REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

Ante Starčevića 23

21260 Imotski

P-879/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu Mate Kukavici u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske šume d.o.o. (OIB: 696993144506) Ulica Kneza Branimira 1, protiv I-tuženika UZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]-tuženika VZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Mirku Perkušiću, odvjetniku u Imotskom, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 08. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 23. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatske šume d.o.o. koji glasi:

" 1. Nalaže se tuženicima ad 1) UZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad 2) VZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da solidarno isplate tužitelju Hrvatske šume d.o.o., Ulica kneza Branimira 1, 10000 Zagreb, OIB: 69693144506 iznos od 1.622,01 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća pa do isplate i to od:

11.10.2019.g. do 31.12.2019.g, po stopi 6,30%, koja se određuje za svako po polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve do isplate,

1.1.2020.g. do 30.06.2020.g., po stopi od 6,11%, koja se određuje za svako po polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve do isplate,

1.7.2020.g. do 31. 12.2020.g., po stopi od 5,89%, koja se određuje za svako po polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve do isplate.

2. Nalaže se tuženicima da isplati tužitelju parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja odluke do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II/ Nalaže se tužitelju Hrvatske šume d.o.o. naknaditi I-tuženiku UZ trošak parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 eura u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tužitelju Hrvatske šume d.o.o. solidarno naknaditi I-tuženiku UZ i II-tuženiku VZ trošak parničnog postupka u iznosu od 1.925,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je zemljište kojim on gospodari I- tužitelj UZ devastirao putem izvođača radova, ovdje II-tuženika VZ, na način da je na zemljištu na kojem je bila "oputina" do privatnih kuća napravio makadamski put. Kako su prema tvrdnjama tužitelja na opisani način devastirajući zemljište kojim on gospodari počinili štetu, tužbenim zahtjevom traže od tuženika da im solidarno naknade štetu u iznosu od 1.622,01 euro sa pripadajućom zateznom kamatom i uz naknadu troška parničnog postupka.

2. Tuženici u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ističu prigovor nedostatka aktivne legitimacije i prigovor promašene pasivne legitimacije. U tom smislu, navode da se radi o nerazvrstanoj cesti u granicama građevnog područja grada [adresa], pa da se time radi o javnom dobru o općoj uporabi a time i vlasništvu grada [adresa] temeljem odredbi Zakona o cestama. Ukazuju da se ranije radilo o makadamskom uputu a da ga je I-tuženik UZ samo nasuo i poravnao pa da se svakako nije moglo raditi o šumi i šumskom zemljištu, pa ista stoga nije niti obuhvaćena Programom gospodarenja od strane tuženika. Osim toga, tuženici ističu da je tijekom postupka sin I-tužitelja UZ, KZ, putem javnog poziva od Republike Hrvatske kupio predmetnu nekretninu.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza, sud je izvršio uvid u presliku Prijave počinjene štete i Lugarski izvještaj broj 2/19 od 10. listopada 2019., Revirničkog izvještaja te skica, prijepisa posjedovnog lista Područnog ureda za katastar Split, Ispostava za katastar nekretnina [adresa] 24.10.2019. godine, izvatka iz Zemljišne knjige za predmetnu nekretninu, fotografije predmetne nekretnine, Programa gospodarenja za G. J. Badnjavice od 1. siječnja 2005. do 31. prosinca 2014. godine, obračuna štete od 12. studenog 2019., presliku Potvrde o statusu nerazvrstane ceste, presliku dopisa tuženika od 18. kolovoza 2020., presliku Javnog poziva za podnošenje ponuda za kupnju nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske 3/25, presliku Ugovora o kupoprodaji od 23. ožujka 2026., presliku pravnog mišljenja nadležnog Općinskog državnog odvjetništva o nacrtu Ugovora o kupoprodaji nekretnine, a osim navedenog, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka CZ, OZ i KZ, te je izveden dokaz uviđajem na licu mjesta uz mjerničko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Goranu Kukavici, a izvršen je i uvid u priklopljeni spis ovog suda P-1510/19.

4. U ovoj pravnoj stvari ovaj sud je 13. travnja 2023. već donio presudu na način da je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja, ali je po žalbi tužitelja Županijski sud u Slavonskom Brodau rješenjem pod poslovnim brojem Gž-440/23 od 25. kolovoza 2025. ukinuo predmetnu presudu te predmet vratio na ponovno odlučivanje. Naime, navedeni drugostupanjski sud u bitnome smatra da ovaj sud nije obrazložio činjenicu da je tužitelj upisan kao posjednik čestice 4308/6, kao i da sve dok je tužitelj upisan kao šumoposjednik ima pravo gospodarenja šumskim zemljištem, neovisno što isto eventualno nije obuhvaćeno planom gospodarenja u vrijeme štetne radnje. Pored toga, drugostupanjski sud ukazuje da prvostupanjski sud nije zauzeo jasan stav o vrsti zemljišta na kojem je počinjena šteta i to prije počinjenja štetne radnje u kontekstu čl. 5. Zakona o šumama i Pravilnika o uređivanju šuma koji je bio na snazi u vrijeme štetne radnje.

5. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; nadalje ZPP) ovaj sud je i nakon ponovnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

6. Između stranaka je nesporno da je I-tuženik UZ kao naručitelj radova angažirao II-tuženika VZ, kao izvođača radova, za određene radove bagerom na predmetnoj nekretnini, ali je između stranaka sporno je li tužitelju nastala šteta zbog tih radova odnosno je li se u konkretnom slučaju radi o devastaciji šume ili šumskog zemljišta, te je li u smislu toga i prije predmetnih radova nekretnina koja je predmet spora predstavljala put.

7. Budući da je odredbom čl. 63. Zakona o šumama (Narodne novine br. 68/18, 115/18, 98/19, nadalje: ZŠ) koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja (listopad 2019.). određeno da osoba koja nanese štetu šumi, šumskom zemljištu, šumskim proizvodima i šumskoj infrastrukturi, dužna platiti naknadu štete upravo šumoposjedniku koji gospodari šumom i šumskim zemljištem na kojem je nastala šteta, prema mišljenju ovog suda potrebno je utvrditi je li se u konkretnom slučaju radi o šumi i šumskom zemljištu u smislu odredbe čl. 5. ZŠ-a.

8. Upravo je na tužitelju u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a teret dokaza da dokaže da se u konkretnom slučaju radilo o šumi odnosno šumskom zemljištu s obzirom na tvrdnju protivne stranke da se i prije njegovih radova radilo o makadamskom putu kojeg je ono samo uredio (nasuo i poravnao).

9. Tužitelj, međutim, nije opravdao taj teret dokaza, već naprotiv, isto ne proizlazi niti iz isprava koje je sam dostavio.

9.1. Naime, tužitelj temelji tužbu na "Lugarskom izvještaju" broj 2/19 od 10. listopada 2019. (list 6 spisa), međutim, uvidom u taj izvještaj utvrđeno je da se navodi da je devastirano "državno zemljište" na kojem je bila "oputina do privatnih parcela", a navodna devastacija "državnog zemljišta" se spominje jednako tako i u Prijavi počinjene štete korištenjem zemljišta od 10. listopada 2019. (list 5 spisa), te u Revirničkom izvještaju (list 7 spisa).

9.2. U tom smislu je za ukazati da se pojam "državnog zemljišta" ne može izjednačiti sa pojmom "šume i šumskog zemljišta" iz spomenute odredbe čl. 5. ZŠ-a, pa kada se k tome doda da je iz fotografija koje je dostavio sam tužitelj (list 34 i 35 spisa) razvidno da je u vrijeme radova predmetni dio nekretnine već bio izvan dosega šume i šumskog zemljišta kako je definirano spomenutom odredbom, zaključak je ovog suda da se u konkretnom slučaju niti ne radi o šumi i šumskom zemljištu pa da bi tužitelj uopće imao pravo na naknadu štete kako to traži tužbom.

9.3. Naime, posebno iz fotografije koja prileži listu 35 spisa, u dijelu fotografije gdje se vidi prostor iza bagera, razvidno je da se ne radi na toj trasi puta niti o jednoj značajki koja bi prema odredbi čl. 5. ZŠ-a predstavljalo šumu ili šumsko zemljište.

9.4. U smislu naprijed navedenog, iz iskaza svjedokinje OZ, koja je kao radnica tužitelja sastavila Revirnički izvještaj (list 7 spisa) utvrđeno je da je ta svjedokinja na terenu bila i ranije i da se radilo o "oputini" koji je služio kao prilaz zemljištima u vlasništvu fizičkih osoba, a da prije predmetnog nasipanja nije bilo nekog posebnog raslinja, dok je iz iskaza svjedoka KZ utvrđeno da se radilo o putu i prije nego što ga je njegov otac, ovdje I-tuženik UZ, poravnao i uredio.

9.4.1. Sud prihvaća iskaze ovih svjedoka kao vjerodostojne u dijelu opisa nekretnine kakva je bila prije započinjanja radova od strane I-tuženika UZ budući da su isti u bitnome sukladni, ali i životni te logični, uvažavajući činjenicu da je svjedokinja OZ bila u obvezi napisati Revirnički izvještaj nakon Lugarskog izvještaja i to upravo prema podacima iz tog izvještaja. S druge strane, sud ne prihvaća iskaz svjedoka CZ kao vjerodostojan iz razloga jer isti decidirano navoda da ranije na istom mjestu nije bilo puta, unatoč tome što je na lice mjesta došao nakon radova tuženika, a ne ranije.

9.5. Slijedom navedenog, a kada se uzme u obzir da pučki izraz "oputina" među mještanima u kraju gdje se nalazi predmetna nekretnina ne predstavlja samo pješačku stazu, već i neuređen i neravan put kojeg su primjerice mogli koristiti ljudi i za zaprežna kola, razvidno je da isti nije mogao predstavljati šumu i šumsko zemljište.

10. S obzirom na sve navedeno, poravnavanjem i nasipanjem već postojećeg puta ili "oputine" tužitelju nije niti mogla nastati šteta (jer niti nije bilo šume odnosno raslinja koje se spominje u odredbi čl. 5. ZŠ-a), a sve i da se radi o dijelu zemljišta u odnosu na koji tužitelj ima pravo brinuti. Pri tome se ukazuje da nije odlučno pitanje kako se predmetni dio nekretnine vodi u registrima (evidenciji posjeda i zemljišnih knjiga) u pogledu titulara posjeda i vlasništva, već je odlučno što je ta nekretnina predstavljala u naravi, a da bi uopće moglo doći do štete prema općim pravilima obveznog prava u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. i odredbe čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, nadalje: ZOO)

11. Neovisno o svemu naprijed navedenom, iz dopisa samog tuženika od 18. kolovoza 2020. (list 53 spisa) utvrđeno je da upravo sporna nekretnina označena kao čestica broj 4308/6 k. o. [katastarska općina] nije obuhvaćena Programom gospodarenja tužitelja za razdoblje od 01. siječnja 2015. do 31. prosinca 2024.. Pri tome je važno ukazati da sam tužitelj uz tužbu dostavlja ispravu "Program gospodarenja za U od 01. siječnja 2005. – 31. prosinca 2014." koja se, dakle, niti ne može odnositi na sam štetni događaj koji je predmet ove tužbe jer je prema navodima tužbe do štetnog događaja došlo 10. listopada 2019., dakle, kada predmetna nekretnina niti nije bila u programu gospodarenja tužitelja.

12. U odnosu na navode tuženika da je sin I-tuženika UZ, KZ, temeljem javnog poziva od Republike Hrvatske kupio predmetnu nekretninu, za ukazati je da između stranaka nije sporno da je isti kupio nekretninu označenu kao zk. č. br. 4308/38 upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ali iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Gorana Kukavice proizlazi da samo neznatnim dijelom ta nekretnina obuhvaća i nekretninu koja je predmet ovog spora, time da je ista pretežitim dijelom obuhvaćena nekretninom označenom kao zk. č. br. 4308/6.

12.1. Iako nije odlučujuće, radi lakšeg razumijevanja, za ukazati je da iz nalaza i mišljenja vještaka Gorana Kukavice proizlazi da su predmetne čestice nastale parcelacijom što je detaljno objašnjeno u nalazu i mišljenju vještaka, a sud njegov nalaz i mišljenje prihvaća kao stručno i objektivno budući da se vještak nekoliko puta u pisanoj i usmenoj formi očitovao o pitanjima stranaka, pri čemu u konačnici niti jedna od stranaka nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

13. Slijedom navedenog, kako tuženici nisu učinili nikakvu radnju kojom bi oštetili šumu ili šumsko zemljište kako ga definira odredba čl. 5. ZŠ-a, već su uredili i nasuli prostor već ranije postojećeg puta, nema osnove da bi isti bili u obvezi tužitelju naknaditi štetu, pa je valjalo u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.

14. Slijedom navedenog, kako je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a naloženo mu je da tuženicima naknadi trošak parničnog postupka. Tako je temeljem Tbr. 7. – 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 37/22 i 126/22; dalje Tarifa) I-tuženiku UZ dosuđeno po 200,00 eura za sastav odgovora na tužbu, za zastupanje na ročištima od 12. travnja 2021., 14. svibnja 2021., 20. rujna 2021., 13. siječnja 2022. i 16. veljače 2022. što ukupno sa pripadajućim PDV-om iznosi 1.500,00 eura, pa je odlučeno kao u izreci pod točkom II.

14.1. Nadalje, a u dijelu u kojem su tuženici zastupani po istom odvjetniku, dosuđeno im je solidarno po 200,00 eura za zastupanje na ročištima od 20. svibnja 2022., 20. rujna 2022., 12. listopada 2022., 23. veljače 2023., 27. ožujka 2023., 16. ožujka 2026. i 08. svibnja 2026., što ukupno iznosi 1.400,00 eura što uvećano za zastupanje dvije osobe od 10 % (Tbr. 40 Tarife) iznosi 1.540,00 eura pa kada se na taj iznos pridoda PDV- e, dolazi se do iznosa od 1.925,00 eura, pa je i odlučeno kao u izreci pod točkom III.

U Imotskom, 23. lipnja 2026.

Sudac

Mate Kukavica

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.