Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-194/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća te Višnje Strinić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ane Papić kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog SA, zbog kaznenog djela iz članka 311. stavka 3. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 128/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24, – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja K-1839/2024-25 od 9. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 23. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu je na temelju odredbe članka 453. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22 i 36/24, dalje u tekstu: ZKP/08) oslobodio optužbe optuženika SA, da bi počinio kazneno djelo neizvršavanja sudske odluke iz članka 311. stavka 3. u svezi stavka 1. KZ/11.
2. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupak iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.
3. Protiv navedene presude, žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presude ukine i predmet vrati na ponovno suđenje i odlučivanju sudu prvog stupnja.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća, u suglasju sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je, nakon uvida, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
6. Žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu je neosnovana.
7. Budući da se državni odvjetnik nije žalio zbog žalbenih osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, to je ovaj drugostupanjski sud, povodom te žalbe, pobijanu presudu ispitao i u onom dijelu u kojem je to dužan napraviti po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 476. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19. – Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 130/20. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje u tekstu: ZKP/08-26), međutim nije našao da bi ista bila opterećena nekom od povreda zakona koji sadrži ta odredba.
8. U žalbi državni odvjetnik ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak o tome kako nije utvrđeno da je optuženik počinio inkriminirano mu kazneno djelo neizvršavanja sudske odluke iz članka 311. stavka 3. u svezi stavka 1. KZ/11 . Naime, državni odvjetnik je stava kako je optuženik bio svjestan da su mu u odnosu na KA određene samostalne mjere opreza, došao u stan u kojem su se nalazile KA i njihova kći IA, iako njegova nazočnost nije bila nužna radi otklanjanja bilo kakve opasnosti za svoju kći jer se radi o situaciji koja zahtijeva postupanje hitne medicinske pomoći, a ne zahtijeva prisutnost optuženika koji eventualnu opasnost po život ili zdravlje kćeri ne bi mogao otkloniti na bilo koji način, osim traženjem stručne pomoći pa da je stoga optuženik svjesno prekršio samostalne mjere opreza koje su mu bile naložene jer je znao da su mu iste naložene.
9. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako u postupanju optuženika nije dokazana namjera počinjenja kaznenog djela. Naime, iz obrane optuženika koja je potvrđena iskazom svjedokinje RA proizlazi da je sporne prigode optuženik došao u njen stan isključivo iz razloga što je bio zabrinut za život i zdravlje njihove kćeri IA te po pozivu RA koja je također bila zabrinuta za zdravstveno stanje kćeri s obzirom da je ista prijetila da će se ubiti pa je stoga i pozvala optuženika, a on je po dolasku pozvao i hitnu medicinsku pomoć. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da se optuženik kritične prigode nije pridržavao izrečenih mjera opreza s namjerom da pomogne kćeri koja je tada bila u teškom psihičkom stanju jer je prijetila samoubojstvom zbog čega je kasnije i hospitalizirana u Klinici za psihijatriju Vrapče, a ne s namjerom neizvršavanja sudske odluke odnosno s namjerom kršenja izrečenih mu samostalnih mjera opreza.
10. Kazneno djelo neizvršavanja sudske odluke iz članka 311. stavka 3. KZ/11 može se počiniti isključivo s izravnom ili neizravnom namjerom, a u konkretnom slučaju namjera obuhvaća svijest optuženika o postojanju mjere opreza i njegovu volju ili pristanak da tu mjeru prekrši s ciljem ignoriranja sudske vlasti ili ugrožavanja žrtve.
11. U konkretnom slučaju, s obzirom na sve navedeno pod točkama 9. i 10. ove presude, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je namjera postupanja optuženika kritične prigode bio motivirana isključivo roditeljskom brigom i otklanjanjem potencijalne opasnosti za njegovu kći, a ne kršiti izrečene samostalne mjere opreza kako to neutemeljeno u žalbi tvrdi državni odvjetnik. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio kako nije dokazano da je optuženik počinio utuženo kazneno pa je žalbu državnog odvjetnika glede žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja valjalo odbiti.
12. Kod takvog stanja stvari, s obzirom da nisu ostvareni žalbeni navodi te imajući u vidu da ni ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu državnog odvjetnika, sukladno članku 482. ZKP/08-26, valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Splitu 23. lipnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Maria Majić
