- 1 -              Revd 1009/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1009/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. Š. iz S. N., OIB ..., zastupanog po punomoćniku I. V., odvjetniku iz L., protiv tuženice E. & S. b. d.d. iz R., OIB ..., zastupane po punomoćniku K. K., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M., K. & p. d.o.o. iz Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi posl. br. Gž-502/2022-3 od 16. studenoga 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-954/2021-17 od 19. travnja 2022., u sjednici održanoj 16. siječnja 2024.,

 

r i j e š i o j e:

 

I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u dijelu u kojem se temelji na odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP-a odbija se.

 

II. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u dijelu u kojem se temelji na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a odbacuje se.

 

Obrazloženje

 

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi posl. br. Gž-502/2022-3 od 16. studenoga 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-954/2021-17 od 19. travnja 2022., a sve zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

 

1./ Obzirom na primijenjeni stav VSRH-a da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare te da je ista ponovno počela teći pravomoćnošću odluka u kolektivnom sporu, ali i obzirom na noviji stav VSRH-a sa sjednice Građanskog odjela od 30.01.2020. broj Su-IV-47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?

 

2./ Ima li se stranka ugovora o kreditu koja je neki iznos stekla bez osnove (tuženik), u slučaju utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, smatrati poštenim/savjesnim ili nepoštenim/nesavjesnim stjecateljem tih iznosa i to sve u smislu odredbe članka 1115. (ranije članak 214.) ZOO-a?

 

3./ Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C-81/19 i C-243/20 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. ZOO-a?

 

4./ Predstavlja li neizjašnjavanje drugostupanjskog suda o postojanju okolnosti koje bi mogle utjecati na njegovu nepristranost, a koje okolnosti tuženiku nisu poznate niti može do njih doći samostalno, povredu prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava RH i čl. 6. EKLJP?

 

5./ Je li tužitelj aktivno legitimiran zahtijevati navodne preplate nastale na temelju uplata izvršenih od strane drugog sudionika kreditnog odnosa?

 

Prijedlog podnosi i zbog povrede „temeljnih prava tuženika zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda“ („prava na pravično suđenje“).

 

2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

 

3. Prijedlog nije dopušten.

 

4. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 16. studenoga 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 80/22), na snazi od 19. srpnja 2022. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe članaka 58. do 73. ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv drugostupanjske presude ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

5. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredaba čl. 387., koje propisuju obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojima: (...) "Prijedlog za dopuštenje revizije, osim podataka koje mora sadržavati svaki podnesak, treba sadržavati: (...) 2) određeno naznačeno pravno pitanje iz članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona ili određeno naznačeno temeljno ljudsko pravo iz članka 385.a stavka 2. ovoga Zakona za koje stranka smatra da joj je u postupku povrijeđeno uz dokaz da je u vezi s tim stranka iscrpila dopušteni pravni put, 3) jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu članka 385.a stavaka 1. ili 2. ovoga Zakona uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka. (...) Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog za dopuštenje revizije dužna dostaviti sudske odluke na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.“,

 

- odredaba čl. 385.a, i to odredbe stavka 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi,...“, te stavka 2, prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.“

 

6. U ovome predmetu, u kojemu nije sporno „da su tužitelj i tuženik sklopili 5.11.2004. ugovor kojim je tuženik stavio na raspolaganje tužitelju novčani iznos od 30.000,00 CHF protuvrijednosti u kunama sa ugovorenim rokom vraćanja od 360 mjeseci. U čl. 7. ugovoren je način vraćanja kredita u 360 mjesečnih anuiteta nakon puštanja kredita u tečaj. Kredit dospijeva na naplatu svakog prvog u mjesecu a anuitet iznosi 170,15 CHF. Povrat obveze obračunat će se po srednjem tečaju banke kreditora na dan odobrenja žiro računa banke (...) da je kredit isplaćen po srednjem tečaju banke za CHF na dan korištenja kredita koji je na dan isplate 12.11.2004.g. iznosio 1 CHF= 4,96480 HRK (...) da je namjena kredita stambeni kredit građana preko 3 godine uz čvrstu valutnu klauzulu-kredit za izgradnju i adaptaciju stambenog prostora...“, sporno je „...da li su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli iz čl. 7. predmetnog Ugovora o kreditu ništave slijedom čega bi onda tuženik bio u obvezi vratiti tužitelju isplaćene iznose primjenom tih ugovornih odredbi“.

 

Tužitelj potražuje „razliku plaćenog iznosa u odnosu na prvobitno ugovoreni iznos kredita koja je nastala zbog primjene valutne klauzule u švicarskim francima“.

 

7. Drugostupanjski sud je ovdje (prijedlogom predlagateljice) prijeporne zahtjeve tužitelja ocijenio osnovanim i prihvatio.

 

8. Pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije valja sagledati imajući na umu da odredbe čl. 385.a ZPP-a predviđaju postojanje u prijedlogu određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi i (kada se, kao ovdje, predlagatelj poziva na "različitu" sudsku praksu i praksu koju bi trebalo preispitati i promijeniti) postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.

 

9. Polazeći od toga i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: "Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije." - dakle i u granicama u prijedlogu formuliranog pitanja, u prijedlogu tuženice postavljena tri početna pitanja Vrhovni sud Republike Hrvatske ne ocijenjuje važnim za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: osporena presuda temeljena je na shvaćanju za koje se ne može očekivati neujednačena i nesigurna praksa - ili takva da bi ju trebalo mijenjati.

 

10. Naime, osporena presuda je u odnosu na ta pitanja (za slučaj kakav je ovdje: kada je riječ o sporu u svezi Ugovora o kreditu kojim je ostvaren kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF) temeljena na suđenju u skladu s stabilnom, već ustaljenom i dosljednom sudskom praksom - koju bi upravo stoga što je takva bilo i ustavnopravno neprihvatljivo (s aspekta pravne sigurnosti i vladavine prava te jednakosti svih pred zakonom), kako to predlagateljica predlaže - a uza sve po njoj u prijedlogu istaknute razloge, mijenjati: shvaćanje na kojemu je temeljena osporena presuda izraženo je (i određeno obrazloženo) u nizu odluka revizijskog suda, primjerice u odlukama posl. br. Revd 3313/2022-2 od 30. kolovoza 2022., Revd 3242/2022-2 od 30. kolovoza 2022., Revd 3371/2022-2 od 13. rujna 2022., Revd 2507/2021-2 od 15. lipnja 2021., Rev 2221/2018-2 od 3. rujna 2019., Rev 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Revd 3146/2020-2 od 3. studenoga 2020., Revd 221/2020-2 od 4. veljače 2020., Revd 479/2020-2 od 10. ožujka 2020., Revd 499/2020-2 od 10. ožujka 2020., Revd 2807/2022-2 od 20. prosinca 2022., Revd 603/2023-2 od 22. kolovoza 2023., Revd 4407/2022-2 od 20. prosinca 2022., Revd-3212/2022-2 od 10. siječnja 2023. Revd-2866/2022-2 od 4. listopada 2022, Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.

 

11. U istaknutom smislu (za dopuštenost revizije) važna nisu niti pitanja pod 4./ i 5./ iz prijedloga predlagateljice: osporena odluka u odnosu na ta pitanja sadrži dostatne, razumne i (time) valjane razloge - a iz prijedloga se ne može određeno razabrati da bi o njima uopće i postojala neka nesigurna, nejasna praksa ili shvaćanje koje bi bilo u suprotnosti sa shvaćanjem na kojima su nižestupanjske presude temeljene, toliko da bi zahtjevala intervenciju u te presude.

 

11.1. Uostalom, ako je četvrto u prijedlogu postavljeno pitanje usmjereno na drugostupanjsko rješenje kojim je odbačen kao nedopušten zahtjev tuženice “za izuzećem sudaca drugostupanjskog suda”, za primjetiti je jedino da to nije rješenje kojim se postupak završava i u odnosu na koje bi revizija uopće i bila dopuštena: to obzirom na odredbe čl. 400. ZPP-a, prema kojima: (stavak 1.) „Stranke mogu podnijeti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije.“, (stavak 2.) „U postupku u povodu prijedloga za dopuštenje revizije i revizije protiv rješenja na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe ovoga Zakona o prijedlogu za dopuštenje revizije i reviziji protiv presude.“

 

U takvoj situaciji, podneseni prijedlog da se revizija ipak dopusti već i zbog toga ne bi ispunjavao pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

Tek je reći da bi se svaka drugostupanjska odluka koja je donesena (predlagatelj na nju i ukazuje, držeći da je takva) ili bi bila donesena suprotno navedenom shvaćanju ali i suprotno odredbama čl. 73 ZPP-a, prema kojima:

 

„Stranke mogu tražiti izuzeće samo suca koji sudjeluje u određenom postupku, odnosno predsjednika suda koji o zahtjevu za izuzeće treba odlučiti.

Nije dopušten zahtjev za izuzeće:

1) kojim se uopćeno traži izuzeće svih sudaca nekoga suda ili svih sudaca koji bi mogli suditi u nekom predmetu,

2) o kojem je već odlučeno,

3) u kojem nije naveden obrazloženi razlog zbog kojeg se traži izuzeće.

Zahtjeve iz stavka 2. ovoga članka odbacit će sudac pojedinac ili predsjednik vijeća pred kojim teče postupak u povodu kojeg je izuzeće zatraženo.“,

 

imala tretirati izuzetkom ili incidentnom i ne bi dovodila u pitanje prethodno izloženo shvaćanje, pa time niti shvaćanje na koje se i ovdje drugostupanjski sud pozvao - i ne bi vodila dopuštenosti podnesenog prijedoga.

 

12. Sukladno tome, ovdje je za prihvatiti:

 

12.1. da pitanja iz prijedloga tuženice nisu važna za odluku o konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu (pa i rješenje, ako je ono osporeno) nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu - niti smatrati (što za pitanje dopuštenosti revizije nije zanemarivo) da u svezi postavljenih pitanja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa, odnosno takva - da bi ju trebalo mijenjati,

 

12.2. da u odnosu na ta pitanja ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

13. Stoga je prijedlog tuženice za dopuštenje revizije valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - već je riječ samo o pravilnoj i dosljednoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) odbiti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredaba čl. 389.b ZPP-a, prema kojima: /stavak 1./ „Vrhovni sud Republike Hrvatske odbit će prijedlog za dopuštenje revizije ako na temelju onoga što mu je dostavljeno ocijeni da u prijedlogu nije riječ o važnom pravnom pitanju u smislu članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona.“ i /stavak 2./ „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbija sud će određeno navesti razlog odbijanja upućujući, ako je to moguće, na svoju prijašnju praksu. Iznimno, ako ocijeni da je to u interesu javnosti, sud rješenje može i iscrpnije obrazložiti.“).

 

14. Vrhovni sud Republike Hrvatske ne nalazi da je tuženica učinila vjerojatnim (na čemu također temelji prijedlog) da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno, kako navodi - pravo na pravično suđenje.

 

14.1. Ovu (vjerojatnost) joj ne daje samo nezadovoljstvo donesenom odlukom i shvaćanjem na kojemu je ova temeljena.

 

15. Sukladno tome, za prihvatiti je da ne postoje niti pretpostavke za podnošenje revizije pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2 ZPP-a: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost po toj osnovi.

 

16. Stoga je prijedlog tuženice za dopuštenje revizije, kada ga temelji na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a, valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja, u stavku II. (primjenom odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a).

 

Zagreb, 16. siječnja 2024.