REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6117/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nevenki Božinović Čupin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 12. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti tuženika, dana 23. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OlB: 26187994862 da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 isplati na ime naknade štete svotu od 15.625,40 € uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 16.04.2025. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, do je referentna stopa kamatna stopa koju je Hrvatska narodna banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.".

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik tužitelja EE smrtno stradao u prometnoj nesreći dana 05.11.1975. koju je skrivio osiguranik tuženika CE upravljajući osobnim vozilom ST-469-01, a koje vozilo je u trenutku nesreće bilo osigurano kod tuženika, da je odgovornost tuženika za naknadu štete utvrđena presudom Općinskog suda u Splitu broj K-992/75 od 15.06.1976., da je na temelju navedene nesreće udovici ĆE određeno pravo na obiteljsku mirovinu rješenjem MP-268763 od 02.06.1989., pa kako se mirovina i dalje isplaćuje to je za razdoblje od 01.11.2022. do 31.03.2025. s osnova obiteljske mirovine isplaćeno ukupno 22.114,35 €, a koji iznos predstavlja štetu za HZMO u navedenom razdoblju, da se tužitelj dana 26.03.2025. zahtjevom obratio tuženoj da isplat i naknadu naprijed navedene štete, da je tužena poziv primila te isti otklonila dopisom od 02.04.2025. jer se pred naslovnim sudom vodi postupak za ranije razdoblje broj P-1605/2023, da iz svega navedenog proizlazi da tužena bez osnova odbija tužitelju isplatiti naknadu štete za isplatu mirovine osiguraniku za gore navedeno razdoblje pa tužitelj predlaže da sud nakon održane glavne rasprave u skladu s člankom 156. i 159. ZOMO (NN broj 96/2025) donese presudu sadržaja izreke kako je to pobliže navedeno u izreci ove presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno smatra da postoji kontradiktornost činjeničnih navoda u pogledu visine utužene naknade štete i visine specificiranog tužbenog zahtjeva, što čini tužbu nerazumljivom , te navodi da u ovom predmetu tužitelj u činjeničnom supstratu tužbe potražuje od tuženika naknadu štete nastalu uslijed isplate obiteljske mirovine ĆE, udovici pokojnog osiguranika tužitelja EE za razdoblje 01.11.2022. do 31.03.2025. u ukupnom iznosu od 22.114,35 eura, vezano za prometnu nezgodu od 05.11.1975. u kojoj je smrtno stradao EE uslijed skrivljenog postupanja osiguranika tuženika CE koji je upravljao osobnim automobilom reg. oz. [registarska oznaka] (proglašen krivim presudom Općinskog suda u Splitu od 15.06.1976., posl. br. K- 992/1975), da tužitelj utuženo potraživanje zasniva na primjeni odredbi članka 156. i 159. Zakona o mirovinskom osiguranju, da tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. U odnosu na primjenu zakona tuženik se protivi pravnom shvaćanju tužitelja da bi se u ovoj pravnoj stvari primjenjivale odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju, ukazuje da je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika, ovdje tuženika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime obiteljske mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kada su izvršene isplate mirovina (ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode), da je u pogledu iznesenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo pravno shvaćanje u odlukama Rev- 388/2018 od 25.08.2020., Rev-5292/2019 od 16.06.2020., da je uostalom, navedeno pravno shvaćanje prihvatio je i Visoki Trgovački sud RH na sjednici trgovačkih i ostalih sporova od 09.06.2022. Pojašnjenja radi, tuženik navodi da je njegova obveza kao osiguravatelja regulirana Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu, temeljem kojeg zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od auto odgovornosti, slijedom čega tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi citiranog zakona i njime preuzetih obveza, da se prema tome u pravnom odnosu između tužitelja i tuženika primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kao specijalnog zakona, a navedeno je također općeprihvaćeno pravno shvaćanje i županijskih sudova, koju praksu tuženik dostavlja u prilogu odgovora na tužbu. Tuženik nadalje navodi da se postojanje stvarne štete, odnosno, razmjernog iznosa koju bi tuženik u predmetnom slučaju bio dužan naknaditi tužitelju treba prosuđivati sukladno mjerodavnom čl. 27. st. 2. i st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, da je odredbom članka 27. st. 1., st. 2., st. 3. i st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se s tvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno, članova njezine obitelji, pri čemu se razmjeni iznos mirovine utvrđuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja, da bi prema tome, tuženik kao osiguravatelj bio u obvezi naknaditi isplaćene iznose obiteljske mirovine isključivo u slučaju kada bi se utvrdilo postojanje razlike između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i to samo u visini tako utvrđene razlike. Tuženik nadalje navodi da je u konkretnom slučaju evidentno da je tužiteljevom osiguraniku prema tužiteljevim navodima i dostavljenim ispravama u spisu, obiteljska mirovina na koju se odnosi tužiteljev zahtjev utvrđena zbog ozljede na radu, zbog čega ne postoji stvarna šteta, odnosno, razmjerni iznos koji bi tuženik u predmetnom slučaju bio dužan naknaditi tužitelju, sukladno odredbi članka 27. st. 2. i st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, da je navedeno stajalište potvrđeno i u predmetu koji se vodi između istih stranaka pod posl. brojem br. P- 1605/2023, a vezano za utuženu naknadu štete u razdoblju prije tj. od 01.11.2020. do 31.10.2022. Slijedom svega navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, te obvezati tužitelja naknaditi tuženiku sve prouzročene parnične troškove ovog postupka sa pripadajućim kamatama od dana donošenja presude pad do isplate.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u prijavu o ozljedi na radu od 05.11.1975. (list 3-6 spisa), presliku presude Općinskog suda u Splitu broj K-992/75 od 15.06.1976. (list 7-10 spisa), pravomoćno rješenje tužitelja broj MP-268763 od 02.06.1989. (list 11-12 spisa), obračun isplaćene mirovine od 26.03.2025. (list 13 spisa), ispise iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (list 14 -32 spisa), zahtjev tužitelja za naknadu štete od 26.03.2025. (list 33-34 spisa), dopis tuženika od 02.04.2025.(list 35 spisa).

4. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

5. Predmet spora je naknada štete koja je tužitelju nastala isplatom obiteljske mirovine ĆE, supruzi osiguranika tužitelja EE, u periodu od 01.11.2022. do 31.03.2025.

6. Među strankama je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, kao i mjerodavno materijalno pravo, odnosno da li se u konkretnom slučaju kao specijalni propis primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP) ili Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, dalje: ZMO/13).

7. Uvidom u prijavu ozljede na radu od 12.11.1975. (list 7-10 spisa), utvrđeno je da EE nastradao kao pješak prilikom dolaska na posao u prometnoj nezgodi jer je na istoga naletio osobni automobil te je tom prilikom zadobio teške tjelesne ozljede. Na navedenoj prijavi je rukom nadopisano da je vođen postupak i da je povreda na radu priznata.

8. Uvidom u rješenje tužitelja broj MP-268763 od 02.06.1989. (list 11-12 spisa), utvrđeno je da se ĆE rođenoj **.**.1935., udovici EE, određuje obiteljska mirovina počevši od 01.12.1988. u iznosu od 663.590,00 dinara mjesečno, da mirovina od 01.01.1989. iznosi 685.500,00 dinara, a usklađena za 163% iznosi 1.802.890,00 dinara mjesečno, da pravo na obiteljsku mirovinu traje dok za to postoje zakonski uvjeti.

9. Prvenstveno valja naglasiti kako je u sporovima koje pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povratka izdataka za isplate mirovine na temelju odredbe čl. 161. ZOMO-a mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kad je izdatak učinjen, a to je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju (tako i Vrhovni sud RH u odlukama Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020.).

10. Odredbom čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj 151/05., 36/09., 76/13. i 152/14. - nastavno ZOOP), također važećim u trenutku isplate obiteljske mirovine, propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili socijalnog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama preuzetim ugovorom o osiguranju, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

11. Iz naprijed citirane odredbe iz čl. 27. st. 1 ZOOP-a proizlazi da je društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obavezno nadoknaditi zavodu (ovdje tužitelju) svaku stvarnu štetu koju zavod pretrpi bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev 206/22-2 od 23. ožujka 2022., Rev-x 388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev- 5292/19-2 od 16. lipnja 2020. i dr.).

12. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, tuženik smatra da ne postoji stvarna šteta, odnosno, razmjerni iznos koji bi tuženik u predmetnom slučaju bio dužan naknaditi tužitelju s obzirom da je tužiteljevom osiguraniku, prema tužiteljevim navodima i dostavljenim ispravama u spisu, obiteljska mirovina na koju se odnosi tužiteljev zahtjev utvrđena zbog ozljede na radu, sukladno odredbi članka 27. st. 2. i st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

13. Kako je prema rješenju tužitelja broj MP-268763 od 02.06.1989. (list 11- 12 spisa), utvrđeno je da se ĆE rođenoj **.**.1935., udovici EE, priznata obiteljska mirovina počevši od 01.12.1988., čijom isplatom tužitelj trpi štetu, u konkretnom slučaju valjalo je primijeniti upravo odredbu članka 27. ZOOP- a. Budući da tužitelj tijekom postupka nije predložio izvođenje nikakvog dokaza na temelju kojeg bi ovaj sud nedvojbeno utvrdio postojanje štete u smislu odredbe članka 27. st. 3 ZOOP-a, odnosno nije predlagao izvođenje dokaza na okolnost utvrđenja da li je obveza tuženika, kao osiguratelja, veća od razmjernog iznosa obiteljske mirovine koja se isplaćuje, na kojem je bio teret dokaza u smislu čl. 219 ZPP-a, to je sud na temelju odredbe iz čl. 221a ZPP-a tužbeni zahtjev ocijenio nedokazanim, a samim time i neosnovanim.

14. Slijedom navedenog, kako tužitelj nije dokazao da trpi štetu to je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 23. lipnja 2026.

Sudac:

Nevenka Božinović Čupin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA

1. tužitelju

2. tuženiku