Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split
Poslovni broj: Gž -1390/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, po sudcu pojedincu, dr. sc. Ivanu Tironiju, u pravnoj stvari tužiteljice SŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Kseniji Kantura, odvjetnici u Zaboku, protiv tuženice MŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mariji Kos, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja prava stvarne služnosti, odlučujući o žalbi tuženice protiv odluke o parničnom trošku sadržane u presudi na temelju priznanja Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj: P - 381/2024-23 od 17. ožujka 2026., dana 23. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje odluka o parničnom trošku sadržana u točkama II. i IV. izreke presude na temelju priznanja Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj: P- 381/2024-23 od 17. ožujka 2026.
Obrazloženje
1.1. Prvostupanjski je sud u točki I. izreke sada pobijane presude na temelju priznanja (u dijelu odluke o parničnom trošku) prihvatio tužbeni zahtjev u kojem je tužiteljica zahtijevala da se utvrdi kako ne nekretnini tuženice (kao poslužne nekretnine) upisane u k. o. [katastarska općina], postoji pravo stvarne služnosti kolnog i pješačkog puta u korist nekretnine tužiteljice (kao povlasne nekretnine).
1.2. Nadalje, prvostupanjski je sud odlučio o parničnom trošku na način da je u točki II. izreke naložio tuženici da s ovog osnova isplati tužiteljici iznos od 678,10 eura sa zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 17. ožujka 2026. do isplate, dok je u točki III. izreke odbio kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška preko ovog dosuđenog iznosa. Konačno, prvostupanjski je sud u točki IV. izreke odbio kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška.
2. Tuženica je protiv odluke o parničnom trošku sadržane u točkama II. i IV. izreke prvostupanjske presude na temelju priznanja podnijela žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. točke 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. , 155/23. i 146/25., dalje ZPP). Tuženica u bitnome u žalbi navodi kako ona nije dala povoda tužbi, a da su prvotno u ovom postupku bila tuženici OŽ i SŽM koja da je odgovorna za nastali parnični trošak tužiteljici. Naime kako je očigledno da je upravo SŽM dala povoda tužbi jer da nije tužiteljici htjela priznati pravo stvarne služnosti na predmetnoj nekretnini. Tuženica da je od prvotno tuženice SŽM kupila poslužnu nekretninu i odmah po saznanju za relevantne činjenice priznala tužbeni zahtjev. Pored toga žaliteljica ističe kako joj se tužiteljica prije nego ju je označila kao novu tuženicu, mogla obratiti mimo suda, u kojem slučaju da bi sudski postupak bio nepotreban, budući da ona, tuženica , ne osporava predmetno pravo stvarne služnosti tužiteljici. Konačno tuženica u žalbi navodi kako je obrazloženje odluke dosuđenog parničnog troška tužiteljici kontradiktorno. Naime da se prvostupanjski sud prvotno poziva na jednokratnu nagradu koja pripada punomoćniku – odvjetniku, za zastupanje stranke u ovoj vrsti postupka, da bi potom nabrajao konkretne radnje koje je punomoćnik – odvjetnik poduzeo za tužiteljicu.
3. Žalba tuženice nije osnovana.
4. Prije svega je za reći kako ispitujući odluku o parničnom trošku iz točk i II. i IV. izreke prvostupanjske presude na temelju priznanja kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, a u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a. Također nije počinjena bi bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, ma koju povredu sugerira žaliteljica jer je pobijana odluka o parničnom trošku razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima za istu.
5. Iz predmetnog spisa proizlazi kako je tužiteljica izvršila subjektivnu preinaku tužbe na način da je kao tuženicu označila ZŽ. Tuženica ZŽ ja na pripremnom ročištu od 20. studenog 2025. pristala na subjektivnu preinaku tužbe. Na ovom ročištu, u odgovoru na tužbu, protivila se dijelu tužbenog zahtjeva. Novo pripremno ročište održano je 3. veljače 2026. i upravo je na tom ročištu tuženica ZŽ navela kako je sada suglasna i za utvrđenjem prava stvarne služnosti na čk. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Slijedom navedenog proizlazi kako je ročište od 3. veljače 2026. održano stoga što se tuženica ZŽ do tada djelomično protivila tužbenom zahtjevu.
6. Kod takvog stanja stvari u predmetnom slučaju nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 157. ZPP-a kako to u žalbi pogrešno sugerira tuženica, jer nije, prije upuštanja u raspravljanje u cijelosti priznala tužbeni zahtjev. Naime odredbom članka 157. ZPP-a je propisano da ako tuženik nije dao povod za tužbu i ako je prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, priznao tužbeni zahtjev, tužitelj će nadoknaditi tuženiku parnične troškove. S druge pak strane ne postoji niti jedan propis iz kojeg bi proizlazilo da se tužiteljica u predmetnom slučaju, prije podnošenja tužbe, morala obratiti tuženici MŽ .
7. Konačno je za reći kako je prvostupanjski sud odluku o parničnom trošku donio pravilno primijenivši odredbe članaka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a, kao i odredbe T. br. 7. točka 2., 55. i 46. „Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23. i 107/25.), što jasno proizlazi iz obrazloženja pobijane odluke. Stoga nije u pravu tuženica kada tvrdi da odluku nije moguće ispitati.
8. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu te potvrditi pobijanu odluku o parničnom trošku sadržanu u točkama II. i IV. izreke prvostupanjske presude na temelju priznanja, a ovo na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
U Splitu 23. lipnja 2026.
Sudac:
Dr. sc. Ivan Tironi
