REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-1986/2024-107

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Boški Pavičić, a po prijedlogu više sudske savjetnice – specijalistice Atine Matanov, u pravnoj stvari tužitelja ŠU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hamdiji Džiniću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ĆU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Kristini Rakuši, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. svibnja 2026. u prisutnosti tužitelja i tuženika osobno te punomoćnika stranaka, 23. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tomislava Matijevića iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-5085/2015 od 27. studenoga 2015. u dijelu kojim se nalaže tuženiku ĆU isplatiti tužitelju AU iznos od 5.271,18 eura (pet tisuća dvjesto sedamdeset jedan euro i osamnaest centi) sa zateznim kamatama tekućim od 5. prosinca 2014. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tomislava Matijevića iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-5085/2015 od 27. studenoga 2015. u dijelu kojim se nalaže tuženiku ĆU isplatiti tužitelju AU iznos od 663,61 eura sa zateznim kamatama tekućim od 5. prosinca 2014. do isplate te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku ĆU naknaditi tužitelju AU trošak parničnog postupka u iznosu od 1.501,59 eura (tisuću petsto jedan euro i pedeset devet centi) sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 23. lipnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Tomislav Matijević iz Zagreba donio je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-5058/2015 od 27. studenoga 2015. na temelju vjerodostojne isprave – računa broj 20/01/1, 21/01/1, 22/01/1, 23/01/1, 24/01/1, 25/01/1 i računa broj 26/01/1 svaki izdan 4. studenoga 2014., kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 46.000,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka.

2. Tuženik je protiv navedenog rješenja o ovrsi pravodobno podnio prigovor te je rješenjem ovog suda, poslovni broj Povrv-18371/2015-2 od 26. travnja 2016. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u prigovoru i u daljnjem tijeku postupka u bitnome osporava osnovu i visinu potraživanja. Čini nespornim da ga je tužitelj zastupao u raznim kaznenim predmetima u vrijeme dok je i on bio odvjetnik. Navodi kako su bili prijatelji te da mu je tužitelj pristao pomoći bez ikakve naknade, a da je on inicirao plaćanje i da je uplatio oko 50.000,00 kn. Ističe da je molio tužitelja da mu specificira račune za isplatu stoga mu je tužitelj dostavio račune nakon što je on već iste platio. Ističe kako pojedine radnje iz utuženih računa nisu niti obavljene. Nadalje navodi da je izgubio povjerenje u tužitelja s obzirom da je tužitelj rekao da neće moći ići na ročište na kojem je trebao biti ispitan važan svjedok pa mu je otkazao zastupanje u svim predmetima, a tek nakon toga je tužitelj zlonamjerno i protivno prijašnjem dogovoru dostavio navedene račune na kojima je napisao kao dan isporuke 4. studenoga 2014. premda je iz istih vidljivo da se odnose na radnje obavljene od lipnja 2013. do studenoga 2014. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka.

4. Tužitelj je podneskom od 31. siječnja 2017. naveo da je netočno da bi tuženik podmirio tužitelju išta od utuženih iznosa te da je netočno i da je među strankama postojao dogovor da će tuženik plaćati "kad bude i koliko bude mogao". Čini nespornim da je tuženik platio 32.000,00 kn dok u daljnjem tijeku postupka navodi kako je zaboravio na uplatu iznosa od 5.000,00 kn, dakle, čini nespornim uplatu u iznosu od 37.000,00 kn. Slijedom navedenog, predlaže održati na snazi platni nalog uz naknadu troškova parničnog postupka.

5. Podneskom od 23. svibnja 2023. tužitelj je konačno specificirao tužbeni zahtjev s obzirom na promjenu valute iz kuna u euro na način da potražuje iznos od 6.097,96 eura (45.945,08 kuna) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 5. prosinca 2014. do isplate.

6. Prvostupanjskom presudom ovog suda, poslovni broj: Povrv-18371/2015-89 od 17. kolovoza 2023. u točki I. izreke presude održan je na snazi platni nalog za isplatu iznosa od 5.934,79 eura sa zateznim kamatama koje teku od 5. prosinca 2014. do isplate, točkom II. Izreke presude ukinut je plani nalog za isplatu iznosa od 7,29 eura sa zateznim kamatama koje teku od 5. prosinca 2014. do isplate te je utvrđeno da je tužba u tom dijelu povučena, točkom III. izreke presude ukinut je platni nalog za isplatu iznosa od 163,17 eura sa zateznim kamatama koje teku od 5. prosinca 2014. do isplate te je u tom dijelu tužba odbijena kao neosnovana, dok je točkom IV. izreke presude naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.385,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 17. kolovoza 2023. do isplate. Rješenjem donesenim uz presudu odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u iznosu od 133,00 eura uvećano za iznos PDV-a.

7. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž-4723/2023-2 od 7. svibnja 2024. odbačena je kao nedopuštena žalba tuženika izjavljena protiv točaka II. i III. izreke presude ovog suda od 17. kolovoza 2023. dok su prvostupanjsko rješenje i presuda ovog suda pod točkama I. i IV. izreke ukinute i vraćene ovom sudu na ponovno suđenje.

8. U tijeku ponovljenog postupka sud je izvršio uvid u račun broj 20/01/1, račun broj 21/01/1, račun broj 22/01/1, račun broj 23/01/1, račun broj 24/01/1, račun broj 25/01/1 i račun broj 26/01/1 svaki izdan 4. studenoga 2014. (list 9-18 spisa), presliku spisa poslovni broj K-DO-77/13 (list 34-36, 40-41, 46-59 spisa), presliku spisa poslovni broj Kir-1712/13 (list 37-39, 42-43 spisa), presliku spisa poslovni broj: KOV-141/13 (44- 45 spisa), presliku spisa poslovni broj KOV-97/14 (list 61-70 spisa), podnesak upućen glavom uredniku gosp. FU (list 71 spisa), presliku spisa poslovni broj: K- 204/2013 (list 72-98 spisa), podnesak od 8. kolovoza 2013. upućen glavnom uredniku gosp. LU (list 99 spisa), presliku spisa poslovni broj: K-205/13 (list 100-104 spisa), privatnu tužbu u predmetu K-203/13 od 3. rujna 2013. (list 105-108 spisa), presliku spisa K-203/13 (list 109-119 spisa), kaznenu prijavu u predmetu KR-DO-3452 od 3. rujna 2013. (list 120-124 spisa), kaznenu prijavu u spisu KR-DO-3452/13 od 26. rujna 2013. (list 125-127 spisa), presliku spisa poslovni broj: KR-DO-3452/13 (list 128- 134 spisa), presliku spisa K-57/2014 (list 135-143), podneske upućene Hrvatskom novinarskom društvu 13. rujna 2013. i 27. rujna 2013. (list 142-151 spisa), podnesak od 27. rujna 2013. podnesen Agenciji za elektroničke medije Vijeće za elektroničke medije (list 152-153 spisa), dopis Večenjem listu d.o.o. (list 154-155 spisa), žalbu Hrvatskom novinarskom društvu od 12.11.2013. (list 156-161 spisa), potvrde o primitcima pismena (list 162-171 spisa), Opomene za neplaćene račune od 28. svibnja 2015. (list 172-178 spisa), račun broj 4375/1/1 (list 179 spisa), izvadak br. 52 (list 180 spisa), račun broj 15/01/1 (list 181 spisa), račun broj 26/01/1 (list 182 spisa), račun broj 27/01/1 (list 183 spisa), račun broj 28/01/1 (list 184 spisa), izvadak br. 36 (list 185 spisa), izvadak br. 40 (list 186 spisa), izvadak br. 58 (list 187 spisa). izvadak br. 48 (191 spisa), izvadak br. 122 (list 192 spisa), izvadak br. 83 (list 193 spisa), izvadak br. 78 (list 194 spisa), preslika spisa K-DO-2529/14 ranije KR-DO-3452/13 (list 215-240 spisa), dijelove spisa K-203/13, K-DO-2529/14, K-203/13, (list 241-311 spisa), presliku spisa K-204/13 (list 316-436 spisa), troškovnik za zastupanje u predmetu posl. broja K-15/16 (list 461-462, 475-476 i 479-80 spisa), opoziv punomoći za zastupanje od 19. travnja 2019. (list 464 spisa), službena bilješka u predmetu posl. broj. K-15/16 (list 465 spisa), preslika radnji poduzetih u predmetu posl. br. K-15/16 (list 482-492 spisa), presliku poduzetih radnji u predmetima poslovnih brojeva: K-DO-77/13, KOV-97/14, K- 134/14, K-15/16 i K-203/13 (list 448-531 spisa), iskaz tužitelja i tuženika (list 558-561 spisa) i dopunski iskaz tužitelja i tuženika (list 729-733 spisa).

9. Sud nije uzeo u obzir vještački nalaz Hrvatske odvjetničke komore (list 581-582) i dopunu nalaza i mišljenja (list 604 spisa) imajući na umu da je tužitelj tijekom postupka odustao od provođenja financijskog vještačenja. Ovdje valja navesti kako se vještačenje od strane HOK-a ne smatra financijskim vještačenjem, međutim, cijeneći činjenicu da se tuženik izričito protivio primjeni nalaza i mišljenje HOK-a, sud je presudio na temelju preostalih materijalnih dokaza koji prileže spisu kao i cijeneći iskaze saslušanih stranaka.

10. Preostale dokazne prijedloge stranaka podnesene nakon zaključenja prethodnog postupka sud nije uzeo u obzir jer se ne radi o dokazima koje stranke, bez svoje krivnje, nisu mogle iznijeti odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, sve sukladno članku 299. stavku 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 i 146/2025, dalje ZPP).

11. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio tužbeni zahtjev djelomično osnovnim.

12. Predmet spora je potraživanje tužitelja s osnova poduzetih radnji tijekom zastupanja tuženika u predmetima poslovnih brojeva: 13 KOV-97/14 kod Županijskog suda u Zagrebu, 3 K-204/13 kod Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, 5 K-205/13 kod Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, 20 K-203/13 kod Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, KR-DO-3452/13 kod Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, 32. K- 57/2014 kod Općinskog kaznenog suda u Zagrebu i s osnova zastupanja u predmetu protiv Hrvatskog novinarskog društva, u ukupnom iznosu od 5.934,79 eura sa zateznim kamatama koje teku od 5. prosinca 2014.

13. Među strankama nije sporno da je tužitelj zastupao tuženika u kaznenim predmetima i postupku koji se vodio protiv Hrvatskog novinarskog društva, a na ime kojeg zastupanja su i izdani sporni računi. Nije sporno niti da je tuženik na ime nagrade odvjetnika za poslove zastupanja uplatio tužitelju ukupan iznos od 37.000,00 kn (4.910,74 eura).

14. Sporno je jesu li uplaćenim iznosom od 37.000,00 kn (4.910,74 eura) obuhvaćena potraživanja koja su predmet ovog postupka te je li tužitelj obračunavao radnje sukladno odvjetničkoj tarifi i na predmetne radnje imao pravo. Slijedom navedenog, sporna je i osnova i visina tužbenog zahtjeva kao i je li nastupila zastara utuženog iznosa.

15. U odnosu na prigovor zastare prvotno valja navesti da je odredbom čl. 224. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15 – dalje ZOO) propisan petogodišnji zastarni rok, pa kako je uvidom u utužene račune utvrđeno da je datum isporuke računa 4. studeni 2014., a da je kao datum dospijeća navedeno "plativo u roku 30 dana", dok je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesen javnom bilježniku 20. studenoga 2015., nesporno je utvrđeno da nije nastupila zastara.

16. Ujedno valja navesti kako je tužitelj ispravno zatražio zatezne kamate na pojedinačno utužene iznose od 5. prosinca 2014. kao datum dospijeća pojedinačno utuženih računa. Naime, kako je tuženiku ostavljen rok od 30 dana za dobrovoljno ispunjenje tražbinu tužitelja, isti je pao u zakašnjenje protekom 30 dana, što znači da je tužitelj imao pravo potraživati zatezne kamate tek od idućeg dana od dana dospijeća, a što je upravo 5. prosinca 2014.

17. Nadalje, u odnosu na prigovor tuženika da tužitelj nije izdavao račune po poduzetoj radnji valja navesti kako čl. 18. st. 4. Zakona o odvjetništvu (Narodne Novine broj NN 09/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11, dalje u tekstu ZO) propisuje da je odvjetnik dužan stranci izdati račun nakon izvršene usluge. U slučaju otkaza ili opoziva punomoći odvjetnik je dužan izdati račun u roku od 30 dana od dana otkaza ili opoziva punomoći.

18. Slijedom navedenog, tuženik pogrešno navodi da je tužitelj bio dužan izdati račun u roku od 30 dana od izvršene radnje jer zakon ne propisuje rok u kojem odvjetnik mora izdati račun nakon svake pojedine radnje, već isključivo da to mora biti u roku od 30 dana od otkaza ili opoziva punomoći. Kako tuženik nije niti stavio prigovor da tužitelj ne bi u roku od 30 dana od otkaza punomoći ispostavio račune, sud nije utvrđivao kojeg je datuma otkazana punomoć i je li račun ispostavljen u zakonom propisanom roku.

19. Čitanjem potvrda o plaćanju (list 185-187 i 191 spisa) sud je utvrdio da je tuženik 26. lipnja 2013. izvršio uplatu iznosa od 10.000,00 kuna, 16. srpnja 2013. izvršio je uplatu iznosa od 20.000,00 kuna, 15. studenoga 2013. izvršio je uplatu iznosa od 2.000,00 kuna dok je 5. lipnja 2014. izvršio uplatu daljnjeg iznosa od 5.000,00 kuna, sve u korist i na račun tužitelja.

20. Sud je, stoga, utvrdio da je tuženik tijekom 2013. godine uplatio u korist tužitelja iznos od 32.000,00 kuna, dok je 5. lipnja 2014. uplatio daljnji iznos od 5.000,00 kuna.

21. Čitanjem računa s lista 181-184 spisa koji nisu predmet ovog postupka, ali su bitni radi utvrđenja je li s iznosom od 32.000,00 kuna podmireno to potraživanje ili ono utuženo, sud je utvrdio da je račun broj 15/01/1 datuma izdavanja 26. srpnja 2013. izdan na iznos od 10.000,00 kuna što odgovara iznosu koji je tuženik uplatio mjesec dana ranije, dakle, 26. lipnja 2013. Budući da je račun izdan na isti iznos na koji je glasila i uplata, sud je stekao uvjerenje da je uplaćenim iznosom od 10.000,00 kuna tužitelj zatvorio potraživanje po računu broj 15/01/1. Također je sud utvrdio da radnje koje su obuhvaćene tim računom nisu istovjetne radnjama koje je tužitelj naznačio u ovdje utuženim računima već da se odnose na zastupanje drugom postupku, u predmetu Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, poslovni broj K-DO-77/13.

22. Čitanjem računa broj 26/01/1 datuma isporuke 30. prosinca 2013. sud je utvrdio da je isti izdan na iznos od 16.500,00 kuna, da su njime obuhvaćene radnje koje je tužitelj poduzeo na ime zastupanja tuženika u predmetu Kir-2930/13 (Kov-141/13) pred Županijskim sudom u Zagrebu, a koje radnje nisu obuhvaćene niti jednim od utuženih računa, odnosno, stavke se ne ponavljaju.

23. Čitanjem računa broj 27/01/1 datuma isporuke 30. prosinca 2013. sud je utvrdio da je isti izdan na iznos od 3.000,00 kuna, da se odnosi na zastupanje tuženika u predmetu poslovnog broja K-204/13 pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu i da stavke obračunate tim računom nisu ponovno obračunate niti u jednom od utuženih računa. Ovdje se napominje da je utuženi račun s lista 7 spisa također ispostavljen za zastupanje tuženika u navedenom predmetu, poslovnog broja K-204/13, ali niti jedna radnja odvjetnika nije duplo naplaćena.

24. Zaključno, čitanjem računa broj 28/01/1 datuma isporuke 30. prosinca 2013. sud je utvrdio da je izdan na iznos od 2.500,00 kuna, da je tužitelj isti izdao na ime zastupanja tuženika u predmetu K-205/13, ali da se naplaćene stavke ne ponavljaju niti u jednom od utuženih računa. Također se napominje da je račun broj 22/01/1 (list 9 spisa) koji je predmet ovog postupka izdan na ime zastupanja tuženika u predmetu K-205/13 koji se vodio pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu, ali tužitelj je predmetnim utuženim računom naveo i obračunao stavke koje nisu navedene na računu 28/01/1 datuma izdavanja 30. prosinca 2013.

25. Dakle, zbrajanjem iznosa računa koji se nalaze na listovima 181-184 spisa sud je utvrdio da je tužitelj tijekom 2013. godine ispostavio račune u ukupnom iznosu od 32.000,00 kuna, pa kako su i uplate tuženika izvršene tijekom 2013. godine ukupnog zbroja 32.000,00 kuna, a da su računi uslijedili nakon što je tuženik uplatio pojedinačno navedene iznose i na njima naznačio da se radi o avansu, sud je stekao uvjerenje, posebno imajući na umu dopunske iskaze stranaka, da je predmetnim uplatama (avansima) tuženik podmirio upravo te račune, a ne račune koji su predmet ovog postupka.

26. Što se tiče uplate izvršene 5. lipnja 2014. na iznos od 5.000,00 kuna, sud je tijekom ponovljenog postupka utvrdio da je predmetni iznos trebalo knjižiti na jedan od računa izdanih 4. studenoga 2014., a koji jesu predmet ovog postupka, pa kako to tužitelj nije učinio već je neosnovano utužio i taj iznos, u navedenom dijelu je tužbeni zahtjev utvrđen neosnovanim, stoga je sud nakon provjere osnovanosti obračunatih stavki na utuženim računima, oduzeo iznos od 5.000,00 kuna, a kako je to obrazloženo u nastavku presude.

27. U odnosu na uputu drugostupanjskog suda da u ponovljenom postupku sud utvrdi je li bilo ponavljanja stavki jer da su tužba od 3. rujna 2013. na listu 105 i tužba od 3. rujna 2013. na listu 241-244. identične valja navesti da se radi o preslikama kaznenog spisa te da se zbog toga u spisu nalaze iste tužbe, međutim, provjerom stavki za koje tužitelj potražuje naknadu, a te stavke su naznačene u utuženim računima, kao i provjerom stavki na utuženim računima s onim stavkama koje se nalaze u računima iz 2013. sud je utvrdio da se niti jedna stavka ne ponavlja, odnosno, da nije dvostruko naplaćena. Stoga, činjenica što na dva mjesta u spisu postoji isti dokument (u konkretnom slučaju tužba) prema ocjeni ovog suda ne utječe na opravdanost troškova koje tužitelj potražuje u ovom postupku.

28. Saslušan kao stranka u postupku, tužitelj je naveo da mu je tuženik isplatio 32.000,00 kuna i to uplatama izvršenim na račun sa napomenom "avans" pa mu je 2013. izdao račune u navedenom iznosu. Sve radnje je računao prema pravilima struke, naveo je da su neke punomoći bile ispunjenje, a neke bianco kako bi mogao naplatiti trošak. Račune je sukladno zakonu ispostavio u roku 30 dana od otkaza punomoći.

29. Iz iskaza tuženika proizlazi da se tužitelj bavi kaznenim pravom, da ga je angažirao prilikom privođenja prije prvog ispitivanja, da su bili prijatelji, da su tijekom vođenja kaznenog i građanskog postupka 20-tak puta bili na ručku, sve do situacije kada je tužitelj odbio zastupati ga na ročištu u jednom predmetu, stoga je tražio da mu da spis kako bi ga mogla zastupati odvjetnica Kristina Rakuša, ali tužitelj nije dostavio spis do ročišta već tek kada je opozvao punomoć za sve predmete. Ističe da je s tužiteljem imao usmeni dogovor da će mu isplatiti nagradu ako uspije u postupcima, a u protivnom da se zadovolji iznosom koji mu je uplatio. Navodi kako je on inicirao plaćanje računa te da ih je tužitelj nakon toga izdao, a riječ je od ukupno 37.000,00 kn. Navodi kako je tužitelju u istražnom zatvoru potpisao 10-tak bianco punomoći. Na daljnje pitanje koje radnje su obuhvaćene i utuženim računima iz 2014. i plaćenim računima iz 2013. tuženik navodi da ne može točno pojasniti o kojim je radnjama riječ.

30. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja i razjašnjenja spornih okolnosti slučaja, a imajući na umu uputu drugostupanjskog suda, ovaj sud je u ponovljenom postupku proveo dokaz dopunskim saslušanjem stranaka.

31. Saslušan dopunski na ročištu održanom 14. svibnja 2026. tužitelj je naveo da je napravio omašku prilikom podnošenja prijedloga za ovrhu jer nije primijetio da iznos od 5.000,00 kuna koji je tuženik platio 2014. godine obuhvaća radnje koje je obračunao u utuženim računima iz 2014. godine. Stoga je istaknuo da je predmet postupka 41.000,00 kuna, a da na ime toga tuženik nije ništa platio. Pojašnjava da je nesporan iznos koji je tuženik platio 37.000,00 kuna, od čega je s 32.000,00 kuna zatvorio potraživanje po računima izdanim 2013. godine, a s iznosom od 5.000,00 kuna potraživanje po računu izdanom 2014. godine. Ističe da je datum dospijeća preostalog neplaćenog iznosa od 41.000,00 kuna isti datumu navedenom u tužbi. Tužitelj je također pojasnio da je kao odvjetnik imao žiro račun i jedino je on bio ovlašteni potpisnik i korisnik pečata za raspolaganje novcem te je jedino on mogao odlučiti da će predujmom uplaćenim 2013. u iznosu od 32.000,00 kuna zatvoriti račune izdane upravo te 2013. godine. Navodi da je na taj način taj predujam potrošen, a ostali su neplaćeni računi iz 2014. godine, s time da je iznos od 5.000,00 kuna uplaćen 2014. godine naknadno primijetio i umanjio utuženi iznos. Tuženik mu nikada nije plaćao u gotovini već isključivo preko uplata izvršenih na račun. Istaknuo je da je točno da su tuženik i on nekoliko puta bili na ručku ili kavi, ali da to nije bilo 20-tak puta kako tuženik tvrdi i da nije bilo govora da bi plaćanjem računa za ugostiteljske usluge tuženik plaćao usluge njega kao odvjetnika. Naveo je da se radilo o uobičajenom odnosu stranke i odvjetnika i da bi račun jednom platio tuženik, jednom on. U odnosu na tužbu podnesenu 3. rujna 2013. tužitelj je pojasnio da se radilo o tri privatne tužbe zbog objave u tri različita medija: Večernji list, 24 sata i Novi list, da je svaka tužba dobila svoj poslovni broj pred Kaznenim sudom i to: K-201/13, K-204/13 i K-205/13, stoga smatra u cijelosti opravdanim trošak sastava sve tri privatne tužbe. Istaknuo je da je na svakom ispostavljenom računu vidljivo za koji predmet je izdan pojedini račun. Što se tiče tužbe koja se nalazi na listu 105-108 spisa i tužbu na 241-244 spisa navodi da se radi o kopijama zbog čega se u spisu ista tužba nalazi na dva mjesta.

32. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja ocijenivši ga životno logičnim i uvjerljivim, a iskaz tužitelja u cijelosti potvrđuje i materijalna dokumentacija koja se nalazi u spisu. Sud je iz dopunskog saslušanja tužitelja stekao uvjerenje da je tuženik platio ukupno 37.000,00 kuna, da je predujmom uplaćenim tijekom 2013. godine u iznosu od 32.000,00 kuna tužitelj podmirio potraživanja po računima ispostavljenim 2013. godine, što se ukazuje životno logičnim i uvjerljivim, dok je uplatu izvršenu 2014. u iznosu od 5.000,00 kuna previdio zbog čega je utužio veći iznos od onog koji je stvarno trebao utužiti. Zbog navedenog, preostalo nepodmireno potraživanje iznosi 41.000,00 kuna, a što primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 iznosi 5.441,64 eura.

33. S obzirom da je nakon iskaza tužitelja, punomoćnik tužitelja i nadalje ostao kod tužbenog zahtjeva specificiranog podneskom od 23. svibnja 2023. koji glasi na iznos od 6.097,96 eura, dakle, nije smanjio tužbeni zahtjev premda je tužitelj izjavio da je greškom utužio više, sud je odlučivao o osnovanosti onog tužbenog zahtjeva koji je tužitelj postavio podneskom od 23. svibnja 2023. Međutim, ukazuje se tužitelju da je prvostupanjska presuda donesena u ovom postupku postala pravomoćna u odnosu na točke II. i III. izreke presude zbog čega je sud u ponovljenom postupku raspravljao isključivo o osnovanosti potraživanja tužitelja u visini od 5.934,79 eura u kojem dijelu je drugostupanjski sud vratio predmet na ponovno odlučivanje. Imajući na umu iskaz tužitelja i činjenicu da je priznao da je previdio uplatu u visini od 5.000,00 kuna izvršenu od strane tuženika 2014. godine, a da je tom uplatom trebao zatvoriti dio ovopredmetnog dugovanja, valjalo je od stvarno utvrđenog iznosa koji pripada tužitelju oduzeti 5.000,00 kuna (663,61 eura), a kako je to obrazloženo u točki 49. obrazloženja presude.

34. Dopunski saslušan na ročištu održanom 14. svibnja 2026. tuženik je naveo da je ukupno platio tužitelju 37.000,00 kuna za što u spisu postoji dokaz u vidu uplatnica i da je te iznose plaćao preko računa. Tuženik je naveo da je plaćao ručkove, ali da za to nema dokaze. U prigovoru je naveo da je platio tužitelju iznos od oko 50.000,00 kuna, ali da nema dokaz za preostalih 13.000,00 kuna već samo za 37.000,00 kuna. Račune koji su predmet ovog postupka i koji su izdani 4. studenoga 2014. zaprimio je poštom. Te račune osporio je i usmeno i pisano budući da je tužitelj obračunao radnje za koje mu nije dao pisani nalog da te radnje izvrši. Drugi razlog zbog kojeg nije platio te račune je zato što je postojao dogovor između njega i tužitelja da osim 37.000,00 kuna nema drugog dugovanja. Taj dogovor bio je isključivo usmeni dogovor. Na opomene tužitelja koje se nalaze na listovima 172-178 spisa nije reagirao jer mu nije bila namjera platiti te račune, a koji računi su u ovom predmetu i utuženi, a nose datum izdavanja 4. studenoga 2014.

35. Sud je u bitnome povjerovao iskazu tuženika. U odnosu na navod tuženika da je potpisao 10tak bianco punomoći valja navesti kako je tuženik bio odvjetnik i dobro je znao što znači potpisati bianco punomoć, a isto tako, znao je da usmeni dogovor oko plaćanja usluge zastupanja nema težinu pred sudom u slučaju da dođe do spora kao što je ovaj. Tuženik je u dopunskom saslušanju naveo da je sve radnje za koje je dao suglasnost tužitelju da ih tužitelj odobri pisanim putem potvrđivao, a da pojedine radnje koje su navedene u spornim računima nije pisano potvrdio. Sud u navedenom dijelu nije povjerovao iskazu tuženika jer tijekom postupka nije niti tvrdio niti dokazao da je postojao takav međusobni odnos tužitelja i tuženika u kojem bi tuženik pisano odobravao poduzimanje radnji tužitelja kao njegovog odvjetnika. Ukazuje se tuženiku da je sve činjenice i dokaze trebao iznijeti i dostaviti do zaključenja prethodnog postupka kako bi se protivna strana mogla na te navode pravovremeno očitovati. S obzirom da je tuženik tek na ročištu održanom 14. svibnja 2026. naveo da postoji pisani trag za svaku odobrenu radnju, a pri tome nije naveo koje radnje u utuženim računima nisu odobrene s njegove strane, sud smatra da je u tom dijelu iskaz tuženika usmjeren isključivo ka izbjegavanju obveze nastale prema tužitelju, odnosno izbjegavanju plaćanja odvjetničke usluge. Također, sud je mišljenja da bi stranke, koje su obje pravne struke, zaključile ugovor o zastupanju u kojem bi točno navele sva međusobna prava i obveze pa tako i da će poduzimanje radnji odobriti tuženik ili kako to tuženik tvrdi, da tužitelj neće potraživati naknadu za pružene usluge u iznosu iznad plaćenih 37.000,00 kuna. Kako takvog ugovora nema, a nema niti drugog materijalnog ili personalnog dokaza da su navodi tuženika točni, odnosno, kako tuženik tijekom postupka nije uspio dokazati da bi postojao kakav usmeni dogovor između strana, sud je svoju odluku utemeljio na spisu priležećim materijalnim dokazima, na iskazima stranaka i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Ujedno valja navesti da je iz dopunskog saslušanja tuženika sud stekao uvjerenje da tuženik nije platio utužene račune i da mu nije bila niti namjera platiti ih jer je smatrao da je iznosom od 37.000,00 kuna podmirio sve obveze koje ima prema tužitelju. Sud Također valja navesti da je sud ocijenio paušalnim i kontradiktornim iskaz tuženika u dijelu u kojem navodi da je tužitelju platio oko 50.000,00 kuna, jer i sam tuženik u daljnjem iskazu navodi da je smatrao da je isplatom iznosa od 37.000,00 kuna podmirio sve obveze koje ima prema tužitelju u svim predmetima u kojima ga je zastupao tužitelj. Dakle, sud smatra da je tuženik u prigovoru (sada odgovoru na tužbu) paušalno naveo da se radi o iznosu od oko 50.000,00 kuna, a da je ustvari i sam tuženik svjestan da je vršio uplate na žiro račun tužitelja, da je tih uplata bilo četiri, a koje uplatnice se i nalaze u spisu.

36. Sve kada bi tuženik i tvrdio da je neke novčane iznose dao tužitelju u gotovini, za to ne postoji niti jedan dokaz, niti materijalni, niti personalni u vidu svjedoka koji to mogu potvrditi. Također, sud je prihvatio iskaz tužitelja u cijelosti, a u svom iskazu tužitelj izričito navodi da mu tuženik nije plaćao u gotovini već samo na žiro račun, stoga se smatra utvrđenim da osim uplata izvršenih na žiro račun tužitelja, drugih plaćanja nije bilo.

37. Slijedom svega navedenog, sud je uvidom u račune na temelju kojih je doneseno rješenje o ovrsi (list 5-18 spisa) kao i izdane račune koji nisu predmet ovog postupka (list 181-184 spisa) te izvatke Zagrebačke banke d.d. koje je tuženik predao na ročištu održanom 2. veljače 2017. kao dokaz da je vršio uplate 2013. i 2014. godine (list 191-194 spisa) utvrdio da je tuženik predmetnim uplatama (u ukupnom iznosu od nesporno uplaćenih 37.000,00 kn) podmirio račune koji nisu predmet ovog postupka i izdani su 2013. godine i to ukupno 32.000,00 kuna, dok je u ponovljenom postupku utvrdio da je iznos od 5.000,00 kuna koje je tuženik uplatio 2014. godine tužitelj neosnovano utužio jer se odnosi na predmet ovog postupka. Iz navedene dokumentacije, a kako je to prethodno objašnjeno, sud je također utvrdio da radnje navedene na utuženim računa nisu istovjetnima radnjama navedenim na računima s lista 181-184 spisa koje nisu predmet ovog postupka, ali su iznosom od 32.000,00 kuna podmirene te stavke, stoga da se neke stavke ponavljaju, ovaj sud bi za tako dvostruko navedene radnje odbio tužbeni zahtjev.

38. Naime, čitanjem računa s lista 181-184 spisa proizlazi da je račun broj 15/01/1, a koji nosi datum 26. srpnja 2013. i glasi na iznos od 10.000,00 kuna izdan za zastupanje tuženika kod Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj K-DO- 77/13. Čitanjem računa broj 26/01/01 od 30. prosinca 2013. sud je utvrdio da je isti izdan na ime zastupanja tuženika u predmetu Kir-2930/13 (Kov-141/13) koji se vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu, a izdan je na iznos od 16.500,00 kuna. Čitanjem računa broj 27/01/1 od 30. prosinca 2013. sud je utvrdio da je račun izdan na iznos o 3.000,00 kuna i to za zastupanje tuženika u predmetu K-204/13 pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu. Naposljetku, čitanjem računa broj 28/01/01 od 30. prosinca 2013. sud je utvrdio da je račun izdan na iznos od 2.500,00 kuna i to za zastupanje tuženika u predmetu poslovnog broja: K-205/13 koji se vodi pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj tijekom 2013. godine ispostavio tuženiku račune u iznosu od ukupno 32.000,00 kuna, a koji su i naplaćeni avansom plaćenim na žiro račun tužitelja tijekom 2013. godine.

39. Budući da tijekom postupka nije bilo sporno da je tuženik uplatio ukupan iznos od 37.000,00 kuna, a što potvrđuju i uplatnice koje se nalaze u spisu (list 191-194 spisa), a da je tužitelj tijekom dopunskog saslušanja naveo da je iznosom od 32.000,00 kuna tuženik podmirio dugovanja po računima ispostavljenim tijekom 2013. godine, a da je omaškom utužio iznos od 46.000,00 kuna, umjesto 41.000,00 kuna jer da je preostalim iznosom od 5.000,00 kuna tuženik podmirio dio dugovanja iz 2014. godine, to je sud utvrdio da iznos od 41.000,00 kuna (5.441,64 eura) nije plaćen. Navedeno potvrđuje i iskaz tuženika u kojem navodi da nije imao niti namjeru podmiriti u cijelosti utužene račune jer da je smatrao da je isplaćenim iznosom od 37.000,00 kuna nagradio tužitelja za obavljeni posao u svim postupcima u kojima ga je tužitelj zastupao.

40. Nadalje, sud je u tijeku ovog postupka utvrđivao i opravdanost poduzetih radnji, a ne samo jesu li dvostruko obračunate na ispostavljenim računima, stoga je potrebno utvrditi koji iznos odvjetničkog troška pripada tužitelju po utuženim računima, a tek potom od tog iznosa oduzeti 5.000,00 kuna (663,61 eura) i umanjiti potraživanje tužitelja.

41. Što se tiče visine tužbenog zahtjeva i opravdanosti obračunatih radnji navedenih u računima koji su predmet ovog postupka, a nalaze se na listovima 5-18 spisa sud je izvršio uvid u sadržaj računa i dokaze o obavljanju radnji koji prileže spisu te je utvrdio kako slijedi.

42. Po izdanom računu broj 20/01/1, sud je izvršio uvid u radnje s listova 34,35,37,39,40,42,44,46,57,61 i 595-597 spisa te je utvrdio da tužitelju pripada nagrada za zastupanje tuženika u predmetu K-15/16 (ranije Kov-97/14) Županijskog suda u Zagrebu, u zatraženom iznosu od 27.250,00 kn i to: na ime razmatranja i pregleda spisa 4 sata po 25 bodova što ovaj sud nalazi realnim i objektivnim s obzirom na opseg i složenost predmeta te imajući u vidu da se postupak vodio zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz čl. 110. u vezi čl. 34. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12. 56/15, 61/15, dalje u tekstu KZ), stoga tužitelju pripada 100 bodova primjenom odredbe Tbr. 32. st. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, dalje u tekstu OT). Nadalje, za sastav prijedloga za provođenje dokaznih radnji od 20. lipnja 2013. ŽDO Zagreb, tužitelju pripada 400 bodova (Tbr. 1. st. 2. OT), sud nalazi osnovanim trošak sastava podneska od 21. lipnja 2013. sukladno Tbr. 1. st. 5. OT u vrijednosti 25 bodova, za prijedlog za ukidanje istražnog zatvora od 26. lipnja 2013. i 1. srpnja 2013. svaki po 25 bodova primjenom Tbr. 1. st. 5. OT, nadalje na ime prijedloga za provođenje dokaznih radnji od 13. rujna 2013. 400 bodova (Tbr. 1. st. 2. OT), na žalbu na rješenje o izdvajanju službenih zabilješki od 23. listopada 2013. 25 bodova (Tbr. 1. st. 5. OT), za sudjelovanje na sjednici optužnog vijeća 24. siječnja 2014. 400 bodova (Tbr. Tbr. 4. st. 1. OT), za sastav žalbe na rješenje Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu o provođenju istrage od 11. veljače 2014. sukladno računu tužitelja u iznosu od zatraženih 25 bodova (Tbr. 1. st. 5. OT), za pristup na ročište radi ispitivanje svjedoka u ŽDO Zagreb od 24. lipnja 2014. 200 bodova (Tbr. 4. st. 4. OT), za ispitivanje svjedoka u ŽDO Zagreb 26. lipnja 2014. i 1. srpnja 2014. po 400 bodova (Tbr. 4. st. 1. OT) te na ime sastava odgovora na optužnicu od 4. rujna 2014. 300 bodova (Tbr. 5. st. 5. OT).

43. U odnosu na račun broj 21/01/1 izdan na ime zastupanja u predmetu broj 3. K- 2004/13 kod Općinskog kaznenog suda u Zagrebu sud je izvršio uvod u listove spisa 71, 72, 83, 88, 94, 96 i 97 te je utvrdio da su sve opisane radnje obavljene, međutim, tužitelj potražuje na ime razmatranja spisa 1 sat u visini 50 bodova, dok je odredbom Tbr. 32. st. 1. OT propisano da za 1 sat razmatranja spisa odvjetniku pripada 25 bodova. Ovaj sud nalazi osnovanim zahtjev tužitelja za naknadom 1 sata na ime razmatranja spisa, a imajući u vidu težinu kaznenog djela opisanog čl. 149. st. 2. KZ- a. Nadalje, sud nalazi opravdanim i zatraženi trošak tužitelja na ime sastava podneska Večernjem listu 8. kolovoza 2023. 25 bodova (Tbr. 1. st. 5. OT), na ime pristupa ročištu 26. studenoga 2013. za vrijeme od 13,00-15,05 150 bodova (Tbr. 4. st. 1. toč. 5. OT), na ime dopune privatne tužbe 19. studenoga 2013. 25 bodova (Tbr. 1. st. 5. OT), na ime pristupa na glavnu raspravu 21. siječnja 2014. od 9-10,58 150 bodova (Tbr. 4. st. 1. toč. 5. OT), na ime sastava podneska sudu 7. siječnja 2014. 25 bodova (Tbr. 1. st. 5. OT) i na ime pristupa na glavnu raspravu 13. listopada 2014. 100 bodova (Tbr. 4. OT). Slijedom navedenog, tužitelju po navedenom računu pripada 550 bodova (5.500,00 kn), umjesto zatraženih 570 bodova (5.750,00 kn).

44. U odnosu na račun broj 22/01/1 izdan na ime zastupanja u predmetu broj K- 205/13 kod Općinskog kaznenog suda u Zagrebu zbog kaznenog djela iz čl. 149. st. 2. KZ-a sud je izvršio uvid u listove 99 i 100 spisa te je utvrdio da su sve zatražene radnje obavljene i opravdane međutim, tužitelj ponovno potražuje na ime 1 sata razmatranja spisa 50 bodova umjesto 25 boda (Tbr. 32. st. 1. OT). Preostali trošak tužitelja sud nalazi osnovanim pa tako na ime sastava podneska od 8. kolovoza 2013. 25 bodova (Tbr. 1. st. 5. OT) i na ime dopune privatne tužbe od 28. studenoga 2013. 25 bodova (Tbr. 1. st. 5. OT). Slijedom navedenog, po ovom računu sud nalazi osnovanim trošak u iznosu od 75 bodova (750,00 kn) umjesto zatraženih 100 bodova (1.000,00 kn).

45. Nadalje, u odnosu na račun br. 23/01/1 izdan na ime zastupanja tuženika u predmetu broj 20 K-203/13 kod Općinskog kaznenog suda u Zagrebu zbog kaznenog djela iz čl. 149. st. 2. KZ-a, sud je izvršio uvid u listove spisa 105,109,111,116,118 i 119 te je utvrdio da su sve opisane radnje obavljene, međutim, tužitelj i ovim računom na ime 1 sata razmatranja spisa potražuje 50 bodova umjesto 25 boda (Tbr. 32. st. 1. OT), stoga je u tom dijelu valjalo umanjiti potraživanje tužitelja jer prema težini kaznenog djela ne bi bilo niti opravdano tražiti više od 1 sata na ime razmatranja spisa. Preostali trošak sud nalazi opravdanim i to na ime sastava privatne tužbe od 3.rujna 2013. 50 bodova (Tbr. 1. OT), na ime pristupa na glavnu raspravu 24. travnja 2014. 50 bodova (Tbr 4. st. 4. OT), na ime dopune privatne tužbe od 19. svibnja 2014. 25 bodova (Tbr. 1. st. 5. OT), na ime pristupa na glavnu raspravu 2. lipnja 2014. i 10. srpnja 2014. od po 100 bodova (Tbr. 4. OT) i za pristup na glavnu raspravu 23. rujna 2014. 50 bodova (Tbr. 4. st. 4. OT). Slijedom navedenog, po predmetnom računu sud nalazi osnovanim trošak u iznosu od 400 bodova (4.000,00 kn) umjesto 425 bodova (4.250,00 kn).

46. U odnosu na račun broj 24/01/1 izdan na ime zastupanja tuženiku u predmetu broj: KR-DO-3452/13 kod Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu zbog kaznenog djela iz čl. 146. st. 1. i 2. KZ-a, čl. 300. st. 1. KZ-a i čl. 307. st. 1. KZ-a, sud je izvršio uvid u listove spisa 120,125,128,129,130,132 i 133 te utvrdio da tužitelju pripada zatraženi trošak u iznosu od 2.500,00 kn (umjesto zatraženih 2.750,00 kn) i to na ime razmatranja spisa 1 sat 25 bodova umjesto zatraženih 50 bodova (Tbr. 32. st. 1. OT), na ime podnošenje kaznene prijave ODO Zagreb 3.9.2013. i 26. 9.2013. od po 50 bodova (Tbr. 1. st. 1. OT), za sastav požurnice ODO Zagreb od 13.12.2013. 25 bodova (Tbr. 1. st. 5. OT), za sastav dopisa ODO Zagreb 8.1.2014., pritužbu ŽDO Zagreb od 6.6.2014., dopis ODO Zagreb od 27.6.2014. i dopis ŽDO Zagreb od 27.6.2014. 4x25 bodova (Tbr. 1. st. 5. OT).

47. U odnosu na račun broj 25/01/1 izdan na ime zastupanja tuženika u predmetu broj K-57/2014 kod Općinskog kaznenog suda u Zagrebu vođenog zbog kaznenog djela iz čl. 149. st. 2. KZ-a, sud je izvršio uvid u listove spisa 135,136 i 139 te utvrdio da tužitelju pripada zatraženi trošak u iznosu od 3.250,00 kn (umjesto 3.500,00 kn) i to na ime razmatranja spisa 1 sat 25 bodova umjesto zatraženih 50 bodova (Tbr. 32. st. 1. OT), za pristup na glavnu raspravu 3.6.2014. 50 bodova (Tbr. 4. st. 4. OT), za sastav podneska od 28.5.2014. 100 bodova (Tbr. 4. st. 3. OT) i za pristup na glavnu raspravu 9.9.2014. u trajanju od 9,15-10,41 sati 150 bodova (Tbr. 4. st. 1. toč. 5. OT).

48. U odnosu na račun broj 26/01/1 izdan na ime zastupanja u sporu sa Hrvatskim novinarskim društvom, sud je izvršio uvid u listove spisa 142, 150, 154, 156, 162 i 165 te utvrdio da su sve opisane radnje obavljene i da tužitelju pripada zatražena naknada u iznosu od 1.500,00 kn i to na ime sastava pritužbe Hrvatskom novinarskom društvu od 13. rujna 2013. i 27.9.2013., sastav dopisa za PIXsell Mediu d.o.o. od 30.9.2013., sastav žalbe Hrvatskom novinarskom društvu te sastav dopisa PU zadarskoj od 3.6.2014. i 28.6.2014. od po 25 bodova (Tbr. 1. st. 5. OT).

49. Slijedom navedenog, sud je utvrdio osnovanim potraživanje tužitelja u ukupnom iznosu od 44.715,64 kn (5.934,79 eura), međutim, kako je sud na temelju stanja spisa i iskaza tužitelja s ročišta održanog 14. svibnja 2026. utvrdio da je tuženik platio 5.000,00 kuna (663,61 eura) po računima izdanim 4. studenoga 2014., to je od iznosa od 5.934,79 eura valjalo oduzeti iznos od 663,61 eura na koji način se dobije iznos koji tuženik duguje tužitelju i to u visini od 5.271,18 eura.

50. S obzirom da tuženik tijekom postupka nije dokazao u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a da je podmirio potraživanje tužitelja u iznosu od 5.271,18 eura, a da je sud uvidom u utužene račune, iskaze stranaka i preostalu spisu priležeću dokumentaciju utvrdio osnovanost potraživanja tužitelja do visine od 5.271,18 eura, to je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

51. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a platni nalog održan je na snazi za isplatu iznosa od 5.271,18 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, dok je isti valjalo ukinut za isplatu iznosa od 663,61 eura sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 5. prosinca 2014. do isplate te ujedno u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan (sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017.), a kako je navedeno u točki I. i II. izreke presude.

52. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO.

53. Odluka o stopi zateznih kamata određena je sukladno čl. 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22).

54. S obzirom da je platni nalog samo onaj dio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži plaćanje dospjele tražbine, a ne i odluka o troškovima ovršnog postupka, to je sud o troškovima postupka i to onog dijela koji se tiče izdavanja platnog naloga u sklopu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i onog nastalog u parnici, odlučivao ovom presudom kojom se postupak završava slijedom čega i zatezna kamata na trošak teče od donošenja presude (sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.).

55. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP- a. Imajući na umu da je vrijednost predmeta spora prema konačno specificiranom tužbenom zahtjevu 6.097,96 eura, a da je presudom ovog suda, poslovni broj: Povrv- 18371/2015-89 od 17. kolovoza 2023. u točki III. odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 163,17 eura, a ovom presudom daljnji iznos od 663,61 eura, proizlazi da je tužitelj uspio u sporu sa 5.271,18 eura, dok je tuženik uspio osporiti potraživanje u iznosu od ukupno 826,78 eura.

56. Stoga je utvrđeno da je tužitelj u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio sa 86,44%, dok je u dokazivanju pravne osnove uspio sa 100,00%, što ukupno iznosi 186,44%, a nakon što se navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) dobije se uspjeh tužitelja u sporu od 93,22%. Tuženik je u pogledu visine uspio sa 13,56%, dok nije uspio u osporavanju pravne osnove, što ukupno iznosi 13,56%, a kada se i taj iznos podijeli sa dva dobije se konačan ishod tuženika u sporu od 6,78% pa je valjalo od postotka tužitelja tj. od 93,22% oduzeti postotak tuženika tj. 13,56%, jer je tužitelj stranka koja je u većoj mjeri uspjela u sporu. Na taj način dobiven je postotak uspjeha tužitelja u sporu u iznosu od 79,66%.

57. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to za zastupanje na ročištima održanim 2. veljače 2017., 11. travnja 2017., 4. prosinca 2019. i 12. travnja 2021., 4 x 100 bodova Tbr.9/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rado odvjetnika (Narodne novine" br. 142/2012., 103/2014., 118/2014. i 107/2015., dalje u tekstu OT/15) za zastupanje na ročištu održanom 1. ožujka 2021. 50 bodova (Tbr. 9/1 OT/15) i za sastav prijedloga za određivanje privremene mjere od 3.2.2020. 50 bodova (Tbr. 8/2 OT/15) što uz tada važeću vrijednost jednog boda od 10,00 kn (Tbr. 50 OT) i uvećano za iznos PDV-a od 25% iznosi 6.250,00 kn. Nadalje, tužitelju je priznat trošak sastava podneska od 23. svibnja 2023. u iznosu od 25 bodova sukladno Tbr 8/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rado odvjetnika (Narodne novine" br. 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022. i 126/2022 dalje u tekstu OT/22) i trošak pristupa na ročište održano 24. svibnja 2023. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT/22), a što uvećano za vrijednost jednog boda od 15,00 kn i iznos PDV-a iznosi 2.343,75 kn. Nadalje, tužitelju je priznat trošak određen od strane javnog bilježnika rješenjem o ovrsi u iznosu od 1.041,50 kn kao i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 800,00 kn. Slijedom navedenog, utvrđeni trošak koji pripada tužitelju iznosi 10.435,25 kn, a što primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 iznosi 1.385,00 eura. Nadalje, tužitelju su priznati i troškovi zastupanja na ročištima održanim 30. siječnja 2025. i 14. svibnja 2026. sukladno Tbr. 9/1 trenutno važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine broj: 138/23., dalje u tekstu OT) u iznosu od 100 bodova, a što uvećano za vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) i iznos PDV-a od 25% iznosi 500,00 eura. Ukupno je, dakle, utvrđen trošak tužitelja u iznosu od 1.885,00 eura, a što razmjerno uspjehu u sporu od 79,66% iznosi 1.501,59 eura.

58. Nisu osnovani predvidivi troškovi ovršnog postupka jer je spis po prigovoru dostavljen ovom sudu na daljnji postupak te stoga isti nisu niti nastali.

59. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

U Zagrebu 23. lipnja 2026.

Sutkinja

Boška Pavičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženiku