Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-220/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Marie Majić kao predsjednice vijeća te Višnje Strinić i Damira Romca kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ane Papić, kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog OV, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u svezi stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog OV, protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovnog broja K-129/2026-27 od 28. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 23. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba optuženog OV odbija se kao neosnovna te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Čakovcu proglasio je krivim optuženog OV, zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u svezi stavka 2. KZ/11, nakon čega ga je, na temelju te odredbe, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

2. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 2. siječnja 2026. pa nadalje.

3. Na temelju odredbe članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26, dalje u tekstu: ZKP/08), optuženi OV je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja te isti padaju na teret proračunskih sredstava.

4. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik OV po svom branitelju Danku Mandiću, odvjetniku u Čakovcu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači ili ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno da se optuženiku izrekne blaža kazna.

5. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinskog državno odvjetništvo u Čakovcu, s prijedlogom da se žalba optuženog odbije kao neosnovana.

6. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je, po obavljenom uvidu, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

7. Žalba optuženog OV je neosnovana.

8. Osim u pravcu žalbenih navoda, ovaj drugostupanjski sud je, povodom žalbe, pobijanu presudu ispitao i u onom dijelu u kojem je to dužan napraviti po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP/08, međutim nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede zakona koji sadrži ta odredba te d nije povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika.

9. Žalbom optuženik OV prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ističući kako nije nedvojbeno utvrđeno da je počinio predmetno kazneno djelo jer nije postupao s izravnom namjerom zastrašivanja žrtve već da se radilo o njegovom verbalnom ispadu uzrokovanom afektom i osjećajem bespomoćnosti pred institucijama zbog osjećaja da je izmanipuliran od strane žrtve pa su stoga njegove riječi izrečene u frustraciji i „u zrak“ odnosno „sebi u bradu“ bez svijesti da bi iste mogle biti prenesene žrtvi. Nadalje, u žalbi optuženik problematizira osjećaj straha kod žrtve, uslijed riječi koje su joj prenesene smatrajući da su navodi o njenom strahu prilagođeni potrebama dobivanja samostalnog skrbništva.

10. Ovaj sud nije prihvatio žalbu optuženika zbog žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i za svoja činjenična utvrđenja dao valjane i logične razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. U žalbi se daje subjektivna ocjena dokaza koja se razlikuje od ocijene prvostupanjskog suda, a kojom se nastoji ukazati da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje te je na pogrešnim utvrđenjima, izveo nepravilan zaključak o njegovoj krivnji.

11. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti te je pravilno prvostupanjski sud kao objektivan i vjerodostojan prihvatio iskaz oštećene-žrtve KV koja je jasno, detaljno i okolnosno opisala dinamiku događaja. Također, pravilno je prvostupanjski sud kao nedvosmislen, uvjerljiv i logičan prihvatio i iskaz svjedokinje RV koja je isključivo u službenom odnosu s optuženikom i oštećenom-žrtvom te nije zainteresirana za ishod ovog postupka pa nema nikakvog razloga neistinito iskazivati. Ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je sud prvog stupnja, pravilno prihvatio iskaz oštećene-žrtve koja je u odnosu na odlučne činjenice, a pogotovo što se tiče izgovorenih riječi od strane optuženika bila dosljedna u kazivanjima u oba navrata (pred državnim odvjetnikom i na raspravi) kada je bila ispitivana, a osim toga njen iskaz je potvrđen iskazom svjedokinje RV, djelatnice Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb pred kojom je navedene riječi prijetnje izgovorio optuženik pa je ista o tome sačinila službenu zabilješku. Da je oštećena-žrtva KV riječi prijetnje shvatila ozbiljno proizlazi iz njenog iskaza u dijelu u kojem je navela da je čim ju je policijski službenik obavijestio o optuženikovom prijetnjama osjetila strah jer je isti tako butno reagirao na mjestu gdje bi morao biti smiren. Pri tome, činjenica što je oštećena-žrtva, nakon što su joj prenesene riječi prijetnje koje je izgovorio optuženik, istog odlučila prijaviti policiji, samo potvrđuje njenu zabrinutost za svoj život. U svakom slučaju da bi se radilo o kaznenom djelu iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11, potrebno da prijetnja bude ozbiljna i prema svom sadržaju i načinu iznošenja da mora biti takva da bi kod prosječnog čovjeka i kod većine ljudi izazvala prestrašenost ili uznemirenost, pa sve i da navedene riječi i nisu kod oštećene -žrtve izazvale osjećaj straha bila bi ostvarena bitna obilježja tog kaznenog djela jer su objektivno podobne izazvati osjećaj straha, uznemirenosti ili nesigurnosti kod osobe kojoj su upućene.

11. 1. Prvostupanjski sud ispravno nije prihvatio obranu optuženika u kojoj negira da bi sporne prigode izgovorio ikakve prijetnje na račun bivše izvanbračne supruge usmjerena ka izbjegavanju njegove krivnje, a osim toga ista je u suprotnosti s ostalim izvedenim dokazima.

12. Kako su se riječi prijetnje odnosile na bivšu suprugu optuženika, očito je da su se odnosile na blisku osobu, u smislu članka 89. stavka 9. KZ/11, čime je ostvareno i bitno obilježje kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavaka 3. u svezi stavka 2. KZ/11.

13. Optuženik OV pobija prvostupanjsku presudu i iz zakonske osnove iz članka 467. točka 4. ZKP/08, odnosno radi odluke o kazni ističući kako bi se u konkretnom slučaju i blažom kanom ostvarila svrha kažnjavanja u pogledu generalne i specijalne prevencije te jačalo povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava.

14. Suprotno navodima žalbe optuženika OV ovaj sud je utvrdio kako je prvostupanjski sud pri izboru vrste i mjere kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, pravilno utvrdio i cijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji život počinitelja, te njegove osobne i imovinske prilike. Tako je pravilno prvostupanjski sud optuženiku utvrdio olakotnu okolnost i to očinstvo troje maloljetne djece, te je pravilno otegotnim okolnostima cijenio njegovu dosadašnju osuđivanost jer je u dva navrata osuđivan za ista kaznena djela te je prekršajno kažnjavan zbog kršenja odredbi Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Također, pravilno je prvostupanjski sud optuženog OV osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine jer je jedino kazna zatvora u takvom trajanju primjerena svim okolnostima počinjenog kaznenog djela, stupnju krivnje optuženika i stupnju ugroze kaznenim djelom zaštićenog dobra. Ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako će se kaznom na koju je optuženik OV osuđen uspješno ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, da će se na ovakav način utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela. Dakle, nisu ostvareni uvjeti za blaže kažnjavanje zbog optuženikove osuđivanosti.

15. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni navodi te kako ovaj drugostupanjski sud nije našao ni da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu optuženika sukladno članku 482. ZKP/08 valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Splitu 23. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Maria Majić