Republika Hrvatska
Upravni sud u Splitu
Split, Put Supavla 1
Poslovni broj: Us I-8/2026-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Jakši Marušiću i zapisničarki Katiji Stermšek, u upravnom sporu tužiteljice ĐH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik David Bajlo, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43, OIB: 18683136487, radi zastare prava na naplatu duga doprinosa, 23. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410- 23/25-01/76, ur.broj: 513-04-25-2 od 21. listopada 2025. i rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, klasa: UP/I-416-02/25-01/5, ur.broj: 513-07-13- 25-4 od 24. travnja 2025.
II. Odbija se tužiteljičin zahtjev za nadoknadu troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskim rješenjem tuženika, klasa: UP/II-410-23/25-01/42, ur.broj: 513- 04-25-3 od 5. rujna 2025. odbijena je tužiteljičina žalba izjavljena protiv rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, klasa: UP/I-416-02/25-01/5, ur.broj: 513-07-13-25-4 od 24. travnja 2025., kojim je odbijen njezin zahtjev od 30. siječnja 2025., dopunjen 21. veljače 2025., za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu duga.
2. Tužiteljica pobija zakonitost drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja zbog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede pravila postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je zastara prava na naplatu poreznog duga u konkretnom predmetu počela teći nakon pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, odnosno nakon 11. siječnja 2017. Navedena je presuda donesena u parničnom postupku u povodu tužbe Republike Hrvatske radi pobijanja pravne radnje dužnika, ugovora o darovanju nekretnine sklopljenog između tužiteljice, kao darovateljice, i njezina sina SH, kao daroprimatelja. Republika Hrvatska je potom pokrenula ovršni postupak pred Općinskim sudom u Zadru, pod poslovnim brojem Ovr-1019/2021, ali samo protiv jednog od tuženika iz parničnog postupka, SH, sina tužiteljice. Dakle, protiv tužiteljice nije u tijeku nikakav sudski postupak radi naplate predmetnog poreznog duga pa su porezna tijela pogrešno odbila njezin zahtjev za utvrđivanje zastare prava na naplatu poreznog duga. Pri tome, ovršenik SH u tom ovršnom postupku nije dužnik niti je dužan vratiti predmetni porezni dug, već je on samo dužan trpjeti namirenje vjerovnika iz imovine koja mu je darovana . Tužiteljica predlaže da Sud poništi osporavana rješenja te da obveže tuženika da joj nadoknadi troškove upravnog spora zajedno sa zateznim kamatama.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da tužba nije osnovana zbog razloga u obrazloženju njegova rješenja te je predložio da Sud odbije tužbu kao neosnovanu.
4. Na temelju članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., 39/26. - dalje: ZUS), Sud je prije donošenja presude strankama u sporu dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
5. U sporu je održana rasprava 28. svibnja 2026. uz nazočnost zamjenice opunomoćenika tužiteljice, BH, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu Duplančić i Grga j.t.d., Split.
6. Rasprava je, sukladno članku 91. stavku 3. ZUS-a, održana bez nazočnosti tuženika, koji, iako uredno pozvan, raspravi nije pristupio.
7. Zamjenica opunomoćenika tužiteljice ostaje kod svih dosadašnjih navoda u tužbi i tužbenog zahtjeva te kod svih dokaznih prijedloga. Nesporno je da Republika Hrvatska nije pokrenula ovršni postupak protiv tužiteljice, već samo protiv SH, tuženika iz parničnog postupka P-90/2012. Stoga smatra kako je zastara prava na naplatu poreznog duga ponovno počela teći nakon pravomoćnosti presude iz tog parničnog postupka, odnosno 11. siječnja 2017. Budući da SH, koji je ovršenik u predmetu Ovr-1019/2021 u Općinskom sudu u Zadru, nije porezni dužnik niti jamac, nije dužan vratiti porezni dug. Zamjenica je popisala trošak za sastav tužbe i zastupanje na ročištu za raspravu po 500 bodova za svaku radnju, uvećano za porez na dodanu vrijednost.
8. Sud je izveo dokaze uvidom u drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, žalbu, u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa javnopravnog tijela i u sve isprave priložene spisu.
9. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
10. Člankom 108. stavkom 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22., 152/24., 151/25.) propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći, s tim da, prema stavku 4., zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela. Stavkom 6. propisano je ako se radi utvrđenja poreza i kamata ili naplate poreza, kamata i troškova ovrhe vodi postupak pred sudom, za vrijeme trajanja tog postupka zastara ne teče.
11. Iz podataka spisa predmetu proizlazi da je tužiteljica svojim zahtjevom u konkretnom slučaju zatražila utvrđivanje nastupa zastare prava poreznog tijela na naplatu poreznog duga koji se odnosi na doprinose utvrđene u 2011. godini, za koje je zastara počela teći 1. siječnja 2012.
12. Porezna su tijela pravilno utvrdila da zastara za navedeni porezni dug nije tekla za vrijeme trajanja sudskog postupka radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odnosno od 28. ožujka 2012., kao dana zaprimanja tužbe radi pobijanja dužnikovih radnji pod poslovnim brojem P-90/2012 u Trgovačkom sudu u Zadru, Stalnoj službi u Šibeniku, do pravomoćnog dovršetka sudskog postupka donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-5819/2013-3 od 11. siječnja 2017.
13. Nadalje, do prekida tijeka zastare ponovno je došlo kada je u povodu prijedloga za ovrhu prvi put bilo doneseno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zadru, pod poslovnim brojem Ovr-1019/2021-5 od 1. lipnja 2022. Ovo je rješenje u povodu žalbe ukinuto rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž Ovr-325/2023-3 od 19. studenog 2024. te je predmet vraćen na ponovni postupak, a Općinski sud u Zadru donio je novo rješenje o određivanju ovrhe, poslovni broj Ovr-1019/2021-20 od 9. siječnja 2025.
14. S obzirom na to da za vrijeme trajanja postupka pred sudom radi naplate poreza zastara ne teče, iz izloženog stanja spisa predmeta proizlazi da je tužiteljičin zahtjev za utvrđivanje zastare prava na naplatu poreznog duga u konkretnom predmetu pravilno odbijen pozivom na gore navedene odredbe Općeg poreznog zakona .
15. Prigovori tužiteljice nisu osnovani jer je navedenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pravomoćno odlučeno da je SH obvezan dopustiti da se potraživanje prema tužiteljici, na temelju rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Ispostave Biograd na Moru, klasa: UP/I-415-02/2011-1/214, ur.broj: 513-007-13- 01/2001-01 od 22. kolovoza 2011., namiri pljenidbom, procjenom i prodajom nekretnina koje mu je darovala tužiteljica, zbog čega je protiv njega pred sudom pokrenut ovršni postupak. Dakle, postupak pred sudom vodi se radi namirenja tražbine po osnovi predmetnog poreznog duga tužiteljice iz vrijednosti nekretnina koje je darovala svom sinu, a što je i bio povod pobijanja dužnikovih pravnih radnji u parničnom postupku. Budući da se postupak pred sudom vodi radi naplate predmetnog poreznog duga tužiteljice, za vrijeme trajanja postupka zastara prava na naplatu poreza ne teče.
16. S obzirom na navedeno, Sud je ocijenio da osporavanim rješenjima u konkretnom slučaju nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, dok prigovori iznijeti u tužbi nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovom upravnom sporu. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u I. točki izreke.
17. Budući da tuženik nije izgubio spor, odnosno tužiteljica nije niti djelomično uspjela u ovom sporu, nisu ispunjeni uvjeti u smislu odredbe članka 147. stavka 1. ZUS -a da se tuženika obveže na to da tužiteljici nadoknadi troškove upravnog spora. Stoga je riješeno kao u II. točki izreke.
U Splitu 23. lipnja 2026.
Sudac
Jakša Marušić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude u I. točki izreke i rješenja o troškovima spora u II. točki izreke dopuštena je žalba koja se podnosi ovom Sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a po žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA: - opunomoćeniku tužiteljice
- tuženiku
- u spis.
