REPUBLIKAHRVATSKA

UPRAVNISUDURIJECI

[adresa] H 5

Poslovni broj: Us I-744/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnoj stvari tužitelja HK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstvo civilne zaštite, Područni ured civilne zaštite Rijeka, Služba za inspekcijske poslove, Rijeka, Fiorella la Guardia 13, OIB: 36162371878, radi izdavanja dopuštenja za obavljanje poslova privatne zaštite – čuvara, 23. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika od Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstvo civilne zaštite, Područni ured civilne zaštite Rijeka, Službe za inspekcijske poslove, KLASA: UP/I-217-02/26-01/393, URBROJ: 511-01-375-26-8 od 23. ožujka 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva civilne zaštite, Područnog ureda civilne zaštite Rijeka, Službe inspekcijskih poslova Rijeka, KLASA UP/I-217-02/26-01/393, URBROJ: 511-01-375- 26-8 od 23. ožujka 2026. tužitelju se odbija zahtjev za izdavanje dopuštenja za obavljanje poslova privatne zaštite – čuvara.

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika, Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva civilne zaštite, Područni ured civilne zaštite Rijeka, Služba inspekcijskih poslova Rijeka, KLASA: UP/I-217-02/26-01/393, URBROJ: 511-01-375-26-8 od 23. ožujka 2026., tužitelj je 2. svibnja 2026. podnio tužbu ovome sudu, a koja je zaprimljena 4. svibnja 2026. pod gore navedenim poslovnim brojem. Tužitelj u bitnome osporava navedeno rješenje tuženika navodeći da činjenično stanje u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu nije pravilno utvrđeno, odnosno da je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja, kao i da nisu pravilno primijenjeni pravni propisi, odnosno da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Nadalje, tvrdi da je tuženik donio odluku isključivo temeljem presude Općinskog suda u Rijeci, poslovnog broja Pp-3737/2022 od 12. srpnja 2024. te da nije uzeo u obzir minornost počinjenog prekršaja, a na što upućuje i izrazito niska visina kazne u iznosu od samo 20 eura. Također, da tuženik nije uzeo u obzir činjenicu, kako je tužitelj hrvatski branitelj i kako mu neizdavanje dopuštenja za obavljanje poslova privatne zaštite izravno ugrožava egzistenciju, jer je tužitelj nezaposlen i nema drugih izvora prihoda. Stoga tužitelj u tužbenom zahtjevu predlaže usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavano rješenje.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenog kod ovog suda 8. lipnja 2026., u bitnome naveo, da je člankom 18. stavkom 1., a u svezi članka 19. Zakona o privatnoj zaštiti (''Narodne novine'', broj: 16/20., 114/22., dalje u tekstu: ZPZ) propisano, da se dopuštenje za obavljanje poslova privatne zaštite - čuvara može izdati osobi koja između ostalog, ispunjava uvjet iz članka 15. stavka 1. točke 7. istog Zakona, koji propisuje da se dopuštenje za obavljanje poslova privatne zaštite može izdati osobi protiv koje nije pokrenut postupak za prekršaj s elementima nasilja, posebice za prekršaje protiv javnog reda i mira, zaštite od nasilja u obitelji, suzbijanje zlouporabe droga odnosno za prekršajno djelo s elementima nasilja sukladno propisima o sprječavanju nereda na javnim okupljanjima i sportskim natjecanjima, kao i drugih zakona u kojima su propisani prekršaji s elementima nasilja te da nije pravomoćno osuđena odnosno da joj nije izrečena prekršajno pravna sankcija za navedena djela ,odnosno istovjetno djelo u zemlji čiji je državljanin ili u kojoj ima prebivalište, a stavkom 3. istog članka ZPZ-a, između ostalog, da osobi koja ne ispunjava uvjete iz stavka 1. članka 18. ZPZ-a, Ministarstvo će rješenjem odbiti zahtjev, odnosno privremeno zabraniti obavljanje poslova privatne zaštite osobi koja za obavljanje navedenih poslova ima dopuštenje Ministarstva. Tuženik ističe da je uvidom u cjelokupni spis predmeta, te uvidom u potvrdu Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršajne evidencije Klasa: 740-03/26-02/6370, Ur. Broj: 514-05-02-01-02/10-26-02 od 11. ožujka 2026. nedvojbeno utvrdio, da je protiv HK Općinski sud u Rijeci donio presudu poslovni broj: Pp-3737/2022 od 12. srpnja 2024., pravomoćnu dana 1. kolovoza 2024., a kojom je tužitelj proglašen krivim zbog počinjenja prekršaja iz članka 13. stavak 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (''Narodne novine'', broj: 41/77., 52/87., 41/89., 55/89., 05/90.,30/90., 47/90., 29/94., 114/22., 47/23., dalje u tekstu: ZPPJRM) te mu je izrečena ukupna novčana kazna od 20,00 eura. Navodi da je u osporavanom rješenju činjenično stanje utvrđeno sukladno zakonskim odredbama ZPZ-a, što je i obrazloženo u navedenom rješenju. Tuženik obrazlaže da je presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: PP-3737/2022. od dana 12. srpnja 2024., pravomoćnom dana **.**.2024., HK osuđen krivim, zbog počinjenja prekršaja iz članka 13. stavka 1. ZPPJRM-a, slijedom čega isti ne ispunjava uvjete iz članka 18. stavaka 1. točke 3., a u svezi članka 15. stavka 1. točke 7. ZPZ-a. Također, ističe da ZPZ ne dovodi u vezu težinu prekršaja odnosno visinu izrečene novčane kazne s pitanjem ispunjenja uvjeta za izdavanje predmetnog dopuštenja te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

4. S obzirom da su odlučne činjenice u ovom upravnom sporu nesporne, tužitelj osporava samo primjenu materijalnog prava, a stranke nisu izrijekom zahtijevale održavanje rasprave, to je Sud nakon uvida u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, kojeg je tuženik dostavio ovome Sudu uz odgovor na tužbu, a nakon razmatranja svih pravnih pitanja, donio presudu na temelju članka 98. stavak 1. točka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24 i 39/26, u nastavku teksta ZUS) utvrdivši, da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan iz niže obrazloženih razloga.

5. Naime, uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u dokumentaciju koja proizlazi iz spisa predmeta upravnog postupka, sud je utvrdio, kako tužitelj ne ispunjava uvjete za izdavanje dopuštenja za obavljanje poslova privatne zaštite. Navedeno poglavito proizlazi iz potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva civilne zaštite, Područni ured civilne zaštite, Službe za inspekcijske poslove KLASA 740-03/26-02/6370, URBROJ: 514-05-02-01-02/10- 26-02 od 11. ožujka 2026. koja sadrži podatak da je Općinski sud u Rijeci presudom poslovni broj Pp-3737/2022 od 12. srpnja 2024. proglasio tužitelja krivim za počinjenje prekršaja iz članka 13. stavka 1. ZPPJRM-a te ga je novčano kaznio u iznosu 20.00 eura, a koja je presuda postala pravomoćna 1. kolovoza 2024.

6. Opći uvjeti za obavljanje poslova privatne zaštite određeni su člankom 18. ZPZ-a iz kojeg je razvidno da se dopuštenje za obavljanje poslova privatne zaštite može izdati osobi ako su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: osoba ima prebivalište odnosno odobren boravak u [adresa], navršila je 18 godina života te ispunjava uvjete iz članka 15. stavka 1. točaka 6. 7. i 9. istog zakona.

7. Nadalje, odredbom članka 15. stavka 1. točke 7. ZPZ-a, propisano je, između ostalih uvjeta koji moraju biti ispunjeni za izdavanje dopuštenja za obavljanje poslova privatne zaštite, da protiv odgovorne osobe za poslove privatne zaštite u pravnoj osobi i unutarnjoj službi zaštite te vlasnika obrta ili odgovorne osobe u zajedničkom obrtu nije pokrenut postupak za prekršaje s elementima nasilja, posebice za prekršaje protiv javnog reda i mira, zaštite od nasilja u obitelji, suzbijanja zlouporabe droga, odnosno za prekršajno djelo s elementima nasilja sukladno propisima o sprječavanju nereda na javnim okupljanjima i sportskim natjecanjima, kao i drugih zakona u kojima su propisani prekršaji s elementima nasilja te da nije pravomoćno osuđena, odnosno da joj nije izrečena prekršajno pravna sankcija za navedena djela, odnosno istovjetno djelo u zemlji čiji je državljanin ili u kojoj ima prebivalište.

8. Imajući u vidu citiranu odredbu ZPZ-a te činjenicu da je tužitelj pravomoćnom sudskom presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pp- 3737/2022 od 12. srpnja 2024. proglašen krivim za prekršaj protiv javnog reda i mira i kojom mu je dosuđena prekršajno pravna novčana sankcija, ovaj Sud smatra da je tuženik pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje pribavom potvrde o postojanju pravomoćne sudske odluke iz prekršajne evidencije tužitelja te izvršenim uvidom u istu.

9. Tužiteljeve navode o tuženikovom nepravilnom postupanju, jer tuženik nije uzeo u obzir činjenicu da je prekršaj za koji je tužitelj pravomoćno osuđen minoran i da je novčana kazna niska, nisu relevantni niti se uzimaju u obzir pri provjeri ispunjenja uvjeta za izdavanje predmetnog dopuštenja, a kako to tuženik u odgovoru na tužbi ispravno navodi.

10. Također, činjenica da tužitelj ima status hrvatskog branitelja te da je nezaposlen i nema drugih izvora prihoda nije odlučujuća s obzirom da su zakonom propisani uvjeti za obavljanje predmetnih poslova jasni i konkretni, a nigdje se ne navodi mogućnost preispitivanja okolnosti koje tužitelj u tužbi navodi. Nadalje, težina počinjenog prekršaja, kao niti visina kazne nisu relevantni za donošenje odluke o ispunjenju uvjeta iz članka 18. ZPZ-a, već je sama činjenica da postoji pravomoćna sudska presuda protiv tužitelja u prekršajnom postupku dovoljna kako bi postojao valjani pravni temelj za odbijanje tužiteljevog zahtjeva za izdavanje dopuštenja za obavljanje poslova privatne zaštite, bez obzira na mišljenje tužitelja da je pojedini prekršaj ili kaznenopravna sankcija minorna. Štoviše, iz članka 15. stavka 1. točke 7. tumačenjem ovog suda proizlazi da zakonodavac naglašava da se posebice za prekršajna djela protiv javnog reda i mira ne može dopustiti obavljanje poslova privatne zaštite, dok je tužitelj pravomoćno osuđen upravo zbog počinjenja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Stoga je također nedvojbeno utvrđeno da tužitelj ne ispunjava uvjete iz članka 15. u svezi članaka 18. i 19. ZPZ-a.

11. Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene dokaza odlučio da je tuženik ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje, da je pravilnom primjenom materijalnog prava odlučio o zahtjevu tužitelja te da je rješenje tuženika na zakonu osnovano, stoga je na temelju članka 116. stavka 1. u svezi članka 3. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'' broj 36/24., 39/26., dalje u tekstu: ZUS) trebalo odlučiti kao u točki I. izreke.

12. O zahtjevu tužitelja za naknadu troškova upravnog spora odlučeno je u točki II. izreke ove presude, na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a u svezi s čl. 148. ZUS-a. Budući da je tužbeni zahtjev odbijen te tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, ne pripada mu pravo na naknadu troškova spora. Stoga je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora valjalo odbiti kao neosnovan.

U Rijeci, 23. lipnja 2026.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

Dostaviti:

- Tužitelju HK iz [adresa]

- Tuženom Ministarstvu unutarnjih poslova, Ravnateljstvu civilne zaštite, Područnom uredu civilne zaštite Rijeka, Službi za inspekcijske poslove, Rijeka, Fiorella la Guardia 13