REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-375/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Draženke Ilak kao predsjednice vijeća, sutkinje Ireni Dikanović-Terzić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr. sc. Zlatka Pirc, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ico Škrapa, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], radi proglašenja nedopuštenim postupka prisilne naplate, rješavajući žalbu tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Splitu, od 25. veljače 2025., poslovni broj: P-2241/2022-12, 23. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja OZ iz [adresa] kao neosnovana i potvrđuje se u cijelosti presuda Općinskog suda u Splitu od 25. veljače 2025. poslovni broj: P- 2241/2022-12.

II. Odbija se tužitelj OZ iz [adresa] sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, suđeno je:

"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Proglašavaju se nedopuštenim pljenidba i prijenos sredstava u postupku izravne naplate koji je tuženik pokrenuo kod ... dana 25. ožujka 2022. na temelju zadužnice koju je tužitelj 22. listopada 2008. izdao ..., a koja je zadužnica ovjerena kod javnog bilježnika Borice Kovačević, OV 5875/08, Split 24. listopada 2008.

II Dužan je tuženik [obrt] isplatiti tužitelju trošak parbenog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

2.1. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud pri donošenju pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

2.2. Ističe da je tuženik, kao vjerovnik, bio pasivan te da u roku od tri mjeseca nije ponovno pokrenuo postupak izravne naplate niti bilo koji drugi postupak radi ostvarenja svoje tražbine. Nadalje navodi da tuženik dulje od tri godine nije poduzimao nikakve radnje usmjerene na naplatu tražbine. Smatra da je zastara u konkretnom slučaju počela teći od dana pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave te da je nastupila 24. listopada 2013., odnosno znatno prije pokretanja predmetnog postupka izravne naplate 24. ožujka 2022.

2.3. Tužitelj također ističe da prvostupanjska presuda ne sadrži izričito navođenje zakonskih odredbi koje uređuju prekid zastare, pri čemu smatra da je u konkretnom slučaju relevantna odredba članka 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO).

2.4. Nadalje navodi da, iako ovrhovoditelj nije izrijekom odustao od poduzete radnje u smislu članka 242. stavka 1. ZOO-a, niti je njegov zahtjev odbačen ili odbijen u smislu članka 242. stavka 2. ZOO-a, predmetni postupak izravne naplate okončan je zbog razloga koji se ne tiču merituma stvari, već je prestao po samom zakonu, primjenom članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj 68/18, 2/20, 46/20, 47/20 i 83/20 dalje: ZPONS). Slijedom navedenog smatra da dostavom zadužnice Financijskoj agenciji na naplatu nije došlo do prekida zastare, odnosno da zastara nije počela teći iznova.

2.5. Tvrdi da se prvostupanjski sud o navedenim prigovorima nije očitovao ni u jednom dijelu obrazloženja pobijane presude, zbog čega smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

2.6. Nadalje smatra da iz odredbe članka 243. ZOO-a jasno proizlazi da nema prekida zastare ako vjerovnik u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti odluke o odbacivanju tužbe ne podnese novu tužbu, pri čemu se zastara smatra neprekinutom prvom tužbom. Polazeći od navedenog, žalitelj smatra da je njegov prigovor zastare osnovan, a slijedom toga i tužbeni zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom.

2.7. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu, te preinači pobijanu presudu na način da proglasi ovrhu nedopuštenom i naloži tuženiku naknadu troškova parničnog postupka. Podredno predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Također potražuje trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, sukladno članku 365. stavku 2. ZPP, ovaj sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi nisu proturječni niti nejasni, a izreka presude nije u proturječju s njezinim obrazloženjem. Prvostupanjski sud je iznio odlučne činjenice koje se odnose na izdavanje i ovjeru predmetne bjanko zadužnice, podnošenje zadužnice Financijskoj agenciji na izravnu naplatu 1. srpnja 2011., prestanak postupanja Financijske agencije po toj osnovi 5. kolovoza 2018. te podnošenje novog zahtjeva za izravnu naplatu 25. ožujka 2022.. Također je obrazložio zašto smatra da je podnošenjem zadužnice na izravnu naplatu došlo do prekida zastare te zašto od ponovnog početka tijeka zastare do podnošenja novog zahtjeva nije protekao mjerodavni zastarni rok.

7. Stoga činjenica da se prvostupanjski sud nije posebno i izrijekom očitovao o svakoj pojedinoj zakonskoj odredbi na koju se tužitelj pozivao, posebice o člancima 241., 242. i 243. ZOO, sama za sebe ne znači da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Za postojanje bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a odlučno je može li se presuda ispitati. Budući da pobijana presuda sadržava razloge o odlučnim činjenicama i pravnom shvaćanju suda, takva povreda nije ostvarena.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj kao jamac platac izdao bjanko zadužnicu radi osiguranja naplate tražbine prvotnog vjerovnika, društva ..., prema glavnom dužniku ..., te da je zadužnica potvrđena, odnosno ovjerena kod javnog bilježnika 24. listopada 2008. Također nije sporno da je prijašnji vjerovnik 1. srpnja 2011. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu na temelju predmetne zadužnice, da je Financijska agencija prestala izvršavati osnovu za plaćanje 5. kolovoza 2018. zbog insolventnosti ovršenika, primjenom članka 12. ZPONS te da je tuženik, kao cesionar, 25. ožujka 2022. podnio novi zahtjev za izravnu naplatu.

9. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da se na predmetnu tražbinu primjenjuje opći zastarni rok od pet godina iz članka 225. ZOO. Naime, predmetna bjanko zadužnica izdana je prije 1. siječnja 2011., a radi se o privatnoj ispravi na kojoj je potpis dužnika ovjeren kod javnog bilježnika, a ne o javnobilježnički solemniziranoj ispravi. Stoga se na takvu tražbinu ne primjenjuje desetogodišnji zastarni rok, već opći petogodišnji zastarni rok.

10. Međutim, i uz primjenu petogodišnjeg zastarnog roka, prigovor zastare nije osnovan.

11. Prema članku 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Prema članku 245. stavku 1. ZOO-a, nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok zastare. Nadalje, prema članku 245. stavku 5. ZOO-a, pravila o ponovnom tijeku zastare odgovarajuće se primjenjuju i kada je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja.

12. Podnošenje zadužnice Financijskoj agenciji radi izravne naplate predstavlja radnju vjerovnika poduzetu pred nadležnim tijelom radi ostvarenja tražbine. Takav zahtjev ima učinak prekida zastare u smislu članka 241. ZOO-a, odnosno članka 245. stavka 5. ZOO-a. Stoga je podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu 1. srpnja 2011. zastara prekinuta.

13. Nakon prekida zastare, zastara ne nastavlja teći kao nastavak ranijeg roka, nego počinje teći iznova tek nakon što postupak u kojem je prekid nastao bude okončan ili završen na drugi način. U konkretnom slučaju postupanje Financijske agencije po predmetnoj osnovi za plaćanje prestalo je 5. kolovoza 2018., primjenom članka 12. ZPONS. Stoga je zastara najranije od toga dana mogla ponovno početi teći.

14. Budući da je novi zahtjev za izravnu naplatu podnesen 25. ožujka 2022., od 5. kolovoza 2018. do 25. ožujka 2022. nije protekao petogodišnji zastarni rok.

Slijedom toga, tražbina nije zastarjela.

15. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da se u konkretnom slučaju treba primijeniti pravilo o tromjesečnom roku iz članka 243. ZOO-a. Ta se odredba odnosi na situacije u kojima je tužba odbačena zbog nenadležnosti ili kojeg drugog uzroka koji se ne tiče biti stvari, pa vjerovnik u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti odluke o odbacivanju tužbe ponovno podnese tužbu nadležnom sudu. Svrha te odredbe jest očuvanje učinka prekida zastare u slučajevima kada prethodni postupak nije meritorno okončan zbog procesnih razloga, ali vjerovnik pravodobno nastavi ostvarivati svoje pravo pred nadležnim tijelom.

16. U ovom predmetu, međutim, nije riječ o odbačaju tužbe, odbijanju zahtjeva, odustanku vjerovnika od poduzete radnje, niti o procesnoj situaciji koja bi se mogla podvesti pod članak 243. ZOO-a. Prijašnji vjerovnik nije odustao od zahtjeva za izravnu naplatu, njegov zahtjev nije odbačen niti odbijen, niti je zadužnica ukinuta, poništena ili na drugi način stavljena izvan snage. Postupanje Financijske agencije prestalo je na temelju posebnog zakonskog pravila iz članka 12. ZPONS-a, zbog dugotrajne nemogućnosti provedbe osnove za plaćanje uslijed nedostatka sredstava, odnosno insolventnosti ovršenika. Takav prestanak postupanja Financijske agencije ne dovodi do zaključka da se učinak ranijeg prekida zastare smatra nepostojećim.

17. Neosnovano je i žalbeno pozivanje na članak 242. ZOO-a. Prema toj odredbi smatra se da prekid zastare nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo, odnosno ako njegova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen. U konkretnom slučaju nije nastupila nijedna od tih pretpostavki. Prestanak postupanja Financijske agencije po sili zakona zbog nemogućnosti izvršenja ne može se poistovjetiti s odustankom vjerovnika, niti s odbacivanjem ili odbijanjem zahtjeva. Stoga nema osnove za zaključak da se prekid zastare nastao podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu 1. srpnja 2011. ima smatrati kao da nije nastupio.

18. Tužitelj pogrešno polazi od shvaćanja da je zastara počela teći od dana pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave, te da je nastupila 24. listopada 2013. godine. Takav zaključak zanemaruje činjenicu da je zastara prekinuta podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu 1. srpnja 2011., dakle prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka. Vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zastarni rok koji počinje teći iznova nakon prestanka postupka koji je izazvao prekid.

19. Pravilna je i ocjena prvostupanjskog suda da je tuženik ovlašten tražiti provedbu izravne naplate na temelju predmetne zadužnice.

20. Prema članku 50. stavku 1. točki 7. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ), ovršenik može osporavati ovrhu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika. Međutim, prema članku 32. stavku 1. OZ-a, ovrha se može odrediti i provesti u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik ako ta osoba javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla.

21. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je tuženik ugovorom o cesiji od 12. svibnja 2017. stekao tražbinu od prijašnjeg vjerovnika ... Ugovor o cesiji predstavlja valjanu pravnu osnovu prijenosa tražbine u smislu članaka 80. do 87. ZOO-a, a prijenos tražbine ne zahtijeva suglasnost dužnika, osim ako bi takva suglasnost bila posebno ugovorena ili zakonom propisana. Stoga je tuženik kao novi vjerovnik bio ovlašten podnijeti zahtjev za izravnu naplatu na temelju predmetne zadužnice.

22. Nije odlučno što tuženik nije bio označen kao vjerovnik u samoj zadužnici. Dovoljno je da je prijenos tražbine dokazan ispravom podobnom za dokazivanje pravnog sljedništva, a upravo to je u ovom predmetu utvrđeno. Stoga žalbeni navodi kojima tužitelj osporava aktivnu legitimaciju tuženika nisu osnovani.

23. Slijedom svega navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužbeni zahtjev za proglašenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate nije osnovan. Nije nastupila zastara tražbine, tuženik je kao cesionar ovlašten tražiti naplatu, a nisu ostvareni ni razlozi zbog kojih bi predmetna izravna naplata bila nedopuštena.

24. Slijedom svega navedenoga, žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a.

25. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom na nadoknadu troška za sastav žalbe jer tužitelj sa žalbom nije uspio, sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a u vezi s člankom 166. stavkom 1. ZPP-a.

Slavonski Brod, 23. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Draženka Ilak