Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-320/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Renate Miličević kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog CB, zbog kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika, podnesenih protiv presude Općinskog suda u Zlataru, broj: K-494/2023 od 17. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog CB kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zlataru, broj: K-494/2023 od 17. lipnja 2025., optuženi CB proglašen je krivim da je počinio , pod točkom 1.) kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - nasilje u obitelji, opisano i kažnjivo po članku 179.a KZ/11 i pod točkom 2) kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnja, opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11, sve u vezi članka 51. KZ/11. Temeljem istih zakonskih odredbi za kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - nasilje u obitelji, opisano i kažnjivo po članku 179.a. KZ/11 optuženiku je utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, a za kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnja, opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11 utvrđena je kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine. Temeljem članka 51. KZ/11 optuženi CB je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci. Temeljem članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci optuženiku je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od dana uhićenja 14. kolovoza 2023. do dana puštanja na slobodu 13. veljače 2024. Temeljem članka 57. KZ/11 optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi 6 (šest) mjeseci, a uvjetovani preostali dio izrečene jedinstvene kazne zatvora iznosi 1 (jednu) godinu, te se taj uvjetovani dio izrečene kazne zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja u trajanju 5 (pet) godina ne počini kakvo novo kazneno djelo. Temeljem članka 57. stavak 4. KZ/11 na neuvjetovani dio kazne zatvora ne mogu se primijeniti odredbe o uvjetnom otpustu, a na uvjetovani dio kazne shodno se primjenjuju odredbe iz članka 56., članka 58., članka 62., članka 63. i članka 64. KZ/11. Temeljem članka 58. stavak 1. i 2. KZ/11 sud će opozvati uvjetnu osudu ako optuženik za jedno ili više kaznenih djela počinjenih za vrijeme provjeravanja izrekne kaznu zatvora u trajanju duljem od jedne godine. Sud može opozvati uvjetnu osudu ako optuženiku za jedno ili više kaznenih djela počinjenih za vrijeme provjeravanja pravomoćnom presudom izrekne kaznu zatvora u trajanju do jedne godine ili novčanu kaznu.
1.1. Temeljem članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24, 72/25 i 13/26 u daljnjem tekstu: ZKP) optuženik je dužan naknaditi paušalni trošak provedenog postupka u visini 150,00 (stopedeset) eura, koji iznos je dužan uplatiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni te je predložio da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu.
2.1. Žalbu je podnio i optuženik po branitelju Ivanu Skoblaru, odvjetniku iz Zadra, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i optuženika oslobodi od optužbe, podredno preinači odluku o kaznenopravnoj sankciji.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.
6. U žalbi na prvostupanjsku presudu optuženik ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, povredu Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, te podredno žalbu na odluku o kaznenopravnoj sankciji, međutim istaknute povrede zakona obrazlaže pogrešno utvrđenim činjeničnim stanjem navodeći da je prvostupanjski sud svoju odluku zasnovao isključivo na iskazu oštećenice i djelomično na iskazu njezine prijateljice. Mišljenja je da je pravilnom ocjenom dokaza trebalo donijeti oslobađajuću presudu. Državni odvjetnik u svojoj žalbi na prvostupanjsku presudu kojom se pobija samo vrsta i visina izrečene kazne, ističe da se izrečenom kaznom u odnosu na optuženika neće ostvariti specijalna i generalna prevencija koja je zakonom predviđena kao i da se izrečenom kaznom ne šalje ispravna poruka optuženiku.
7. Suprotno navodima optuženika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje i u pisanom obrazloženju presude detaljno citirao sve svjedočke iskaze i potom iznio svoje razloge zašto ih prihvaća i što iz njih zaključuje, ispravno ih dovodeći u međusobnu svezu. Naime, upravo kao što to sud i obrazlaže pod točkom 12.1. svoje presude činjenica da je optuženik počinio radnju kaznenoga djela iz članka 179.a KZ/11, razvidno je iz iskaza same oštećene RB, koje je detaljno opisala koliko je trajao odnos između nje i bivšeg izvanbračnog supruga , kao i koliko su dugo živjeli zajedno detaljno opisujući ne samo riječi koje je optuženik istoj upućivao već i fizičke nasrtaje na nju od strane optuženika. Navedenu činjenicu potvrđuje, između ostalog i okolnost koja nije osporena niti po samom optuženiku, a to je da su upravo zbog buke koju su radili u iznajmljenom stanu bili izbačeni iz stana u kojem su zajedno živjeli. Takav odnos posebice je potrebno dovesti u svezu sa činjenicom da nakon što su „izbačeni“ od strane stanodavca iz jednog stana i drugi iznajmili ponovno u veljači 2021., već mjesec dana kasnije, u ožujku 2021. i to nakon što ju je optuženik udario šakom u oko, oštećena RB se vratila roditeljima. Dovodeći u svezu tako detaljan i iscrpan svjedočki iskaz oštećenice sa svjedočkim iskazima ne samo prijateljice oštećene RB kako se to imputira žalbom, već i svjedočkih iskaza CBĐ i FB koji suglasno iskazuju da su se optuženik i oštećenica „stalno svađali i vrijeđali“, očito prikazujući ponašanje optuženika kao ono koje je „provocirano“ ili čak „iscenirano“ ponašanjem oštećenice u namjeri umanjenja kaznene odgovornosti optuženika pri čemu je uzrok za isti ispravno otklonjen od strane prvostupanjskog suda. Za istaknuti je i da postojanje „međusobnog verbalnog konflikta“ ne osporava niti sam optuženik. Neosnovan je stoga i isticani žalbeni navod o tome da je sud nedovoljno cijenio razmjenjivane poruke, ne navodeći na koju točno razmijenjenu poruku između oštećenice i optuženika misli, jer je pregledom mobitela upravo potvrđen „turbulentan“ odnos između oštećenice i optuženika u kojem je ista čak i „blokirala“ kontakt sa optuženikom u jednom od navrata kako ne bi sa njom mogao stupiti u kontakt. Slijedom takve međusobne analize izvedenih dokaza, ispravno je od strane prvostupanjskog suda izveden zaključak o učinu inkriminiranog kaznenog djela (točka 1. izreke presude) na strani optuženika.
8. U odnosu na radnju kaznenoga djela prijetnje (točka 2. izreke presude), koja se doduše ne ističe kao zaseban žalbeni navod, treba istaknuti da je kazneno djelo prijetnje djelo apstraktnog ugrožavanja koje je ostvareno kada je radnja počinitelja u objektivnom smislu ozbiljna prijetnja, odnosno podobna da oštećenik/ca bude ustrašen ili uznemiren, a što znači da je relevantna stvarna namjera počinitelja koja mora biti usmjerena na ustrašivanje ili uznemiravanje. Dakle, za procjenu ozbiljnosti prijetnje potrebno je razmotriti i okolnosti u kojima je prijetnja izrečena. Imajući na umu činjenicu da su konkretne riječi prijetnje izrečene u trenutku kada je optuženik , sukladno navodima oštećene RB bio pod utjecajem alkohola, i koji ju je u prisustvu drugih osoba uz verbalne prijetnje i ošamario, a nakon čega je potražila i medicinsku skrb, nesporno je da upućene riječi u sebi sadrže ne samo ozbiljnost izrečene prijetnje već i konkretnu namjeru uznemiravanja žrtve – oštećene NB. Ta namjera optuženika je u konačnici i postignuta i upravo o toj uznemirenosti, koja se očituje i u traženju liječničke pomoći, ali i prethodnoj molbi žrtve izrečene njegovim prijateljima „da ga odvedu“. Uslijed takvog utvrđenja, i prema stavu ovoga suda kao drugostupanjskog, činjenično stanje je pravilno utvrđeno i u odnosu na navedeno kazneno djelo i na tako pravilno utvrđeno činjenično stanje ispravno je primijenjen kazneni zakon, dok su razlozi izneseni u prvostupanjskoj presudi i za to kazneno djelo dostatno obrazloženi.
9. U odnosu na kaznenu sankciju koju u svojoj visini prigovara državni odvjetnik navodeći da se izrečenom kaznom u odnosu na optuženika neće ostvariti specijalna i generalna prevencija koja je zakonom predviđena kao i da se izrečenom kaznom ne šalje ispravna slika prema oštećenici i javnosti, dok nasuprot tim isticanim navodima optuženik smatra da je ista previsoko odmjerena, treba istaknuti slijedeće. Prvostupanjski sud je pod točkom 14. pisanog obrazloženja svoje presude cijenio višestruku osuđivanost optuženika navodeći svako od pojedinih kaznenih djela i presuda kojima je oglašavan krivim. Cijeneći u svom obrazloženju razna kaznena djela za koja je isti oglašavan krivim, cijenjena je i činjenica da je isti već osuđivan za kazneno djelo sa nasilnim elementom, odnosno kazneno djelo ubojstva u pokušaju. Međutim, ispravno je od strane suda cijenjena i činjenica da je optuženik u međuvremenu sa drugom osobom osnovao obitelj i dobio dijete, a što ukazuje i na zaključak da je prekinuo ne samo emotivnu već i intimnu vezu sa oštećenicom , zbog čega je istom doista, i prema mišljenju ovoga suda, bilo dostatno izreći kaznu zatvora primijenivši na istu djelomičnu uvjetnu osudu. Upravo taj rok kušnje koji u sebi obuhvaća izrečena vrsta kazne po prvostupanjskom sudu ona je koje i prema mišljenju ovoga suda može imati najbolji učinak u odnosu na konkretnog optuženika, posebice i s obzirom na posebnu cijenjenu okolnost – protek vremena od vremena počinjenja kaznenog djela.
10. Budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, valjalo je žalbu na temelju članka 482. ZKP u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu te riješiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 23. lipnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Lidija Vidjak
