Poslovni broj: Us I-2841/2025-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja IĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Krešimir Lipovšćak, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u odvjetničkom društvu Lipovšćak i partneri d.o.o. Zagreb, Ulica Petra Hektorovića 2, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi poreznih pogodnosti, nakon održane usmene i javne rasprave, 23. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/22-01/435, URBROJ: 513-04-25-2 od 30. lipnja 2025.
II Poništava se rješenje Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Požega, Ispostave Požega, KLASA: UP/I-410-23/22-32/2, URBROJ: 513-07- 11-01-22-3 od 19. srpnja 2022.
III Postupak utvrđivanja korištenja poreznih pogodnosti suprotno svrsi se obustavlja.
IV Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 2.500,00 eur (dvijetisućepetsto eur) u roku od petnaest dana od dana dostave pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/22- 01/435, URBROJ: 513-04-25-2 od 30. lipnja 2025. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Požega, Ispostave Požega, KLASA: UP/I-410-23/22-32/2, URBROJ: 513-07-11-01-22-3 od 19. srpnja 2022. kojim je utvrđeno da je tužitelj korištenjem poreznih pogodnosti suprotno svrsi zakona ostvario primitke koji imaju obilježja nesamostalnog rada u iznosu od 277.709,24 kn u točki I izreke na koje se obračunava porez na dohodak, prirez i pripadajući doprinosi na način u iznosima kako je to naznačeno u točki II izreke, primici navedeni u točki II izreke nakon priznavanja izdataka doprinosa na osnovicu plaće i doprinosa iz osnovice plaće smatraju se dohotkom od nesamostalnog rada u točci III izreke, a točkom IV do V izreke nalaže se uplata utvrđenih obveza na propisani račun u roku od 15 dana od dana izvršnosti rješenja uz napomenu da se na nepravodobno uplaćene obveze obračunava i plaća zatezna kamata.
2. Tužitelj pobija zakonitost osporavanog rješenja i ističe da ugovor o poslovnoj suradnji od 15. prosinca 2017. koji je sklopljen između obrta tužitelja i Vumedi Inc. ima sva obilježja ugovora o djelu sukladno članku 590., 593., 597. i 600. Zakona o obveznim odnosima, te isti ne ispunjava kriterije kontrole ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka, odnosno elemente kriterija za utvrđivanje obilježja nesamostalnog rada iz članka 32.d do članka 32.i Pravilnika o porezu na dohodak.
3. Naime, u konkretnom slučaju tužitelj može sukladno članku 7. ugovora o poslovnoj suradnji angažirati i treću osobu što ne bi mogao da se radi o ugovoru o radu, te nema odnosa subordinacije između tužitelja i VuMedi Inc. već postoji ravnopravan odnos ugovornih strana.
4. Nadalje, ugovor o djelu se sklapa radi izrade nekog djela ili rezultata rada te pitanje trajanja ugovora nije odlučna pretpostavka da bi se utvrdilo ispunjava li ugovor obilježja ugovora o radu, te koristeći logiku tuženika cijela industrija savjetodavnih usluga nastala kroz tzv, outsourcing ne bi postojala, jer bi se radilo o prikrivenom zapošljavanju.
5. VuMedi Inc. nikada nije isplaćivao tužitelju bilo kakve naknade troškova koja su tipična obilježja ugovora o radu u vidu naknade za godišnji odmor ili naknade za bolovanje, te su obje ugovorne strane mogle otkazati ugovor uz otkazni rok od deset dana bez materijalnih i financijskih posljedica.
6. Jedno od osnovnih obilježja ugovora o radu je odgovornost poslodavca za štetu koju je radnik počinio trećim osobama, a koja u ovom slučaju postoji samo na strani tužitelja, a što je tuženik u cijelosti zanemario.
7. VuMedi Inc. je bio veliku naručitelj, pa tužitelj nije imao resursa širiti poslovanje na druge tužitelje, ali bi u slučaju otkazivanja ugovora tužitelj zbog potražnje na tržištu u kratkom roku pronašao nove klijente, te niti jedan propis ne propisuje minimalno potreban broj klijenata.
8. U konkretnom slučaju VuMedi Inc. nikada nije nadoknađivao poslovne i putne troškove tužitelja, nije ulagao u opremu, alate i materijale tužitelja, niti je određivao proizvode i usluge koje je tužitelj koristio u izvršenju usluge, te nije kontrolirao način i opseg pružanja usluge tužitelja na tržištu, pa nije bio ispunjen kriterij financijske kontrole nad tužiteljem u smislu članka 32.g Pravilnika.
9. Nadalje, VuMedi Inc. nije tužitelju davao upute kako obaviti posao, nije određivao vrijeme, mjesto ili način obavljanja posla, nije vodio evidenciju radnog vremena, nije nadzirao dinamiku izvršenja posla ili tražio izvještaje o izvršenju posla, tužitelj je koristio vlastitu opremu i sredstva za rad i nije obučavao tužitelja o načinu izvršavanja posla, pa nije ispunjen niti jedan kriterij kontrole ponašanja iz članka 32.f Pravilnika.
10. Tužitelj se poziva i na relevantnu sudsku praksu i to presudu Upravnog suda u Zagrebu UsI-1883/14-15 od 11. svibnja 2016., te ističe da je nejasno kako je korištenje paušalnog obrta za pružanje usluga na tržištu protivno zakonu koji dopušta korištenje paušalnog obrta za pružanje usluga na tržištu, a nisu navedeni jasni kriteriji koji bi trebali biti ispunjeni za zlouporabu prava, pa kako tuženik nije utvrdio bitne činjenice za oporezivanje kod obilježja nesamostalnog rada, došlo je do povrede načela utvrđivanja materijalne istine i načela zakonitosti.
11. Predlaže sudu da poništi osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te da naloži tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora.
12. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.
13. Predlaže sudu da bez nazočnosti tuženika odbije tužbeni zahtjev.
14. U podnesku tužitelj se poziva na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-2668/2024. od 2. srpnja 2025.
15. Tužbeni zahtjev je osnovan.
16. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na temelju ovlaštenja iz članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24).
17. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika.
18. Prema podacima spisa predmeta, osporavanim rješenjem od 30. lipnja 2025. odbijena je žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 19. srpnja 2022. kojim je utvrđeno da je tužitelj koristio porezne pogodnosti suprotno svrsi zakona za razdoblje od 3. siječnja do 31. prosinca 2020. te ostvario primitke koji imaju obilježja nesamostalnog rada u odnosu na koje su mu obračunate porezne obveze opisane u prvostupanjskom rješenju, s obrazloženjem da je tužitelj kroz paušalni obrt za istog isplatitelja od 2017. obavljao posao s obilježjima nesamostalnog rada na način da posao obavlja po uputama isplatitelja, a za što je tužitelju dominantni isplatitelj redovno mjesečno vršio isplate, a sve radi korištenja nižih poreznih stopa.
19. Tuženik obrazlaže da se obilježja nesamostalnog rada prosuđuju prema kriterijima oporezivanja dohotka, te će se kao dohodak s osnove nesamostalnog rada smatrati i primitci ostvareni kroz zloupotrebu poreznih pogodnosti suprotno svrsi zakona, ako su utvrđena obilježja triju kriterija, prvo kontrole ponašanja kroz pravo poslodavca da usmjerava i kontrolira rad posloprimca, drugo financijske kontrole kroz pravo poslodavca da usmjerava ili kontrolira financijske i poslovne aspekte posloprimčevog rada i treće odnosa stranaka koji predstavlja vrlo široko definiran kriterij koji obuhvaća činjenice koje pokazuju vrstu odnosa među strankama, pri čemu porezno tijelo ima dosta široku diskreciju.
20. U obrazloženju rješenja tuženik je citirao članak 12. a stavak 1. točku 1. i stavak 2. Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 42/20), članak 14. stavak 3. i članak 27.a stavak 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine broj 115/16, 106/18, 121/19 i 32/20), te članak 32.a stavak 1., 2., 3., 4., 5. i 6. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine, broj: 10/17, 128/17, 106/18, 1/19, 80/19 i 1/20).
21. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem povrijeđen je zakon na štetu tužitelja.
22. Naime, tužitelj pravilno ističe da u konkretnom slučaju kriterij kontrole ponašanja nije ispunjen, jer smjernice korisnika usluga predstavljaju tehničke specifikacije projekta, te činjenica što naručitelj posla zadaje krajnji proizvod i rokove izvršenja ne znači da naručitelj ima pravnu mogućnost usmjeriti i kontrolirati kako izvršitelj obavlja posao davanjem uputa, obuke ili na drugi način, a prema kriteriju odnosa stranaka nedostaju bitni sastojci ugovora o radu u smislu isplaćivanja naknada za godišnji ili bolovanje, niti ugovor o poslovnoj suradnji sadrži odredbe o plaći, mjestu rada, radnom vremenu, niti druge obvezne sastojke ugovora o radu iz članka 15. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14,127/17, 98/19, 151/22 i 64/23).
23. Nadalje, Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi broj Usž-2668/2024- 5 od 2. srpnja 2025. potvrđuje prethodno iznesene stavove u točci 16. presude, a u točci 17. presude zaključuje da kriterij financijske kontrole sam za sebe nije dostatan za zaključak da odnos ima obilježja nesamostalnog rada.
24. O zahtjevu za trošak, sud je odlučio sukladno članku 144. i 147. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima, ocijenivši da je tužitelj uspio u sporu, te je sud prihvatio osnovanim i opravdanim zahtjev za naknadom troškova spora za sastav tužbe, sukladno Tbr. 27/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23) u iznosu od 1.000,00 eura i za pristup na ročište u iznosu 1.000,00 eura sukladno Tbr. 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika što uvećano za porez na dodanu vrijednost (25%) iznosi ukupno 2.500,00 eur.
25. Stoga je sud na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, presudio kao u izreci.
U Zagrebu 23. lipnja 2026.
Sutkinja:
Tamara Bogdanović, univ.spec.iur.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnik Krešimir Lipovšćak, putem e-kom
2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, putem e-kom
3. U spis
