- 1 -              Revd 81/2024-2

Broj: Revd 81/2024-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. I., OIB: ..., iz S. Đ., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik iz Đ., protiv tuženika A. B. d.d., OIB: ..., iz Z., kojeg zastupa punomoćnica I. Š., odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ć. Š. d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-21/2023-3 od 13. srpnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-219/2022-15 od 11. studenoga 2022., u sjednici održanoj 16. siječnja 2024.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-21/2023-3 od 13. srpnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-219/2022-15 od 11. studenoga 2022.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je naznačio devet materijalnopravnih i postupovnopravnih koja se odnose na primjenu čl. 502.c ZPP-a, informiranje tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule CHF, prekid zastare podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, nepoštenost tuženika i tijek zateznih kamata te popunjavanje pravnih praznina te s tim u vezi i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, kao i o počinjenju bitne povrede parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP time što se nije vještak dodatno saslušao na okolnost prigovora na njegov nalaz.

3. Predlagatelj navodi da je riječ o pitanjima o kojima postoji različita praksa nižestupanjskih sudova, a o kojima revizijski sud nije zauzeo shvaćanje odnosno pitanjima o kojima je zauzeto pravno shvaćanje koje tuženik smatra neodrživim. Ističe da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu te se poziva na odluke viših sudova, revizijskog suda i Suda Europske unije.

4. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog.

5. Prijedlog nije osnovan.

6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da pitanja koja je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a ZPP.

7. Naime shvaćanje u pobijanoj presudi u pogledu naznačenih pitanja ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovoga suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019., Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. i dr., a nije riječ o pitanjima u pogledu kojih bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu (tako i ovaj sud u odluci broj Revd 4030/2022 od 8. ožujka 2023., Revd-5607/2021 od 15. veljače 2022. i dr.).

7.1. Pri tome, u odnosu na pitanje koje se odnosi na pravilnost utvrđenja suda o informiranosti tužiteljice o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule, valja napomenuti da odgovor na tako postavljeno visi o okolnostima svakog konkretnog slučaja. Naime sud je svoju ocjenu navedenog utvrđenja izveo iz provedenih dokaza za koja je on smatrao da su mu dala jasnu sliku. Nadalje, iako je odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem njegove djelatnice jer živi u Francuskoj, pa bi to uzrokovalo dodatan trošak, a po njegovoj ocjeni činjenično stanje po ostalim izvedenim dokazima je bilo dovoljno utvrđeno, ovaj sud i kada ovo pitanje ne bi ovisilo o okolnostima svakog konkretnog slučaja, na temelju onoga što mu je dostavljeno uz ovaj prijedlog u smislu odredbe čl. 389.b ZPP-a, ne može ni utvrditi na koju okolnost je predloženo saslušanje djelatnice tuženika, a kako bi eventualno tada mogao ocijeniti da je riječ o važnom pravnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

7.2. Nadalje, glede pitanja kojim se problematizira počinjenje bitne povrede parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP time što sud nije vještaka dodatno saslušao na okolnost prigovora na nalaz, valja napomenuti da sud nije prihvatio prigovor jer se isti odnosi samo na metodologiju kojom se vještak koristio smatrajući da je ovakvim izračunom predmetni kredit pretvoren u kunski kredit sa fiksnom kamatnom stopom što nije bila volja stranaka, ali matematičkom izračunu nije prigovarao, pa je pravilno zaključio da je takav prigovor je neosnovan jer zbog utvrđene ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ugovor egzistira bez ovih odredbi pa je valjalo pri izračunu uzeti prvotno govorenu kamatnu stopu i tečaj CHF na dan isplate kredita jer ništetne odredbe ne mogu zamijeniti nikakve druge odredbe ugovora.

7.3. U odnosu na pitanje koja se odnose bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a treba reći da predlagatelj tu polazi od pogrešne pretpostavke da je sud izostavio razloge o odlučnim činjenicama.

8. Budući da, slijedom navedenog, nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a riješio kao u izreci.

Zagreb, 16. siječnja 2024.

              Predsjednik vijeća:

              Ivan Vučemil, v.r.