REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-5002/2024-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Anđele Hambašić, u upravnom sporu tužiteljice ŽĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Petar Car, odvjetnik iz Zagreba, Ilica 158, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 76767369197, uz sudjelovanje zainteresirane osobe DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Mato Krmek, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Primorac i partneri d.o.o., Zagreb, Kennedyev trg 6b, radi naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta, dana 23. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, KLASA: UP/II-320-02/15- 01/228, URBROJ: 525-06/195-24-2 od 9. listopada 2024.
II Nalaže se tuženiku da u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude donese odluku o žalbi zainteresirane osobe u ovom upravnom sporu.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika poništeno je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za poljoprivredu i šumarstvo, KLASA: UP/I-320-02/15-002/918, URBROJ: 251-12-02/15-15-3 od 3. studenoga 2015. (točka 1.) te je tužiteljici utvrđena obveza plaćanja naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 2122m[2] , u iznosu od 265.250,00 kuna (točka 2.).
2. Tužiteljica tužbom pobija zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći da nije vlasnik niti investitor jer je predmetnu nekretninu prodala zainteresiranoj osobi u ovom upravom sporu još 14. prosinca 2011., a ova je tek 29. prosinca 2014. zatražila izmjenu investitora, o kojem zahtjevu je odlučeno 26. lipnja 2014. ,dakle, pet mjeseci prije donošenja osporavanog rješenja. Navodi da je prodala nekretninu dvije godine prije potvrde glavnog projekta na plaćanje naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta. Ističe kako nije točan navod zainteresirane osobe da je stekla nekretninu nakon što je tužiteljici utvrđena naknada za prenamjenu. Dodaje da je zainteresirana osoba kao novi investitor stupila na njezino mjesto od početka pokretanja postupka ishođenja građevinske dozvole za predmetnu nekretninu, odnosno da rješenje o promjeni investitora proizvodi pravne učinke ex tunc. Navodi da je nesporno da je na dan donošenja pobijanog rješenja investitor i vlasnik predmetne nekretnine zaineresirana osoba. Također, ističe prigovor zastare.
3. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje uz nadoknadu troškova upravnog spora.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da do prenamjene zemljišta dolazi u trenutku izvršnosti akta za gradnju, odnosno danom izdavanja potvrde glavnog projekta, a ne izvršnošću rješenja o izmjeni investitora u potvrdi glavnog projekta. U trenutku promjene kao investitor u aktu za gradnju tj. u potvrdi glavnog projekta navedena je tužiteljica, slijedom čega je ista obvezana na plaćanja naknade za prenamjenu zemljišta. Također, ističe da su aktom za gradnju osobi koja je podnijela zahtjev određena prava i obveze pa tako i obveza plaćanja naknade za prenamjenu, bez obzira što je predmetno zemljište prodala ili darovala, a što je u skladu s praksom Upravnog suda. Također navodi da je potvrda glavnog projekta izdana 28. svibnja 2013. te u slučaju da je prvostupanjsko tijelo odmah donijelo rješenje o naknadi za prenamjenu, kao obveznika plaćanja naknade utvrdilo bi tužiteljicu jer ne bi imalo saznanja o promjeni investitora. Navodi da je rješenje o izmjeni investitora u potvrdi glavnog projekta doneseno tek 26. lipnja 2014. i smatra da nije pravno relevantno.
5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
6. Zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu u odgovoru na tužbu navodi da je tuženik pravilno utvrdio da je, u skladu s potvrdom glavnog projekta od 28. svibnja 2013., tužiteljici, kao investitorici, na predmetnom zemljištu dozvoljena gradnja stambene zgrade te joj je utvrđena naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta, a do koje promjene dolazi u trenutku izvršnosti akta za gradnju, odnosno u trenutku izdavanja potvrde glavnog projekta u kojem je navedena kao investitorica tužiteljica, a ne u vrijeme izdavanja rješenja o promjeni investitora u potvrdi glavnog projekta od 26. lipnja 2014., gdje je navedena zainteresirana osoba. Budući da u trenutku promjene investitor bila tužiteljica, ista je pravilno obvezana na plaćanje naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko. U svakom slučaju, smatra da je za nju nastupila zastara.
7. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
8. Budući da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 98. stavka 1. točke 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24 i 39/26 - dalje ZUS), Sud je spor riješio bez rasprave, a nakon što je strankama, sukladno članku 6. ZUS-a, dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
9. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika.
10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.
11. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog ovom Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je tužiteljici izdana potvrda glavnog projekta od 28. svibnja 2013., kojom se dozvoljava gradnja objekta. Također, dana 26. lipnja 2014. izdana je potvrda glavnog projekta kojom se mijenja investitor, te, umjesto tužiteljice,bnovi investitor je zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu. Prvostupanjsko tijelo je rješenjem od 3. studenoga 2015. utvrdilo zainteresiranu osobu kao obveznika plaćanja naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta na temelju rješenja o promjeni investitora od 26. lipnja 2014. godine.
12. Tuženik je poništio navedeno rješenje zaključivši da do promjene namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko, sukladno Zakonu o poljoprivrednom zemljištu, dolazi u trenutku izvršnosti akta za gradnju, odnosno u trenutku izdavanja glavnog projekta (gdje je kao investitor u aktu za gradnju navedena tužiteljica), a ne u vrijeme izdavanja rješenja o promjeni investitora u potvrdi glavnog projekta od 26. lipnja 2014. (gdje je kao investitor navedena zainteresirana osoba).
13. Osporavano rješenje doneseno je, između ostalog, imajući u vidu odredbu članka 22. stavka 3. i članka 23. stavka 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine, broj 39/13).
14. Odredbom članka 22. stavka 3. navedenog Zakona propisano je da se za poljoprivredno zemljište koje se nalazi unutar granica građevinskog područja i na kojem je dopuštena gradnja visina naknade određuje u iznosu od 2,5% tržišne vrijednosti tog zemljišta unutar granica građevinskog područja.
15. Člankom 23. stavkom 1. istog Zakona propisano je da rješenje o naknadi donosi nadležni ured državne uprave u županiji ili upravno tijelo Grada Zagreba nadležno za poljoprivredu, na temelju podataka nadležne porezne uprave o tržišnoj vrijednosti zemljišta unutar građevinskog područja. Tužiteljica je uz tužbu dostavila kupoprodajni ugovor sklopljen 14. prosinca 2011., iz kojeg proizlazi da je predmetnu nekretninu, za koju je utvrđena obveza plaćanja naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko, prodala zainteresiranoj osobi u ovom upravnom sporu MĆ, te navodi da već u vrijeme izdavanja potvrde glavnog projekta od 28. svibnja 2013. nije bila investitor, a da je zainteresirana osoba tek 29. svibnja 2014., tj. skoro godinu dana nakon potvrde glavnog projekta zatražila promjenu investitora, kojem zahtjevu je udovoljeno rješenjem od 26. lipnja 2014., dakle pet mjeseci prije nego što je doneseno rješenje kojim je tužiteljica obvezana na plaćanje naknade.
16. Odredbom članka 24. stavka 1. propisano je da se investitor oslobađa plaćanja naknade iz članka 21. toga Zakona, u taksativno navedenim slučajevima.
17. Dakle, nije sporno da naknadu za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko plaća investitor.
18. Kako je u vrijeme donošenja rješenje o promjeni namjene (3. studenoga 2015.), kojim tek nastaje obveza plaćanja naknade, nesporno investitor bila zainteresirana osoba (26. lipnja 2014.), po ocijeni ovog Suda, tuženik je neosnovano obvezao tužiteljicu na plaćanje predmetne naknade.
19. Ovo tim više jer je člankom 7. ugovora o kupoprodaji od 14. prosinca 2011. ugovoreno da je sve troškove vezane uz vlasništvo i posjed nekretnina koji nastanu do trenutka primopredaje posjeda dužan podmiriti prodavatelj, dok je troškove koji nastanu nakon preuzimanja posjeda kupljenih nekretnina dužan podmiriti kupac.
20. Kako je već navedeno, budući da je rješenje o utvrđivanju obveze plaćanja naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta doneseno 3. studenoga 2015., čime je tek tada nastala obveza plaćanja naknade za promjenu namjena poljoprivrednog zemljišta, radi se o trošku koji je nastao nakon preuzimanja posjeda kupljenih nekretnina, slijedom čega ista obvezuje kupca.
21. Nadalje, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je visina naknade određena kao prosječna tržišna vrijednost zemljišta unutar građevinskog područja.
22. Tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja ističe da je uvidom u dopis Ministarstva financija-Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Zagreb, KLASA: 945-02/14-01/92, URBROJ: 513-007-01-60/14-2 od 5. lipnja 2014. vidljivo da je prosječna tržišna vrijednost predmetnog zemljišta unutar građevinskog područja 5000 kn/m2.
23. Iz naprijed citirane odredbe članka 22. stavka 3. i članka 23. stavka 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu proizlazi da se za poljoprivredno zemljište koje se nalazi unutar granica građevinskog područja visina naknade određuje u iznosu od 2,5% tržišne vrijednosti tog zemljišta unutar granica građevinskog područja na temelju podataka nadležne porezne uprave o tržišnoj vrijednosti zemljišta unutar građevinskog područja.
24. Građevinsko područje definirano je odredbom članka 3. stavka 1. točke 8. Zakona o prostornom uređenju (Narodne novine, broj 153/13, 65/17, 114/18, 39/19, 98/19, 97/23) kao područje određeno prostornim planom na kojemu je izgrađeno naselje i područje planirano za uređenje, razvoj i proširenje naselja, a sastoji se od građevinskog područja naselja, izdvojenog dijela građevinskog područja naselja i izdvojenog građevinskog područja izvan naselja.
25. Budući da se unutar građevinskog područja može nalaziti i poljoprivredno zemljište, a kako iz naprijed citiranih i međusobno povezanih odredaba Zakona o poljoprivrednom zemljištu ne proizlazi da bi se predmetna naknada odredila na temelju podataka nadležne porezne uprave o tržišnoj vrijednosti građevinskog zemljišta, već naprotiv u iznosu od 2,5% tržišne vrijednosti tog zemljišta, dakle, poljoprivrednog zemljišta unutar granica građevinskog područja, dok iz dopisa Ministarstva financija- Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Zagreb navedeno nije nesporno vidljivo, to Sud osporavano rješenje tuženika, ne može ocijeniti zakonitim.
26. U odnosu na prigovor zastare utvrđivanja naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta, treba reći da prema ustaljenoj upravno-sudskoj praksi, koju je potvrdio i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj: U-III-5034/19 od 16. lipnja 2021., Zakonom o poljoprivrednom zemljištu ne postoji propisana zabrana za donošenje navedenog rješenja po proteku roka od 30 dana, odnosno ne radi se o prekluzivnom roku već o instruktivnom roku pa protekom toga roka ne prestaje pravo i obveza prvostupanjskog tijela donijeti rješenje o naknadi za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta.
27. Slijedom navedenog, u postupku nakon ove presude potrebno je utvrditi stvarno stanje stvari te otkloniti naprijed uočene nepravilnosti i o žalbi zainteresirane osobe odlučiti novim, zakonitim rješenjem, imajući u vidu primjedbe i pravno shvaćanje Suda.
28. Valjalo je stoga, temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presuditi kao u izreci.
U Zagrebu 23. lipnja 2026.
Sudac:
Jasna Peroš Nikolić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke žalba nije dopuštena (članak 127. Zakona o upravnim sporovima).
Dna:
1. Odvjetnik Petar Car, e-komunikacijom
2. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Uprava za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, uz spis tuženika
3. Odvjetnik Mato Krmek, e-komunikacijom
4. U spis
