Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: K-98/2026-70

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu Zvonimiru Biškupu, predsjedniku vijeća kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Martan, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog LE, u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj: KO-DO-3/2026-1 od 7. siječnja 2026., djelomično izmijenjene podnescima Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj: KO-DO-3/2026-16 od 7. travnja 2026 i broj: KO-DO-3/2026-25 od 25. svibnja 2026., zbog kaznenih djela iz čl. 106. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24) i dr., nakon javne rasprave održane 26. ožujka, 22. i 27. travnja, 25. svibnja te 10. i 17. lipnja 2026., potonjeg dana u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Varaždinu Nataše Vugrek, okrivljenog LE, njegove braniteljice Vlatke Ostrognaj, odvjetnice u Varaždinu, opunomoćenice žrtve LEK, odvjetnice u [adresa], i tumačice Hajnalke Lukacs Puklavec, 23. lipnja 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljeni LE, sin CE i VE, rođ. VE, rođen **.**.1986. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Mađarske, sa završenom osnovnom školom, bez zanimanja, prije istražnog zatvora radio je na crno, s primanjima oko 1.000,00 - 1.200,00 eura, trenutno bez primanja, živi u izvanbračnoj zajednici s TE, otac troje djece u dobi od 11, 17 i 20 godina, ne posjeduje pokretnu niti nepokretnu imovinu, vojsku nije služio, neodlikovan, bez čina, ne vodi se drugi kazneni postupak, prema podacima kaznene evidencije neosuđivan u Republici Hrvatskoj,

k r i v  j e

što je

1) u vremenu od početka svibnja 2025. do 16. listopada 2025., u kući u [adresa] u mjestu Tarnazsadany, te u Republici Hrvatskoj na području gradova Varaždina, Novalje, Splita i Zagreba, zajednički i dogovorno sa TE, a u cilju da se nepripadno materijalno okoriste seksualnom eksploatacijom EE, znajući da je beskućnica, iznimno lošeg imovnog stanja, te iskoristivši njezine loše životne i egzistencijalne uvjete, kada su je upoznali na ulici, gdje je živjela kao beskućnik, ponudili i osigurali smještaj u svojoj kući u [adresa], gdje je živjela sa njima i gdje su joj naložili, kako bi im se odužila za smještaj i hranu, da mora za njih drugim osobama pružati seksualne usluge, nakon čega su dogovarali termine seksualnih usluga i dovodili u kuću klijente, kojima je EE, pružala seksualne usluge i to za cijenu od 50,00 eura po usluzi u trajanju od 1 sat, a tako ostvareni prihod u cijelosti su zadržavali za sebe, a potom su je, jer nije imala osobne dokumente, tražili da preda zahtjev nadležnim tijelima za izradu osobne iskaznice, što je u njegovom prisustvu i učinila, a nakon što je dobila osobnu iskaznicu, istu su joj odmah oduzeli i zadržali za sebe, kako bi imali još više kontrole nad njom, nakon čega su ju, kada je dobila privremenu osobnu iskaznicu, a kasnije i osobnu iskaznicu, s kojim dokumentima se mogla kretati i izvan Mađarske, u najmanje tri navrata odvezli vozilom u Republiku Hrvatsku, gdje su boravili svaki puta po tjedan dana, tijekom kojeg boravka je morala pružati seksualne usluge svakodnevno i to po šest klijenata, koji su za usluge plaćali 150,00 eura po satu, odnosno 100,00 eura za pola sata, s time da su ju redovno kontrolirali i provjeravali joj mobitel, na kojem nije imala novaca, već samo kućni Internet, pa kada je jednom prilikom provjere mobitela primijetio da se dogovara sa jednom muškom osobom da ode kod njega, ošamario ju je, vikao na nju, te joj prijetećim glasom rekao da ako još jednom razgovara sa nekim drugim dečkima da će onda biti gotovo, da će dobiti batina i da će je zatući, što ju je još više uplašilo, posebice jer ju je istukao i ranije i to u dva navrata kada je dobio povratne informacije od klijenata da ona nije dobro obavila svoj posao, zbog čega se u strahu za svoj život i tjelesni integritet, protivno svojoj volji, nastavila prostituirati po njihovim nalozima, dok su oni opisanim postupanjem ostvarili protupravnu imovinsku korist u iznosu od najmanje 12.600,00 eura,

dakle, zlouporabom teškog položaja, te uporabom sile i prijetnje, vrbovao, primio i prevozio osobu radi njezinog iskorištavanja za prostituciju,

2) u razdoblju od početka listopada do 16. listopada 2025., u gradovima Splitu, Zagrebu i Varaždinu, zajednički i dogovorno sa TE, u cilju da se nepripadno materijalno okoriste seksualnom eksploatacijom CEK i VEK, oglašavao na Internetskoj stranici URL poveznice: www.eurogirlsescort.com s profila “ L", C" i " JE" pružanje seksualnih usluga od strane TEK i VEK, te potom zajedno sa TE, nakon što su EEK i VEK ponudili da za njih pružaju seksualne usluge i osigurali im smještaj i hranu u tim gradovima, kada su im se klijenti javili na ranije objavljeni oglas, organizirali su pružanje seksualnih usluga raznim klijentima uz naplatu, tako što su, nakon postignutog dogovora, zainteresirane klijente povezivali sa jednom od navedenih ženskih osoba i dogovarali njihove međusobne susrete, te dovozili osobnim vozilom JEK i VEK na mjesta susreta ili bi klijenti dolazili na mjesta gdje su one boravile, a gdje bi ih navedene ženske osobe dočekale i pružale im seksualne usluge, nakon čega su po pruženoj seksualnoj usluzi vršili naplatu iznosa, koji je prethodno dogovoren, na način da bi im SEK i VEK, po njihovom nalogu, nakon izvršene seksualne usluge predale novac koji su dobile od klijenata, a koji novac su oni u cijelosti zadržali za sebe, ostvarivši time protupravnu imovinsku korist u za sada neutvrđenom novčanom iznosu, od čega je kod okrivljenika pronađen iznos od 824,74 eura, s time da su JEK i VEK seksualne usluge pružale svakodnevno i to najmanje po pet klijenata dnevno po cijeni usluge od 200,00 eura po satu, odnosno 120,00 eura za pola sata, sve dok nisu zatečene od strane policijskih službenika dana 16. listopada 2025.,

dakle radi zarade poticao, organizirao i omogućio drugim osobama pružanje spolnih usluga te putem sredstava javnih informiranja oglašavao prostituciju drugih osoba,

čime je, radnjama pod toč. 1), počinio kazneno djelo protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva – trgovanjem ljudima – opisano i kažnjivo po čl. 106. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – u daljnjem tekstu: KZ/11), a radnjama pod toč. 2) dva kaznena djela protiv spolne slobode – prostitucijom – opisana i kažnjiva po čl. 157. st. 1. KZ/11, te dva kaznena djela protiv spolne slobode – prostitucijom – opisana i kažnjiva po čl. 157. st. 3. KZ/11, sve u vezi sa čl. 51. i 36. KZ/11.

II. Na temelju čl. 51. st. 1. KZ/11 okrivljenom LE utvrđuju se slijedeće pojedinačne kazne zatvora, i to:

- za kazneno djelo trgovanja ljudima iz čl. 106. st. 1. KZ/11, iz toč. 1), na temelju čl. 106. st. 1. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci,

- za svako od dvaju kaznenih djela prostitucije iz čl. 157. st. 1. KZ/11, iz toč. 2), na temelju čl. 157. st. 1. KZ/11, kazne zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine i 7 (sedam) mjeseci,

- za svako od dvaju kaznenih djela prostitucije iz čl. 157. st. 3. KZ/11, iz toč. 2), na temelju čl. 157. st. 3. KZ/11, kazne zatvora u trajanju od po 7 (sedam) mjeseci,

te se, potom, na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, okrivljeni LE

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (šest) godina i 10 (deset) mjeseci

III. Na temelju čl. 54. KZ/11 okrivljenom LE se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode, i to počevši od uhićenja 17. listopada 2025. nadalje.

IV. Na temelju čl. 40. st. 5. u vezi sa čl. 42. KZ/11 okrivljenom LE se

izriče

SPOREDNA NOVČANA KAZNA OD 200 (DVJESTO) DNEVNIH IZNOSA

U VISINI OD 25,00 (DVADESETPET) EURA, ŠTO IZNOSI 5.000,00 (PETTISUĆA) EURA

Na temelju čl. 42. st. 6. KZ/11 okrivljenik je dužan sporednu novčanu kaznu platiti u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude, a ako je u tom roku ne plati, sud će na temelju čl. 43. st. 6. u vezi sa st. 4. KZ/11 istu zamijeniti kaznom zatvora, na način da se jedan dnevni iznos zamjenjuje s jednim danom zatvora.

V. Na temelju čl. 77. KZ/11 i čl. 560. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – u daljnjem tekstu: ZKP/08), utvrđuje se da novčani iznos od 6.300,00 eura (šesttisućatristoeura) predstavlja imovinsku korist koju je okrivljeni LE ostvario kaznenim djelom trgovanja ljudima iz čl. 106. st. 1. KZ/11, iz toč. 1), te se utvrđuje da je novčani iznos od 6.300,00 eura (šesttisućatristoeura) imovina Republike Hrvatske.

Na temelju čl. 77. st. 4. KZ/11 nalaže se okrivljenom LE da s osnove oduzete imovinske koristi plati iznos od 6.300,00 eura (šesttisućatristoeura) na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.

VI. Na temelju čl. 77. KZ/11 i čl. 560. st. 1. i 2. ZKP/08 utvrđuje se da novčani iznos od

824,74 eura (osamstodvadesetčetirieura i sedamdesetčetiricenta) predstavlja imovinsku korist koju je okrivljeni LE ostvario kaznenim djelima iz čl. 157. st. 1. i 3. KZ/11 te se utvrđuje da je novčani iznos od 824,74 eura (osamstodvadesetčetirieura i sedamdesetčetiricenta) imovina Republike Hrvatske.

Na temelju čl. 181. st. 6. ZKP/08, iz novčanih sredstava privremeno oduzetih od okrivljenog LE u iznosu od 824,74 eura, prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PU varaždinske broj 00053795 od 17. listopada 2025., naplaćuje se oduzeta imovinska korist te se navedena novčana sredstva na temelju odredbe čl. 79. st. 1. KZ/11 trajno oduzimaju od okrivljenog LE.

VII. O oduzetim predmetima odlučiti će se posebnim rješenjem.

VIII. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08, okrivljeni LE dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u ukupnom iznosu od 500,00 (petsto) eura u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude, dok se u preostalom dijelu, na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08, oslobađa obveze naknade troškova postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljene mu braniteljice.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu (u daljnjem tekstu: ODO u Varaždinu) podiglo je kod ovog suda protiv okrivljenih LE i TE optužnicu zbog kaznenih djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva – trgovanja ljudima – iz čl. 106. st. 1. KZ/11 i dvaju kaznenih djela prostitucije iz čl. 157. st. 1. KZ/11, a protiv okrivljenog LE i zbog dvaju kaznenih djela prostitucije iz čl. 157. st. 3. KZ/11, sve u vezi sa čl. 51. i čl. 36. KZ/11.

1.1 . Stranke su se na prvoj raspravi suglasile da se postupak provede pred predsjednikom vijeća kao sucem pojedincem, a raspravnim rješenjem od 27. travnja 2026. razdvojen je kazneni postupak u odnosu na TE te je postupak u odnosu na istu nastavljen u predmetu ovog suda broj: K-206/2026, dok se postupak u odnosu na okrivljenog LE nastavio u ovom predmetu broj: K-98/2026.

1.2. ODO u Varaždinu je podneskom broj: KO-DO-3/2026-16 od 7. travnja 2026. djelomično izmijenilo činjenični opis kaznenog djela trgovanja ljudima iz čl. 106. st. 1. KZ/11, tako što je u činjenični opis dodalo navod: „dok su oni opisanim postupanjem ostvarili protupravnu imovinsku korist u iznosu od najmanje 12.600,00 eura“, dok je podneskom broj: KO-DO-3/2026-25 od 25. svibnja 2026., predanim, prije kraja dokaznog postupka, na raspravi 17. lipnja 2026., dostavilo sređeni činjenični, zakonski i pravni opis na način naveden u izreci ove presude, i to slijedom činjenice da je kazneni postupak u odnosu na ranije suokrivljenu TE u međuvremenu razdvojen te da se u ovom predmetu postupak nastavio samo prema LE kao okrivljeniku.

2. Očitujući se na optužbu okrivljenik je prvotno izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela za koja se tereti, dok je, prilikom očitovanja na izmjenu optužnice na raspravi 17. lipnja 2026., naveo da njegovo očitovanje o optužbi ostaje isto, međutim, dodajući da nije kriv, ali da djelomično možda i jest.

2.1. S obzirom na očitovanje u navedenom smislu, okrivljenik je ispitan na kraju dokaznog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka ispitani su svjedoci, i to na raspravi **.**.2026. SE i ŠE, uz čitanje, uz suglasnost stranaka, njihovih iskaza od 3. prosinca 2025., na raspravi **.**.2026. JEK, uz reprodukciju, uz suglasnost stranaka, njezina iskaza s dokaznog ročišta od 18. listopada 2025., na raspravi **.**.2026. ŠEK i žrtva EE, uz reprodukciju, uz suglasnost stranaka, njezina iskaza s dokaznog ročišta od 18. listopada 2025., kao i reprodukciju, uz suglasnost stranaka, iskaza svjedokinje VEK s dokaznog ročišta od 18. listopada 2025., a na raspravi **.**.2026. TE. Nadalje, pročitani su odnosno pregledani, uz suglasnost stranaka, službena zabilješka o postupanju policijskih službenika od 17. listopada 2025., zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta uz pripadajuću potvrdu br. 00053795, zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta uz pripadajuću potvrdu br. 00053793, potvrde o privremenom oduzimanju predmeta br. 00053792, 00053791 i 00053794, zapisnik o vraćanju privremeno oduzetih predmeta od 18. listopada 2025., podaci SIENA od 31. listopada 2025., transkripti razgovora policijskog službenika ŠE od 16. listopada 2025. uz fotografije, Kop-7/2025, spis ovog suda broj: K-206/2026, pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika, a na kraju dokaznog postupka ispitan je okrivljenik, kojom prilikom su uz suglasnost stranaka reproducirane snimke njegova ispitivanja u svojstvu osumnjičenika i njegova prvog ispitivanja.

3.1. Obrana okrivljenika predložila je na raspravi 27. travnja 2026. ispitivanje u svojstvu svjedoka AE, na okolnost odnosa okrivljenika sa žrtvama i njegovog ponašanja prema žrtvama, navodeći da se radi o načelniku kojemu je poznata situacija u obitelji okrivljenika jer šeće po ulici i nadzire javne radove. Navedeni dokazni prijedlog odbijen je na raspravi 25. svibnja 2026., na temelju čl. 421. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP/08, kao neprikladan i odugovlačeći, zbog toga što razlozi kojima je obrazloženo ispitivanje ovog svjedoka (načelnik kojemu je poznata situacija u obitelji okrivljenika jer šeće po ulici i nadzire javne radove) ne ukazuju da isti ima relevantna saznanja o predmetu ovog postupka, kao i jer bi provođenje ovog dokaza bilo od utjecaja na odugovlačenje postupka, pri čemu se napominje da je na prijedlog obrane u svojstvu svjedokinje na istoj raspravi ispitana ŠEK, susjeda okrivljenika, predložena na iste okolnosti. Sud ujedno nalazi da je činjenično stanje u ovom postupku već u dostatnoj mjeri i potpuno utvrđeno na temelju drugih izvedenih dokaza, a pri tome odbijanjem ovog dokaznog prijedloga ni na koji način nisu povrijeđena prava obrane niti pravo okrivljenika na pravično suđenje, budući da mu je omogućeno aktivno sudjelovanje u postupku te su njegova procesna prava u potpunosti očuvana kroz provođenje drugih dokaza relevantnih za ovaj postupak.

3.2. Obrana je na raspravama 25. svibnja odnosno 17. lipnja 2026. odustala od ispitivanja u svojstvu svjedokinja VEK odnosno FE, nakon čega je, uz suglasnost stranaka, na raspravi 25. svibnja 2026. reproduciran raniji iskaz svjedokinje VEK s dokaznog ročišta i pročitan zapisnik s tog ročišta.

3.3. Stranke su, prije iznošenja obrane okrivljenika na raspravi 17. lipnja 2026., izjavile da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga odnosno prijedloga za dopunu dokaznog postupka, da bi nakon dane obrane okrivljenika na kraju dokaznog postupka na istoj raspravi izjavile da nemaju ništa za primijetiti u odnosu na izvedene dokaze i način njihova izvođenja, kao ni prijedloga za dopunu dokaznog postupka niti primjedbe na provedeni dokazni postupak.

4. Okrivljenik je u svojoj obrani na kraju dokaznog postupka rekao da su osobne iskaznice pronađene u autu, stavljene su u auto u V, vlasnica kuće koju su tamo iznajmili je isto tražila osobne i vratila ih curama, kao i da JE nije upoznao na ulici, nego da su se upoznali 8. srpnja preko FE (ČE) kojoj je EE napisala da želi doći kod TE, njegove supruge, izraditi trepavice, a dodao je da EE nikada nije bila beskućnica, već je živjela kod svoje bake i ima svoje dijete. Nadalje, naveo je da broj mobitela [broj telefona] nije njegov, već je njegov broj 0036 30749 5829, zatim da je on svoj mobitel posudio djevojkama jer iste nisu imale internet, a njegov mobitel ima Dual SIM karticu, time da nije dopustio da one komuniciraju putem njegova mobitela. Osporava da bi stavljao oglase za prostituciju, VEK i JEK da su same rukovale s mobitelom, a osporava i da bi djevojkama oduzimao novce. Pojasnio je nadalje da je prilikom očitovanja na izmjenu optužnice rekao da se smatra djelomično krivim, i to konkretno zbog toga što je prihvatio prijevoz djevojaka, zbog čega mu je jako žao. One su mu za prijevoz platile 20,00-30,00 eura po osobi. TE i on planirali su ići na ljetovanje te su ujedno prihvatili da djevojke dođu s njima u Hrvatsku, namjera je bila da s naknadom za prijevoz koju bi dobio od njih plati smještaj. Od 14. listopada 2025. bili su u Zagrebu, bili su u nekoj zgradi kraj jednog trgovačkog centra, ne zna točno kojeg, TE i on su bili na trećem, a djevojke na prvom katu. Djevojke su sve ono što su zaradile potrošile na kupovinu, a on je JE upozorio da zašto nešto ne uštedi za svoje dijete i baku. Curama nije oduzimao novce, jedino mu je JEK dala određeni iznos jer mu je bila dužna, konkretno oko 300,00 eura. Istina je da je VEK radila jako puno, ona je došla na trepavice k TE pa pretpostavlja da su se djevojke sve zajedno dogovorile da bi htjele doći s njima na izlet u RH. Kada mu je to rečeno razmišljao je da neka onda idu sve tri djevojke, tako da on dobije veću naknadu za prijevoz. Djevojke su u sobi imale kućni internet i mogle su komunicirati. JEK i EE su se srele te je JEK tada vidjela da EE dobro živi pa je njegova pretpostavka da je zato došla kod njih se baviti prostitucijom, a dodao je i da su djevojke, ako je on takav monstrum, mogle zatražiti pomoć. Djevojke su ga u Zagrebu pitale da li mu trebaju dati kakve novce, osim za prijevoz, na što je on rekao da ne. Jako mu je žao što je ovdje, djeca ga ne viđaju već devet mjeseci, kćerka je u školi postala jako loša učenica zato što on nije doma, a doma ima i bolesne roditelje. On bi morao raditi kako bi prehranio djecu, uvijek je pošteno radio, i to na općini, mnogo je radio i na crno, žao mu je što je upao u sve to. Na pitanja braniteljice okrivljenik je odgovorio da je EE ostala živjeti kod njih jer misli da su se cure međusobno dogovarale u tom smislu, a VEK da je već radila i živjela tamo, dok je JEK došla k njima živjeti oko tjedan dana prije njihova dolaska u RH, djevojke im nisu plaćale smještaj ni režije jer je kod njih cigana običaj da daju neki sitni novac za prehranu, ali ne za režije, time da im one nisu dale nikakav novac niti za prehranu jer je sramota da se kod njih cigana daju tako mali iznosi kakav bi se trebao dati za prehranu. Istaknuo je i da ih se djevojke nisu bojale, da JE nikada nije ošamario niti na nju vikao niti im je oduzimao novce, one su radile što su htjele, a kupovale su i drogu, s TE su djevojke bile u puno boljem odnosno bližem odnosu, njoj se na njega nisu žalile, time da se on nije ponašao kako se prema takvim djevojkama ponašaju svodnici koji na njih vrebaju, a bio je sretan što će oni zaraditi sredstva za ljetovanje. Također, odgovorio je da ne zna zašto je EE lažno svjedočila, ona mu je rekla da ga voli, mislio je da ga voli kao prijatelja, a dodao je i da je njegov otac bio građevinski poduzetnik tako da je radio na crno na građevini, time da mu jedan mađarski poduzetnik ZE šalje novce u zatvor, koje će on morati vratiti, napominjući da T ciganima ne daju novac ako smatraju da su ovi nepošteni i da im novac neće vratiti.

4.1. Prilikom ispitivanja u svojstvu osumnjičenika LE branio se šutnjom, dok je prilikom dokazne radnje prvog ispitivanja izjavio da je istina da je vozio cure u Republiku Hrvatsku u svojstvu vozača, ali da su one imale Internet stranicu i da su one to koristile. Nadalje, istaknuo je da one nisu bile zatočene, kao i da nije istina da bi ih on udario ili prisiljavao na nešto, već da su one njega i TE zvale otac i mama.

5. U ovom postupku nije bilo sporno da su okrivljeni LE i TE izvanbračni partneri koji su u Republiku Hrvatsku došli zajedno sa JE, CEK i VEK te da su u listopadu 2025. uhićeni u [adresa] gdje su zatečeni po policijskim službenicima, nakon što je prema dogovoru o pružanju seksualnih usluga okrivljeni LE dovezao JE i VEK na (s policijskim službenicima) dogovoreno mjesto u [adresa], pri čemu ih je on čekao u vozilu, kada su u tom vozilu zajedno s njime zatečene i osobne iskaznice TE i ĆE, a da su prethodno boravili u [adresa] gdje su iste također pružale seksualne usluge. Nesporno je i da su se sve tri imenovane ženske osobe bavile prostitucijom, da su u Mađarskoj živjele u kući okrivljenika i TE, da su na internetskoj stranici www.eurogirlsescort.com bile oglašavane njihove seksualne usluge, kao i da je, nakon razdvajanja postupka, prema TE donijeta pravomoćna osuđujuća presuda.

5.1. Sporno je, međutim, bilo je li žrtva EE u vrijeme kada je upoznala okrivljenika bila beskućnica, jesu li okrivljenik i njegova izvanbračna supruga TE istoj naložili da za njih, protivno svojoj volji, pruža seksualne usluge kako bi im se odužila za smještaj i hranu i potom im predaje tako ostvareni prihod, jesu li od nje zahtijevali da zatraži izdavanje osobne iskaznice i istu joj potom oduzeli, je li okrivljenik kontrolirao njezin mobitel i prema istoj bio nasilan, ošamario je i na nju vikao, je li okrivljeni LE oglašavao pružanje seksualnih usluga odnosno jesu li on i TE isto organizirali, ili pak je on samo bio vozač djevojaka kada je zatečen u Hrvatskoj.

6. Analizom i ocjenom provedenih dokaza u odnosu na sporne okolnosti, svakog pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, sukladno odredbi čl. 450. st. 2. ZKP/08, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljeni LE počinio kaznena djela za koja je optužen.

7. Iz iskaza žrtve ĆE s dokaznog ročišta od 18. listopada 2025., reproduciranog uz suglasnost stranaka, u bitnome proizlazi da je ona živjela na ulici kao beskućnica te je tamo upoznala LE i TE, koji su joj ponudili da živi sa njima u njihovoj kući u mjestu [adresa] u Mađarskoj, na što je ona zbog svoje teške životne situacije pristala. Prilikom upoznavanja isti su znali da je beskućnica jer im je ona, kada su je našli na cesti, sve ispričala, dakle, da je na ulici, da treba pomoć, da je gladna i žedna. Već drugi dan nakon što je došla živjeti kod njih morala je raditi odnosno pružati klijentima seksualne usluge, dakle spolni odnos i oralno zadovoljavanje, a cijena takve usluge bila je 50,00 eura po satu, dakle, premda to nije htjela, morala se prostituirati. Okrivljenici su joj tražili klijente i morala je imati spolne odnose s njima kod njih u kući, jedan dan tri, drugi dan šest klijenata te je sve novce od usluga morala okrivljenicima. Od te zarade ona nije dobivala n išta novaca, već su joj oni dali hranu, odjeću i smještaj. Prostitucijom se nije bavila samo u Mađarskoj, nego je morala raditi i u Hrvatskoj, bilu ju je strah, pa su tako okrivljenici nju i VEK u tri navrata po tjedan dana dovodili u Hrvatsku, dok je CEK sada prvi puta išla s njima, time da je je CEK došla u kuću otprilike dva tjedna prije nego što su posljednji put išle u Republiku Hrvatsku. Napomenula je da su se sve tri bavile prostitucijom pod istim uvjetima, time da je cijena usluge za nju bila 150,00 eura po satu odnosno 100,00 eura za pola sata, ponovivši da je ona novac od klijenata, dakle ostvarenu zaradu morala predati okrivljenicima. Usluge su pružale u hotelu, time da su one bile u jednoj, a okrivljenici u drugoj sobi, a radile su u više gradova i to u [adresa] i [adresa]. Ona je imala po šest klijenata dnevno, a cure dva ili tri klijenta dnevno. Hranu i smještaj u Republici Hrvatskoj osiguravali su im okrivljenici, a na mjesta na kojima su pružale usluge izvan hotela vozio ih je okrivljeni LE, ali ponekad je i (u to vrijeme također okrivljena TE) dolazila po njih te je onda njoj davala novac od klijenata. Pružanje seksualnih usluga okrivljenik je oglašavao putem nekih stranica naziva poput Eurogirls, gdje ih je sve tri oglašavao po imenima i to " JE, VEK i CEK", a komunikacija se po nalasku klijenta odvijala putem Whatsappa i Vibera. Dokumente nije imala jer su bili kod njih, odnosno kod TE te su joj osobnu vratili tek na policiji. Kada je živjela sa njima u kući rekli su joj da mora izraditi osobnu iskaznicu, te ju je, kako bi predala zahtjev, tamo odvezao okrivljeni LE, osobna joj je izdana s datumom 17. srpnja 2025., a za vrijeme kada je čekala da se izradi osobna iskaznica mogla je koristiti privremenu osobnu iskaznicu i s njom se kretala, pa je tako s istom išla u Novalju. Kada je dobila osobnu iskaznicu odmah su joj je uzeli odnosno uzela ju je TE i nije joj ju htjela vratiti. Živjela je kod njih dva ili tri mjeseca prije datuma navedenog u iskaznici, a nadalje je navela da nije imala kontakt s drugima niti novce na mobitelu te je mogla koristiti samo kućni Internet, a okrivljenik je kontrolirao njezin mobitel. Kod toga je opisala kako je putem Tik-Tok aplikacije upoznala jednog dečka, a kada je okrivljenik primijetio da se dopisuje s njim, ošamario ju je i oduzeo joj mobitel, a udarao ju je i kada nije dobro obavila posao odnosno kada su se na to žalili klijenti, što je bilo u dva navrata, dok ju je jednom udarila i TE. Tom prilikom joj je okrivljenik rekao da će, ako će se još jednom dopisivati s drugima, dobiti batine, da će biti gotova i da će ju zatući. CEK i VEK okrivljenik nije tukao, ali su i LE i TE na njih povremeno vikali da moraju biti bolje, da žele više klijenata. Ona, VEK, i CEK živjele su u manjoj kući, LE i TE u većoj, a ona nije mogla bez pitanja odlaziti iz kuće sama, dok joj, kada je pitala, isto nisu dopuštali. Oko kuće je bila električna dvorišna ograda te su mogle na dvorište, ali ne i van dvorišta. Dodala je da, čak i kada je mogla otići, nije imala kuda, zbog situacije u kojoj je bila, stoga je ostala kod njih. Nisu se smjele slobodno kretati niti po Republici Hrvatskoj, a zbog cjelokupnog postupanja bilo ju je strah za sebe i CEK, bojala se okrivljenika. Dodala je da se sjeća da je TE jedno kratko vrijeme radila, no tada im je rekla da će one sada raditi za nju , dok je glede CEK pojasnila je da su i CEK pozvali da dođe k njima u kuću.

7.1. Iz iskaza žrtve ĆE s rasprave od 25. svibnja 2026. proizlazi da je u ovom predmetu bila ranije ispitana u listopadu 2025., no tražila je da bude ponovno ispitana jer joj je jako žao TE. Spomenula je da je bila zaljubljena u LE, kao i da ne zna zašto je došla danas ovdje, da je sve rekla istinu prilikom ranijeg ispitivanja i da ne bi htjela mijenjati svoj iskaz. Ona jest zatražila da bude ponovno ispitana, ali ne zna zašto, predomislila se. Ponovno ispitivanje je tražila i željela, nitko je nije pratio, sama je išla k jednom odvjetniku, zapravo je s njom išla i JEK, išle su kod odvjetnika zajedno, time da ne zna kako se zove odvjetnik, možda je bila ženska odvjetnica. Prilikom sastavljanja podneska kojim su tražile ponovno ispitivanje odvjetnici nisu ništa platile, a inače malo poznaje tu odvjetnicu. Ne zna zašto nisu trebale platiti, u tom dijelu ona nije sudjelovala, JEK je to rješavala. Ponovila je da ne želi mijenjati svoj iskaz koji je dala prilikom njezina ranijeg ispitivanja. (Iz zapisnika s navedene rasprave proizlazi da se okrivljenik u tom dijelu iskaza žrtve primio za glavu i negodovao). Istaknula je i da svojem iskazu ne želi ništa dodati te je žrtva kao svjedokinja dalje iskazala kao na dokaznom ročištu, ponovivši da je istinit iskaz s tog ročišta. Na pitanje braniteljice odgovorila je da IE poznaje, upoznala ju je putem Facebooka, a ako se dobro sjeća ona ju je povezala s LE, ne zna na koji način, dodajući da je ona (žrtva) bila na ulici. Na daljnje pitanje odgovorila je da je prilikom uhićenja bila sa VEK i LE te su nju i VEK odveli u policijsku postaju, odvojili ih od LE. Bila je odvojena od TEK, a VEK i ona bile su zajedno dok su ih doveli u policijsku postaju, da bi nakon toga bile razdvojene. Prije ispitivanja na dokaznom ročištu nije ni na koji način kontaktirala s CEK, samo su plakale, ali nisu bile zajedno, tek ju je vidjela kad su ih doveli na policiju. Zna da je plakala na policiji i na sudu. Na pitanje okrivljenika odgovorila je da nisu bile zatvorene u kući u [adresa], nego da su samo išle raditi, a okrivljenik je upravljao aplikacijom za prostituciju u Hrvatskoj. Na daljnje pitanje preko koga je upoznala okrivljenika odgovorila je da ne zna točno, ne želi lagati. Mogle su izlaziti iz kuće u [adresa], ali se nisu usudile, ona je bila zaljubljena u LE. Nije se usudila otići zato što je jednom htjela otići pa ju je okrivljenik udario, a zaključno je ponovila da se u cijelosti sjeća svojeg iskaza danog na dokaznom ročištu i da kod istog u cijelosti ostaje.

8. Iz iskaza svjedokinje CEK s rasprave od 27. travnja 2026. u bitnome proizlazi da je ona tražila da bude ponovno ispitana jer da na ispitivanju u listopadu 2025. nije baš u cijelosti govorila istinu. Nije bila u takvoj situaciji i bilo ju je strah jer su policajci rekli da će i nju uključiti da je sudjelovala u prostituciji te se bojala da će ostati u pritvoru. Gotovo sve je krivo iskazala i rekla ono što joj je EE rekla da kaže. Nadalje, okrivljenika i TE upoznala je preko ĆE negdje 2024., a novce je doista okrivljeniku predavala iz razloga što mu je bila dužna jer joj je on posudio novac. Kod okrivljenika je živjela tjedan dana i to su svi znali. Nadalje, navela je da je Cintia izmislila da daju oglas i da oglašavaju prostituciju, a na pitanje suda kako su došli u Republiku Hrvatsku odgovorila je da su TE i okrivljenik došli u Hrvatsku na ljetovanje, a da su ona, EE i VEK pitale mogu li s njima. Okrivljenik i TE nisu znali što one planiraju. Na pitanje na koji način su oglašavale usluge prostitucije u RH odgovorila je da je EE isti posao radila u Mađarskoj, bila je i ranije u Hrvatskoj, no ne zna kako je organizirala taj posao, dok okrivljenici nisu sudjelovali u dogovaranju pružanja njihovih usluga prostitucije u Hrvatskoj, to su radile one same. Zaradu koju su ostvarile od pružanja usluga u [adresa] VEK, EE i ona potrošile su na sebe, tek je u jednom navratu dala novac LE jer mu je bila dužna. Kada joj je reproduciran iskaz koji je dala na dokaznom ročištu 18. listopada 2025., iz dijela kojeg proizlazi da je navela da su okrivljenici znali da u Hrvatsku idu kako bi se prostituirale, upitana na razliku u iskazu navela je da je prilikom ranijeg ispitivanja bila u strahu, zbog toga jer još nije bila u sličnoj situaciji i jer su policajci rekli da će i nju uključiti da je sudjelovala u prostituciji, a kada joj je reproduciran iskaz koji je dala na dokaznom ročištu iz kojeg proizlazi da su komunicirale putem mobitela LE i VEK, a da je ona kada je naučila koristiti odgovarala na poruke klijenata, upitana da pojasni razliku u odnosu na ovaj iskaz s rasprave, rekla je da je tada morala to reći, bila je u strahu, a EE joj je rekla da iskaže na navedeni način. Kada joj je reproduciran iskaz koji je dala na dokaznom ročištu iz kojeg proizlazi da je novac odmah po završetku posla predala LE, dok je na raspravi iskazala da su zaradu koju su ostvarile od pružanja usluga u [adresa] VEK, EE i ona potrošile samo na sebe, a da je ona tek u jednom navratu dala novac LE jer mu je bila dužna, upitana za razliku u navedenim iskazima istaknula je da opet ponavlja da je točno ono što je navela na raspravi, a da je prošli put iskazivala kako joj je rekla IE. Na poseban upit suda svjedokinja je navela da je i prije ranijeg iskazivanja bila upozorena na dužnost govorenja istine i da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo, jednako kao što je na to upozorena i danas na raspravi. Na pitanje braniteljice svjedokinja je navela da su u kući u [adresa] imale dostupan Internet, IE i ona imale su mobitele, mogle su se kretati same, a kada su došli u Hrvatsku imala je samo mobitel, ali ne i osobne dokumente jer nije znala gdje se isti nalaze. Ona nije bila prisiljena da dođe u Hrvatsku te je točno kako je izjavila na raspravi. TE i LE se ne boji niti ih se bojala ranije, a IE da se također nije bojala okrivljenika jer nije imala zbog čega, jer da su se okrivljenici prema njoj i NE ponašali jako dobro, normalno, nije bilo nasilja s njihove strane. Kada joj je reproduciran iskaz koji je dala na dokaznom ročištu u dijelu kojeg je navela da je ponekad sa sobom imala svoj mobitel, ali rijetko, već da je isti najčešće bio kod LE ili VEK te da je pristala doći u Hrvatsku jer je htjela biti pored Cintije te da je i Cintia morala novac predavati LE, upitana na razliku u navedenim iskazima ponovno je navela da je točno onako kako je iskazivala na raspravi, a da je u ranijem iskazu lagala. Kada joj je nadalje reproduciran iskaz koji je dala na dokaznom ročištu u dijelu kojeg je navela da su imale strah od okrivljenika, i to da će ih istući te da su IE udarili, što su joj rekli IE i LE, konkretno da je on dao Cintiji šamar, upitana na razliku u navedenim iskazima ponovno je navela da je ranije iskazivala onako kako joj je rekla IE. Na pitanje braniteljice svjedokinja je odgovorila da je kod okrivljenika u Mađarskoj živjela oko tjedan dana i to su svi znali, njezini majka i otac, a kada joj je predočeno da je u ranijem iskazu navela da je ona mogla zvati roditelje, ali da nije htjela da znaju gdje je, upitana na razliku u iskazivanju ponovno je rekla da joj je Cintia rekla da neka iskazuje tako. Prije nego što je došla u kuću TE i LE IE je živjela kod bake, a sa IE je bila u kontaktu nakon povratka u Mađarsku, bilo ih je sram toga što su izjavile pa su zajedno otišle odvjetniku i zatražile da ih se ponovno pozove na sud kako bi dale svoj novi iskaz. Na pitanje okrivljenika kako je on upoznao IE navela je da IE nije bila beskućnica, upoznao ju je na način da je IE dolazila kod TE na trepavice, a na pitanje suca zbog čega je na prethodno postavljeno pitanje navela da IE nije bila beskućnica, odgovorila je da su po povratku u [adresa] IE i ona otišle k odvjetniku gdje im je bila predočena optužnica protiv okrivljenika u kojoj se spominje da je IE bila beskućnica. IE joj je pokazala što je dobila iz Hrvatske, a IE i ona su bile same kod odvjetnice. Na pitanje okrivljenika je li on vozio Cintiju ranije na sastanak kod svjedokinje, ista je odgovorila da jest. Nakon što joj je reproducirana snimka njezina ranijeg iskaza iz kojeg proizlazi da je u kuću okrivljenika došla zato što IE nisu pustili kod nje, a da joj IE nikad nije rekla zašto ne može kod nje, te da je otišla jer oni nisu dozvoljavali da viđa IE i zbog toga da se preselila kod nje, ponovno je istaknula da je ranije iskazivala onako kako joj je rekla IE, no to kako je tada iskazala nije točno. Na postavljeno daljnje pitanje zbog čega je došla živjeti u kuću u [adresa], iz zapisnika s rasprave proizlazi da svjedokinja nije dala odgovor već da je slegnula ramenima uz osmijeh. Na pitanje odakle je bila dovedena na dokazno ročište svjedokinja je odgovorila da je bila dovedena iz zatvora, a na pitanje gdje je bila kada je došla policija u kuću u kojoj su boravile u [adresa] istaknula je da je prilikom ranijeg iskazivanja navodila da je radila, u smislu da se u to vrijeme prostituirala, dok je na raspravi rekla da je u to vrijeme samo šetala po gradu [adresa]. Broj +36205043815 je Cintijin. Na pitanje zastupnice optužbe gdje je spavala noć prije dolaska na ispitivanje kod sutkinje na Županijski sud, odgovorila je da je bila u pritvoru, prvi dan sa IE, a dalje sama, dok je zadnju noć bila sam sama, a pri tome je napomenula da, ako tužiteljstvo želi ukazati da kako se mogla dogovoriti sa IE ako nije bila s njom, ističe da je sa IE već ranije dogovarala kako će iskazivati, naime da je IE bila zaljubljena u LE i htjela ga je prikazati u negativnom svjetlu. Na daljnje pitanje gdje su VEK i EE bile u vrijeme kada je ona bila u pritvoru, odgovorila je da VEK nije bila s njima, a da je DE najprije bila sa njom u pritvoru, a nakon toga u nekoj kućici. Na daljnje pitanje zastupnice optužbe zbog čega bi prilikom ranijeg iskazivanja bila u strahu i tada lagala, rekla je da zbog toga jer nije ranije bila u sličnoj situaciji te se bojala da ću ostati u pritvoru, a kada joj je tužiteljica predočila da je i ovaj puta, jednako kao i prethodni, upozorena da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo za koje je predviđena zatvorska kazna, navela je da je toga svjesna, ali da ne bi htjela da okrivljenici ostanu u zatvoru jer njihova djeca kod kuće plaču. Prošli put ju je bilo jako strah, dok sada prihvaća ako mora ići u zatvor zbog lažnog iskazivanja. Na daljnje pitanje kako su kontaktirale odvjetnicu preko koje su uputile sudu molbu za ponovnim ispitivanjem odgovorila je da ne zna kako se odvjetnica zove, ne zna njezinu adresu, osim da se nalazi u [adresa], a kontaktirale su je preko zajedničkog poznanika, a rekla je i da je odvjetnica u izjavi koju je dostavila sudu navela ono što je svjedokinja rekla njoj. Nadalje, na daljnje pitanje odgovorila je da je na današnje ročište došla uz pomoć prijateljice, bliske poznanice, a kada je upitana za njezino ime i prezime svjedokinja se, kako to proizlazi iz raspravnog zapisnika, smijala, nakon čega je upitala je li to bitno kako se zove njezina prijateljica te nije željela odgovoriti na pitanje kako se zove navedena osoba. Na pitanje zastupnice optužbe da što je točno, da li raspravni iskaz da je okrivljenike upoznala 2024. ili pak navod iz izjave koju je uputila sudu tražeći ponovno ispitivanje, odgovorila je "da što mogu reći na to", dodajući da joj je kada je dala izjavu cilj bio što prije doći pred sud te da nije sve točno kako se navodi u navedenoj izjavi. Odvjetnici za sastavljanje navedene izjave nisu ništa platile. Iz zapisnika s rasprave proizlazi da je dalje konstatirano da se na pitanje zastupnice optužbe što su radile kada su živjele kod okrivljenika svjedokinja glasno nasmijala, nakon čega je navela, citira se: "ne znam kako tko razmišlja, što su oni radili, to će oni reći, a ja sam već navela da sam s TE daljnje rodbinski povezana te smo mi prijatelji. Sada sam pogledala TE kako bi mi ona pomogla da kažem čime se ona u to vrijeme bavila, radila je u neko j instituciji sličnoj Crvenom križu, dok se ne sjećam što je radio LE". Nadalje, nije htjela imenovati poznanicu za koju je ranije iskazala da je nju i Cintiju spojila s odvjetnicom kod koje su dali izjavu o želji za ponovnim ispitivanjem na sudu, a na pitanje okrivljenika jesu li na policiji zajednički ispitivali nju i IE (prilikom čega je okrivljenik naveo da mu je TE rekla da je vidjela kako IE i JEK ispituju zajedno), odgovorila da one bile zajedno ispitivane na policiji, ali smo zajedno bile u policiji.

8.1. Iz iskaza svjedokinje CEK s dokaznog ročišta od 18. listopada 2025., reproduciranog uz suglasnost stranaka, u bitnome proizlazi da je okrivljenike upoznala kada je jednom razgovarala sa IE putem Mesengera jer su za vrijeme tog razgovora okrivljenici stajali iza ĆE. Naime, IE joj je rekla da živi kod njih, a budući da je okrivljenici nisu puštali k njoj, ne htijući joj reći zašto, odlučila je otići živjeti k njima te je spavala sa IE u sobi, dok su im okrivljenici kupovali hranu. Okrivljenici su je pozvali da dođe živjeti u njihovu kuću, a kada je IE pitala čime se bavi, sve joj je rekla i požalila joj se na sve. U Mađarskoj nije trebala ništa raditi te su nakon tjedan dana okrivljenici, IE, VEK i ona krenuli prema Hrvatskoj, gdje su one trebale raditi kao prostitutke. Okrivljenici su joj rekli da će se prostitu irati, a ona je to prihvatila jer je znala da će IE ići. U Hrvatsku su došle prije tjedan i pol odnosno dva tjedna, time da su prvo došli u Zagreb u jedan apartman. Svaki dan su imale klijente, ona je imala prosječno pet do šest klijenata dnevno, s kojima je imala spolni odnos te ih je morala i oralno zadovoljavati. Cijena usluge bila je 200,00 eura za sat vremena, odnosno 120,00 eura za pola sata. Te novce odmah je predavala okrivljenom LE, klijenti su najčešće dolazili k njima u apartman, a u posljednja dva navrata su ih vozili na različita mjesta, sve dok ih nije uhvatila policija. Ona je na sve to pristala jer je htjela biti pored ĆE, koja je isto kao i ona imala pet do šest klijenata dnevno, a zna da su IE i VEK novce od zarade predavale okrivljenom LE, ona je to vidjela, a i cure su joj rekle. Jednom je rekla da želi otići i da se ne želi više time baviti, no kako je IE htjela isto otići, bojale su se što će se dogoditi kasnije, odnosno da će ih okrivljenici istući. Zna da je okrivljenik ošamario IE jer je željela otići i zato ih je bilo strah. Okrivljenici su novac imali od prostitucije i to od cura koje su radile, a dodala je da je VEK bila u istom položaju kao i ona i IE, a radile su u više gradova i to u [adresa] i [adresa]. Za okolnost da je IE dobila batine znala je i prije nego što je došla kod nje te je došla upravo zato da IE ne bude sama. Nadalje je iskazala da je pružanje usluga oglašavao okrivljeni LE preko stranice Eurogirls, što je bilo poznato i TE, dok ne zna jesu li mogli izaći iz kuće, no kuća nije bila zaključana te smatra da su mogle otići, ali da nisu jer su se bojale da će biti istučene. Znala je da će tada IE istući. Po Hrvatskoj se nisu mogle slobodno kretati, nisu išle u trgovinu i kafiće, već su mogle izaći samo ako su s njima išli okrivljenici.

9. Iz iskaza svjedoka ŠE, policijskog službenika, s rasprave od 22. travnja 2026. u bitnome proizlazi da u cijelosti ostaje kod ranije danog iskaza od 3. prosinca 2025., a na pitanje vezano za video poziv koji je bio uspostavljen kritične zgode naveo je da ga je nazvala ženska osoba, razgovarali su na engleskom jeziku, njezin engleski je bio loš, a kamera je s njezine strane snimala zgradu kod pekare "Edi" i ta je osoba tražila potvrdu je li na pravoj adresi. On je pritom legitimirao obje navedene osobe, koje nisu imale dokumente kod sebe, a nakon toga su za JE osobnu iskaznicu donijeli kolege ŽE i SE, dok za VEK nije postojao nikakav dokument, već je naknadno utvrđeno da je za istom raspisana potraga u Schengenskom informacijskom sustavu, a s obzirom da ista nije imala osobnu iskaznicu za nju je popunjen obrazac 6 - izjava o osobnim podatcima koji je ona potpisala. Misli da su djevojke sa sobom imale mobitel, time da ne zna da li samo jedna od njih ili obje, a iste su prilikom zaticanja isprva djelovale arogantno na način da što oni žele, da su one samo došle u pekaru, nakon čega im je svjedok predočio da su se s njim dopisivale te su ih potom priveli u policijsku postaju. I ranije prilikom dogovaranja porukama komunicirali su na engleskom jeziku, a na pitanje je li imao dojam s kim se dopisuje odgovorio je da ne. Prilikom dogovaranja pružanja seksualnih usluga bila mu je dostavljena adresa [adresa], a budući da mu se ta ulica nije uklapala prema Google Mapsu niti je uobičajeni način nuđenja seksualnih usluga, dogovorio je susret na svojoj navodnoj adresi ispred pekare "Edi". S obzirom da su na dogovoreni susret umjesto dogovorene tri došle samo dvije djevojke, uputio se s kolegom na navedenu adresu u [adresa]. Tamo su pozvonili, kroz prozor je vidio jednu djevojku, ista mu je otključala vrata i pustila ga unutra pa mu je dala vozačku dozvolu i osobnu od djeteta, to je bila okrivljena TE. Nakon desetak minuta došla je i druga osoba, za koju se ispostavilo da je JEK koja mu je pokazala fotografiju svoje osobne na mobilnom uređaju. Misli da je TE otključala vrata, a na dvorištu nije nikoga vidio, time da je napomenuo da od ograde do kuće ima otprilike 30-40 metara, kao i da iza kuće postoji manje dvorište. Uhitili su okrivljenike i zatečene djevojke, nakon uhićenja su JE i CEK prevezli u PP Ludbreg, a VEK u PP Ivanec, iste su se nalazile u pritvorskoj jedinici, ne zna do kada. Njegov kontakt s njima bio je 17. listopada 2025. i to samo sa JE i CEK, kada je otišao u Ludbreg, a kada su mu one uz usmeno prevođenje putem telefona dale informacije o tim okolnostima događaja. Prilikom uhićenja NE, AEK i FEK kao i okrivljenicima prava su prevedena putem tehničkih pomagala, time da tog prilikom uhićenja sve navedene osobe nisu ispitivali, već su im samo predočili prava kao uhićenika. Obavijesna ispitivanja vršena su na način da je svaka djevojka ispitivana zasebno, niti u jednom trenutku prilikom davanja tih izjava nisu bile zajedno, zajedno su bile isključivo kada su bile uhićene odnosno u pritvorskoj jedinici. Na pitanje zastupnice optužbe svjedok je pojasnio da se isprva sumnjalo samo na kazneno djelo prostitucije, da bi drugi dan bila utvrđena sumnja na postojanje kaznenog djela trgovine ljudima, nakon čega on više nije bio uključen u postupanje, već je tada započela postupati Služba kriminalističke policije. Prilikom uhićenja nije bilo nikakvih primjedbi od strane uhićenika na prijevod prava koja im pripadaju, svi su se oni sa svime složili, niti je bilo bilo kakvih primjedbi da nešto ne bi razumjeli ili da nešto nije u redu.

9.1. Iz iskaza svjedoka ŠE od 3. prosinca 2025., pročitanog uz suglasnost stranaka, u bitnome proizlazi da su 16. listopada 2025. provodili redovnu akciju suzbijanja prostitucije na području grada [adresa] te je on provjerom na stranici www.eurogirlsescort.com uočio da se na području grada [adresa] reklamiraju tri oglasa čije stranice su ukazivale da bi se moguće radilo o prostituciji. Putem aplikacije WhatsApp poslao je generiranu poruku kojom je pozdravio tu osobu, nakon čega mu je odmah došla poruka da se pružaju seksualne usluge u trajanju od 30 minuta za 100 eura, odnosno 150 eura za sat vremena seksualnih usluga sa opisom usluge, te su potom krenula dogovaranja oko mjesta i vremena. Dogovorili su da dođu tri djevojke na adresu [adresa], ispred pekare Edi, te su policijski službenici opservaciju vršili iz ureda Policijske postaje Varaždin. U 18,41 sati na WhatsApp primili su sa broja mobitela [broj telefona] poziv, nazvala ga je jedna od djevojaka, a stigle su dvije djevojke, dok je neposredno prije tog videopoziva u ulici Augusta Cesarca uz park primijetio kako se zaustavlja osobno vozilo marke Ford Focus, reg. oznaka [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]). Za broj +36205043815 utvrdili su da se radi o mobitelu okrivljenog LE, kada su bili u policijskoj postaji nazvao je na WhatsApp navedeni broj mobitela te je počeo zvoniti mobitel LE. S kolegom OE uputio se prema tim ženskim osobama na dogovoreno mjesto, dok su policijski službenici ŽE i SE krenuli prema tom parkiranom vozilu, koje je cijelo vrijeme bilo u pogonu. Kada su stigli do djevojaka pokušali su ih legitimirati, no iste nisu imale u posjedu nikakvih osobnih isprava, a kasnije se utvrdilo da se radi o HE i VEK. Zna da su policijski službenici ŽE i SE identificirali vozača, odnosno osobu imena LE , te da je prilikom legitimacije vozača isti policijskim službenicima izručio još dvije identifikacijske isprave na ime UE i GE.

10. Iz iskaza svjedoka ME, policijskog službenika, s rasprave od 22. travnja 2026. u bitnome proizlazi da je 16. listopada 2025. radio smjenu od 7 do 19 sati, da kancelariju dijeli s kolegom ŠE koji ga je tog dana zamolio za pomoć. ŠE je policijski službenik za migracije, bavio se oglasima za pružanje seksualnih usluga i slično te je isti iz postaje promatrao odnosno opservirao situaciju, i to pokraj iz zgrade policijske postaje jer je dogovorio da djevojke dođu do pekare "Edi" koja se nalazi u neposrednoj blizini odnosno nasuprot PP Varaždin, a kada je primijetio da su djevojke došle, ŠE se zajedno s kolegom OE uputio do djevojaka, dok su svjedok i kolega ŽE krenuli do osobnog vozila koje je te djevojke dovezlo. To vozilo stajalo je kraj parka koji se nalazi uz [adresa] u [adresa], tako da je iz navedenog vozila, s obzirom na udaljenost osoba iz tog vozila, imao vizualni kontakt do mjesta do kojeg su se uputile djevojke. Kad su kolega ŽE i on došli do navedenog vozila tamo su zatekli mušku osobu, i to u sudnici prisutnog okrivljenika, kojeg su legitimirali, ne sjeća se je li im pokazao vozačku ili osobnu, ali bio je neki dokument s fotografijom, time da je isti ujedno kod sebe imao dvije osobne na kojima se vidjelo da se odnose na ženske osobe. Budući da su posumnjali da se radi o djevojkama koje su došle do pekare "Edi", istog su priveli u policijsku postaju i tu je njegovo postupanje kao policijskog službenika završilo. Pojasnio je ujedno da su se dvije osobne iskaznice o kojima je maločas iskazao nalazile na središnjoj konzoli vozila te da mu je iste okrivljenik dobrovoljno predao, a na pitanje čije su to osobne iskaznice bile naveo je da su u policijskoj postaji prema tim iskaznicama identificirali djevojke do kojih je došla druga ekipa policijskih službenika kod pekare " E", siguran je da se radilo o osobnim iskaznicama upravo tih djevojaka. Kada je svjedoku predočeno da je u iskazu od 3. prosinca 2025. naveo da mu je prilikom identifikacije muška osoba predala svoju identifikacijsku ispravu, kao i još dvije identifikacijske isprave (osobne iskaznice) na ime TE i EE, upitan da se izjasni u odnosu na svoje navode u današnjem iskazu, odgovorio je da je točno onako kako je rekao u ranijem iskazu, kada mu je događaj bio svježiji, time da ponavlja da on s djevojkama nije razgovarao niti dalje postupao. Kada im je okrivljenik dobrovoljno predao navedene osobne iskaznice na njima je pročitao navedena dva imena. U konačnici, kada je svjedoku pročitan iskaz kojeg je dao 3. prosinca 2025., naveo je da je to njegov iskaz, istog se sjeća i kod njega u cijelosti ostaje, osim u dijelu glede kojeg je prethodno naveo da je kolega ŠE primijetio dolazak vozila i izlazak djevojaka iz istog, dodajući da su nakon navedenog zajedno pogledali kroz prozor i dogovorili način i dinamiku postupanja prema osobama koje su pristigle.

10.1. Iz iskaza svjedoka ME od 3. prosinca 2025., pročitanog uz suglasnost stranaka, u bitnome proizlazi da je u sklopu akcije koja se odnosila na nezakonito pružanje seksualnih usluga kolega ŠE dogovorio da na adresu [adresa], dođe nekoliko ženskih osoba radi pružanja seksualnih usluga, a utvrdio je pružanje seksualnih usluga putem stranice www.eurogirlsescort.com. U 18,42 iz ureda PP Varaždin su primijetili da se u ulici Augusta Cesarca , uz park Šetalište Vatroslava Jagića zaustavlja vozilo Ford Focus, tamnoplave boje, reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) iz kojeg su izašle dvije djevojke, neposredno prije toga ŠE je zaprimio poruku ili videopoziv u kojem je rečeno da djevojke stižu na dogovorenu adresu, a čim su iste stigle zaprimljena je poruka da su dvije djevojke stigle, a jedna da nije mogla doći. One su stale pred pekaru Edi prema dogovoru, a vozilo je ostalo stajati, u pogonu. Kolega ŽE i on su krenuli prema parkiranom vozilu, dok su kolege ŠE i OE krenuli prema djevojkama, pokušali su ih legitimirati, no misli da one nisu imale nikakve dokumente kod sebe, a kolega ŽE i on kada su došli do parkiranog vozila su na mjesta vozača uočili mušku osobu kojeg su zatražili osobne dokumente radi identifikacije, prilikom koje im je isti predao svoju identifikacijsku ispravu, kao i identifikacijske isprave (osobne iskaznice) na ime TE i EE, koje je imao pored sebe kraj mjenjača te su se mogli vidjeti na središnjoj konzoli, a u policijskoj postaji su utvrdili da se navedena muška osoba zove LE, dok su dvije djevojke koje su došle pred pekaru E državljanke Mađarske ČEK i EE.

11. Iz iskaza svjedokinje ČEK s dokaznog ročišta od 18. listopada 2025., reproduciranog uz suglasnost stranaka, u bitnome proizlazi da nema prijavljeno prebivalište, da je živjela na ulici, sa JE je imala malu sobu, bila je povremeno kod okrivljenika i TE koja je bila u radnom odnosu, dok za okrivljenog LE ne zna. Ona je sama sebi zaradila novce, a iskazala je i da je u Republiku Hrvatsku došla s TE, spominjući Flixbus, krenuli su na izlet, ali je svakako htjela nekako nabaviti novce. Ona je imala oglas, preko kojeg je htjela ponuditi svoje seksualne usluge da zaradi novce, a takve usluge je nudila i u Mađarskoj, ne u kući okrivljenika, već je stajala pored ceste. U Hrvatsku je došla prije tjedan ili dva, uvijek su spavali u apartmanima CEK, JE i ona, dok su LE i TE bili u svojoj sobi, u biti su izvršavali uslugu prijevoza, LE ih je prebacio na adresu, a najčešće su pozvale taksi. Išle su k muškarcima za biznis, svaka je pronašla svoje klijente. Ona je imala više od 20 klijenata u Hrvatskoj, po cijeni od 100 -150 eura za seksualni odnos za sat vremena, novac su dali njoj na ruke, ostao je kod nje i od toga je živjela, dok su okrivljeniku davali za prijevoz. Smještaj u Hrvatskoj našao je LE, a platili su ga svi zajedno, taksi su zvale cure sa svojih mobitela, iste joj se nisu požalile na okrivljenika, mogle su svojevoljno izlaziti iz kuće i svaka koristiti svoj telefon, a imale su i Internet.

12. TE ispitana je u svojstvu svjedokinje na raspravi 10. lipnja 2026., i to nakon što je presuda broj: K-206/2026-6 od 30. travnja 2026., kojom je ona osuđena zbog kaznenog djela iz čl. 106. st. 1. KZ/11 te dvaju kaznenih djela čl. 157. st. 1. KZ/11, počinjenih u supočiniteljstvu s LE, postala pravomoćnom 2. lipnja 2026.

12.1. Iz navedenog svjedočkog iskaza TE u bitnome proizlazi da je JE upoznala u srpnju 2025., da je ČE pisala LE da EE treba prijevoz, stoga je LE otišao po JE koja je došla u njihovu kuću te je TE dozvolila da ona ostane kod njih jer joj je bila prijateljica i bilo joj je iste žao. Na pitanje kako to da joj je bila prijateljica ako ju je tek tada upoznala, kako je ranije iskazala, pojasnila je da joj je žao što je tako rekla, nju je upoznala i prije jer je dolazila kod nje na trepavice. JEK došla je kod njih početkom listopada 2025. kada je TE dala otkaz i kod njih je bila 3-4 dana. Njihova nekretnina ima kuću i pomoćni objekt, EE, JEK i VEK živjele su u tom objektu, imale su mobitel i internet na mobitelu preko kojeg su dogovarale prostituciju s klijentima. CEK je također znala od ranije, ne zna li ona imala saznanja čime se EE bavi kad je CEK došla u kuću. Na pitanje kako je došlo do toga da se CEK počela baviti prostitucijom odgovorila je da je u tome i ona, TE, sudjelovala, istina je da nije rekla da to ne smiju raditi. VEK je povremeno dolazila i odlazila u odnosno iz kuće. Na pitanje kako se LE ponašao prema djevojkama odgovorila je da dobro, a na pitanje je li vidjela da bi koju od njih udario, odgovorila je da nije, a dodala je da su iste mogle izaći iz kuće. Na pitanje tko je u Republici Hrvatskoj dogovarao prostituciju za djevojke, rekla je da one same sa svojih privatnih mobitela, a na pitanje kako to da su osobne iskaznice ĆE i njezina bile kod okrivljenika prilikom zaticanja od strane policije, odgovorila je da zbog toga jer su ih ostavile u automobilu. Na pitanje suda zašto su došli u Republiku Hrvatsku navedena svjedokinja je odgovorila da je ona, nakon što je u listopadu 2025. dala otkaz, razgovarala s okrivljenikom i dogovorili su se da idu u Republiku Hrvatsku na odmor, a taj su razgovor čule EE, JEK i VEK te su ih zamolile da idu s njima. Odlučili su da na odmor idu u Novalju, no stigli su samo do Zagreba gdje su pet dana boravili u apartmanu s tri sobe. Cure su tamo radile, bavile su se prostitucijom, a od tako ostvarenih sredstava platile su apartman i okrivljenika za vožnju. Potom je VEK našla apartman u [adresa] te su ih cure zamolile da ih okrivljenik odvede do [adresa]. TE se htjela vratiti jer ju je čekala klijentica za nokte pa se raspravljala s okrivljenikom. U konačnici nisu stigli do Novalje, a na pitanje kako to da su se dogovorili da idu na put u Novalju, a da su prvo otišli do Zagreba, a potom i do [adresa], ponovila je da se ona raspravljala s okrivljenikom, time da nisu imali dovoljno novaca za odlazak u Novalju. Na pitanje s kojim su onda novcima mislili otići do Novalje, odgovorila je da je mislila da ako cure budu radile i na taj način skupile određeni iznos novaca da će onda moći otići do Novalje. Na pitanje znači li to da LE i ona nisu imali osiguranih dovoljno sredstava za odlazak do Novalje, odgovorila je da njih dvoje jesu, ali da cure nisu imale. Na daljnje pitanje što su okrivljenik i ona radili u Zagrebu tijekom pet dana dok su se cure bavile prostitucijom, rekla je da su razgledavali Zagreb, a apartman u Zagrebu platili su svi zajedno, skupili su novce, dok su povrh toga djevojke platile okrivljeniku za prijevoz. Na daljnje pitanje braniteljice svjedokinje je odgovorila da joj se EE nikada nije žalila na ponašanje okrivljenika, kao i da nije imala osjećaj da se cure boje okrivljenika. EE je, prije nego što je došla kod njih, živjela kod svoje bake, a kod njih je došla živjeti jer se nešto posvađala s bakom, dok je JEK došla živjeti kod njih jer je EE njezina prva sestrična, htjela je vidjeti gdje se EE nalazi pa je onda kod njih ostala i živjeti. VEK je njezina rodbina, njihove bake su sestre, ona je dolazila i odlazila s vremena na vrijeme, te se stoga one znaju od ranije. EE, VEK i JEK nisu s njima sklopile nikakav ugovor o najmu niti su bile prijavljene, a na pitanje kako su im platile za pruženi im smještaj odgovorila je da je ona sve platila jer se radi o njezinoj kući, dok one nisu platile ništa. Sve su oni financirali jer su ih pokupili na ulici, a na posebno pitanje zastupnice optužbe zbog čega su onda navedene djevojke došle živjeti kod njih odgovorila je da je vole i došle su kod njih. Ne zna s kojih su se profila cure oglašavale, nije to gledala, a cure nije imale svoj auto, u Mađarskoj su se kretale autobusom Broj mobitela okrivljenika ne zna, osim da je pozivni broj [broj telefona] a na pitanje zbog čega okrivljenik i ona u konačnici nisu otišli na odmor, ako su imali osigurana financijska sredstva, rekla je da zbog toga jer su cure bile s njima, pa što da onda rade, nisu ih mogli ostaviti na ulici, dok na pitanje znači li to da su oni imali novaca za put u Novalju, a cure da su za isti morale zaraditi, rekla je da da. Na pitanje jesu li okrivljenik, ona i djevojke dogovorili koji iznos bi one trebale zaraditi i u kojem razdoblju kako bi stekle sredstva za financiranje boravka u Novalji, svjedokinja je odgovorila da o tome nisu razgovarali niti su rezervirali bilo kakav smještaj u Novalji, gdje su već ranije bili, tamo idu svake godine, nekad samo okrivljenik i ona, a nekad s prijateljima. S djevojkama su u Republiku Hrvatsku dolazili samo tada, u listopadu 2025. Okrivljenik i ona nisu znali da je EE beskućnica jer je živjela kod bake , EE je javila ĐE, bivšoj ženi Elvirina brata, da neka javi okrivljeniku ili nekome drugome da dođe po nju. Djevojke za smještaj i hranu nisu morale pružati seksualne usluge niti su morale davati novce nakon obavljanja prostitucije, a na pitanje je li okrivljenik NE uzeo osobne dokumente odgovorila je da ih ona nije niti imala kad je došla u njihovu kuću, već joj je svjedokinja pomogla i platila joj da izradi osobnu iskaznicu, no oni joj je nisu oduzeli. JEK i VEK također nisu morale plaćati ništa za smještaj kod njih. Na pitanje je li svjedokinja vidjela klijente za uslugu prostitucije koju su djevojke pružile rekla je da jest, u Republici Hrvatskoj, time da ne zna kamo je okrivljenik vozio djevojke kada su uhićeni u [adresa]. Konačno, svjedokinja je iskazala da je EE kod bake živjela u drugom selu, ne u onom u kojem su oni živjeli, na daljnje pitanje kada su se dogovorili da stanu u [adresa], rekla je da još u Mađarskoj, a na pitanje koliko novaca su imali osigurano, okrivljenik i ona, za put u Novalju, odgovorila je da ne zna.

13. Iz iskaza svjedokinje ŠEK s rasprave od 25. svibnja 2026. u bitnome proizlazi da je ona susjeda okrivljenog LE, dijeli ih ograda. Na pitanje braniteljice rekla je da u kući okrivljenika žive on, supruga TE i kćerka, bile su tamo i neke ženske osobe koje su tamo živjele, bile su slobodne, svuda su se kretale, lijepo su tamo živjele, nisu bile zatvorene, šetale su ulicom, ona je s njima razgovarala, nudile su joj cigarete. Jednom je svjedokinja otišla kod njih jer je nešto zaboravila i tražila je jedno jaje, a TE ju je ponudila kavom i te žene su je ponudile da sjedne i da nešto popije. Na pitanje suda zbog čega je imala potrebu naglasiti da su ženske osobe koje su živjele u kući okrivljenika bile slobodne, da su se svuda kretale i lijepo tamo živjele te da nisu bile zatvorene, svjedokinja je odgovorila da zato jer je to vidjela, a to je rekla jer je u selu čula da je LE držao zatvorene djevojke. One su išle u trgovinu, pozdravljale su je sa "teta ŠEK", a na pitanje ima li saznanja što su djevojke radile u kući okrivljenika odgovorila je da to ne zna. Viđala ih je na ulici preko ljeta prošle godine, par puta bila kod njih, a nije ih viđala nakon što su LE i TE završili u zatvoru, dok u toj kući sada ne živi nitko. S okrivljenikom nikada nije imala problema, osobno ga ne poznaje, ali kao susjed je u redu. U vrijeme kada su djevojke bile u kući vrata ograde navečer nisu bila zatvorena, čemu je dodala da ona previše ne idem van, no kada se znala vraćati od unuke vrata su bila otvorena, ponekad je znala ulaziti u njegovo dvorište i uzimati voće s drveća. Ne zna kako su se zvale djevojke koje su boravile u kući okrivljenika, ali na ulici su znale razgovarati, time da ih je upoznala tako što su pričale preko ograde. Nije joj bilo neobično što u kući okrivljenika žive tri djevojke jer se ne bavi tuđim privatnim životom. Na pitanje suda svjedokinja je u konačnici odgovorila da ne zna čime se bavio okrivljenik niti od čega on živi.

14. Iz službene zabilješke o postupanju policijskih službenika od 17. listopada 2025. (str. 22) u bitnome proizlazi da su policijski službenici postupajući po informacijama koje se odnose na pružanje seksualnih usluga na području grada [adresa], 16. listopada 2025. stupili u kontakt sa brojem telefona +36205043815 koji je bio oglašen na Internet stranici za pružanje seksualnih usluga (Internetskoj stranici URL poveznice: www.eurogirlsescort.com s profila “ L", C" i " [adresa]) na području grada [adresa], sa kojim su dogovorili pružanje seksualnih usluga od strane ženskih osoba na adresi u [adresa], a na koju adresu su kasnije pristupile RE i VEK i na koje mjesto ih je dovezao osobnim vozilom okrivljeni LE, koji je tamo i zatečen. Dalje proizlazi da te ženske osobe nisu mogli legitimirati, budući da nisu imale osobne dokumente, dok im je muška osoba za koju je utvrđeno da se radi o okrivljenom LE prilikom legitimiranja predala dvije osobne iskaznice, i to one TE i UE. Komunikacija oko utvrđivanja mjesta, odnosno lokacije sastajanja da se odvijala putem aplikacije WhatsApp sa brojem +36205043815, za kojeg je utvrđeno da se radi o mobilnom telefonu okrivljenog LE, a tijekom kasnijeg postupanja da su policijski službenici u kući za boravak na adresi [adresa], zatekli TE i CEK.

15. Iz transkripta razgovora policijskog službenika od 16. listopada 2025. uz fotografije (str. 187-192), u bitnome proizlazi da je okrivljenik na Internet stranici za pružanje seksualnih usluga (web stranica URL poveznice: www.eurogirlsescort.com s profila “ L", C" i " JE") oglašavao RE, VEK i ZEK za prostituciju, te da je odmah nakon stupanja u kontakt putem aplikacije WhatsApp, policijskom službeniku prezentirana cijena seksualnih usluga.

16. Iz potvrda uz zapisnike o privremenom oduzimanju predmeta proizlazi da je od okrivljenika, između ostalog, oduzet novac u iznosu od 824,74 eura, kao i dokumenti "Fly Way Auto Berles" za automobil Ford Focus, registarske oznake [registarska oznaka], te mobitel marke Samsung Galaxy, dok su od TE oduzeti, između ostalog, svežanj sa ključevima i mobilni uređaj Samsung Galaxy.

17. Iz spisa predmeta ovog suda broj: K-206/2026 proizlazi da je prvotno suokrivljena TE presudom broj: K-206/2026-6 od 30. travnja 2026., pravomoćnom 2. lipnja 2026., nakon što je u cijelosti priznala počinjenje kaznenih djela stavljenih joj na teret, osuđena zbog kaznenih djela iz čl. 106. st. 1. KZ/11 te dvaju kaznenih djela čl. 157. st. 1. KZ/11, počinjenih u supočiniteljstvu s LE, na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i dva mjeseca, uz primjenu djelomične uvjetne osude te uz izricanje sporedne novčane kazne u iznosu od 3.500,00 eura.

18. Kazneno djelo trgovanja ljudima iz čl. 106. st. 1. KZ/11 čini tko uporabom sile ili prijetnje, obmanom, prijevarom, otmicom, zlouporabom ovlasti ili teškog položaja ili odnosa ovisnosti, davanjem ili primanjem novčane naknade ili druge koristi radi dobivanja pristanka osobe koja ima nadzor nad drugom osobom, ili na drugi način vrbuje, preveze, prevede, skriva ili prima osobu ili razmjenjuje ili prenosi nadzor nad osobom radi iskorištavanja njezinog rada putem prisilnog rada ili služenja, uspostavom ropstva ili njemu sličnog odnosa, ili radi njezinog iskorištavanja za prostituciju ili druge oblike spolnog iskorištavanja uključujući i pornografiju ili za sklapanje nedozvoljenog ili prisilnog braka, ili radi uzimanja dijelova njezinog tijela, ili radi njezinog korištenja u oružanim sukobima ili radi činjenja protupravne radnje.

19. Kazneno djelo prostitucije iz čl. 157. st. 1. KZ/11 čini tko radi zarade ili druge koristi drugu osobu namamljuje, vrbuje ili potiče na pružanje spolnih usluga ili organizira ili omogući drugoj osobi pružanje spolnih usluga, a ono iz st. 3. istog članka tko putem sredstava javnog informiranja i drugih sličnih sredstava oglašava prostituciju druge osobe. Sukladno st. 4. navedenog članka, bez utjecaja je na postojanje kaznenog djela iz toga članka okolnost je li osoba koju se namamljuje, vrbuje, potiče ili iskorištava za prostituciju na to pristala i je li se već time bavila.

20. Ocjena je suda, na temelju izvedenih dokaza, da je okrivljeni LE počinio kaznena djela trgovanja ljudima i prostitucije, kako su mu stavljena na teret optužnim aktom.

21. Uvodno je navedeno da se okrivljenik izjasnio da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenih djela, da bi prilikom očitovanja na izmjenu optužnice na zadnjoj raspravi, naveo da možda djelomično jest kriv, konkretizirajući u obrani da je kriv zbog toga što je prihvatio prijevoz djevojaka.

22. Sud ne prihvaća obranu okrivljenika kojom negira kaznenu odgovornost koja stoji pred njim u ovom postupku, što će kasnije biti detaljnije obrazloženo, već istu smatra usmjerenom na oslobođenje od te odgovornosti, a sve s obzirom na preostale provedene dokaze koji, promatrani i cijenjeni kao cjelina, daju temelj za zaključak o krivnji okrivljenika odnosno o neprihvatljivosti njegove obrane.

23. Okrivljeni LE je, naime, zatečen u Republici Hrvatskoj, konkretno u [adresa], 16. listopada 2025., po policijskim službenicima koji su se javili na oglas objavljen na internetskoj stranici za pružanje seksualnih usluga (na poveznici www.eurogirlsescort.com) i dogovorili korištenje seksualnih usluga tako da ženske osobe, kao osobe koje bi te usluge trebale pružiti, dođu na adresu [adresa] (ispred pekare Edi, a neposredno kraj zgrade varaždinske policije, odakle su policijski službenici vršili opservaciju i krenuli u kontakt kada su uočili da su ženske osobe stigle), nakon čega su dvojica policijskih službenika (ŠE i OE) pristupili ženskim osobama, koje uz sebe nisu imale nikakve dokumente, dok su se druga dvojica policijskih službenika (SE i ŽE) uputila prema vozilu parkiranom u ulici Augusta Cesarca, uz park Šetalište Vatroslava Jagića, od kojeg je mjesta, s obzirom na malu prostornu udaljenost, bilo vidljivo mjesto na kojem su se zaustavile ženske osobe radi dogovorenog sastanka s policijskim službenicima, a u svrhu pružanja seksualnih usluga. Te prilike bile su u vozilu kod okrivljenog LE dvije osobne iskaznice, i to one ĆE (koja je uz VEK došla ispred pekare Edi i tada zatečena po policijskim službenicima) i (u ovom postupku prvotno suokrivljene) TE, koje isprave im je okrivljenik tada dobrovoljno predao. Sve navedeno proizlazi iz iskaza ispitanih svjedoka ŠE i ME, potvrđenih sadržajem službene zabilješke o postupanju policijskih službenika od 17. listopada 2025. (str. 22) i transkripta razgovora policijskog službenika od 16. listopada 2025. uz fotografije (str. 187-192), vjerodostojnost koje materijalne dokumentacije nije upitna, dok su iskazi imenovanih policijskih službenika kao svjedoka jasni, logični, neproturječni, a s obzirom i na činjenicu da se radi o nepristranim svjedocima koji saznanja crpe po osnovi svojeg profesionalnog rada nema valjanog razloga za sumnju u njihovu vjerodostojnost pa sud iste prihvaća, cijeneći ih istinitima.

24. EE, žrtva kaznenog djela trgovanja ljudima, dala je svoj iskaz 18. listopada 2025. na dokaznom ročištu pred sutkinjom istrage Županijskog suda u Varaždinu, i to u prisutnosti zamjenice ODO u Varaždinu, okrivljenih LE i TE te njihovih branitelja Vlatke Ostrognaj i Dalibora Gradinščaka, oboje odvjetnika u [adresa], sve uz tumačenje stalne sudske tumačice za mađarski jezik Hajnalke Lukacs Puklavec, potonje slijedom činjenice da su i imenovana žrtva, kao i oboje okrivljenika, državljani Republike Mađarske koji govore i razumiju mađarski jezik (što sve proizlazi iz zapisnika i snimke iskaza s dokaznog ročišta, priležećih na str. 98- 100 spisa predmeta).

25. Ranije je u bitnome prikazan sadržaj navedenog iskaza žrtve J s dokaznog ročišta, u kojem je opisala, između ostalog, teške okolnosti svojeg osobnog stanja prilikom upoznavanja s okrivljenikom (da je bila beskućnica u potrebi pomoći, žedna i gladna, što da je on znao jer je i njemu i TE to ispričala), dolaska u kuću okrivljenika i njegove izvanbračne supruge TE (prvotno suokrivljene, prema kojoj je kazneni postupak, ponavlja se, pravomoćno dovršen donošenjem osuđujuće presude), odmah nametnute obveze da se zauzvrat, za dobiveni smještaj, hranu i odjeću, prostituira, unatoč tome što to nije htjela, i da po toj osnovi zarađeni novac preda okrivljeniku i TE. Također, opisala je i okolnosti dolaska i pružanja usluga prostitucije u Republici Hrvatskoj te ponašanje okrivljenika prema njoj.

26. Iskaz žrtve ĆE kao svjedokinje s dokaznog ročišta jasan je, okolnostan, neproturječan i životan, pa ga kao takvog sud cijeni vjerodostojnim i prihvaća. Žrtva je u okviru sjećanja s više detalja kontekstualizirala odnos s okrivljenikom i TE, pri tome ne ulazeći u špekulacije, dok sadržaj njezina iskaza, kao ni ton te neverbalna komunikacija razvidni iz reproducirane snimke, ničime ne otvaraju prostor za sumnju da bi ona kao žrtva pokazivala namjeru neistinitog terećenja okrivljenika. Sud, po cjelokupno provedenom dokaznom postupku, ne nalazi nijednog racionalno prihvatljivog razloga zbog kojih bi se žrtva upustila u lažno svjedočenje, niti ima relevantnih indikacija iz kojih bi proizlazila njezina malicioznost spram okrivljenika koja bi je potaknula da prouzroči kaznenu osudu okrivljenika, u vezi čega se ponavlja da se radi o detaljnom iskazu prilikom kojeg je žrtva na sva pitanja odgovarala bez okolišanja, spontano i iskreno. Osim toga, njezin iskaz s dokaznog ročišta u bitnome je potvrđen iskazom svjedokinje CEK, također s dokaznog ročišta (kojeg sud prihvaća, za razliku od kasnijeg iskaza ove svjedokinje s rasprave, o čemu će podrobnije biti riječi u nastavku ovog obrazloženja), ali i iskazom žrtve ĆE kojeg je dala na raspravi 25. svibnja 2026.

26.1. Nakon što je EE identificirana kao žrtva trgovanja ljudima, preuzeta je od strane mobilnog tima za pružanje prvih oblika pomoći i zaštite žrtava trgovanja ljudima i smještena u privremeni prihvatni centar, da bi, nakon što se vratila u Republiku Mađarsku, tužitelju i sudu bili dostavljeni njezin i podnesak CEK, u više navrata (str. 152-155, 349-353, 370-373) – sastavljeni uz pomoć i supotpisani po odvjetnici dr. Zsanett Varga – kojima se traži njihovo ponovno svjedočenje jer da nisu istinito svjedočile zbog bojazni od policije, dok iz podneska ĆE proizlazi i da je bila zaljubljena u LE koji joj nije uzvraćao osjećaje pa da je zbog toga svjedočila protiv njega.

26.2. Prema odredbi čl. 292. st. 4. i 6. ZKP/08, svjedok žrtva kaznenog djela trgovanja ljudima može se samo iznimno ponovno ispitati, ako to sud ocijeni potrebnim. S obzirom da je EE, kao identificirana žrtva kaznenog djela trgovanja ljudima, prethodno ispitana na dokaznom ročištu u prisutnosti (i uz aktivno sudjelovanje) okrivljenika i njegove braniteljice, ovdje bi bila riječ upravo o situaciji u kojoj dolazi u obzir posebna zaštita iste, kao žrtve trgovanja ljudima, u smislu sprječavanja njezine ponovne viktimizacije i traumatizacije uslijed ponovnog ispitivanja. Međutim, uzimajući u obzir činjenicu da je sama žrtva EE u spomenutom podnesku izrazila želju za ponovnim ispitivanjem, sud je prihvatio prijedlog obrane okrivljenika i pozvao je na raspravu, sve u cilju omogućavanja obrani da je ponovno ispita i s obzirom na okolnosti navedene u tim podnescima.

26.3. Na raspravu **.**.2026. EE premda uredno pozvana nije pristupila, no pristupila je na novozakazanu raspravu 25. svibnja 2026. Prije navedene rasprave svjedokinja-žrtva EE smještena je u prostoriju u prizemlju sudske zgrade, prostorno odvojenu od sudnice u kojoj se održava rasprava, predočena su joj prava u smislu Protokola za identifikaciju, pomoć i zaštitu žrtava trgovanja ljudima, nakon čega je izjavila kako razumije navedena prava, ali da ista ne želi koristiti, već da želi dati iskaz odmah na raspravi istog dana, dok ne želi biti izdvojena niti traži pravo na neki od oblika pomoći prema navedenom Protokolu. Osim toga, nakon što je Odjel za podršku žrtvama i svjedocima Županijskog suda u Varaždinu ovom sudu prethodno dostavio podatke potrebne za pojedinačnu procjenu potreba žrtve od 21. svibnja 2026. (str. 645-646, dane bez sudjelovanja žrtve koja se u to vrijeme nije nalazila u Republici Hrvatskoj), uz pomoć stručne suradnice u sudu te u prisutnosti opunomoćenice žrtve (postavljene joj u smislu č. 44. st. 4. toč. 2. ZKP/08) i tumačice za mađarski jezik, raspravni sudac je sa žrtvom JE proveo pojedinačnu procjenu žrtve u smislu čl. 43.a ZKP/08, ujedno joj predočivši prava koja ima prema čl. 44. st. 4. i čl. 43. ZKP/08, te je na temelju iste utvrđeno da žrtva traži ispitivanje putem audio-video uređaja sukladno čl. 292. st. 6. ZKP/08, da je suglasna s imenovanjem opunomoćenika na teret proračunskih sredstava koji je prethodno već imenovan , da traži pravo da se služi vlastitim jezikom uz sudjelovanje prevoditelja za mađarski jezik , da traži pratnju osobe od povjerenja, pri čemu je navela da želi pratnju stručne suradnice u sudu BE, da želi tajnost osobnih podatka koji se odnose na adresu prebivališta ili trenutnog boravišta, da ne želi isključenje javnosti s rasprave tijekom njezina ispitivanja kao svjedoka te da ne želi dostavu obavijesti o ukidanju pritvora ili istražnog zatvora, bijegu okrivljenika i otpuštanja osuđenika s izdržavanja kazne zatvora, kao i obavijesti o svakoj odluci kojom se pravomoćno okončava ovaj kazneni postupak.

26.4. Slijedom navedenog, ispitivanje žrtve ĆE na raspravi 25. svibnja 2026. provedeno je putem audio-video uređaja (video linka).

26.5. U navedenom iskazu na raspravi EE je, kako je već ranije navedeno, uvodno potvrdila da je tražila da bude ponovno ispitana, obrazloživši da zbog toga jer joj je jako žao TE, spomenuvši da je bila zaljubljena u LE, te navodeći da ne zna zašto je došla danas ovdje, da je sve rekla istinu prilikom ranijeg ispitivanja i da ne bi htjela mijenjati svoj iskaz. Rekla je da ne zna zašto je zatražila da bude ponovno ispitana, da bi potom ponovila da ne želi mijenjati svoj iskaz koji je dala ranije te je žrtva kao svjedokinja dalje iskazala kao na dokaznom ročištu, ponovivši da je istinit iskaz s tog ročišta i da kod njega u cijelosti ostaje.

26.6. Prema tome, premda je, uz asistenciju (supotpisane) mađarske odvjetnice i svjedokinje CEK, žrtva EE tražila da bude ponovno ispitana , ona je prilikom tog ispitivanja na raspravi ostala dosljedna svojem ranije danom, detaljnom iskazu, izričito i nedvosmisleno navodeći da je sve "rekla istinu prilikom ranijeg ispitivanja" i da ne bi htjela mijenjati svoj iskaz. Upitana spram okolnosti traženja ponovnog ispitivanja žrtva je, nakon prvotnog navoda da je odvjetnici išla sama, navela da joj s njom išla JEK i da je zapravo ista bila ta koja joj je pomogla u toj aktivnosti, glede koje žrtva ne zna kako se odvjetnica zove (iako ju malo poznaje, pri čemu dopušta da je bila ženska odvjetnica), a da istoj nisu ništa platile. Takvo objašnjenje žrtve a propos okolnosti traženja ponovnog ispitivanja ukazuje da je žrtva tražila ponovno ispitivanje, međutim, nameće se zaključak da pritom nije djelovala usamljeno, a u svakom slučaju, i bez obzira na takvo traženje, prilikom ponovnog dolaska u Republiku Hrvatsku ostala je ustrajna i principijelna svojem ranijem iskazu. Promatrajući njezine navode s rasprave u odnosu na nespornu okolnost traženja ponovnog iskazivanja, potrebno je ujedno primijetiti da je ona, nakon što je rekla "Ne znam zašto sam došla danas ovdje, sve sam rekla istinu prilikom ranijeg ispitivanja", dodala i, citira se: "ne bih htjela mijenjati svoj iskaz" (nakon čega se okrivljenik primio za glavu i započeo negodovati), a koje sve okolnosti, sagledavane u ukupnosti i u kontekstu kompletne situacije, dodatno potvrđuju zaključak o njezinoj vjerodostojnosti i istinitosti njezinih navoda glede odlučnih okolnosti slučaja, a s druge strane i o tome da sadržaj podneska kojim je zatražila da bude ponovno ispitana, radi promjene iskaza, ne predstavlja njezinu pravu volju (u tom smislu sud razumijeva prethodno citirani navod "ne bih htjela mijenjati svoj iskaz").

26.7. Žrtva EE je, prema tome, ostala nepokolebljiva, a njezin iskaz oko bitnih okolnosti slučaja sasvim dosljedan, stabilan i jasan. Braniteljica okrivljenika u završnom je govoru osporila vjerodostojnost iskaza ĆE i svjedokinje CEK s dokaznog ročišta navodeći da su iste prvotno bile uhićene i da su im pročitana prava kao okrivljenim osobama, a da je njihov status promijenjen tek idući dan. U odnosu na spomenute navode završnog govora obrane valja reći da su obje navedene osobe (nakon što su u Republici Hrvatskoj zatečene 16. listopada 2025.) ispitane na dokaznom ročištu pred sutkinjom istrage Županijskog suda u Varaždinu, u svojstvu svjedokinja, 18. listopada 2025., prilikom čega su poučene na prava i obveze koje imaju kao svjedoci, dok je samo dokazno ročište radi njihova ispitivanja kao svjedokinja predloženo zbog sumnje da će one u najkraćem mogućem roku napustiti teritorij Republike Hrvatske (prijedlog ODO u Varaždinu od 18. listopada 2025. – str. 93), a EE i JEK su, kako to proizlazi iz spisa, 17. listopada 2025. zaprimile obavijesti oštećeniku kaznenog djela i obavijesti žrtvi kaznenog djela (str. 25-27 i 31-33), sve uz sudjelovanje tumača za mađarski jezik. Pored toga, ali i tome unatoč, odnosno kada bi žrtva EE prilikom ispitivanja na dokaznom ročištu i bila ustrašena jer da se bojala policije (uslijed primarnog uhićenja, na što ukazuje obrana navodeći da je njihov status promijenjen tek sljedeći dan), potpuno je jasno da je ista došla na raspravu pred ovim sudom više mjeseci kasnije (25. svibnja 2026.), i to pod ranije opisanim okolnostima, dakle znatno nakon prvotnog uhićenja i povratka u državu svojeg prebivališta, i tom prilikom beziznimno potvrdila da je sve što je iskazala na dokaznom ročištu točno. Prema tome, zdravorazumski se ista u trenutku ponovnog iskazivanja nije imala nikakvog razloga bojati policije (na kakvu navodnu bojazan u odnosu na ranije ispitivanje je ukazivala izjava s traženjem da bude ponovno ispitana), pa je žrtva EE svejedno, i to posve direktno, bez okolišanja, nedvosmisleno i ponavljano, apostrofirala da je i njezin raniji iskaz bio u cijelosti istinit (sada se ni na koji način ne dotičući eventualnog straha od policije). U tom smislu vjerodostojnost žrtve ĆE, pa tako i svjedokinje CEK s dokaznog ročišta, suprotno spominjanju obrane, nije narušena, već sud ocjenjuje kako nema dvojbe da se pritom radilo o izrazu njihove slobodne volje i verbalizaciji okolnosti kakve su im bile poznate. Pritom treba primijetiti i da su tvrdnje iz izjave kojom se tražilo ponovno ispitivanje, a povezano s navodima završnog govora obrane, u izvjesnoj mjeri u međusobnoj koliziji jer se s jedne strane govori o strahu od policije, u smislu posljedica uslijed uhićenja, a s druge strane o malicioznom terećenju okrivljenika od strane žrtve ĆE zbog zaljubljenosti u okriv ljenika i neuzvraćenih osjećaja s njegove strane, tako da se postavlja pitanje koji bi, od tako prezentiranih, bio stvarni razlog (navodnog) lažnog iskazivanja.

26.8. Vezano za ocjenu vjerodostojnosti iskaza žrtve ĆE treba reći da je ona u iskazu na raspravi, upitana poznaje li IE, odgovorila potvrdno dodajući da ju je ista, ako se dobro sjeća, povezala s LE, ali ne zna na koji način, prilikom čega je dodala, citira se: "ja sam bila na ulici". U tom kontekstu treba primijetiti da obrana na dokaznom ročištu, premda prisutna i usprkos inače aktivnom sudjelovanju u ispitivanju žrtve, ni na koji način nije problematizirala pitanje upoznavanja okrivljenika i žrtve putem FE (sada ĐE, inače predložene svjedokinje od čijeg je ispitivanja obrana na koncu odustala), no i unatoč tome odgovor žrtve na prethodno navedeno pitanje dokazuje njezinu iskrenost i neokolišanje prilikom odgovaranja na postavljena pitanja, a time dodatno osnažuje zaključak o njezinoj vjerodostojnosti. EE je osim toga na raspravi, kao i u podnescima kojima je tražila svoje novo ispitivanje, spomenula da je bila zaljubljena u LE, međutim, za razliku od tih podnesaka, na raspravi nije ni na koji način, bilo navodila, bilo na ikoji drugi način dala naslutiti, da bi isto bilo od utjecaja u smislu da bi predstavljalo motiv za eventualno lažno svjedočenje na dokaznom ročištu. Štoviše, valja ponoviti da je žrtva na raspravi ponovila svoj iskaz s dokaznog ročišta apostrofiravši da kod istog ostaje u cijelosti, a termin zaljubljenosti je spomenula uzgredno, tako da u kontekstu svega navedenog navedeno samo po sebi ni na koji način ne dovodi u sumnju njezinu vjerodostojnost. Konačno, primjećuje se i da se žrtva EE prilikom provedbe pojedinačne procjene žrtve izjasnila koja prava želi koristiti, a koja ne, pri čemu način i njezino izjašnjavanje dodatno ukazuje na njezinu iskrenost jer ničime nije pokazala kako želi ostaviti dojam da traži više prava nego što joj pripada, upravo suprotno; u tom smislu, iz raspravnog zapisnika proizlazi da je izjavila da ne želi u postupku sudjelovati kao oštećenica, kao i da u ovome postupku ne postavlja imovinskopravni zahtjev, dok se uzgred primjećuje njezin spomen, citira se: "već da želi samo da okrivljeni LE bude što dalje od nje", isto kao i obrazloženje traženja ponovnog ispitivanja jer joj je "jako žao TE", a što dodatno podržava zaključak o istinitosti njezina iskaza u kojem je između ostalog jasno opisala strah koji osjeća prema okrivljeniku i razloge za nj. Navedeni momenti, promatrani unutar cijelog konteksta, po ocjeni suda zorno svjedoče o iskrenosti, spontanosti, nehinjenosti odnosno autentičnosti ĆE tijekom cijelog postupka kada je nastupala u svojstvu svjedoka, prethodno jasno poučena o pravima i obvezama.

27. Nasuprot takvoj kvaliteti iskaza ĆE, ocjena je ovog suda kako iskaz svjedokinje CEK s rasprave od 27. travnja 2026. nije vjerodostojan. U iskazu danom na raspravi svjedokinja JEK je reterirala u odnosu na svoj prvotni iskaz s dokaznog ročišta od 18. listopada 2025., nudeći u odnosu na praktički svaku pojedinu tvrdnju s dokaznog ročišta, koju je opovrgnula na raspravi, objašnjenje da ju je ranije bilo strah da će biti zadržana na policiji odnosno da je rekla ono što joj je EE rekla da mora reći. Prilikom novog iskazivanja svjedokinja JEK (koja je, ponavlja se, također kao i EE zatražila da bude opet ispitana) se, za razliku od autentičnog iskazivanja ĆE, u više navrata tijekom svjedočenja smijuljila (na pitanje zbog čega je došla živjeti u kuću okrivljenika u Mađarskoj, zatim na pitanje o identitetu osobe uz čiju je pomoć došla na raspravu pred sudom, kada je i odbila odgovoriti kako se zove za osoba, kao i na pitanje što su djevojke radile kada su živjele kod okrivljenika, na koje se pitanje glasno nasmijala ). Ova svjedokinja je ujedno, iako je pitanje okrivljenog LE glasilo kako je on upoznao IE, odgovorila da ista nije bila beskućnica, a iz iskaza ĆE s rasprave, kako je već navedeno, proizlazi da joj je upravo JEK pomogla prilikom odlaska k odvjetnici kako bi zatražila davanje novog iskaza u Hrvatskoj, dok treba primijetiti i kako niti JEK nije znala kako se zove navedena odvjetnica niti njezinu adresu, tek je navela da su istu kontaktirale preko zajedničkog poznanika, kojeg također nije željela imenovati, a što sve dovodi u sumnju vjerodostojnost njezina iskaza danog na raspravi.

27.1. Iskaz CEK je, osim toga, u određenim detaljima potpuno nelogičan i neživotan odnosno evidentno usmjeren na ekskulpaciju okrivljenika. Tako ova svjedokinja mijenja svoj iskaz čak i u dijelu u kojem je na dokaznom ročištu navodila da se u vrijeme kada je policija došla u kuću prostituirala, dok sada navodi da se u to vrijeme samo šetala po gradu [adresa]. Takvo iskazivanje nije suprotno samo vlastitom iskazu ove svjedokinje s dokaznog ročišta, već i ranijem dijelu njezina iskaza s iste rasprave u kojem potvrđuje da se bavila prostitucijom, što, uostalom, ne negiraju niti sam okrivljenik i svjedokinja TE, a osim toga je i sasvim neživotno jer su okrivljenik i njegova izvanbračna supruga TE sa JE, CEK i VEK u [adresa] došli upravo radi zarade, bavljenjem potonje tri djevojke prostitucijom , a sadržaj dokaza ukazuje da su iste, pa tako i JEK, bile pod kontrolom okrivljenika i u strahu spram njega te se nisu mogle potpuno slobodno kretati.

27.2. Isto tako, nije realno niti očekivano da bi se JEK i EE dogovorile da tako (jer bi PE rekla da tako mora iskazati) terete okrivljenika kao što su to činile na dokaznom ročištu, kada su njihovi iskazi bili puni detalja, u bitnome sukladni, a konzistentni, životni i prihvatljivi. Uz to, povezano i s naprijed navedenim argumentima glede iskaza ĆE na raspravi, treba reći da sud ne vidi razloga zbog kojih bi KE CEK pristala na navodno traženje ĆE da oko svih navedenih detalja lažno iskazuje, dok bi se kasnije odlučila na promjenu iskaza (glede okolnosti kojeg, ponavlja se, nije ponudila direktna niti logična razjašnjenja oko angažmana odvjetnice), time da je njezin prvotni iskaz dan na dokaznom ročištu bio spontan, promatrajući sam njegov sadržaj, ali i neverbalnu ekspresiju ove svjedokinje, dok je i ranije rečeno da su njezini argumenti i držanje na raspravi tome posve suprotni i kao takvi temelj za dodatnu sumnju u vjerodostojnost njezina iskaza s rasprave. Detaljan, neproturječan i okolnostan iskaz CEK s dokaznog ročišta, kada je i sjećanje na događaje svakako bilo svježije, sud, dakle, prihvaća, a navedeni iskaz u bitnome potvrđuje iskaz žrtve ĆE , te isti, u povezanosti s drugim dokazima, podupiru teze optužbe glede kaznenih djela trgovanja ljudima i prostitucije.

27.3. Valja ovdje obrazložiti da je svjedokinja JEK na dokaznom ročištu opisala da je u kuću okrivljenika u Mađarskoj došla živjeti zbog toga što njezinu rođakinju JE okrivljenik i TE nisu pustili da dođe k njoj odnosno da je viđa te je i na dolazak u Hrvatsku pristala jer je znala da ide i JE, a iskazala je i o njezinu strahu prema okrivljeniku za JE, koja joj se i požalila vezano za okrivljenika. Ovi navodi dodatno podupiru iskaz žrtve JE jer su okolnosni, nisu proturječni navodima žrtve te se uklapaju u kontekst njezina iskaza, a s druge strane ne radi se upravo o identičnim tvrdnjama kakve bi iznosila sama žrtva, već o doživljaju svjedokinje LĐ odnosno o njezinoj intrinzičnoj motivaciji za dolaskom u kuću okrivljenika (radi suporta sestrični NE). Navedeno sugerira da nije riječ o naučenom iskazu CEK, a što posljedično dodatno pobija tvrdnju da bi ista svjedočila onako kako bi je instruirala žrtva EE, već je teza u prilog zaključku o autentičnosti iskaza CEK danog na dokaznom ročištu.

28. S druge strane, osim obrane okrivljenika i netom obrazloženog iskaza CĐ s rasprave, sud neistinitim, odnosno usmjerenim na ekskulpaciju okrivljenika od kaznene odgovornosti, cijeni i iskaze svjedoka VEK, TE i ŠEK.

29. Svjedokinja ŠEK navela je da ne zna čime se okrivljeni LE bavio jer da nisu bliski niti istog osobno poznaje, ali da je kao susjed u redu, navodeći i da su oni samo susjedi koje dijeli ograda, time da znade da u njegovoj kući uz njega živi supruga TE i kćerka, kao i neke ženske osobe. Za potonje je, na pitanje obrane, rekla da su, citira se: "tamo živjele, bile su slobodne, svuda su se kretale, one su lijepo tamo živjele, nisu bile zatvorene, šetale su ulicom, ja sam s njima razgovarala…", dok nema saznanja što su te djevojke radile u kući okrivljenika.

29.1. Sadržaj i ton iskaza svjedokinje VĐ upućuje na zaključak da se radi o iskazu usmjerenom na oslobađanje okrivljenika od kaznene odgovornosti. Ova svjedokinja s jedne strane navodi da osobno ne poznaje okrivljenika, iako su susjedi i da je kao susjed u redu, ne zna čime se on bavi niti od čega živi, a ne zna niti što su radile djevojke koje su živjele u kući okrivljenika, no zna da su – i to sama ističe – iste bile slobodne, svuda se kretale, tamo lijepo živjele i da nisu bile zatvorene. Navedeni iskaz očito je usmjeren na ukazivanje na okolnosti koje idu u prilog okrivljeniku, dok za druge okolnosti navodno ne zna. Nelogično je da svjedokinja kao prva susjeda okrivljenika ne bi znala čime se on bavi, zatim da joj nije bilo neobično što tri mlade djevojke rade u njegovoj kući, dok na njezinu ulogu da kao svjedok obrane pomogne okrivljeniku ukazuje to što je na pitanje tko je živio u kući okrivljenika, nakon što je spomenula "neke ženske osobe", samoinicijativno istaknula da su iste bile slobodne, svuda se kretale, tamo lijepo živjele, da nisu bile zatvorene, da su šetale ulicom, dok je na pitanje zašto je imala potrebu to naglasiti odgovorila da zato jer je to vidjela, odnosno da je to rekla jer je u selu čula da je LE držao zatvorene djevojke.

30. Svjedokinja VEK ispitana je na dokaznom ročištu nakon što je zatečena u [adresa], a iz toga njezina iskaza, reproduciranog uz suglasnost stranaka, između ostalog proizlazi da je u Republiku Hrvatsku došla s TE, pritom je spomenula Flixbus, da su krenuli na izlet, ali da je svakako htjela nekako nabaviti novce te da je imala oglas preko kojeg je htjela ponuditi svoje seksualne usluge da zaradi novce, a iste je nudila i u Mađarskoj. Potvrdila je da ih je u Hrvatskoj okrivljeni LE znao voziti radi pružanja seksualnih odnosa, da je on našao i smještaj u Hrvatskoj kojeg su svi zajedno platili, ali je navela da je svaka djevojka pronašla svoje klijente i da su mogle svojevoljno izlaziti iz kuće, a ne zna je li Cintia nešto radila.

30.1. Svjedokinja o čijem je iskazu sada riječ rodbinski je povezana s (ranije drugookrivljenom) TE, izvanbračnom suprugom okrivljenog LE (kako to proizlazi iz snimke iskaza u dijelu iznošenja osobnih podataka, ali i iskaza TE kao svjedokinje), a njezin iskaz sadrži neživotne i nelogične navode, između ostalog da ne zna je li EE nešto radila (premda je s njom dijelila malu sobu), kao i kada je na pitanje o okolnostima dolaska u Hrvatsku spomenula TE i Flixbus, što je opovrgnula i sama TE, time da je u nastavku iskaza VEK potvrdila da se u Hrvatskoj bavila prostitucijom. Sud ne prihvaća njezine navode o tome da su u Hrvatsku krenuli samo na izlet niti da je LE izvršavao samo uslugu prijevoza, a da su se same djevojke oglašavale, jer je isto suprotno iskazima žrtve ĆE i prvotnom iskazu CEK, odnosno jer isto nije logično, a što će u nastavku biti i detaljnije obrazloženo prilikom očitovanja na iskaze TE i obranu okrivljenog LE.

31. Iskaz TE s rasprave od 10. lipnja 2026., dan u svojstvu svjedokinje (nakon što je presuda prema njoj u razdvojenom postupku postala pravomoćnom 2. lipnja 2026.) i obrana okrivljenika također su, po ocjeni ovog suda, iskonstruirani u svrhu olakšanja položaja okrivljenog LE. Teza je obrane i navedene svjedokinje, inače izvanbračne supruge okrivljenog LE, da su sve tri ženske osobe slobodno živjele kod njih, da EE prije dolaska u njihovu kuću nije bila beskućnica, da za smještaj i hranu kod njih nisu morale pružati seksualne usluge, a da su u [adresa] završili neplanirano jer da su se LE i TE, kao par, naumili uputiti turistički u Novalju, ali da su sve tri djevojke na njihovu molbu uzeli sa sobom i spontano završili najprije u Zagrebu, gdje su iste pružale seksualne usluge, potom i u [adresa] gdje je njihov boravak bio takvog istog sadržaja, a da do Novalje nisu stigli s obzirom na uhićenje.

31.1. Prije svega, odgovor TE, na pitanje zbog čega su djevojke došle živjeti kod njih, citira se: "da me vole i došle su kod nas", time da je prethodno navela i da joj je EE prijateljica te joj je iste bilo žao, a da je ČE pisala da EE treba prijevoz pa je dozvolila da ostane kod njih u kući, posve je neživotan u okolnostima ovog slučaja, suprotan iskazu same žrtve, a nelogičan i u svjetlu okolnosti da tri ženske osobe koje s okrivljenikom i TE nisu ni u kakvoj bližoj rodbinskoj vezi (tek je VEK daljnji rod TE jer su njihove bake sestre), da s njima, kako to proizlazi iz iskaza TE, nisu imale sklopljen nikakav ugovor o najmu niti su kod njih bile prijavljene, dok je nesporno da su vršile seksualne usluge za novac, drugim riječima, odavale se prostituciji . Pritom okrivljenik navodi, suprotno TE, da je EE javila TĐ (ČE) da želi doći kod TE izraditi trepavice, što TE, kako proizlazi iz navedenog, uopće ne spominje, već je ista iskazala, ponavlja se, da je EE trebala prijevoz, a nakon što ju je okrivljeni LE dovezao u njihovu kuću da je ona dozvolila ga EE tamo i ostane, između ostalog , citira se: "jer mi je bila prijateljica i bilo mi ju je žao". Osim što su iskazi TE i okrivljenika u tom smislu međusobno nekonzistentni, a u okolnostima ovog slučaja i neživotni te nelogični, potonji navod svjedokinje TE da joj je ĆE bilo žao, s obzirom na te iste okolnosti slučaja, a ujedno i daljnji navod TE prema kojem su sve oni financirali, citira se: "budući da smo ih pokupili na ulici" (ovdje se uzgred ukazuje na lapsus calami-očiglednu nehotičnu pogrešku u pisanju zapisnika s rasprave, kada je u tom dijelu navedeno "budući da samo ih pokupili na ulici", a sve s obzirom da je iz konteksta jasno da umjesto riječi "samo" treba stajati riječ "smo"), ukazuju na teško životno stanje ĆE prilikom dolaska u kuću LE i TE odnosno posredno potvrđuju istinitost iskaza žrtve ĆE koja tvrdi da je bila beskućnica odnosno da je bila na ulici, kako je to već i ranije obrazloženo.

31.2. Rečeno je već u ovom obrazloženju na koji su način okrivljenik i TE sudu prezentirali okolnosti dolaska u Republiku Hrvatsku. Takvo njihovo obrazlaganje sud cijeni sasvim iskonstruiranim za potrebe ovog postupka, konkretno s ciljem ekskulpacije okrivljenika kojemu se na teret stavljaju kaznena djela trgovanja ljudima i prostitucije. Sud smatra u potpunosti neodrživim objašnjenje da je primarna namjera putovanja bila turistički odlazak na more u Novalju, budući da je nesporno da oni u Novalji nisu imali rezervirani smještaj, a očito niti novaca za to putovanje. U vezi potonjeg TE je najprije navela da nisu imali dovoljno novaca za odlazak u Novalju te je mislila da će moći otići do Novalje ako cure budu radile i na taj način skupile određeni iznos novaca, da bi u daljnjem dijelu iskaza navela da su ona i okrivljenik imali novaca za put (time da, međutim, ne zna koliko su novaca ona i okrivljenik imali osigurano za put u Novalju), a da su cure za isti morale zaraditi, dok iz obrane okrivljenika proizlazi da je namjera bila, citira se: "da s naknadom za prijevoz koju bih dobio od njih bih mogao platiti smještaj" odnosno da "sam ja bio sretan što ćemo zaraditi sredstva za ljetovanje". I ovako nedovoljno usklađeni iskazi ukazuju na nelogičnost tvrdnje da su namjeravali turistički u Novalju, a istu tezu dalje ruši dio iskaza TE da su se još u Mađarskoj dogovorili da stanu u [adresa]. Dolazak okrivljenika, njegove izvanbračne supruge i triju djevojaka najprije u Zagreb, gdje su proveli više dana, a nakon i u [adresa] – grad koji nije na putu prema moru kada je polazak iz Zagreba, već upravo suprotno – u kojem su se te ženske osobe nastavile baviti prostitucijom, imajući u vidu i ranije obrazložene okolnosti oko neimanja rezerviranog smještaja te dogovora još u Mađarskoj da se stane u [adresa], opovrgava tezu da je stvarna namjera putovanja bila turistička (a da su silom prilika, na nagovor djevojaka pristali da one idu s njima u Hrvatsku), već da je cilj bio upravo ekonomski, konkretno prostitucija tih istih djevojaka. Daljnja tvrdnja da su okrivljenik i TE tek turistički razgledavali Zagreb, dok su se tri djevojke koje su oni dovezli u drugu državu bavile prostitucijom, kosi se s ekonomskom logikom zajedničkog putovanja, posebice kada se imaju na umu navodi obrane samog okrivljenika da je namjera prihvaćanja da povedu djevojke u Hrvatsku bila da s naknadom za prijevoz koju bi dobio od njih uzmogne platiti smještaj, te je do kraja neživotno da bi okrivljenik i TE organizirali međunarodno putovanje s tri djevojke kako bi tijekom više dana razgledavali grad, dok bi one pružale seksualne usluge, već okolnosti slučaja dovoljno jasno ukazuju na podjelu uloga na način da je okrivljenik, zajedno s izvanbračnom suprugom, bio organizator, dok su EE, JEK i VEK bile neposredne izvršiteljice tih usluga. Činjenica da je okrivljenik djevojke vozio na lokacije radi pružanja seksualnih usluga (u jednoj od kojih je i zatečen), kod toga jasno ukazuje na okrivljenikovo aktivno sudjelovanje u realizaciji prostitucije i potpuno obezvrjeđuje tezu o praktički slučajnom dolasku u kontinentalne gradove Republike Hrvatske i de facto turističkom boravku u istoj.

31.3. Prethodno izložene teze koje nude okrivljenik i TE sud ocjenjuje tek paravanom za kojim posežu u situaciji u kojoj je očito da su zatečeni u [adresa] s trima djevojkama koje su nesporno vršile uslugu prostitucije, na jedan od kakvih sastanaka ih je dovezao upravo okrivljeni LE. Uzimajući, međutim, u obzir ranije navedene okolnosti, iste bez ikakve sumnje čine nevjerodostojnom obranu okrivljenika, kao i iskaz njegove izvanbračne supruge TE u tom dijelu, a pritom valja navesti i da je iskaz TE u kojem navodi da je VEK našla apartman u [adresa] suprotan iskazu potonje navedene svjedokinje koja je rekla da je smještaj u Hrvatskoj našao okrivljeni LE, a što dodatno ukazuje na njegovu aktivnu ulogu u prostituiranju djevojaka koje je dovezao u Hrvatsku i dovozio na lokacije, pri čemu je, kako je još ranije navedeno, u posljednjem navratu s mjesta gdje je parkirao vozilo (u kojem su bili i dokumenti ĆE) imao neometan pogled prema mjestu gdje su se djevojke srele s policijskim službenicima.

31.4. Vezano za ranije spomenuti boravak ĆE, ĆEK i VEK kod okrivljenika valja dodati da iz obrane okrivljenika na kraju dokaznog postupka proizlazi da im djevojke nisu plaćale smještaj niti režije, da, citira se: "kod nas cigana običaj je da daju neki sitni novac za prehranu, ali ne za režije, time da nam one nisu dale nikakav novac niti za prehranu jer je sramota da se kod nas cigana daju tako mali iznosi kakav bi se trebao dati za prehranu", dok iz iskaza TE proizlazi da je ona sve platila jer je njezina kuća odnosno da su oni sve financirali jer su ih pokupili na ulici. Navedeno ukazuje na zaključak da su sve tri djevojke boravile u kući okrivljenika upravo zbog toga da bi se bavile prostitucijom, a za korist okrivljenika i njegove izvanbračne supruge, te da su isti u tome imali aktivnu ulogu, pa tako i u dolasku u Republiku Hrvatsku.

31.5. Sud ne prihvaća obranu okrivljenog LE niti u dijelu u kojem negira da bi EE bila beskućnica, zatim kada (kao i TE) ukazuje da nisu oduzeli osobnu iskaznicu NE, da ista nije imala strah spram njega i da ju nikad nije ošamario niti na nju vikao, odnosno kada negira da bi djevojkama oduzimao novac. Obrana okrivljenika takvog sadržaja suprotna je prihvaćenom iskazu žrtve ĆE koji je nadopunjen prvotnim iskazom CEK, a koj i je ocijenjen iskrenim, jasnim, neproturječnim i poduprtim drugim okolnostima slučaja.

32. Tako iskaz žrtve jasno i nedvosmisleno opravdava zaključak da je okrivljenik sa svojom izvanbračnom suprugom TE iskoristio teški položaj J, znajući za njega (iz iskaza proizlazi da im je ispričala prijašnji život, da je na ulici, gladna, žedna i da jako treba pomoć), konkretno da je ista bila beskućnica s lošim životnim uvjetima odnosno teškog materijalnog stanja, pruživši joj smještaj kako bi se zauzvrat njezinom seksualnom eksploatacijom materijalno okoristili. Ranije je obrazloženo na čemu se zasniva zaključak o takvom stanju žrtve ĆE, na kojeg ne utječe činjenica da je i sama žrtva (isto, štoviše, podupire zaključak o njezinoj iskrenosti) potvrdila da ju je s okrivljenikom povezala EĐ jer isto samo po sebi ne odriče mogućnost da je žrtva bila beskućnica (što je pak ona višekratno i beskompromisno verbalizirala), a taj zaključak podupiru i prije spomenuti navodi TE da su djevojke pokupili na ulici i da je dozvolila živjeti joj u njezinoj kući jer joj je bilo žao. Postupanje okrivljenika i TE bilo je sračunato na ostvarivanje nepripadne imovinske koristi seksualnom eksploatacijom triju djevojaka, pri čemu su u odnosu na žrtvu trgovanja ljudima JE zlouporabili njezin teški položaj, a ujedno poduzimali radnje kojima su istu održavali u odnosu ovisnosti o njima odnosno obvezi pružanja seksualnih usluga, a kod toga treba, a u svjetlu svih okolnosti slučaja, reći i da okrivljenik i TE osporavaju tvrdnju da bi žrtva EE bila beskućnica u vrijeme kada je došla živjeti u njezinu kuću, međutim, pritom nije posebno osporeno i samo teško imovinsko stanje odnosno loši životni uvjeti žrtve (ponavlja se da je ona, osim što je isticala da je bila beskućnica odnosno da je bila na ulici, apostrofirala i da je bila gladna, žedna i da je jako trebala pomoć).

32.1. U tom smislu treba nadalje istaknuti da iz iskaza ĆE proizlazi da nije imala osobne dokumente, odnosno osobnu iskaznicu, već da joj je istu oduzela TE odmah nakon što ju je preuzela, time da joj je prethodno okrivljeni LE rekao da idu po osobnu iskaznicu. TE joj nije htjela vratiti dokumente, a osobna iskaznica nosi datum 17. srpnja 2025., dok je kod njih prethodno tome živjela dva do tri mjeseca, a dok je čekala izradu osobne iskaznice mogla je koristiti privremenu osobnu iskaznicu, s kojom je već ranije išla u Novalju. Ranije je obrazloženo iz kojih razloga sud iskaz žrtve cijeni vjerodostojnim, a u povezanosti sa činjenicom da je upravo osobna iskaznica ĆE pronađena u vozilu LE koji je nju i drugu djevojku 16. listopada 2025. dovezao u [adresa] te je s mjesta na kojem je parkirao (dovezavši ih kao vozač) imao slobodan pogled prema (prostorno bliskom) mjestu na kojem su se te djevojke trebale susresti s klijentima s kojima je prethodno dogovoreno pružanje seksualnih usluga, takve okolnosti slučaja, razmatrane u njihovoj ukupnosti, upućuju upravo na zaključak da su organizacijom izrade, a zatim i oduzimanja te posjedovanja osobne iskaznice žrtve, okrivljenik i njegova izvanbračna supruga nad njome ostvarivali kontrolu, u cilju vlastitih probitaka, time joj onemogućujući potpuno slobodno kretanje, odnosno da isto ukazuje na element moći nad njome. Tvrdnja okrivljenika i TE da su te osobne iskaznice nađene u automobilu jer su ih one tamo ostavile u takvim se okolnostima ukazuje neživotnom i konstruiranom radi ekskulpacije okrivljenika.

32.2. Okrivljenom LE na teret je stavljeno i da je nad JE uporabio silu i prijetnju. On to negira, međutim, iz iskaza žrtve ĆE proizlazi okolnostan i životan opis njegova ponašanja, konkretno da ju je okrivljenik ošamario kada je preko mobitela upoznala jednog dečka, što je LE primijetio kada je došao u sobu, pogledao i vidio da razgovara s nekim dečkom te joj dao šamar i oduzeo joj mobitel, a s time u vezi pojasnila je da joj je okrivljenik ujedno rekao da će, ako će se još jednom bilo s kime dopisivati, dobiti batine i biti gotova, zbog čega ju je bilo strah da će dobiti još više batina odnosno da će je zatući. Opisala je nadalje da ju je LE i prije pljusnuo u dva navrata kad nije dobro odradila svoj posao, a s obzirom na sve to bojala se LE i TE (koja ju je u jednom navratu također ošamarila, ali se ne sjeća zbog čega). Osim toga, iskazala je da je jednom htjela otići pa ju je okrivljenik udario, kao i da je stalno vikao na cure, da moraju bolje odraditi posao, da bi on htio više klijenata, a zbog svega ju je bilo strah. Navedeno ponašanje se uklapa u cjelokupno postupanje okrivljenika i odnos zavisnosti u kojem se žrtva nalazila te ukazuje da se okrivljeni LE (a u manjoj mjeri i ranije okrivljena TE) nisu libili koristiti silu, a LE i prijetnju, kako bi ostvarili probitke radi kojeg su JE pozvali i prihvatili da živi s njima. U tom je smislu okrivljenik, očito opreza radi – sluteći opasnost da bi se žrtva kontaktiranjem s drugim muškarcima mogla osloboditi nametnute ovisnosti prema njemu i TE – poduzimao čine koji su trebali polučiti svrhu daljnje eksploatacije žrtve, te u tom smislu sud u cijelosti prihvaća detaljno, okolnosno, spontano i životno iskazivanje žrtve ĆE (kao i svjedokinje CEK s dokaznog ročišta koja je svjedočila o strahu ĆE prema okrivljenicima, da su joj JE i LE ispričali da je on NE dao šamar jer je željela otići te se JE bojala da će je okrivljenik istući, zbog čega se ona i bojala za JE), dok navode TE i okrivljenika cijeni paušalnima te ih ne prihvaća.

32.3. Iz iskaza žrtve ĆE proizlazi nadalje da je ona imala mobitel, ali da je s njime upravljao i kontrolirao ga LE te se isti putem WhatsApp-a dopisivao s klijentima. Ona je imala Tik-Tok koji je bio njezin hobi (preko njega je i upoznala dečka, o čemu je bila riječ prethodno, nakon čega ju je okrivljenik ošamario), time da je imala samo kućni internet, dodajući da na svojem mobitelu nije stalno imala internet, već joj je LE podijelio, a isti joj nije dao da kontaktira s drugima. Iz navedenog iskaza žrtve proizlazi, dakle, da je unatoč posjedovanju mobitela, egzistirao element moći i kontrole od strane okrivljenika glede njegova posjedovanja i služenja, odnosno da JĐ u tom smislu nije bila potpuno slobodna, već ovisna o okrivljeniku. S time u vezi valja primijetiti da sam okrivljenik u obrani navodi da su VEK i JEK same rukovale s mobitelom, dakle, indikativno ne spominje JE (žrtvu trgovanja ljudima), dok i JEK na dokaznom ročištu govori da je rijetko imala mobitel, odnosno da je isti najčešće bio kod LE ili VEK, dok okrivljeni u obrani na kraju dokaznog postupka ističe i da je svoj mobitel posudio djevojkama jer nisu imale internet, time da nije dopustio da one komuniciraju putem njegova mobitela. Sve navedeno temelj je za zaključak da je, unatoč tome što je žrtva tehnički imala pristup komunikaciji (i to ograničen), okrivljenik i dalje zadržao efektivnu moć i kontrolu nad žrtvom, stoga puko posjedovanje mobitela ne znači da je žrtva uživala potpunu slobodu, već je njezina autonomija uvelike ovisila o okrivljenikovoj volji. Ranije obrazloženo ponašanje okrivljenika u vidu fizičkog nasilja i prijetnje prema žrtvi kada je uočio komunikaciju s drugim muškarcem, dodatno umanjuju značaj činjenici da je žrtva imala mobitel u smislu da bi isto imalo značenje da je zbog toga imala potpunu slobodu i neovisnost o okrivljeniku odnosno da bi isto dovodilo u pitanje činjenicu da je isti zajedno s TE zlouporabio njezin teški položaj kako bi je iskoristio za prostituciju.

32.4. Iz iskaza ĆE proizlazi nadalje da u Mađarskoj nije mogla slobodno izlaziti, da je morala pitati, ali da je nisu pustili te da nije mogla tražiti pomoć, zbog čega je i došla u ovakvu situaciju, a rekla je i da je mogla izići samo na dvorište i da su bila vrata na struju. Iskazala je i da je željela otići kad je upoznala dečka, inače nije imala kamo, kao i da joj okrivljenik nije rekao da može otići od njih . U odnosu na boravak u Hrvatskoj, žrtva je na raspravi opisala da su ovdje mogle izlaziti iz kuće, ali da se nisu usudile, dodajući da se nije usudila otići zato što je jednom htjela otići pa ju je (LE) udario. Iskaz svjedokinje CEK s dokaznog ročišta potvrđuje strah koji je EE imala prema okrivljeniku vezano za odlazak od njega, jer je rekao da će je istući, iako nisu bile zaključane, a zbog straha za Cintiju i nju je bilo strah otići (ovdje valja ponoviti da je navedena svjedokinja opisala i za je njezina motivacija za dolazak u kuću okrivljenika u Mađarskoj bilo to što oni JE nisu puštali do nje odnosno što joj nisu dozvoljavali da se viđaju). JEK na dokaznom je ročištu navela i da se u Hrvatskoj nisu mogle slobodno kretati, primjerice ići u kafiće, nego zajedno s okrivljenicima, pa u tom smislu proizlazi zaključak o kontroli okrivljenika i njegove izvanbračne supruge nad žrtvom JE uslijed koje ona nije imala adekvatnu slobodu, koju kontrolu su oni održavali, sve kako bi se njezinom seksualnom eksploatacijom materijalno okoristili. Na navedeno ne utječe iskaz ŠEK koja je navela da su vrata ograde bila otvorena, a da su se djevojke "svuda kretale" (o čemu je već bila riječ u ranijem dijelu ovog obrazloženja), dok u vezi njezinih navoda valja dodati i da nije precizirala koje bi to točno ženske osobe viđala da šeću ulicom, ali i da je sloboda žrtve bila duboko ograničena strahom, među ostalim i zbog fizičkog i psihičkog nasilja (navedeni strah nije bio apstraktan niti iracionalan, već je bio izravna posljedica proživljenog nasilja jer ju je okrivljenik udario kada je htjela otići, kao i kada je vidio da se dopisuje s jednim dečkom), a sve u kombinaciji s njezinom materijalnom i socijalnom bespomoćnošću, što ukazuje da je bila svjesna nepostojećeg izlaza iz te situacije, pri čemu je određena fizička mogućnost izlaska bila neutralizirana unutarnjom psihološkom prisilom i opravdanim strahom za vlastitu sigurnost, budući da je životno da već manifestirano nasilje stvori strah koji djeluje i onda kada okrivljenik možda i nije bio fizički prisutan i bez obzira jesu li vrata fizički bila zaključana.

33. Obrana osporava da bi upravo LE oglašavao pružanje seksualnih usluga u Hrvatskoj. Protivno tome, EE (koja je u tom smislu iskazala na dokaznom ročištu, a isto potom potvrdila i na raspravi), kao i JEK na dokaznom ročištu, navele su da su oglasi za pružanje usluga prostitucije bili na internetskoj stranici koja sadrži naziv Eurogirls i da je te usluge oglašavao LE, pri čemu je KE rekla da je TE znala za tu stranicu, ali da je nije uređivala. Svjedokinje TE i VEK isto osporavaju, no sud njihove iskaze u tom dijelu ne prihvaća jer su suprotni spomenutim iskazima ĆE i CEK koji se ukazuju logičnima između ostalog i s obzirom na cjelokupno postupanje okrivljenika, njegovu aktivnost u cijelom procesu, činjenicu da je prema sadržaju materijalne dokumentacije i iskaza policijskih službenika komunikacija prema njima vršena s mobitela kojeg je koristio LE te je svjedok ŠE, kako proizlazi iz njegova iskaza, kada su bili u policijskoj postaji nazvao na WhatsApp broj +36205043815 te je počeo zvoniti mobitel za kojeg su utvrdili da se radu o mobitelu LE, pri čemu treba dodati kako iz iskaza ĆE dodatno proizlazi i da je LE upravljao s njezinim mobitelom, putem kojeg da se dopisivao s klijentima preko aplikacije WhatsApp, budući da ona ne poznaje aplikaciju. Pritom je raspravni iskaz CEK i u tom dijelu nevjerodostojan i kao takav, u korelaciji s drugim dokazima, ne može poslužiti kao temelj za oslobađanje okrivljenika, s obzirom da iz toga njezinog iskaza proizlazi da ukazuje da bi EE oglašavala prostituciju, dok sam okrivljenik, kada u svojoj obrani na kraju dokaznog postupka osporava da bi stavljao oglase za prostituciju, tvrdi, citira se: " VEK i JEK same su rukovale s mobitelom", dakle, u tom kontekstu uopće ne spominje JE. Ocjena je ovog suda da su iskazi svjedoka i okrivljenika koji demantiraju da je okrivljenik oglašavao pružanje seksualnih usluga na internetskoj stranici usmjereni njegovu oslobođenju od kaznene odgovornosti, a pritom uzimajući u obzir njegovu aktivnu ulogu u cijelom procesu prostitucije, koja je vidljiva iz svega naprijed navedenog, slijedi zaključak da je isto predstavljalo jedno njegovo zaduženje u opisanom protupravnom pothvatu, u sklopu kojeg je on nastupao i kao vozač, proizašlo je da je u Hrvatskoj smještaj našao upravo on koji je i transportirao djevojke na mjesto dogovoreno (s policijskim službenicima) za prostituciju, pritom si osiguravši neometan pogled s parkinga do tog mjesta, dok su pokušaji dokazivanja da su on i izvanbračna supruga tek silom prilika završili u [adresa] i [adresa] i da je njegov jedini krimen što je ovdje vršio prijevoz ženskih osoba koje su se bavile prostitucijom u ranijem dijelu ovog obrazloženja ocijenjen nelogičnim, sasvim neživotnim, ni na čemu utemeljenim i, stoga, potpuno promašenim, te se u ovom dijelu, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje na ranije dane razloge.

33.1. Ovaj sud ne vjeruje okrivljeniku niti kada osporava da bi mu sve tri djevojke iznose zarađene prostitucijom morale predavati. Isto je suprotno jasnim, životnim i okolnosnim iskazima ĆE i CEK s dokaznog ročišta, koji se uklapaju u cjelokupan kontekst odnosa, a s obzirom na koji nije realno niti očekivano da bi zarađeni novac zadržale za sebe, a okrivljeniku dale samo male iznose zbog izvršenog prijevoza, uslijed čega bi se postavilo pitanje koji bi bio relevantan interes okrivljenika za cjelokupno postupanje spram predmetnih ženskih osoba, kako u vidu njihova boravka kod okrivljenika i njegove partnerice TE, tako i dolaska u Republiku Hrvatsku, o čemu je već podrobnije bila riječ. Vezano za imenovanu izvanbračnu suprugu okrivljenika koja je u svojem svjedočkom iskazu također opovrgnula da bi djevojke okrivljeniku davale nešto povrh naknade za prijevoz, valja primijetiti da iz iskaza ĆE s dokaznog ročišta, istinitost kojeg je, ponavlja se, izrijekom potvrdila na raspravi, proizlazi da je TE zbog njih (djevojaka) dala otkaz i rekla da će sad one raditi za nju. Navedeni detalj (koji dodatno svjedoči u prilog okolnosnosti i time vjerodostojnosti iskaza žrtve) ujedno jasno ukazuje na ekonomsku korist koju su okrivljenik i TE, postupajući kao supočinitelji (u kojem je smislu TE već pravomoćno osuđena), ostvarivali po osnovi prostitucije koju su organizirali, a djevojke pružale, dok s druge strane dodatno valja reći da iskaz CEK s rasprave, u dijelu kojeg je osporila čak i to da su LE i TE znali da će se u Hrvatskoj baviti prostitucijom , jest de facto suprotan obrani samog okrivljenika koji je iskazao da je namjera, kada su on i TE prihvatili da djevojke idu s njima na ljetovanje, bila da s naknadom za prijevoz koju dobije može platiti smještaj, odnosno da je razmišljao da neka idu sve tri djevojke kako bi dobio veću naknadu za prijevoz, te je očito da je taj iskaz bio usmjeren na ekskulpaciju okrivljenika, a suprotan je njezinu ranijem, a logičnom iskazu u tom pravcu.

34. Na osnovi svega naprijed navedenog, cijeneći provedene dokaze u njihovoj ukupnosti, nedvojbeni je zaključak ovog suda da je okrivljeni LE u inkriminiranom razdoblju od početka svibnja do 16. listopada 2025., u kući u [adresa] u mjestu [adresa], te u Republici Hrvatskoj na području gradova [adresa] i [adresa], zajednički i dogovorno sa TE, a u cilju da se nepripadno materijalno okoriste seksualnom eksploatacijom ĆE, znajući da je beskućnica, iznimno lošeg imovnog stanja, te iskoristivši njezine loše životne i egzistencijalne uvjete, kada su je upoznali na ulici, gdje je živjela kao beskućnik, ponudili i osigurali smještaj u svojoj kući u [adresa], gdje je živjela sa njima i gdje su joj naložili, kako bi im se odužila za smještaj i hranu, da mora za njih drugim osobama pružati seksualne usluge, nakon čega su dogovarali termine seksualnih usluga i dovodili u kuću klijente, kojima je EE, pružala seksualne usluge i to za cijenu od 50,00 eura po usluzi u trajanju od 1 sat, a tako ostvareni prihod u cijelosti su zadržavali za sebe, a potom su je, jer nije imala osobne dokumente, tražili da preda zahtjev nadležnim tijelima za izradu osobne iskaznice, što je u njegovom prisustvu i učinila, a nakon što je dobila osobnu iskaznicu, istu su joj odmah oduzeli i zadržali za sebe, kako bi imali još više kontrole nad njom, nakon čega su ju, kada je dobila privremenu osobnu iskaznicu, a kasnije i osobnu iskaznicu, s kojim dokumentima se mogla kretati i izvan Mađarske, u najmanje tri navrata odvezli vozilom u Republiku Hrvatsku, gdje su boravili svaki puta po tjedan dana, tijekom kojeg boravka je morala pružati seksualne usluge svakodnevno i to po šest klijenata, koji su za usluge plaćali 150,00 eura po satu, odnosno 100,00 eura za pola sata, s time da su ju redovno kontrolirali i provjeravali joj mobitel, na kojem nije imala novaca, već samo kućni Internet, pa kada je jednom prilikom provjere mobitela primijetio da se dogovara sa jednom muškom osobom da ode kod njega, ošamario ju je, vikao na nju, te joj prijetećim glasom rekao da ako još jednom razgovara sa nekim drugim dečkima da će onda biti gotovo, da će dobiti batina i da će je zatući, što ju je još više uplašilo, posebice jer ju je istukao i ranije i to u dva navrata kada je dobio povratne informacije od klijenata da ona nije dobro obavila svoj posao, zbog čega se u strahu za svoj život i tjelesni integritet, protivno svojoj volji, nastavila prostituirati po njihovim nalozima, dok su oni opisanim postupanjem ostvarili protupravnu imovinsku korist u iznosu od najmanje 12.600,00 eura. Time je okrivljeni LE, na opisani način odnosno radnjama koja je u tom smislu poduzimao zajednički i dogovorno s TE, a koje su dokazane na temelju provedenih dokaza, kako je to naprijed obrazloženo, zlouporabom teškog položaja ĆE te uporabom sile i prijetnje, istu vrbovao, primio i prevozio radi njezinog iskorištavanja za prostituciju.

34.1. Isto tako, nedvojbeno je utvrđeno da je okrivljeni LE u inkriminiranom razdoblju od početka listopada do 16. listopada 2025., u gradovima [adresa] i [adresa], zajednički i dogovorno sa TE, u cilju da se nepripadno materijalno okoriste seksualnom eksploatacijom CEK i VEK, oglašavao na Internetskoj stranici URL poveznice: www.eurogirlsescort.com s profila “ L", C" i " JE" pružanje seksualnih usluga od strane TEK i VEK, te potom zajedno sa TE, nakon što su EEK i VEK ponudili da za njih pružaju seksualne usluge i osigurali im smještaj i hranu u tim gradovima, kada su im se klijenti javili na ranije objavljeni oglas, organizirali su pružanje seksualnih usluga raznim klijentima uz naplatu, tako što su, nakon postignutog dogovora, zainteresirane klijente povezivali sa jednom od navedenih ženskih osoba i dogovarali njihove međusobne susrete, te dovozili osobnim vozilom JEK i VEK na mjesta susreta ili bi klijenti dolazili na mjesta gdje su one boravile, a gdje bi ih navedene ženske osobe dočekale i pružale im seksualne usluge, nakon čega su po pruženoj seksualnoj usluzi vršili naplatu iznosa, koji je prethodno dogovoren, na način da bi im JEK i VEK, po njihovom nalogu, nakon izvršene seksualne usluge predale novac koji su dobile od klijenata, a koji novac su oni u cijelosti zadržali za sebe, ostvarivši time protupravnu imovinsku korist u za sada neutvrđenom novčanom iznosu, od čega je kod okrivljenika pronađen iznos od 824,74 eura, s time da su JEK i VEK seksualne usluge pružale svakodnevno i to najmanje po pet klijenata dnevno po cijeni usluge od 200,00 eura po satu, odnosno 120,00 eura za pola sata, sve dok nisu zatečene od strane policijskih službenika dana 16. listopada 2025. Time je okrivljeni LE, na navedeni način odnosno radnjama koja je u tom smislu poduzimao zajednički i dogovorno s TE, radi zarade poticao, organizirao i omogućio drugim osobama pružanje spolnih usluga te putem sredstava javnih informiranja oglašavao prostituciju CEK i VEK.

34.2. Takvim je postupanjima, i to radnjama pod toč. 1), počinio kazneno djelo protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva – trgovanjem ljudima – opisano i kažnjivo po čl. 106. st. 1. KZ/11, a radnjama pod toč. 2) dva kaznena djela protiv spolne slobode – prostitucijom – opisana i kažnjiva po čl. 157. st. 1. KZ/11, te dva kaznena djela protiv spolne slobode – prostitucijom – opisana i kažnjiva po čl. 157. st. 3. KZ/11. Pritom valja navesti da je kaznena djela iz čl. 106. st. 1. te iz čl. 157. st. 1. KZ/11 okrivljenik počinio zajednički i dogovorno s izvanbračnom suprugom TE, na temelju zajedničke odluke tako da je svaki od njih sudjelovao u počinjenju kaznenih djela, dakle, oni su djelovali kao supočinitelji u smislu čl. 36. KZ/11, a za što je TE već ranije osuđena pravomoćnom presudom ovog suda. Također je potrebno istaknuti da se u konkretnom slučaju radi o kaznenim djelima koja se pravno ne mogu označiti kao produljena sukladno čl. 52. st. 2. KZ/11 jer se istima povrjeđuje novo, samostalno pravno dobro svake pojedine osobe odnosno jer iskorištavanje svake pojedine osobe za prostituciju predstavlja zaseban napad na njezinu spolnu slobodu i dostojanstvo.

34.3. Što se tiče subjektivnog odnosa okrivljenika, kao počinitelja, prema svojim djelima, zaključak je suda da je okrivljenik ista počinio s izravnom namjerom, sa ciljem da se nepripadno materijalno okoristi i nesporno svjestan njihovih obilježja, dok nije sporno da je pritom bio ubrojiv, svjestan protupravnosti, kao što na njegovoj strani ne postoji niti jedan ispričavajući razlog. Stoga se zaključuje da je okrivljenik, osim objektivnih, ostvario i subjektivne elemente svih kaznenih djela stavljenih mu na teret te je, posljedično, s obzirom na zaključak da u dokazanom ponašanju okrivljenika, činjenično opisanom u izreci presude, postoje sva obilježja tih kaznenog djela, za ista proglašen krivim.

35. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, sukladno čl. 47. KZ/11, pošao od stupnja krivnje (ovdje se radi o izravnoj namjeri kao obliku krivnje te potpunoj ubrojivosti okrivljenika nesporno svjesnog da su njegova djela zabranjena) i svrhe kažnjavanja propisane u čl. 41. istog Zakona, te je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude veća ili manja.

35.1. Otegotnim je okrivljeniku cijenjeno to što je radi organizacije pružanja seksualnih usluga došao u Republiku Hrvatsku, i to u više navrata, a sa svrhom ostvarenja veće nepripadne zarade, budući da iz rezultata dokaznog postupka, osobito iskaza svjedokinja, proizlazi da je cijena pružanja seksualnih usluga u Hrvatskoj bila znatno veća nego u Mađarskoj. Nadalje, kao otegotno cijenjena mu je mladost žrtve trgovanja ljudima ĆE (rođena je **.**.2006.), kao i djevojaka CEK i VEK na koje se odnose kaznena djela prostitucije, posebno CEK koja je također rođena 2006., a posljedice predmetnog postupanja okrivljenika u odnosu na tako mlade djevojke jesu dugoročne, za što okrivljenik nije mario kada je težio samo ostvarenju materijalne koristi. Otegotnom mu je cijenjena i duljina inkriminiranog razdoblja trgovanja ljudima, radnje kaznenih djela na više mjesta u Hrvatskoj te u Mađarskoj, što sve upućuje na povećanu kriminalnu količinu, kao i činjenica da je u okviru počinjenja kaznenih djela okrivljenik poduzeo više radnji i modaliteta počinjenja, povezano s okolnostima počinjenja djela, premda bi za dovršenje djela bio dovoljan i samo jedan modalitet (u tom smislu, primjerice, ranije obrazlagana organizacija izrade osobne iskaznice NE koja joj bude odmah po preuzimanju oduzeta, a sa ciljem da ista pruža seksualne usluge u stranoj državi, ili pak činjenica da je okrivljenik radnje počinjenja kaznenog djela trgovanja ljudima počinio zlouporabom teškog položaja žrtve, ali i uporabom sile i prijetnje, premda bi djelo bilo ostvareno već i egzistencijom jednog od tih načina), i time iskazao upornost u protupravnom postupanju. Konačno, kao otegotne, sud je okrivljeniku uzeo i okolnosti njegove nekritičnosti i ponašanja na raspravi u vidu negodovanja prilikom iskazivanja žrtve.

35.2. S druge strane, olakotnim su okrivljeniku cijenjeni njegova neosuđivanost, kako proizlazi iz podataka kaznene evidencije u Republici Hrvatskoj, dok mu činjenica da se radi o ocu troje djece nije posebno cijenjena kao olakotna jer je kazneno djelo trgovanja ljudima počinio iskorištavajući vrlo mladu žensku osobu, jednako kao što je i kaznena djela prostitucije počinio iskorištavajući mlade djevojke, a u kontekstu čega njegovo očinstvo ne predstavlja okolnost koja bi mu se trebala cijeniti olakotnom, tim više što je (i to pod navodnom krinkom odlaska na odmor), usprkos obvezi brige za djecu, otišao u inozemstvo, u Republiku Hrvatsku, i ovdje višednevno boravio baveći se organizacijom prostitucije, za to vrijeme ne izvršavajući sadržaj roditeljske skrbi u Republici Mađarskoj. Ovo se na odgovarajući način odnosi i na navode obrane da su njegovi roditelji bolesni (u međuvremenu i podvrgnuti operaciji), time da nema dokaza da se za iste inače u većoj mjeri upravo on brinuo. Na tom tragu, nadalje, i njegova verbalizacija da je kriv samo zato što je bio vozač jest bez prave težine jer okrivljenik inače osporava počinjenje kaznenih djela, ne iskazuje razumijevanje niti kritičnost za situaciju, pa navode u tom smjeru sud smatra usmjerenima na otklanjanje kaznene odgovornosti konstruiranjem priče da je zarađivao samo kao vozač, dok u odnosu na njegovo spominjanje žaljenja u obrani valja primijetiti da je naveo da mu je žao što je upao u sve to odnosno da mu je žao što je tu, što sve podrazumijeva žaljenje nad situacijom u kojoj se (on) našao, a ne kritičnost spram počinjenih radnji, dok jedino tvrdnja da mu je žao zbog toga što je prihvatio prijevoz djevojaka ukazuje na određenu kritičnost, no kako je i maločas navedeno, ista je bez stvarne olakotne vrijednosti jer okrivljenik generalno negira počinjenje kaznenih djela pa priznanje i verbalizirano žaljenje zbog malog segmenta cijele priče, koji je u suštini i nesporan, predstavlja pokušaj umanjivanja kaznene odgovornosti. Okolnost što je okrivljenik radio na crno, kako također navodi u obrani, i time privređivao za život, uvelike je umanjena u smislu olakotne okolnosti činjenicom da je sredstva ostvarivao činjenjem predmetnih kaznenih djela, pa u tom smislu navedeno predstavlja olakotnu okolnost tek u manjoj mjeri.

36. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, maksimalan stupanj krivnje, kao i pogibeljnost predmetnih djela (u vezi čega treba reći da je sud imao u vidu da je trgovanje ljudima, kojim se na najteži način vrijeđaju ljudsko dostojanstvo i osnovna ljudska prava, oblik modernog ropstva i da se po svojoj prirodi i cilju de facto temelji na izvršavanju ovlasti koje proizlaze iz prava vlasništva nad osobama, koje se kod toga tretiraju kao dobra – u tom smislu i presuda Europskog suda za ljudska prava u predmetu Rantsev protiv Cipra i Rusije od 7. siječnja 2010., koja dodatno navodi da trgovanje ljudima, kao oblik modernog ropstva, ulazi u doseg čl. 4. (Europske) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koji propisuje zabranu ropstva i prisilnog rada), te činjenicu da je za kazneno djelo iz čl. 106. st. 1. KZ/11 propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do deset godina, za kazneno djelo iz čl. 157. st. 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina, a za kazneno djelo iz čl. 157. st. 3. KZ/11 kazna zatvora u trajanju do tri godine, sud je okrivljeniku za počinjeno kazneno djelo iz čl. 106. st. 1. KZ/11 utvrdio pojedinačnu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, za dva kaznena djela iz čl. 157. st. 1. KZ/11 pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po jedne godine i sedam mjeseci, te za dva kaznena djela iz čl. 157. st. 3. KZ/11 pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po sedam mjeseci, nakon čega je okrivljenog LE u konačnici, uzimajući u obzir počinjena kaznena djela u njihovoj ukupnosti i ličnost okrivljenika, te imajući u vidu odredbu čl. 51. KZ/11 s obzirom da se ovdje radi o stjecaju kaznenih djela, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest godina i deset mjeseci.

36.1. Sud smatra da će se upravo takvom kaznom osim specijalne postići i generalna prevencija, te da će upravo odmjerena kazna utjecati na okrivljenika te ga odvratiti da ubuduće ne čini kaznena djela, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačan je svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Pritom je sud imao u vidu i svrhu kažnjavanja, a to je izražavanje društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecanje na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju da se ponovno uključi u društvo.

37. Na temelju čl. 54. KZ/11 određeno je da se okrivljeniku u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode, i to počevši od uhićenja 17. listopada 2025. nadalje.

38. Budući da je okrivljenik predmetna kaznena djela počinio iz koristoljublja, sud mu je izrekao i sporednu novčanu kaznu od 200 dnevnih iznosa u visini od 25,00 eura, što ukupno iznosi 5.000,00 eura. Visina dnevnog iznosa određena je pritom prema mogućnostima okrivljenika s obzirom na njegove prihode (kako proizlaze iz njegovih navoda prilikom davanja osobnih podataka), imovinu i troškove nužne za uzdržavanje, sukladno čl. 42. st. 4. i 5. KZ/11, i to na temelju slobodne procjene jer bi utvrđenje svih okolnosti iz čl. 42. st. 4. KZ/11 bilo povezano s nerazmjernim teškoćama, time da je pritom uzeo u obzir da se radi o radno sposobnoj osobi, staroj 40 godina koja je verbalizirala da je prije neprijavljeno zarađivala oko 1.000,00 do 1.200,00 eura, dok ima dvoje maloljetne djece, a broj dnevnih iznosa određen je vodeći računa o okolnostima iz čl. 47. KZ/11, o kojima je bila riječ i u ranijem dijelu ovog obrazloženja, a u korelaciji s kriterijima iz čl. 42. st. 1. KZ/11. Navedenu sporednu novčanu kaznu dužan je platiti u roku od šest mjeseci od pravomoćnosti presude (određen u smislu čl. 42. st. 6. KZ/11 uzimajući u obzir da je okrivljenik jedno vrijeme već lišen slobode) , a ako je u tom roku ne plati, sud će na temelju čl. 43. st. 6. u vezi sa st. 4. KZ/11 istu zamijeniti kaznom zatvora, na način da se jedan dnevni iznos zamjenjuje s jednim danom zatvora.

39. Obrazloženim izborom vrste i mjere kazne okrivljeniku će se ukazati na štetnost, nedopuštenost i društvenu neprihvatljivost činjenja kaznenih djela te utjecati na njega da ubuduće ne čini kaznena djela. S obzirom na opisani prijašnji život okrivljenika te sve ostale utvrđene, a ranije navedene okolnosti, ocjena je suda da će se upravo takvom kaznom osim specijalne postići i generalna prevencija te da će upravo odmjerena kazna utjecati na okrivljenika i odvratiti ga da ubuduće ne čini kaznena djela, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

40. Ujedno je, imajući u vidu da je odredbom čl. 77. st. 1. KZ/11 propisano da će se imovinska korist oduzeti sudskom odlukom kojom je utvrđeno da je ostvarena protupravna radnja, a odredbom čl. 560. st. 1. ZKP/08 da će oduzimanje imovinske koristi sud izreći u osuđujućoj presudi odnosno presudi kojom se utvrđuje da je okrivljenik počinio protupravnu radnju koja je predmet optužbe, te s obzirom na načelo da nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu protupravnom radnjom (čl. 5. KZ/11), valjalo donijeti odluku o oduzimanju imovinske koristi kojom se utvrđuje da novčani iznos od 6.300,00 eura predstavlja imovinsku korist koju je okrivljen i LE ostvario kaznenim djelom trgovanja ljudima iz čl. 106. st. 1. KZ/11, iz toč. 1), te da je navedeni novčani iznos imovina Republike Hrvatske, i ujedno na temelju čl. 77. st. 4. KZ/11 naložiti okrivljenom LE da s osnove oduzete imovinske koristi plati iznos od 6.300,00 eura na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude. Naime, iz činjeničnog opisa kaznenog djela trgovanja ljudima iz čl. 106. st. 1. KZ/11 proizlazi da su okrivljen i LE i TE počinjenjem navedenog kaznenog djela sebi pribavili nepripadnu imovinsku korist u iznosu od najmanje 12.600,00 eura, i to upravo seksualnom eksploatacijom ĆE kao žrtve kaznenog djela trgovanja ljudima, budući da iz iskaza žrtve ĆE te svjedokinje ĆEK proizlazi da je u vrijeme boravka u Republici Hrvatskoj Cintia Glonzi imala po šest klijenata po danu, da je najjeftinija usluga koštala 100,00 eura po klijentu odnosno usluzi, a u Republici Hrvatskoj da je bila u najmanje tri navrata po tjedan dana. Iz navedenog proizlazi da je EE u inkriminiranom vremenu pružila seksualne usluge najmanje 126-ero klijenata, pa množeći navedeno s najjeftinijom cijenom usluge u trajanju od 100,00 eura proizlazi da su TE i okrivljeni LE ostvarili protupravnu imovinsku korist iznosu od najmanje 12.600,00 eura, čime su uvećali svoju imovinu. Stoga je, sada kada je donesena presuda protiv LE, valjalo prema njemu donijeti i odluku o oduzimanju imovinske koristi u visini polovice navedenog iznosa, koji se odnosi na njega (polovica navedenog iznosa već je oduzeta od TE, presudom koja se odnosi na nju), a kako se oduzimanje protupravne imovinske koristi ne može izvršiti direktnim oduzimanjem imovinske koristi koja bi se sastojala u novcu, vrijednosnim papirima ili stvarima, bilo je potrebnu okrivljenika obvezati na isplatu odgovarajuće protuvrijednosti u novčanom iznosu.

41. Osim toga, a u smislu prethodno obrazloženog, dodatno je na temelju čl. 77. KZ/11 i čl. 560. st. 1. i 2. ZKP/08 utvrđeno da novčani iznos od 824,74 eura, koji je privremeno oduzet od okrivljenog LE prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PU varaždinske broj 00053795 od 17. listopada 2025. (str. 39), predstavlja imovinsku korist koju je okrivljeni LE ostvario kaznenim djelima iz čl. 157. st. 1. i 3. KZ/11 te je utvrđeno da je navedeni novčani iznos imovina Republike Hrvatske, a ujedno je na temelju čl. 181. st. 6. ZKP/08 određeno da se iz novčanih sredstava privremeno oduzetih od okrivljenog LE u iznosu od 824,74 eura, prema prethodno navedenoj potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta, naplaćuje oduzeta imovinska korist te se navedena novčana sredstva na temelju odredbe čl. 79. st. 1. KZ/11 trajno oduzimaju od okrivljenog LE , sve s obzirom na razborit zaključak da je navedeni novčani iznos pronađen kod okrivljenika prilikom počinjenja kaznenog djela, s obzirom na dokazane radnje počinjenja kaznenog djela prostitucije, ostvaren počinjenjem tih kaznenih djela.

42. O oduzetim predmetima odlučiti će se posebnim rješenjem.

43. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08, okrivljeni LE obvezan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, i to paušalnu svotu u iznosu od 500,00 eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, dok je u preostalom dijelu, na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08, oslobođen obveze naknade troškova postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljene mu braniteljice. Navedene odluke donesene su uzimajući u obzir, s jedne strane, da je okrivljenik prije lišenja slobode u ovom postupku ostvarivao određene prihode i da je radno sposoban, a s druge strane da je od listopada 2025. lišen slobode i sada osuđen na višegodišnju kaznu zatvora, kao i da je otac troje djece, od kojih dvoje malodobne, stoga su sve navedene okolnosti temelj za odluku o obvezivanju okrivljenika platiti troškove postupka u vidu paušalne svote u naprijed navedenom iznosu, određene sukladno složenosti i trajanju ovog kaznenog postupka, a oslobađanju od plaćanja troškova u preostalom dijelu, kako ne bi bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje njega i obitelji.

U Varaždinu 23. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća kao

sudac pojedinac

Zvonimir Biškup

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u pisanom obliku u dovoljnom broju primjeraka za protivnu stranku te za sud, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO u Varaždinu, na broj: KO-DO-3/2026

2. Okrivljeni LE, putem Zatvora u Varaždinu, uz ovjereni prijevod

3. Braniteljica okrivljenika Vlatka Ostrognaj, odvjetnica u Varaždinu

4. Opunomoćenica žrtve LEK