- 1 -              Revd 80/2024-2

Broj: Revd 80/2024-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. I., OIB: ..., iz S. Đ., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik iz Đ., protiv tuženika A. B. d.d., OIB: ..., iz Z., kojeg zastupa punomoćnica I. Š., odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ć. i Š. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-242/2022-2 od 26. svibnja 2022. u dijelu kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-265/2020-24 od 13. siječnja 2022., u sjednici održanoj 16. siječnja 2024.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-242/2022-2 od 26. svibnja 2022. u dijelu kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-265/2020-24 od 13. siječnja 2022.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je naznačio šest materijalnopravnih i postupovnopravnih koja se odnose na primjenu čl. 502.c ZPP-a, informiranje tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule CHF, nepoštenost tuženika i tijek zateznih kamata i popunjavanje pravnih praznina te s tim u vezi bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a.

3. Predlagatelj navodi da je riječ o pitanjima o kojima postoji različita praksa nižestupanjskih sudova, a o kojima revizijski sud nije zauzeo shvaćanje odnosno pitanjima o kojima je zauzeto pravno shvaćanje koje tuženik smatra neodrživim. Ističe da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu te se poziva na odluke viših sudova, revizijskog suda i Suda Europske unije.

4. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog.

5. Prijedlog nije osnovan.

6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da pitanja koja je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a ZPP.

7. Svoju ocjenu ovaj sud je izveo razmatrajući svako pojedinačno pitanje u prijedlogu. Slijedom navedenog prvo postavljeno pitanje u prijedlogu polazi od pogrešne pretpostavke da je sud primjenom odredbe čl. 502.c ZPP zauzeo pravno utvrđenje o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Nadalje, odgovor na drugo naznačeno pitanje kojim se problematizira utvrđenje suda ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja. Treće pitanje u prijedlogu polazi od pogrešne pretpostavke da se odluka temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Ujedno i četvrto pitanje polazi od pogrešne pretpostavke da sud nije izveo dokaze predložene po parničnim strankama, jer je sud prihvatio i izveo dokaze predložene po parničnim strankama, osim dokaznog prijedloga o saslušanju djelatnice tuženika isključivo iz razloga što predložena svjedokinja živi u Francuskoj, pa bi to uzrokovalo dodatan trošak, a činjenično stanje po ostalim izvedenim dokazima je bilo dovoljno utvrđeno. Nadalje, hipotetski kada navedeno pitanje ne bi polazilo od pogrešne pretpostavke, na temelju onoga što mu je dostavljeno uz ovaj prijedlog u smislu odredbe čl. 389.b ZPP-a, ovaj sud nije mogao ni utvrditi na koju okolnost je predloženo saslušanje djelatnice tuženika, a kako bi eventualno mogao ocijeniti da je riječ o važnom pravnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a. Petim postavljenim pitanjem problematizira se tijek zateznih kamata, a pobijanom presudom u dijelu koji je pod prijedlogom za dopuštenje revizije odlučeno je samo o deklaratornom tužbenom zahtjevu za utvrđenje ništetnosti, a ne i zahtjevu za isplatu. Glede šestog pitanja koja se odnosi na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a treba reći da predlagatelj i tu polazi od pogrešne pretpostavke da je sud izostavio razloge o odlučnim činjenicama.

7.1. Ujedno bitno je i naglasiti i da shvaćanje u pobijanoj presudi u pogledu naznačenih pitanja ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovoga suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019., Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. i dr., a nije riječ o pitanjima u pogledu kojih bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu (tako i ovaj sud u odluci broj Revd 4030/2022 od 8. ožujka 2023., Revd-5607/2021 od 15. veljače 2022. i dr.).

8. Budući da, slijedom navedenog, nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a riješio kao u izreci.

Zagreb, 16. siječnja 2024.

              Predsjednik vijeća:

              Ivan Vučemil, v.r.