, u odnosu na zahtjev tužiteljice prema tuženicima KČ i VČ za solidarnu isplatu iznosa od 25.000,00 eura, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi kako je prvostupanjski sud polazeći od nesporne činjenice da su tužiteljica i tuženik KČ sklopili brak 3. rujna 2005. kada je tužiteljica i uselila u kuću koja je u suvlasništvu tuženika KČ i VČ, te da je tužiteljica u toj kući nastavila živjeti i nakon razvoda braka (4. ožujka 2016.) sve do lipnja 2016., imajući u vidu nalaz vještaka građevinske struke po kojem trošak izvedenih radova na nekretnini u suvlasništvu tuženika kroz razdoblje trajanja braka tužiteljice i tuženika KČ iznosi 71.362,00 eura, a tim radovima je povećana vrijednost nekretnine za 93.420,47 eura, polazeći od odredbe članka 248. ObZ/03, uz činjenicu da tuženici nisu dokazali da bi radovi na nekretnini u suvlasništvu tuženika KČ i VČ, kako su tvrdili, bili financirani od ušteđevine tuženice VČ, po slobodnoj ocjeni, pozivom na odredbu članka 223. ZPP, zaključio kako je zahtjev tužiteljice prema tuženicima za solidarnu isplatu iznosa od 25.000,00 eura u cijelosti osnovan. Pri tome prvostupanjski sud smatra kako za odluku u ovom predmetu nije odlučno kada je prestala bračna zajednica tužiteljice i tuženika KČ, odnosno je li postojala 2015. kada se radila fasada na nekretnini u suvlasništvu tuženika, makar iznosi uvjerene da je bračna zajednica (očito narušene kvalitete) ipak postojala unatoč suglasnim iskazima tužiteljice i tuženika KČ po kojima je faktična bračna zajednica prestala na Božić 2013.

10. Navedeni pravni pristup, a time i zaključci prvostupanjskog suda su pogrešni zbog slijedećih razloga.

11. Prije svega treba naglasiti kako se u konkretnom slučaju radi o djeljivoj obvezi, te ne postoji predmnijeva solidarnosti u smislu članka 42. ZOO, pa tuženici ne odgovaraju tužiteljici solidarno za obvezu proizišlu iz eventualnih ulaganja tužiteljice u nekretninu u suvlasništvu tuženika.

12. Nadalje, treba jasno naglasiti kako eventualna ulaganja tužiteljice u nekretninu koja je u suvlasništvu tuženika daju tužiteljici pravo na povrat izvršenih ulaganja prema pravilima obveznog prava, ali procesna i pravna situacija stranaka, suprotno stajalištu prvostupanjskog suda, bitno ovisi o utvrđenu do kada je trajala faktična bračna zajednica tužiteljice i tuženika KČ.

13. Naime, tužiteljica svoj zahtjev, kako proizlazi iz sadržaja tužbe i spisa, temelji na tvrdnji kako su ulaganja izvršena u nekretninu koja je u suvlasništvu tuženika (uređenje i adaptacija te nekretnine) u razdoblju trajanja braka stranaka (od 3. ožujka 2005. do 4. ožujka 2016.) financirana novčanim sredstvima koja su bračna stečevina tužiteljice i tuženika KČ, te smatra kako je time vrijednost nekretnine u suvlasništvu tuženika povećana za 50.000,00 eura, pa traži isplatu pola tog iznosa od tuženika. Taj zahtjev potrebno je primarno promatrati kroz odredbu članka 1115. ZOO kojim je uređen opseg vraćanja stečenog bez osnove.

14. U konkretnoj činjeničnoj situaciji, u smislu članka 1115. ZOO, svaki od tuženika je u obvezi vratiti ono što je stekao po osnovi ulaganja tužiteljice u predmetnu nekretninu razmjerno svom suvlasničkom dijelu u toj nekretnini, pri čemu u odnosu na suvlasnički udio tuženika KČ postoji oboriva presumpcija da su ulaganja u njegov suvlasnički dio predmetne nekretnine koja su izvršena za vrijeme trajanja bračne zajednice izvršena sredstvima stečenim radom bračnih drugova.

15. Prema tome, trenutak faktičnog prestanka bračne zajednice tužiteljice i tuženika KČ je odlučan za zaključak o teretu dokazivanja u pogledu ulaganja izvršenih u suvlasnički dio tog tuženika kroz to vrijeme.

16. Jednostavnije rečeno, za ulaganja u suvlasnički dio tuženika KČ:

- tužiteljica treba dokazati koja su ulaganja izvršena za vrijeme trajanja faktične bračne zajednice i time nastaje oboriva presumpcija da su ta ulaganja izvršena sredstvima koja predstavljaju bračnu stečevinu bračnih drugova, pa

- tuženik KČ, ukoliko tvrdi da su ta ulaganja vršena nekim drugim sredstvima koja nisu stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, mora to i dokazati, a ukoliko to ne dokaže nastaje neoboriva presumpcija iz članka 249. stavka 1. ObZ/03 po kojoj je udio tužiteljice u tim ulaganjima jednak udjelu tužitelja KČ, dok

- za sva ostala ulaganja, koja su izvršena nakon prestanka faktične bračne zajednice stranaka, na tužiteljici je teret dokazivanja da su izvršena sredstvima stečenim radom za vrijeme trajanja bračne zajednice u smislu članka 248. ObZ/03, pa da time udio tužiteljice u tim ulaganjima predstavlja jednu polovinu.

17. S druge strane, za ulaganja u suvlasnički dio tuženice VČ, na tužiteljici je za sva ulaganja teret dokazivanja da su financirana sredstvima stečenim radom tužiteljice i tuženika KČ za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice, dok ta tuženica za ulaganja u svoj suvlasnički dio predmetne nekretnine nema nikakvu obvezu dokazivanja.

18. Kod toga još treba naglasiti kako faktična bračna zajednica podrazumijeva postojanje volje oba bračna druga da ostvaruju bračne sadržaje, što uključuje zajedničko življenje, uzajamnu pomoć, te emocionalnu i ekonomsku povezanost. Trajni izostanak bilo kojeg od tih elemenata znači ujedno i prestanak bračne zajednice, pa se kod suglasnih iskaza tužiteljice i tuženika KČ po kojima je njihova faktična bračna zajednica prestala na Božić 2013. ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda po kojem je njihova bračna zajednica, makar i narušene kvalitete, postojala tijekom 2015.

19. Slijedom navedenog, kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda činjenično stanje u pogledu izvršenih ulaganja u nekretninu u suvlasništvu tuženika za sada ostalo nepotpuno utvrđeno, po odredbi članka 370.

ZPP odlučeno je kao u izreci.

20. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud, imajući u vidu izložena pravna shvaćanja ovog suda, sa strankama raspraviti odlučne činjenice na koje je ukazano, te ponovno ocijeniti sve u postupku izvedene dokaze, pa tako i sadržaj prometa po "zajedničkom računu" stranaka, na koji posebno tuženici ukazuju u žalbi, do potrebe izvršiti i dopunsko građevinsko vještačenje, ukoliko ga stranke predlože, kako bi, vodeći računa o pravilima o teretu dokazivanja koja su izložena u ovom rješenju, donio novu odluku o zahtjevu tužiteljice, pri tome vodeći računa i o prigovoru tuženika u pogledu početka tijeka zakonskih zateznih kamata, kao i odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka.

Split, 23. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Ivan Tironi