REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PAZINU
STALNA SLUŽBA U LABINU
G. Martinuzzi 2, 52220 Labin
Poslovni broj: Pr-10/2023-43
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, po sutkinji Zdenki Raguž Zupičić, na prijedlog sudske savjetnice Nine Brljafa, u pravnoj stvari tužitelja EU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nikša Radišić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika REPUBLIKE HRVATSKE, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. lipnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja te punomoćnice tuženika, 23. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ, Ministarstvu unutarnjih poslova, OIB: 52634238587 da tužitelju EU, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 3.416,50 EUR (tri tisuće četiristo šesnaest eura i pedeset centa), uvećan za zatezne kamate koje na taj iznos teku od 4. kolovoza 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.
II. Nalaže se tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ, Ministarstvu unutarnjih poslova, OIB: 52634238587 da tužitelju EU, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 336,00 EUR (tristo trideset i šest eura), uvećan za zatezne kamate koje na taj iznos teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.
III. U preostalom dijelu, za iznos od 83,50 EUR (osamdeset i tri eura i pedeset centa), zajedno sa zatraženim zateznim kamatama, odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
IV. Nalaže se tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ, Ministarstvu unutarnjih poslova, OIB: 52634238587 da tužitelju EU, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.300,00 EUR (dvije tisuće i tristo eura), uvećan za zatezne kamate koje na taj iznos teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.
V. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova ovog postupka.
i
r i j e š i o j e
Dopušta se preinaka tužbe predložena po tužitelju podneskom od 2. lipnja 2026..
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete.
1.1. U tužbi navodi da se tužitelj 30. ožujka 2022. prilikom obavljanja redovitih radnih zadataka kod Ministarstva unutarnjih poslova, PU istarske, Interventne jedinice, povrijedio na radu tako što se okliznuo i pretrpio ozljedu – prijelom lijeve podlaktice. Po navedenom štetnom događaju, tužitelju je priznata ozljeda na radu od strane HZZO-a te je za vrijeme trajanja bolovanja primao naknadu za plaću u visini od 100%.Tužitelj smatra da je odgovornost tuženika, odnosno poslodavca neupitna jer isti odgovara prema načelu objektivne odgovornosti odnosno uzročnosti prema općim propisima obveznog prava, posebice jer je do ozljede došlo dok je tužitelj obavljao svoje redovite radne zadatke, u što spada i održavanje voznog parka, tako dok je prao kombi interventne jedinice tzv. „maricu“ pao je na betonsku površinu, a lijevom rukom udario u rubnik uslijed čega je došlo do prijeloma. Ozljedom na radu prema ustaljenoj već sudskoj praksi smatra „ne samo nesreću koju radnik pretrpi u vršenju posla svog radnog mjesta na osnovu ugovora o radu, nego i pri vršenju drugih poslova koje obavlja na zahtjev i u korist svog poslodavca za vrijeme trajanja radnog vremena“. U kritično vrijeme tužitelj je bio u svojoj službenoj uniformi i čizmama osiguranim od strane poslodavca, te je kombi prao na za to predviđenom navozu za pranje koje nema protukliznu podlogu. Tužitelj, uz svu pažnju, nije mogao izbjeći pad, a na tom su mjestu i ranije drugi radnici znali padati. Slijedom svega navedenog, osnovanost tužbe tužitelj drži neupitnom. S druge strane, ne postoji ekskulpacijska okolnost u smislu da je šteta nastala od nekog od uzroka koji se nalazio izvan stvari, a čije se djelovanje nije moglo predvidjeti, izbjeći ili otkloniti (viša sila) ili da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika, ili da je šteta nastala isključivo radnjom treće osobe, to je tužena odgovorna u cijelosti za štetu proizašlu iz navedenog štetnog događaja. Tužitelj je u predmetnom štetnom događaju zadobio tjelesne povrede opisane u priloženoj medicinskoj dokumentaciju uslijed kojih je trpio, a i dalje trpi strah (kako primarni tako i sekundarni), fizičke bolove (jake, srednje jake i slabe), a zbog ovog štetnog događaja umanjena mu je i životna i radna aktivnost osobito s obzirom na poslove koje obavlja i koje će u budućnosti trebati obavljati. Naime, tužitelj je zbog predmetne nezgode otišao u mirovinu. Isti kao interventni policajac mora biti 100% fizički spreman i sposoban obavljati radne zadatke koji nerijetko iziskuju uporabu sile i snage, što tužitelj unatoč obavljenim fizikalnim terapijama i svim pregledima nije osjećao, a niti još uvijek osjeća da mu se ozlijeđena ruka u cijelosti oporavila. Stoga je tužitelj odlučio da je za njega, a i njegove kolege koje bi vjerojatno trebale posao odrađivati umjesto njega, bolje da otiđe u mirovinu. Dakle, bitno je za naglasiti da se radi o mladoj osobi u dobroj fizičkoj spremi koja je nakon ove ozljede bila primorana promijeniti svoj život. Osim toga, tužitelj je inače bio vrlo aktivna osoba i zbog ove ozljede svoje svakodnevne aktivnosti nije mogao obavljati, a i danas ih otežano obavlja. Isti je inače trener odbojke, a i sam rekreativno igra odbojku. Zbog predmetne nezgode tužitelj ne može izvoditi osnovne odbojkaške pokrete što je za njega ograničavajuće u smislu da ne može više dodatno zarađivati, a niti se baviti svojom omiljenom aktivnosti. Uz to, tužitelj ima farmu sa domaćim životinjama i konjima obzirom mu se najmlađa kćerka ZU profesionalno bavi preponskim jahanjem i to vrlo uspješno, a isti zbog bolova i gipsa kojeg je nosio preko dva mjeseca nije mogao obavljati sve poslove koje iziskuje vođenje farme. To je za oštećenika predstavljalo, a i dalje predstavlja veliki problem jer je primoran tražiti pomoć od obitelji i prijatelja oko zahtjevnog fizičkog rada koje oduzima i puno vremena. Nadalje, vezano za Anjino jahanje, tužitelj kao samohrani roditelj istu maksimalno prati i pruža pomoć. Uobičajeno ju je vozio na svakodnevne treninge, vozio je nju i konja na turnire po državi i inozemstvu, čistio je konja, hranio ga, a što nakon nezgode nije mogao činiti, što je sve za njega predstavljalo veliki problem. Osim toga, zbog nemogućnosti korištenja lijeve ruke, drugi su mu morali pomoći i u osnovnim aktivnostima kao što je kupovina namirnica, osobna higijena, kuhanje, čišćenje, prevoženje gdje god je tužitelju bilo potrebno (na liječničke preglede, fizikalnu terapiju,...). Drugim riječima, tužitelju je neko duže vrijeme nakon nezgode bila potrebna i tuđa pomoći i njega, te da je imao i određene troškove za potrebe liječenja u vidu putovanja na preglede i fizikalnu terapiju i kupovinu anelgetika. Uzimajući u obzir navedeno tužitelj ovim putem na ime naknade tako pretrpljene štete neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti (fizičke boli, strah, SOŽA) potražuje od tuženice kao odgovorne osobe isplatu od 45.000,00 kn, te naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege potražuje iznos od 9.500,00 kn, te radi troškova liječenja potražuje paušalnu naknadu u visini od 500,00 kn. Odnosno, tužitelj po predmetnom štetnom događaju potražuje naknadu u visini od ukupno 55.000,00 kn uvećano za pripadajuće zatezne kamate. Prije podnošenja ove tužbe, tužitelj se 3. kolovoza 2022. u skladu s odredbom čl. 186.a st. 1. ZPP-a, tuženici obratio zahtjevom za mirno rješenje spora, te je tuženica u svom odgovoru takav zahtjev odbila, stoga tužitelju nije preostalo ništa drugo nego svoja prava ostvariti pred Naslovnim sudom. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka donese presudu kojom se nalaže tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 55.000,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se računa za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom na iznos od 45.000,00 kn od 4. kolovoza 2022. te na iznos od 10.0000,00 kn od 21. lipnja 2022. i to sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe, kao i da mu naknadi troškove ovog parničnog postupka spora sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
2. U odgovoru na tužbu, tuženik je naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Nije sporno da je tužitelj zadobio ozljedu za vrijeme rada. Sporno je je li tužitelj zbog nepažnje ili na drugi način pridonio nastanku štete. S obzirom da se radilo o mokroj i skliskoj površini, smatramo da tužitelj nije postupao s potrebnim oprezom te na taj način i sam doprinio nastanku štetnog događaja. U postupanju tuženice nema nikakvih protupravnosti ili nepravilnosti koje bi se mogle povezati sa štetom koju tužitelj trpi. Do predmetne nezgode nije došlo niti zbog propusta u organizaciji rada. Osporavaju i visinu tužbenog zahtjeva s obzirom da je ista previsoko postavljena iz razloga koje nastavno obrazlažu. Tužitelj navodi da mu je umanjena radna aktivnost osobito s obzirom na poslove koje obavlja i koje bi u budućnosti trebao obavljati te da kao interventni policajac mora biti sposoban obavljati radne zadatke koji nerijetko iziskuju uporabu sile i snage. Napominju da tužitelju nalazom i mišljenjem Doma zdravlja djelatnika Ministarstva unutarnjih poslova nije utvrđena nesposobnost za obavljanje poslova ovlaštene službene osobe niti je Prvostupnom zdravstvenom komisijom Ministarstva unutarnjih poslova utvrđena profesionalna nesposobnost za rad slijedom čega su navodi o trajnoj nesposobnosti za rad, odnosno nemogućnosti obavljanja poslova radnog mjesta, paušalni i subjektivni, uz napomenu da je tužitelj imao mogućnost korištenja bolovanja do potpunog oporavka te da prema do sada zaprimljenim izvješćima Komisije o izvršenim sistematskim pregledima djelatnika MUP-a povreda takve vrste ne bi dovela do profesionalne nesposobnosti za rad, dok bi u slučaju eventualnog utvrđivanja ograničenja za obavljanje određenih poslova mogao obavljati druge poslove policijskog službenika. Nadalje u odnosu na navode da je radi zadobivene ozljede donio odluku o podnošenju zahtjeva za mirovinu ističemo da je podnositelj zahtjeva dana 12. travnja 2022. godine podnio zamolbu za prestankom radnog odnosa s danom 31. svibnja 2022. godine i ostvarenja prava na mirovinu s danom 01. lipnja 2022. godine navodeći da je podnosi iz osobnih razloga i zbog toga što će krajem tekuće godine imati ostvareni mirovinski staž od ukupno 56 godine. Iz navedenog nesporno proizlazi da zamolbu za mirovinu nije podnio iz razloga zdravstvene nemogućnosti daljnjeg obavljanja poslova te je rješenje Ministarstva unutarnjih poslova o prestanku službe s pravom na mirovinu od 19. svibnja 2022. godine doneseno sukladno članku 6. Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba (Narodne novine br 128/99, 129/00, 16/01, 22/02, 41/08, 97/12 i 118/12) a ne sukladno članku 6.a navedenog Zakona prema kojem služba može prestati s pravom na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad uzrokovane ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću i u kojem slučaju bi ostvario i veći iznos otpremnine temeljem članka 21. stavak 1 Zakona o policiji. Ukazuje da je tužitelju u opisu poslova radnog mjesta na koje je bio raspoređen u vrijeme spornog događaja, kao i u vrijeme podnošenja zamolbe za mirovinu ( policijski službenik-vezist), navedeno da obavlja sve službene zadaće iz djelokruga rada interventne policije, a posebno uspostavu sustava veze u jedinicama interventne jedinice te da je sukladno planiranim radnim zadaćama obavljao poslove koji se odnose na brigu o voznom parku u Interventnoj jedinici policije (stanje vozila, servisima, kvarovima) i na prijevoz službene pošte slijedom čega mu radni zadaci koje je uobičajeno obavljao nikako nisu prvenstveno uključivali primjenu fizičke sile i snage, a niti u službenim evidencijama ima evidentirano da je isti kao policijski službenik primjenjivao policijsku ovlast uporabu sredstava prisile koja ovlast, pored ostalog, uključuje primjenu fizičke sile i snage. U svezi navoda da zbog bolova i gipsa kojeg je nosio preko dva mjeseca nije mogao obavljati uobičajene aktivnosti, napominje da je iz specijalističkog nalaza Službe za kirurške bolesti od 26. travnja 2022. godine razvidno da je imobilizacija odstranjena slijedom čega je podlaktica lijeve ruke bila imobilizirana od 30. ožujka do navedenog datuma, odnosno 28 dana a ne dva mjeseca kako navodi, te da je iz specijalističkog nalaza fizijatra od 04. svibnja 2022. godine razvidno da šaku tvrđe formira, da je fina motorika otežana te da su uredni sup/pron i nc status, iz čega ne proizlazi potpuna nemogućnost korištenja lijeve ruke, odnosno proizlazi da je tužitelj mogao koristiti lijevu ruku za radnje koje ne uključuju čvrsto formirani stisak šake i finu motoriku, a što nije neophodno za obavljanje životnih funkcija. Što se tiče navoda o umanjenoj životnoj aktivnosti zbog nemogućnosti vožnje kćerke ZU na svakodnevne treninge jahanja, ukazuje da je iz službenih evidencija razvidno da imenovana od 24. siječnja 2020. godine posjeduje vozačku dozvolu za upravljanje motornim vozilima kategorije A1, B, F, G, AM i da je od 16. travnja 2022. godine vlasnik vozila Chervolet Spark. Obzirom da tužitelj uslijed zadobivenih ozljeda nije bio hospitaliziran, da ozljede nisu trajnijeg karaktera i kao takve nisu utjecale niti utječu na radnu i životnu aktivnost tužitelja, da su ozljede takve naravi da su mu omogućavale redovno obavljanje svih životnih funkcija bez potrebe tuđe pomoći i njege, smatramo visinu tužbenog zahtjeva previsoko postavljenom. Također tužitelj ničime ne dokazuje troškove liječenja u zatraženom iznosu. Slijedom naprijed navedenoga, predlaže odbijanje tuženog zahtjeva u cijelosti kao neosnovanog uz naknadu troška parničnog postupka.
3. Podneskom od 2. lipnja 2026., tužitelj je ovom sudu predložio dopustiti preinaku tužbe na način da naloži tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 3.836,00 EUR sa zateznom kamatom koja na iznos od 3.500,00 EUR teče od 4. kolovoza 2022. do isplate te na iznos od 336,00 EUR od 21. lipnja 2022. do isplate te da istome naknadi parnične troškove zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate.
3.1. Sud je dopustio predloženu preinaku tužbe jer je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, pri čemu se tuženik istoj nije ni protivio.
4. Među strankama nije sporno da je tužitelj zadobio ozljedu za vrijeme rada.
5. Među strankama je sporno je li tužitelj zbog nepažnje ili na drugi način pridonio nastanku štete te je sporna i visina postavljenog tužbenog zahtjeva.
6. Kako bi razjasnio sporne činjenice, sud je pročitao medicinsku dokumentaciju na stranici 6-10 spisa, rješenje MUP-a na stranici 12 spisa, prijavu ozljede/bolesti na stranici 13 spisa, iskaznicu za fizikalnu terapiju na stranici 14-15 spisa, popis članova zbora trenera na stranici 16 spisa, novinski članak na stranici 17-19 spisa, odgovor na mirno rješenje spora na stranici 21 spisa, prijavu o ozljedi na radu na stranici 49-53 spisa, fotografije na stranici 54-59 spisa, izvješće PU istarske, Sektora policije, Interventna jedinica policije na stranici 60 spisa, dopis na stranici 80 spisa, prijavu o ozljedi na radu na stranici 81-84 spisa, uputnicu liječničkom povjerenstvu na stranici 87-88 spisa, medicinska dokumentacija na stranici 89-95 spisa, dopis na stranici 96 spisa, izvješća na stranici 97-97 spisa, prijavu ozljede na stranici 99 spisa, dopis na stranici 100 spisa, dopis na stranici 101-102 spisa, Zaključak HZZO-a na stranici 103- 104 spisa, dopis na stranici 107 spisa, dopis na stranici 108 spisa, dopis na stranici 109 spisa, prijavu o ozljedi na radu na stranici 110-118 spisa, dopis na stranici 118- 119 spisa, Izvješće na stranici 120-121 spisa, medicinsku dokumentaciju na stranici 122-129 spisa, Zapisnik MUP, Uprave za ljudske potencijale na stranici 133-134 spisa, medicinski karton tužitelja na stranici 139-151 spisa, nalaz i mišljenje vještaka dr. Željka Cesarec na stranici 176-180 i 218-219 spisa te su izvedeni dokazi saslušanjem svjedoka MU, ČU, PU, LU, DU, RU, FU KU te tužitelja kao stranke u postupku.
6.1. Dokazi koje je sud izveo, a koje nije ovom presudom posebno analizirao, prema ocjeni ovog suda nisu od utjecaja na donošenje odluke u ovom postupku.
7. Svjedok MU iskazao je da je on sin tužitelja i želi svjedočiti u postupku. Njegov otac je pretrpio ozljedu na radu. Bio je u gipsu otprilike 2-3 mjeseca i to je bilo lani tj. 2022. godine u ožujku. Imaju OPG tj. imaju farmu i domaće životinje i imaju konje u vlasništvu i sestra se bavi preponskim jahanjem tako da otac nije mogao ništa raditi, sve su radili sami. Supruga mu je peglala robu i kuhala. Istuširati se mogao sam. Tada su živjeli u istom kućanstvu. Ovisi o danu, međutim imao je bolove tada da povremeno nije mogao sam voziti, a prvih mjesec dana nije mogao ništa sam. On je imao gips, a nakon toga je imao longetu. On ga je osobno vozio na preglede i uvijek u pulsku bolnicu i to otprilike sva dva tjedna. Uzimao je tablete za bolove na početku. Ruka se tati nikada nije vratila u prvobitno stanje, nema više čvrst stisak i povremeno ima bolove. Njegova sestra ZU bavi se preponskim jahanjem i to na svjetskoj razini, bila je u reprezentaciji, dva puta državna prvakinja Hrvatske, tako da njoj uvijek treba pratnja prilikom odlazaka, konja ili dva treba nakrcati na prikolicu. U Ližnjanu su se održavali treninzi, a kada odlazi u Zagreb uvijek je netko trebao biti sa njom tako da sam ja odlazio umjesto oca. Otac bi cijeli dan proveo na farmi. Dizao bi se oko 4,30 sati ujutro i prije posla nahranio životinje, a nakon posla i ručka taj rad bi se samo nastavio. Njegova supruga PU većinom je pomagala u onome što je bilo potrebno. Brat je pomagao oko prebacivanja bala sjena. Sestra mu je pomagala. Nakon skidanja gipsa počeo je raditi s rukom, zapravo u kućanstvu to i nije bio neki problem jer nema teških tereta, ali je i dalje bio problem s očevim radom na farmi s obzirom da treba podizati teške terete npr. kante sa hranom i obično je to fizički posao. Svaki dan se čisti štala što se radi s dvije ruke i potrebna je snaga. Nemaju majku, sami su s tatom, sestra je imala godinu dana kada je majka poginula tako da pomažu tati. Nisu angažirali neku treću osobnu za rad na farmi obzirom da se radi o velikoj količini posla, već uvijek imaju nekog prijatelja da ga pitaju da napoji životinje kada je potrebno. Obično se radi o prijateljskoj usluzi. Zna da je otac imao u mladosti problema sa koljenom, bilo mu je iskočio koljeno. Imao je dvije operacije. Otac se profesionalno bavio odbojkom, nakon toga je bio trener i sudio je, to je obavljao i nakon ozljede koljena. Sada slabije i boli ga ruka, a niti ne zna je li se vratio odbojci. Imao je 9 godina kad je otac imao ozljedu koljena, dr. E ga je izliječio, nije mu smetalo u daljnjem svakodnevnom životu, a niti je imao nekih problema.
7.1. Svjedok ČU iskazao je da je on sin tužitelja i želi svjedočiti u postupku. Živi u [adresa] tako da s ocem nije živio u istom kućanstvu kada se ozljeda dogodila. Običn dolazi kod oca kako stigne, ali nakon njegove ozljede dolazio je češće jer je trebalo pomagati sestri. Sigurno mjesec do dva nakon ozljede tata nije mogao raditi na farmi pa je ja često dolazio na farmu. Njih ima puno u familiji pa su se dogovarali. Oko kuhanja i čišćenja pomagale su baka, teta i od bratova žena. On je čistio štalu, bale sijena su spremali. Tatu je boljela ruka čim je probao nešto raditi i nije mogao. Misli da nije mogao voziti. Danas je tata dobro, međutim čim obavlja poslove duže od sat vremena osjeti da ga boli. On bi sada mogao odnijeti kante ili neki teži teret, ali je ipak čuva. Nekada davno je imao problema s koljenima, znao se povremeno žaliti na bolove u koljenu nakon posla. Kada je trebalo, vozio je sestru umjesto oca. Mogla je ona to i sama, ali uvijek je bolje da ih je dvoje, to nije jednostavan posao za jednu osobu zbog opreme i zbog konja. Poznato mu je da je tata pio lijekove za bolove. Tata bi radio svaki dan prije ozljede jer su životinje morali piti i jesti. Prije posla bi obišao životinje i popodne poslije posla.
7.2. Svjedokinja PU, nesvjesta tužitelja, iskazala je kako je u vrijeme ozljede živjela u istom kućanstvu s tužiteljem. Tužitelju je pomagala otprilike 2- 3 mjeseca i obavljala je kućanske poslove. Tužitelj nije ništa mogao u kući obavljati sam jer je imao gips, a nakon toga longetu. Njezin suprug mu je pomagao na način da mu je stavio prije tuširanja najlonsku vrećicu na gips, tako da vezano za higijenu mu je pomagao suprug. Nije si mogao sam zakopčati košulju. Nije si mogao ispeglati robu pa ja ona peglala. Suprug je vozio tužitelja kada je negdje trebao. Zna da je često pio tablete za bolove. Bilo mu je teško zato što nije mogao odlaziti s kćerkom, nije mogao ići na njivu. On je bio trener odbojke i nije mogao odlaziti na treninge. Što se tiče farme, tužitelj se mogao prošetati po farmi, ali fizičke poslove nije mogao raditi, trebalo je vezati konje, nosi im vodu i hranu a što nije mogao. Njezin svekrv je prije ozljede na farmu odlazio svaki dan i to tri do četiri puta te je uvijek odlazio sa svojom kćerkom na treninge. Vozili su konje u Ližnjan i Zagreb kada je imala treninge i turnire, tako da ona to nije mogla sama. Vozili su je umjesto tate ili suprug ili njegov drugi sin. Tužitelj se i danas žali na ruku, zna reći da ima grčeve u rukama, da nema snagu u ruci, žali se na promjenu vremena i bolove tako da zna povremeno još popiti tabletu. Nema više osjećaj kao ranije u toj ruci. Ne može više tenirati odbojku, a koliko zna nakon ozljede potpuno je prestao s treniranjem odbojke. Danas može voziti. 3-4 mjeseca mu je trebala njezina pomoć. Tužitelj je znao kuhati, prije ozljede si je znao kuhati sam jer voli zdravu hranu. Nakon skidanja longente, bila mu je potrebna pomoć u kućanstvu još nekih mjesec dana
7.3. Svjedok LU iskazao je da je preko 20 godine nadređen tužitelju. Poznato mu je o čemu se u postupku radi. Nije bio prisutan na mjestu događaja. Tužitelj je bio sam. Prvo saznanje o ozljedi tužitelja dobio je kad ga je zvao dežurni u policiji. Tužitelj je došao kod tajnice i on je tada vidio da mu je šaka natečena. U početku nije htio ići doktoru, ali mu je naredio da ide. Ne zna točno koliko vremena je tužitelj proveo na bolovanju. Čišćenje vozila tzv. kombija spada u redovne poslove svakog policijskog službenika i to vozilo mora biti čisto. Kad kombi ide van baze kao službeno vozilo mora biti čisto i isto tako čisto mora biti vraćeno. Imaju točno predviđeno mjesto gdje se kombiji peru. To mjesto nema protukliznu podlogu. Bilo je ranije padova na tom mjestu, ali se nitko nije ozlijedio. Tužitelj je nakon ozljede, kad je došao kod njega, bio u službenoj odori. To obuhvaća službene cipele koje MUP kupuje. Nije s tužiteljem ni u kakvom prijateljskom odnosu osim službenog. Između pranja vozila i ventila postoji jedna kosina od 45 stupnjeva, tako da pretpostavlja da je tamo došlo do pada. Svjedok je na fotografiji na stranici 54 spisa pokazuje prostor. Radi se o gruboj površini - platou na koji se ne može pasti jer se i na slici vidi izgrebana površina, a na lijevoj strani fot. vidi se žičana ograda tj. kavez gdje se nalazi mini wasch i sredstva za čišćenje. Svjedok izjavljuje da je kosina napravljena od betona. Taj beton na kosini je gladak. Tražili su rekonstukciju toga, a kada je beton mokar je klizav jer većinu dana nije na suncu. Također ima dosta mahovine i trave pogotovo u jesen i zimi. Izjavljuje kako se radio o betonu koji je još napravljen za vrijeme JNA i nije ništa ulagano. Tražili su rekonstrukciju područja, ali zbog financija nije dozvoljeno. Oni su sami 1990-tih napravili taj plato koji je izgreban pa nije toliko klizav. Na tom betonu ima i rupa i oštećen je. Utvrđuje se da svjedok na stranici 58 na fotografiji pokazuje da se ventil nalazi u betonu dolje, točno ispod hidranta. Svi su djelatnici bili upoznati sa stanjem te kosine. Fizička sprema svakog službenika testira se svaka tri mjeseca. Sistematske preglede nemaju. Nadležni instruktor u jedinici obavlja fizičke testove. Imaju točnu tabelu po kojoj obavljaju testove – trčanje, zgibove, koordinaciju i motoriku. Instruktor provodi test fizičke spreme i ukoliko utvrdi da djelatnik ne prođe taj test ne mogu ga uputiti na liječnički pregled jer nemaju te ovlasti, ali se tada test ponavlja za mjesec dana. Daje mu se prilika mjesec dana da se dovede u red što se tiče fizičke spreme osim ako od svog doktora nema potvrdu da ima neku ozljedu - onda odgađaju testiranje dok njegov doktor ne kaže da ga provode. S tužiteljem kojem je on zapovjednik preko 20 godina, a prije toga u službi otprilike 20 godina, nikada nije bilo problema oko njegove fizičke spreme. Njega je zvao dežurni, došao je do tajnice, i tad se desilo kako je opisao početkom svjedočenja. Osobno poznaje tužitelja te on ima više od 40 godina službe prije odlaska u mirovinu i može reći da je uvijek odgovorno obavljao svoj posao. Ako je i pao nije odmah osjetio bol i moguće je da je najprije odnio poštu, ali to ne može reći sa sigurnošću. Protek je vremena tako da ne može sa sigurnošću reći. Tužitelj je bio vezist zadužen za vezu i komunikacije. Nakon bolovanja, tužitelj se vratio na svoje radno mjesto te mu navedena ozljeda nije smetala za obavljanje svojih zadataka nakon oporavka.
7.4. Svjedokinja DU iskazala je da je zaposlena u interventnoj jedini policije PU istarske. U MUP-u radi već 30 godina. Kad se tužitelj ozlijedio, ona je bila prva osoba kojoj je to prijavljeno. Tužitelj je tog dana trebao nositi službenu poštu u PU istarsku. On je to i bavio. Donio joj je dostavnu knjigu i sjeća se da je imala neke slatkiše koji se moraju odmotati jer se nalaze u foliji te ga je ponudila. Tužitelj joj je rekao da hoće i rekao je da mu ona to mora odmotati i pokazao joj je ruku koja je već bila otečena i izgledala je kao kad napušete gumenu rukavicu. Tužitelj je taj dan morao odnijeti poštu, a kada koristi službeno vozilo isto mora biti čisto. Sjeća se da je u to vrijeme bilo jako puno galebova, ne zna jesu li su dolazili na kontejner ili što je već bilo, ali izmetom su uprljali šofer šajbu, a s takvim vozilom službenik ne smije iznaći tako da je tužitelj otišao oprati vozilo i pao je dok je silazio prema ventilu za vodu i dočekao se na lijevu ruku. Ona ga je uputila kod zapovjednika. Njoj je poznato da je ta površina skliska. Tamo je i sama odlazila i dolazila je sa skuterom na posao te je i sama prolazila po toj kosini. Znala se spuštati da ne ide na okolo, ali znala je da mora paziti. Poznato je da je ta površina skliska i da se mora jako paziti. Ulove se algice, napravi se zeleni sloj. To je sklisko kao kada se radi o izlizanom kamenu pa su čovjek posklizne. Nema podataka je li je bilo službenih padova i ozljeda na radu, nitko nije tražio ozljedu na radu koliko zna. Tužitelj je bio na bolovanju od ožujka i u lipnju je otišao u mirovinu tako da se više nije vraćao. Nije joj poznato da je tužitelj mislio i prije u mirovinu, odnosno sjeća se da je prije nekih 5 godina govorio da će ići u mirovnu, ali kako mu je kćer još uvijek bila u školi pa da je zbog financijskih razloga odlučio da neće ići. Tužitelj je bio u svojoj radnoj odjeći, u uniformi, i imao je službenu obuću. Tako im je i propisano.
7.5. Svjedok JU iskazao je da nije bio u smjeni kad se tužitelj ozlijedio i ne sjeća se je li bio u smjeni toga dana. Njemu su kolege s posla rekle da je došlo do ozljede. To mu nije u opisu posla, ali je prao kombije za vrijeme radnog vremena. Radi u interventnoj policiji.Oni imaju izbetonirani dio na kojem peru vozila. Nema protuklizne podloge. Radi se o betonu. Kad se pere, kad je mokro, površina pod kosinom je skliska, dok je plato u redu. I sam se znao spuštati po toj kosini, ali mu nije točno poznato na kojem dijelu je tužitelj pao. Međutim radi se o većoj površini od 30 m2. Radi se o navozima za vozila. Između svakog navoza nalazi se jedna kosina. Svjedoku se pokazala fotografija na stranici 56 spisa te je potvrdio da se radi o tri kosine koje se vide na fotografiji, ali da on ne zna gdje je tužitelj pao. Spuštao se po svim kosinama. Sve su skliske kad su mokre i ne može reći je li neka od kosina posebno oštećena. Prilikom pranja vozila nužno je da je ta kosina mokra jer je nagib takav da se voda slijeva prema šahtu, a i vozila kada se peru nalaze se kraj te kosine i vode bude sa jedne i druge strane. Između svakog tog navoza postoji šaht u koji se voda slijeva. Svjedok pojašnjava se vozila peru na platou ne na navoza i voda se slijeva i na jednu i drugu stranu.
7.6. Svjedok FU iskazao je da 6 godina radi u interventnoj policiji i tužitelja poznaje jer su radni kolege. Nije vidio tužiteljev pad, ali je bio smjeni kad je tužitelj pao. Tog dana je bio u svom uredu, zvala ga je tajnica DU ili je došla osobno, više se ne može sjetiti i rekla mu je da je EU pao. Došao je kod nje u ured, vidio je EU i vidio mu je ruku - bila je vidljivo otečena. Poslao je Z da se javi na hitnu. On je pomoćnik zapovjednika. Rekao mu je EU da je pao na površini gdje se peru vozila na kosini. Ima jedan kanal, a to je beton, a pola prah i šljunak zbog proteka vremena, derutno je i opasno je i kada je suho. Izgrađeno je još za vrijeme JNA, ako ne i ranije. I on je jednom prilikom pao na kosini, ali je imao više sreće pa se nije ozlijedio. Nema protuklizne podloge. Imaju posebnu odjeću i obuću koju im daje poslodavac. Većinom nose propisane cipele, a ima djelatnike koji nose svoje. Postoji drugi put za doći do tog ventila, ali radi se o najpraktičnijem i najbržem i najbližem putu za doći do ventila. To ovisi o mjestu na kojem se parkira vozilo, koliko će ti ventil biti bliže ili dalje te to ovisi hoćeš li se spustiti po kosini ili ćeš zaobići i ići po stepenicama. Svjedoku se pokazuje fotografija na stranici 56 spisa, svjedok pokazuje da je na fot. vidljiva kosina po kojoj se može spustiti do ventila. S lijeve strane fotografije je službeni ulaz, a drugi put kojim se može pristupiti ventilu je na način da se zaobiđu vozila koja se nalaze na fotografiji pa onda iza drveta se spustiti stepenicama kraj hidranta. Iako napominje da su i stepenice u takvom stanju da su i one opasne.
7.7. Svjedok ĆU iskazao je da je djelatnik interventne policije otprilike 30 godina i da tužitelja poznaje. Bio je u smjeni na dan kad je tužitelj pao. Nije bio prisutan kad je pao, ali je istog vidio nakon ozljede, tj. vidio mu je ruku kako je otečena, istu je hladio ledom. Rekao mu je da se poskliznuo tamo gdje peru vozio. Mjesto gdje peru vozila je sklisko. Paze da ne padnu. Sklisko je na kosinama. On i dalje tamo pere i pazi. Tužitelja je vozio na hitnu nakon ozljede pa ga je ostavio tamo jer je bila gužva, a bio je kraj radnog vremena. Morali su održavati čistoću vozila i to im je bio zadatak.
7.8. U svojem iskazu, tužitelj je naveo da je na dan događaja imao zadatak otići u poštu. Vozio je kombi jer je imao dodatni materijal za prevesti. Njihova vozila moraju biti ispravna i čista prilikom izlazaka. Imaju park za pranje i održavanje vozila, to je bila vojna baza. Sjeća se da je vozilo bilo prljavo, bilo je u to vrijeme dosta galebova okolo kontejnera pa se vozilo moralo očistiti kada bi postojale fleke od izmeta, a što je bilo u tom slučaju. Imaju na raspolaganju crijevo za vodu te prije svakog izlaska mora oprati vozilo ako je prljavo. To mu je u opisu radnih zadataka. Na gornjem nivou peru vozila, a na donjem nivou se otvara voda. Postoji još jedan obilazni put do ventila te se ide iza drva koje se vidi na fotografiji na stranici 56 te kroz parking nekih 50 m obilazno. Niz nizbrdicu je najbrži i najjednostavniji put te je on jedini koji se koristi. Ne postoji protuklizna podloga. Tog je dana imao obučenu klasičnu uniformu koju mu je kupio poslodavac. Čizme mu je također kupio poslodavac. Ne može ni iz baze izaći ako nije kompletno tako odjeven. Prao je i udario se, mislio je da nije ništa. Zatvorio je vodu i otišao na poštu te vozio dalje. Boljelo ga je, ali kako se bavi sportom i radi na farmi i dalje je smatrao da će proći. Kad se se vratio u postaju boljelo ga je, ali nije se žalio, kad je došao do tajnice pitala ga je što mu se dogodilo. Ruka mu je bila otekla. Nisam želio ni prijaviti jer mu je bilo neugodno da mu se to dogodilo. Tajnica je odmah obavijestila šefa i tada je šef naredio da ga se odveze na hitnu. Nakon ozljede otprilike 2-3 mjeseca s rukom nije mogao ništa. Imao je napukunuće s pomakom. I danas mu trne povremeno ruka. Pomogla su mu djeca oko oblačenja, oko osobne higijene. Košulju si nije mogao zakopčati sam. Nije mogao ni kuhati sam, a inače zna kuhati sebi i djeci. Kod kuće imaju farmu - konje, svinje, koze, kokoši, pse i mačke. Što se tiče poslova na farmi, mogao je eventualno savjetovati djecu što bi trebalo napraviti. Drugom rukom odnijeti kantu, ali to je u principu to. Dobivao je tablete za bolove. Odlazio je privatno na fizikalnu terapiju kod sportske maserke u Valbandon. Inače je sportski trener za odbojku, ali je pretežno pomagao svojoj kćerki ZU koja se bavi preponskim jahanjem te je ušla i u reprezentaciju. Ranije nije imao problema s padovima. Nije imao nikakvih ozljeda na poslu. Imao je sportske ozljede s koljenima u mladosti koje je liječio. I prije ozljede je razmišljao o odlasku u mirovinu i to prije nekih godinu do dvije je podnio zahtjev, ali s obzirom da je falilo ljudi, nisje dobio odobrenje za odlazak u mirovinu, ali nakon ozljede je definitivno odlučio da ide. Nakon ozljede se nije vraćao na posao. U mirovini je, ali je dobio poziv da se vrati u pričuvu na pola radnog vremena. Nakon stare ozljeda koljena, normalno se vratio aktivnostima i treninzima. Radi se o davnoj ozljedi. To je bila sportska ozljeda. Imao je kratki zahvat u bolnici u Puli i nakon mjesec dana se normalno vratio sportu. Bio je odbojkaški trener za mušku ekipu osnovne škole u Fažani, nakon toga su preuzeli i žensku ekipu. Nešto malo prije ozljede prekinuo je s redovitim aktivnostima u odbojci kako bi se posvetio Anjinom jahanju, ali je i dalje kao trener i vozač prisustvovao treninzima po potrebi. Angažirao je drugog trenera da ga zamijeni, međutim i dalje je bio redovan na trenerskim tečajevima i dalje ima licencu za trenera odbojke. U trenutku nezgode, u stanu s njim živjele su majka i sestrična, kćer ZU te zna da je bio jedan od sinova i misli da je bio MU. Samo je sada ZU ostala s njim te i njezin partner i dijete. Od 7 sati ujutro oko 5,3, je već bio na farmi i ima pet bokseva sportskih konja i mora ih obići kao i konje na vanjskoj paši. Trenutno ima 12 konja. Dalje navodi kako se kod sportskih konja radi o posebnoj proceduri, ne radi se samo o hranjenju i davanju vode, svakog konja ujutro pregleda noge i kopita i trebalo mu otprilike sat vremena prije posla. Nakon posla slijedi drugi dio za obilazak farme, pregled električnog pastira i slično, otprilike pola sata do sat vremena, nakon toga ode na ručak te slijedi povratak na farmu, vožnja, treninzi. Nakon što mu je skinut cirkularni rukav, morao je voziti. Vozio je svaki dan na preglede i slično, ali nije mogao okrenuti zglob, nije imao pokrete šake. Nije mogao do kraja stisnuti šaku niti je pomicati lijevo-desno.
8. Člankom 25. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 - dalje ZZR) propisano je da se smatra kako ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca potječe od rada i da poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.
8.1. U konkretnom slučaju, sud je mišljenja kako tužitelj, prilikom pranja službenog vozila, nije postupao s namjerom pada na kosini niti je do istog došlo zbog krajnje nepažnje tužitelja. Naime, sud prihvaća kao istinite iskaze svjedoka LU, DU, JU, FU i KU, kao i samog tužitelja u dijelu u kojem navode da je beton na kosini gladak. Svjedok LU iskazao je da je zatražena rekonstukcija betona na toj kosini te da kada je beton mokar – isti bude i klizav jer većinu dana nije na suncu. Također je iskazao kako ima dosta mahovine i trave na tom području, pogotovo u jesen i zimu. Navedeni svjedoci i tužitelj iskazali su suglasno kako je tužitelj tom prilikom bio odjeven u primjerenu radnu obuću. Slijedom navedenog, tuženik nije dokazao da bi u konkretnom slučaju postojale okolnosti koje bi upućivale na to da je tužitelj postupao s namjerom ili krajnjom nepažnjom prilikom nastanka štetnog događaja.
9. Nakon što je otklonjena (su)odgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja, valjalo je odlučiti o visini štete koja je tim događajem istome prouzročena.
9.1. Radi utvrđenja visine štete prouzročene tužitelju, provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku spec. kirurške ortopedije dr. HU. Vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo da je, prema citiranoj medicinskoj dokumentaciji, tužitelj u predmetnoj nezgodi padom pri poskliznuću zadobio ozljedu distalnog dijela lijeve palčane kosti ( radius ) koja anatomsko-funkcijski pripada ručnom zglobu. Primarnom RTG obradom na OHBP OB Pula postavljena je dijagnoza infrakcije – napuknuća iste. U svrhu pojašnjenja, ističe da se radi o najblažem obliku koštane traume koji podrazumijeva isključivo zahvaćenost jednog kortikalisa, a posljedično tome bez ikakvog pomaka. U nalazu ortopeda 7 dana kasnije ozljeda je opisana kao marginalni ( rubni ) tip prijeloma, što praktički odgovara prethodnoj dijagnozi. Obzirom na karakter ozljede realizirano je konzervativno liječenje primjenom sadrene imobilizacije kroz 26 dana, a potom je u 05. mj 2022. realizirana AFT u trajanju od otprilike 15 radnih dana. Iz citirane – raspoložive m.d. zadnji priloženi nalaz datira od 04.05.2022., a nakon toga je realizirana spomenuta AFT, što bi ukazivalo na zaključak o završetku aktivnog liječenja, odnosno definiranja stanja krajem 05. mj 2022., odnosno otprilike 2 mjeseca po zadobivenoj ozljedi. Podaci o trajanju bolovanja nisu precizirani, ali ne utječu bitno na ocjenu, obzirom da nakon navedenog perioda ne priloži niti jedan relevantni m.d. koji bi govorio u prilog daljnjeg liječenja predmetne ozljede. Tužitelj je u 09. mj 2022. otišao u mirovinu ( na koju se po osobnom iskazu spremao duže vrijeme prije PN - obzirom na profesiju i vjerojatno benificirani radni staž, a nikako zbog posljedica predmetne ozljede kako je to potpuno pogrešno navedeno u tužbenom zahtjevu ). Pregledom za potrebu vještačenja obavljenim 1,5 godinu po ozljedi, utvrđene ranije navedene, objektivno male trajne posljedice, koje su čak izraženije nego što bi se to moglo predmnijevati temeljem primarnog karaktera ozljede, te neposrednog liječenja iste ( ograničenje funkcije lijevog ručnog zgloba u lakom stupnju, redukcija GMS lijeve šake – dominantno dešnjak, te bolnost područja stiloidnog nastavka radijusa - isključivo na grubu palpaciju ). Opisane posljedice koje proizlaze iz predmetne ozljede, utječu na obavljanje samo onih radnji i aktivnosti svakodnevnog života koje iziskuju dugo i jako, praktički ekcesivno funkcijsko-fizičko opterećenje i angažman lijevog ručnog zgloba u sklopu bimanuelnih aktivnosti ( dizanje i prenošenje teških tereta, nagle kretnje, potrebu pune GMS lijeve šake i sl ), a manifestiraju se u svakodnevnim životnim aktivnostima u i oko kućanstva, odnosno farme konja koju posjeduje ( poslovi održavanja čistoće, timarenje konja i sl ). Shodno iznesenom, trajne posljedice proizašle iz predmetne ozljede utječu na umanjenje OPĆE ŽIVOTNE AKTIVNOSTI u brojčanom iskazu od otprilike 4 - 5 % , odnosno tužitelj uz minimalno ulaganje pojačanih napora ( ili čak i bez istog ) može obavljati sve aktivnosti svakodnevnog života kao i prije predmetne ozljede. Pri ocjeni je vođeno računa o svim relevantnim parametrima ( karakter ozljede, okolnosti liječenja, sadašnjem kliničkom nalazu ) te izbjegavanju klasičnog matematičkog zbrajanja ocjena pojedinih posljedica. Karakter ozljede te citirane okolnosti liječenja iste mogli su prouzročiti bolove jakog intenziteta u vrlo kratkom trajanju od otprilike 36 – 48 sati, vezano za kratki period po ozljedi ručnog zgloba, odnosno period do adaptacije na postavljenu imobilizaciju. Bolovi srednjeg intenziteta mogli su potrajati ukupno otprilike 6 – 8 dana vezani uz neposrednu fazu po ozljedi, postupnu regresiju otoka te nešto kasniju fazu koja podrazumijeva početak aktivnije mobilizacije u sklopu prve faze fizikalne terapije ( kinezi terapija ) i funkcijskog opterećenja ozlijeđenog ručnog zgloba, bolovi slabijeg intenziteta mogli su potrajati kroz 15 – 20 dana, vezani uz postupno progresivno opterećenje, mobilizaciju ozlijeđene regije, kao i vrlo male neugodnosti tijekom liječenja ( RTG, imobilizacija ). Bolovi povremenog karaktera ulaze u brojčani iskaz trajnog umanjenja OŽA. Primarni strah mogao je potrajati par minuta vezan uz stres doživljen mehanizmom nastanka ozljeda. Sekundarni strah srednjeg intenziteta mogao je potrajati otprilike 3 – 4 dana, kao neposredna reakcija na traumu, doživljeni stres i zadobivenu ozljedu, sekundarni strah slabijeg intenziteta u trajanju od otprilike 10 - 12 dana kao produžena reakcija na stresnu situaciju, te kratki period zabrinutosti vezan uz isto (okolnosti liječenja). Predmetna ozljeda nije rezultirala manifestnim naruženjem. Liječenje je realizirano preko ambulantnog pogona, kroz prvih 5 - 6 tj postojala je potreba tuđe – nestručne pomoći kroz otprilike 1 – 2 sata dnevno (akutno- subakutna posttraumatska faza, sa korištenjem imobilizacije te nakon odstranjenja iste
- potreba značajnog rasterećenja lijeve ruke), ista se odnosi na određene, zahtjevnije svakodnevne aktivnosti u i oko kućanstva u tom periodu.
9.2. Na dostavljeni nalaz vještaka, tužitelj se očitovao istaknuvši kako smatra da vještak nije s dovoljnom pažnjom cijenio pojedine dokazne materijale koje prileže spisu, pritom da se to prvenstveno odnosi na iskaze saslušanih svjedoka koji s tužiteljem istovjetno iskazuju u dijelu koji se odnosi na količinu radnji i aktivnosti koje je tužitelj nakon ozljede bio onemogućen raditi, odnosno trajanje te nesposobnosti za njihovim obavljanjem. Što je u konačnici dovelo do pogrešne procjene visine, odnosno duljine trajanja pojedinih vidova štete (neimovinske - visinu smanjenja životne i radne aktivnosti, trajanje fizičkih bolova, trajanje straha i imovinsku- potreba za tuđom pomoći i njegom). Tužitelj smatra da je vrlo bitna okolnost koju vještak nije dovoljno vrednovao, a tiče se tužiteljeva teškog fizičkog rada kojeg po redovitom tijeku stvari je tužitelj obavljao svakodnevno i gotovo po cijele dane (prije i nakon posla kod tuženice). Naime, rad na farmi sa domaćim životinjama, rad sa sportskim konjima vrlo je zahtjevan, a o čemu su sve detaljno iskazivali tužitelj i saslušani svjedoci. Osim toga, bitno je istaknuti i da je tužitelj inače bio sportski tip i bitan segment njegove osobnosti čini i sportska aktivnost, igranje odbojke što nije mogao činiti nakon ove ozljede, a niti je mogao na treninzima mogao djevojkama pokazivati pravilno izvođenje pokreta. Treba imati na umu da se radi o osobi u 59. godini života i da oporavak od ozljeda teži je i dugotrajniji od osoba mlađe životne dobi i notorno je da će posljedice za njega biti ograničavajuće u obavljanju svih životnih aktivnosti u svakodnevnom životu. Potrebno je imati na umu da se radi o osobi koja nema sjedilački način života pa da bi bol ili ograničenja mogao samo povremeno osjetiti, već, a kako je već rečeno, tužitelju je njegovo zdravo tijelo izuzetno bitno da bi mogao održavati sve redovite obaveze i poslove koje ima. Svi navedeni razlozi odnose se i na vještakovu ocjenu potrebe trajanja i količine tuđe pomoći i njege. Tužitelj ne sumnja u stručnost vještaka, međutim svjedoci sami iskazuju koliko su i na koje sve načine morali „uskakati“ na tužiteljevo mjesto, a što je fizički jako zahtjevno i izazovno. S druge strane, tuženik se očitovao navodeći da bi bilo potrebno jasno razgraničiti da li je stupanj oštećenja 4 ili 5% jer se potpuno drugačije tretiraju 4%-beznačajne lake povrede i 5% blage povrede te se stoga tužena predlaže zatražiti dopunu nalaza vještaka u odnosu na navedeno - tim više što je vještak u nalazu istaknuo da se radi o najblažem obliku koštane traume te da tužitelj uz minimalno ulaganje pojačanih napora ili čak i bez istog može obavljati sve aktivnosti svakodnevnog života kao i prije predmetne ozljede. Tužena se ne slaže sa zaključcima tužitelja iznesenim u podnesku od 19. prosinca 2023. Predmet vještačenja u ovom postupku nije cjelokupno zdravstveno stanje tužitelja, već samo predmetna ozljeda stoga se na temelju istoga ne može izvesti zaključak glede cjelokupnog zdravstvenog stanja tužitelja. Također, na temelju do sada provedenih dokaza, ne može se izvesti zaključak da ne postoji doprinos tužitelja prouzročenju štetnog događaja. Tužitelj je u svom iskazu pojasnio na str. 58 spisa "ispod gume automobila koji se vidi na slici, kako se i tamo nalazi jednaka padina odnosno nizbrdica za doći do ventila" slijedom čega uz pristup do ventila koji je tužitelj koristio postoje još dva moguća pristupa. Vještak je bio dužan razmotriti predmet vještačenja, a to je lijevi ručni zglob, šaka tužitelja i medicinska dokumentacija, a iskazi svjedoka suprotno navodima tužitelja ne mogu biti mjerodavni vještaku kod izrade nalaza i mišljenja. Vještak je u nalazu iznio da je kroz prvih 5 do 6 tjedana postojala potreba tuđe nestručne pomoći kroz otprilike 1-2 sata dnevno a činjenica koju ističe tužitelj da su svjedoci iskazali koliko su sve morali, puno više uskakati tužitelju ne mijenja ocjenu vještaka s obzirom na utvrđeno. Sam tužitelj je u svom iskazu naveo da je unatoč ozljedi vozio i da je morao voziti što nije u skladu sa iskazima svjedoka. Tužena također smatra da iz provedenih dokaza nesporno proizlazi da razlog odlaska tužitelja u mirovinu nije ozljeda tužitelja (tu činjenicu je naveo i sam tužitelj u svom iskazu), kao i to da sam štetni događaj nije razlog koji je doveo do toga da se tužitelj prestao intenzivnije baviti odbojkom obzirom da je tužitelj sam iskazao da je nešto malo prije ozljede prekinuo sa redovitim aktivnostima u odbojci kako bi se posvetio Anjinom jahanju.
9.3. Na primjedbe stranaka, vještak se očitovao navodeći da se, prema kriterijima sudskog medicinskog vještačenja, radi o običnoj teškoj tjelesnoj ozljedi s opisanim posljedicama na strani 4 vještva. Ocjena umanjenja OŽA je brojčana valorizacija svih opisanih posljedica, bez obzira na karakter i težinu istih i ne predstavlja precizni matematički iznos. S aspekta medicinske struke, navedena razlika – raspon u ocjeni od 1 % ne predstavlja posebni značajni podatak, jer su ocjenom obuhvaćene i promjene te posljedice za koje inače ne postoji brojčana ocjena (uz ograničenu pokretljivost ručnog zgloba, radi se i o redukciji GMS, te palpatornoj i motilitetnoj bolnosti ). U svom je nalazu objektivno naveo da se radi o najblažem obliku koštane traume, ali da se ocjena ne temelji samo na karakteru ozljede, nego i na ostalim, ranije navedenim posljedicama. Stoga ostaje pri svojoj ocjeni u danom rasponu, jer ne raspolaže stručnim mehanizmima s medicinske strane na temelju kojih bi danu ocjenu umanjenja OŽA precizirao na 4 ili 5 %. Sudu prepušta pravorijek o eventualnom preciziranju iste ili primjeni aritmetičke sredine unutar navedenog raspona.
10. Na temelju članka 19. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 I 156/22; dalje: ZOO), svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim Zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu Zakona podrazumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost obiteljskog i osobnog života, slobodu i drugo.
11. Člankom 1100. ZOO-a propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
12. Dakle, tužitelj s osnova pretrpljene fizičke boli, pretrpljenog straha te smanjenja životne i radne aktivnosti potražuje naknadu štete u iznosu od 3.500,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 4. kolovoza 2022. pa do isplate, dok na ime imovinske štete radi potrebne mu tuđe pomoći i njege te troškova liječenja potražuje isplatu iznosa od 336,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 21. lipnja 2022. pa do isplate.
13. Polazeći od navedenih zakonskih odredbi, kao i važećih Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda RH (dalje u tekstu: Orijentacijski kriteriji) te nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka iz područja medicine (dalje u tekstu: nalaz vještaka), a koji ovaj sud prihvaća kao objektivno i stručno sačinjen, tužitelj, po mišljenju ovog suda, ima pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete na ime pretrpljenih bolova u iznosu od 921,08 EUR (2 dana jakih bolova x 98,21 EUR, 7 dana bolova srednjeg intenziteta x 58,40 EUR te 17 dana bolova slabijeg intenziteta x 18,58 EUR).
13.1. Nadalje, nalazom vještaka utvrđeno je kako je tužitelju predmetnom nezgodom umanjena životna aktivnost za 4 do 5 %. Slijedom navedenog, a uzimajući u obzir Orijentacijske kriterije kojima je za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti do 25% propisan iznos od minimalno 1.990,84 EUR za svakih 10%, sud je, na ime pravične novčane naknade nematerijalne štete zbog umanjena životne aktivnosti, tužitelju kao pravičan priznao iznos od 995,42 EUR, pri čemu je prilikom odmjeravanja visine štete u obzir uzeo i inflatorna kretanja te rast potrošačkih cijena.
13.2. U pogledu visine pravične novčane naknade nematerijalne štete zbog pretrpljenog straha, sud je, uzimajući u obzir Orijentacijske kriterije sukladno kojima se pravična novčana naknada za strah može dosuditi u iznosu od 583,98 EUR do 7.963,37 EUR te nalaz vještaka prema kojem je tužitelj pretrpio primarni strah u trajanju od par minuta vezan uz stres doživljen mehanizmom nastanka ozljeda. Sekundarni strah srednjeg intenziteta mogao je potrajati otprilike 3 – 4 dana, kao neposredna reakcija na traumu, doživljeni stres i zadobivenu ozljedu, dok je sekundarni strah slabijeg intenziteta potrajao otprilike 10 - 12 dana kao produžena reakcija na stresnu situaciju te kratki period zabrinutosti vezan uz isto (okolnosti liječenja), utvrdio da tužitelj ima pravo na pravičnu naknadu neimovinske štete zbog pretrpljenog straha u iznosu od 1.500,00 EUR.
13.3. Na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege i troškova liječenja, tužitelj potražuje isplatu iznosa od 336,00 EUR. Prema članku 1095. stavku 1. ZOO-a, tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan mu je naknaditi troškove liječenja i sve druge potrebne troškove s tim u vezi. Tuđa pomoć i njega utvrđuje se prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu, u kojem je tuđa pomoć i njega pružena, bila sposobna takvu uslugu pružati, a ukoliko takva osoba ne postoji, visina naknade utvrđuje se prema slobodnoj ocjeni, primjenom odredbe čl. 223. ZPP- a. S tim u vezi, nalazom vještaka utvrđeno je kako je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i to kroz prvih 5 - 6 tjedana postojala je potreba tuđe – nestručne pomoći kroz otprilike 1 – 2 sata dnevno (akutno-subakutna posttraumatska faza, sa korištenjem imobilizacije te nakon odstranjenja iste - potreba značajnog rasterećenja lijeve ruke). Dakle, tužitelju su ukupno, prema ocjeni ovog suda, bila potrebna 84 sata tuđe pomoći. S obzirom na to da su suglasni iskazi svjedoka i tužitelja u pogledu činjenice da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega koju su mu pružali članovi uže obitelji te da je to potvrđeno i nalazom medicinskog vještaka, to je sud visinu sata tuđe pomoći utvrdio sukladno članku 233. Zakona o parničnom postupku, odnosno u visini od 4 EUR, stoga je tužitelju po toj osnovi priznat iznos naknade štete u visini od 336,00 EUR (84 sata x 4 EUR). U pogledu paušalne naknade troškova liječenja, ističe se kako isti nisu uzimani u obzir prilikom presuđenja jer nisu specificirani ni dokazani.
13.4. Dakle, ukupno priznati iznosi naknade neimovinske štete na strani tužitelja iznosi 3.416,50 EUR, stoga je sud naložio tuženiku da tužitelju, po toj osnovi, isplati predmetni iznos uvećan za zatezne kamate koje teku od podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, odnosno od 4. kolovoza 2022. do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a. Naime, člankom 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. U konkretnom slučaju, nesporno je da je tužitelj tuženiku podnio zahtjev za mirno rješenje spora 3. kolovoza 2022. (list 20 spisa) te je tada tuženikova obveza dospjela.
14. Ukupno priznati iznos naknade imovinske štete na strani tužitelja iznosi 336,00 EUR. U konkretnom slučaju, tužitelju su pomoć i njegu pružale nestručne osobe pa se dakle radi o tzv. nenovčanoj imovinskoj šteti i njezina se visina utvrđuje prema cijenama u vrijeme presuđenja, zbog čega zatezna kamata na ovaj vid štete tužitelju pripada od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a. Slijedom navedenog, sud je naložio tuženiku da tužitelju isplati navedeni iznos uvećan za zatezne kamate koje teku od presuđenja do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a.
15. U preostalom dijelu, za iznos od 83,50 EUR, zajedno sa zatraženim zateznim kamatama, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
16. Parnične strane zatražile su naknadu troškova ovog postupka.
16.1. Odluka o trošku ovog parničnog postupka donesena je na temelju članka 154. stavka 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: SL SFRJ 4/77, 36/77, 6/80, 36/80, 43/82, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, i NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 5 7/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), dok je sud visinu troška utvrđivao primjenom pravila Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022 i 138/2023; dalje: Tarifa) i utvrđenoj vrijednosti predmeta spora koja iznosi 3.836,00 EUR.
16.2. Člankom 154. stavkom 5. ZPP-a propisano je da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. U konkretnom slučaju, tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva – s 83,50 EUR, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Slijedom navedenog, sud je odlučivao samo o osnovanosti zatražene naknade parničnog troška od strane tužitelja.
16.3. Tužitelj potražuje naknadu troškova i to zahtjeva za mirno rješenje spora, sastava tužbe, pristupa na pripremno ročište od 28. lipnja 2023., ročišta od 22. rujna 2023., 13. listopada 2023. i ročišta održanog 3. lipnja 2026. te podneska od 2. travnja 2025., sve po 100 bodova prema OT uvećano za PDV uz uvećanje predujma za vještačenje u iznosu od 550,00 eura.
16.4. Od zatraženih troškova tužiteljice, sud je ocijenio osnovanim trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7.t.1. Tarife), sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7.t.1. Tarife), pristupa na pripremno ročište od 28. lipnja 2023. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9.t.1. Tarife), ročišta od 22. rujna 2023. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9.t.1. Tarife), ročišta od 13. listopada 2023. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9.t.1. Tarife) i ročišta održanog 3. lipnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9.t.1. Tarife) te podneska od 2. travnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8.t.1. Tarife), sve uvećano za PDV od 25 %, koji iznosi 350,00 EUR uz uvećanje za trošak predujma za vještačenje u iznosu od 550,00 EUR. Dakle, ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 2.300,00 EUR.
16.5. Slijedom navedenog, naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.300,00 EUR, uvećan za zatezne kamate koje na taj iznos teku od dana presuđenja do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a te je, posljedično, odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška ovog parničnog postupka.
17. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Labinu 23. lipnja 2026.
Sutkinja
Zdenka Raguž Zupičić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu odluke za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa odluke za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležan županijski sud.
DNA:
1/ Tužitelju, p.p.
2/ Tuženiku, p.p.
