REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-5393/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ireni Šafar, u pravnoj stvari tužitelja OŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Igor Metelko, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, koga zastupa punomoćnik Ivo Šućur, odvjetnik, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 7. svibnja 2026. godine u prisutnosti tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) dana 23. lipnja 2026. godine
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je ništetna odredba o kreditu broj 920353 od 16. listopada 2026. sklopljenog između tužitelja i pravnog prednika tuženika koja glasi:
- u čl. 6.1. glasi: "Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita: jednokratno, 1,10% od iznosa kredita, minimalno kn 500,00, naplaćuje se neposredno prije isplate kredita".
II Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217 da tužitelju OŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 23. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je s pravnim prednikom tuženika dana 16. listopada 2006. sklopio Ugovor o kreditu broj 920353 kojim je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti od 23.271,00 CHF po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate. U čl. 6.1 citiranog ugovora tuženik je obvezao tužitelja na plaćanje jednokratne naknade koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita od 1,10% od iznosa kredita za ulaznu naknadu u iznosu od 158,35 eura. Navedena naknada nema specifikaciju stvarnih troškova i pruženih usluga, tužitelj navodi da je citirana odredba ništetna. Poziva se na odredbu čl. 81 Zakona o zaštiti potrošača. Slijedom toga tužitelj predlaže da sud utvrdi ništetnom citiranu odredbu čl. 6.1 Ugovora o kreditu te da obveže tuženika da tužitelju plati parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.
2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe prigovor VPS-a. Tvrdi da nije vezan za utvrđenje presuda na koje se poziva tužitelj iz razloga što je predmetni ugovor sklopljen i naknada naplaćena 2006. Tuženik ističe prigovor zastare. Tvrdi da ugovaranjem jednokratnih troškova za obradu kredita nije narušeno načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz odredbe čl. 3 ZOO-a, ta odredba nije nepoštena sukladno odredbi čl. 81 st. 1 i 2 Zakona o zaštiti potrošača. Predlaže da sud tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom odbije u cijelosti.
3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u izračun prijevremene otplate (list 6 spisa), prometna kartina (lict 7 do 12 spisa) Ugovor o kreditu (list 14 do 18 spisa), Opći uvjeti za poslovanje s građanima (list 72 do 75 spisa), saslušan je tužitelj kao stranka (list 83 spisa).
4. Cijeneći rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.
5. Među strankama u ovoj pravnoj stvari nije sporan sadržaj čl. 6.1 Ugovora o kreditu, te nije sporna visina tužbenog zahtjeva.
6. Članak 59 Zakona o zaštiti potrošača propisuje da ugovor o potrošačkom zajmu, između ostaloga, mora sadržavati odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora i prijevremene otplate kredita naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti.
7. U članku 81 stavak 1 Zakona o zaštiti potrošača, propisano je ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u stavku 2 propisano smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, posebno ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok je u stavku 3 propisano činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, dok je u stavku 4 propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.
8. Dakle, u konkretnom slučaju radi se o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj se komitent, odnosno tužitelj, obvezuje prilikom obrade kredita platiti banci 1,10% od odobrenog kredita.
9. Prema članku 295 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br.35/05, 41/08, dalje: ZOO), Opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove.
10. Iz predmetnog ugovora proizlazi da je to tipski ugovor kojeg je pripremio tuženik, te da se o odredbama tog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, to proizlazi i iz iskaza tužitelja na ročištu 7. svibnja 2026. gdje je naveo da je predmetni kredit podigao u svrhu kupnje automobila te da nije bilo pregovora oko bitnih odredbi Ugovora jer je Ugovor bio unaprijed pripremljen, nije bio upozoren za naknadu za obradu kredita, Ugovor je potpisao kod javnog bilježnika koji mu isto tako nije ništa protumačio. Dakle, iz jasnog i logičnog iskaza tužitelja proizlazi da je predmetna odredba nametnuta od strane tuženika te da je temeljem te odredbe Ugovora platio tuženiku naknadu u visini od 1,10 % od iznosa kredita odnosno 158,35 eura. Očito je da je ta odredba prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača odnosno tužitelja, te je temeljem odredbe čl. 81 stavak 1 ZZP, nepoštena, a temeljem odredbe članka 87 stavak 1 ZZP ništetna.
11. Tuženik u odgovoru na tužbu iznosi niz neosnovanih prigovora a posebno vezano uz prigovor zastare. U ovom predmetu tužitelj je ustao tužbom radi utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe. Prema odredbi čl. 328 ZOO-a pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se. U konkretnom slučaju a temeljem ove presude tužitelj ima restitucijski zahtjev prema tuženiku u kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primili na temelju ništetnog ugovora kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost.
12. Nije osnovan prigovor vrijednosti predmeta spora koji ističe tuženik. Tužitelj je postavio tužbeni zahtjev na utvrđenje te je označio u tužbi VPS sa 1.400,00 eura. Prema odredbi čl. 19 i 21 Zakona o sudskim pristojbama propisano je kada se tužbom ističe deklaratorni tužbeni zahtjev, vrijednost predmeta spora je ona koju je postavio tužitelj a ne može biti niža od 1.327,22 eura.
13. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i odredbi čl. 155 ZPP, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja i tuženika po punomoćniku odvjetniku prema OT, VPS te uspjehu tužitelja i tuženika u sporu.
14. Sud je tužitelju priznao trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7 točka 1 – 200,00 eura, zastupanje na ročištu 7.5.2026. prema tbr. 9 točka 1 – 200,00 eura, za sastav podneska 9.10.2025. prema tbr. 8 točka 1 – 200,00 eura, što ukupno iznosi 600,00 eura koje treba uvećati za 25% PDV ili 150,00,eura, pa je sud priznao tužitelju trošak u ukupnom iznosu od 750,00 eura. Sud tužitelju nije priznao zatraženi trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu iz razloga što je tužitelj temeljem potvrde Grada Zagreba iz koje proizlazi da je hrvatski ratni vojni invalid oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi prema odredbi čl. 5. st. 4 Zakona o sudskim pristojbama. Sud je tužitelju priznao kamatu na parnični trošak prema odredbi čl. 30 Ovršnog zakona te je odlučeno kao u izreci pod II.
U Zagrebu, 23. lipnja 2026. godine
Sudac:
Irena Šafar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.
DNA:
1. tužitelju po pun.
2. tuženiku po pun.
