Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Malom Lošinju

Riva Lošinjskih kapetana 14

51550 Mali Lošinj

Poslovni broj: P-865/2024-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, OIB: 54566384631, Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu toga suda Tomislavu Stoparu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Adeli Budinić-Kušeta, odvjetnica iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Adela Budinić-Kušeta, Adrijana Antičević i Lucija Kušeta iz Malog Lošinja, protiv tuženika DA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Bojani Tadić, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprave zaključene 13.svibnja 2026. u nazočnosti stranaka i punomoćnika stranaka, 23.lipnja 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj BA (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], temeljem zakona stekao pravo vlasništva na nekretnini označenoj kao č. zem. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te je ovlašten u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju, zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na prethodno navedenoj nekretnini na svoje ime sa imena tuženika, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženom DA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da preda u posjed tužitelju nekretninu označenu kao č. zem. [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te mu se ujedno nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da na istoj nekretnini ukloni postavljene kolce i beton, sve u roku od 15 dana, a ujedno mu se zabranjuje svako takvo ili slično uznemiravanje tužitelja.

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima, koja teče od donošenja presude, pa sve do isplate."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove ovog parničnog postupka u ukupnom iznosu od 3.750,00 € uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja odluke do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tužitelj u cijelosti izvanknjižni vlasnik nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koju nekretninu da je stekao darovanjem od svojeg oca Morin Corada 1979. godine, on pak od svojeg oca pok.Morin Giovannia 1964. godine, koji da je predmetnu nekretninu stekao darovanjem od HA ud.Petra 1959. godine, a koja da je bila u cijelosti stvarni posjednik i izvanknjižni vlasnik i kao takva upisana u posjedovnom listu sve do 1967. godine, kada je formalno prema upisu u katastru darovala Skupštini Općini Mali Lošinj, iako da je već prethodno bila otuđena i predana u posjed OA 1964. godine. Dalje navodi da se pravni prednici tužitelja, kao i sam tužitelj, nalaze u poštenom, kontinuiranom i nesmetanom posjedu od 1959. godine i od tada pa sve do danas predmetnu nekretninu da koriste isključivo u gospodarske svrhe, u naravi da predstavlja maslinjak, koji da se redovito bere i održava, te da nitko nikada nije tužitelju, niti njegovim prednicima osporavao isključivo pravo na posjed predmetne nekretnine.

1.1. U tužbi tužitelj dalje navodi da su se tužitelju obratili vlasnici susjednih nekretnina koji su mislili da je tužitelj možda prodao svoju nekretninu, tvrdeći da su vidjeli neke druge osobe na njegovoj nekretnini, a tužitelj da je naknadno provjerom utvrdio da se tuženik u međuvremenu upisao kao vlasnik č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to temeljem sudskog postupka u kojem da je donesena presuda na temelju priznanja, koje saznanje da je tužitelja konsterniralo iz razloga što da prodavateljica nikada nije koristila predmetnu nekretninu, brala masline i sl., tako da niti tuženika nije mogla uvesti u posjed nekretnine, a inače da je poznata kao osoba koja posvećuje osobitu skrb svojim nekretninama i da reagira na bilo koje zadiranje u svoj posjed. U sudskom postupku P-2679/2023 ovdje tuženik da nikakvim dokazima nije potkrijepio navode o rodoslovlju njegove pravne prednice, osobito u dijelu koji se tiče rodoslovlja sa bakine strane, njihovim roditeljima, koliko je bilo djece i sl., a svi ti podaci da su se mogli pribaviti iz državnog arhiva, župnog ureda, matičnog ureda i sl., slijedom navedenog da tuženik nije mogao povjerenjem u zemljišne knjige steći pravo vlasništva, da nije mogao biti uveden u neposredan posjed, jer da ga ni sama pravna prednica tuženika nije imala, da nije tražio konkretne dokaze o rodoslovlju pravne prednice, da nije provjerio izvanknjižno stanje sa vlasnicima susjednih nekretnina, iako da je vidio da je riječ o maslinjaku za koji da je notorno poznato da se kroz godinu periodično bere, održava i obrezuje, to tužitelj predlaže da sud, uvažavajući činjenicu da se tužitelj preko svojih pravnih prednika nalazi u poštenom i neprekinutom posjedu sporne nekretnine preko 65 godina i da do danas nitko nije dovodio u pitanje njegov posjed i izvanknjižno vlasništvo pozivajući se na čl.159 st. 3. i čl. 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima predlaže donošenje presude kojom bi se tužitelj imao utvrditi vlasnikom predmetne nekretnine, podneskom od 6.veljače 2025. proširen je prvotno u tužbi postavljen tužbeni zahtjev, sve označeno kao u izreci ove presude.

2. Tuženik osporava da bi tužitelj bio izvanknjižni vlasnik nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a tužitelj da spominje tri darovanja koja da su se dogodila godine 1959., 1964. i 1979., pri čemu da niti za jedno darovanje ne prilaže darovni ugovor, a za postojanje ugovora o darovanju nekretnine potrebna je zakonom propisana pisana forma, u slučaju izostanka propisane pisane forme,posebno bez stvarne predaje u posjed, da se ne može se smatrati da je ikakav pravni posao doista nastao, a da nije životno niti logično da bi sva tri darovanja na koja se poziva tužitelj bila izvršena bez ikakvog pisanog oblika, tuženiku da nije poznato da li je KA U ud. D svoju imovinu darovala Skupštini Općine Cres Lošinj. Tuženik dalje osporava da bi pravni prednici tužitelja, kao i tužitelj, bili u poštenom, kontinuiranom i nesmetanom posjedu sporne nekretnine od 1959. i da od tada pa do danas predmetnu nekretninu da koriste isključivo u gospodarske svrhe, dalje navodeći da je prije kupnje nekretnine prodavatelj obišao nekretninu koja mu je pokazana od strane ovlaštene osobe kao predstavnika prodavateljice i da mu je od strane prodavateljice i njenog predstavnika pojašnjeno i pokazano da je upravo prodavateljica posjednica iste te nekretnine; tuženik da nije imao nikakvog razloga za sumnju da upravo prodavateljica sa kojom je namjeravao sklopiti ugovor o kupnji nekretnine nije zakonita posjednica i vlasnica te nekretnine te da je tuženik odmah po sklapanju kupoprodajnog ugovora preuzeo posjed nekretnine od prodavateljice, a tuženik da smatra da je ovaj postupak pokrenut redi ostvarenja interesa trećih osoba, a ne interesa samog tužitelja, slijedom navedenog da na strani tužitelja nije ispunjena niti jedna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva niti temeljem pravnog posla, niti temeljem dosjelosti, te se predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti, uz nalog tužitelju da tuženiku naknadi prouzročene troškove ovog parničnog postupka, uz zatezne kamate.

3. U podnesku od 13.kolovoza 2024. tužitelj se poziva na odredbu čl.18.st.5.ZV, dalje navodeći da je u vrijeme sklapanja Darovnih ugovora 1959., 1964. i 1979. godine, bio je na snazi Austrijski opći građanski zakonik (dalje: OGZ), primjena kojega da je u vidu pravnih pravila omogućena Zakonom o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“, broj 73/91), i prema kojim pravnim pravilima se vlasništvo na nekretninama temeljem pravnog posla moglo steći i bez upisa u zemljišne knjige, ako je ugovor izvršen; poziva se na pravilo iz paragrafa 431. OGZ i sudsku praksu, tužitelj dalje navodi da je tuženik iskoristio nesređeno zemljišnoknjižno stanje, te da je potajno uveden u posjed nekretnine izvan sezone berbe maslina, pa da se može sa sigurnošću konstatirati da tuženik nije bio u dobroj vjeri u vrijeme sklapanja predmetnog pravnog posla, a izvršena usmena darovanja da predstavljaju valjani pravni temelj posjedovanja, posjed da je i dalje nedvojbeno istinit, tako da tim podneskom tužitelj sebe smatra zakonitim, istinitim i poštenim posjednikom predmetne nekretnine, odnosno kvalificiranim posjednikom.

4. U odnosu na navode iz podneska tužitelja od 13.8.2024. tuženik se podneskom od 30.8.2024. očitovao, navodeći da je iz podneska tužitelja od 13.08.2024. vidljivo je kako su navodni usmeni ugovori o darovanju iz 1959., 1964. i 1979. čista konstrukcija, a to da proizlazi iz činjenice što u točci I.st.2 tužbe tužitelj navodi da je OA 1964.g. darovao i predao u posjed sinu JA predmetnu nekretninu da bi u st.3. iste točke bilo navedeno kako je ta ista nekretnina otuđena i predana 1964. u posjed OA; posebno da je uočljiv konstrukt darovanja JA, ovdje tužitelju FA 1979., a ta godina da je navedena samo iz razloga da bi se navodno darovanje podvelo pod OGZ koji se primjenjivao do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima koji je stupio na snagu 1980. godine, tužitelj da je 1979.g. bio maloljetan i da sigurno otac nije usmeno darovao maloljetnom sinu nekretninu, a najmanje da je maloljetni sin prihvatio dar i stupio u posjed.

5. Tužitelj podneskom od 6.veljače 2025. ispravlja očitu omašku iz točke 1.st.2. tužbe u dijelu gdje se navodi da je utužena nekretnina bila otuđena i predana u posjed OA 1964., umjesto ispravno 1959., što da je razvidno iz samog uvoda točke I.tužbe gdje se spominje ta ista godina, kao i kasnije u točki II.tužbe, tako da tu ništa nije sporno, dalje predlaže da sud po službenoj dužnosti pribavi podatak o tome da li je prodavateljica osobno pristupila na potpisivanje ugovora u javnobilježnički ured ili je javni bilježnik izašao na teren radi ovjere potpisa, a kupac da se ne može pozivati na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige, ukazuje na nelogičnosti ugovora o kupoprodaji nekretnina od 11.12.2023., kojim podneskom tužitelji i proširuju tužbeni zahtjev na predaju u posjed, uspostavu ranijeg posjedovnog stanja i zabranu uznemiravanja tužitelja.

6. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva izvršen je uvid u izvadak iz katastarskog plana sa stanjem na dan 29.5.2024., presliku zemljišne knjige zk.izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], povijest promjena na katastarskim česticama izdano od strane Područnog ureda za katastar Rijeka, Odjel za katastar nekretnina Mali Lošinj Klasa: 930-04/24-05/51 Urbroj: 541-19-07/5-24-2 od 7.5.2024., izvadak iz zemljišne knjige uz povijesni prikaz zk.izvadak zk. ul. [broj ZK uloška], fotografije s lista 38-43 spisa, ugovor o kupoprodaji sklopljen između Rottensteiner Manzoni Giannine kao prodavateljice i ovdje tuženika kao kupca 11.12.2023., zk.izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], fotografije s lista 60-61, pisanu izjavu SA od 25.2.2025., nalaz i mišljenje geodetskog vještaka Darka Goleka iz Zagreba od 27.veljače 2026., očitovanje Državnog arhiva u Rijeci do 11.3.2026. uz dokumentaciju s lista 119-135, a proveden je očevid na licu mjesta uz nazočnost navedenog vještaka, saslušanje stranaka i svjedoka CA, ZA, MA, EA, ČA, TA, PA, IA, VA i ĐA, kao i cjelokupni spis P-2679/2023.

7. Uvidom u zk.izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 21.2.2026.(list 104 spisa) utvrđeno je kako ovdje tuženik dolazi upisan kao isključivi vlasnik predmetne k. č. [katastarska čestica] maslinjak, a koji upis tuženika je proveden u zk.predmetu Z-11019/24 i to temeljem pravomoćne i ovršne presude na temelju priznanja P- 2679/23 od 25.1.2024., što je utvrđeno uvidom u povijesni prikaz (list 28-29 spisa), a koja činjenica samog upisa tuženika u zemljišnim knjigama među strankama ovog postupka nije sporna. Uvidom u ovosudni predmet P-2679/2023 u kojem je donesena presuda na temelju priznanja 25.siječnja 2024. utvrđeno je kako je tužbu bio podnio ovdje tuženik, protiv Rottensteiner Manzoni Giannine kao tuženika, radi utvrđenja prava vlasništva ovdje predmetne č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s obzirom da se prema navodima iz tužbe tužitelj i prednici nalaze u posjedu prijepora više od 80 godina; dalje je uvidom u taj spis utvrđeno kako se tužitelj poziva na ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen između tuženika iz tog postupka i ovdje tuženika kao tužitelja u tom postupku 11.12.2023.

8. Očevidom na licu mjesta utvrđeno je kako je prijepor smješten u [adresa], predio Skracina, a u naravi da se radi o masliniku sa nekoliko stabala crnike i smreke, uz južnu granicu proteže se makadamski put, sa istočne strane nema vidljive međe, dok je međa sa sjeverne i zapadne strane u naravi stari suhozid, a uz makadamski put proteže se i farmer žica na metalnim stupićima; na dva stabla masline zatečene su zaštite protiv nametnika.

8.1. Vještak je identificirao prijepor i utvrdio da se prijepor u cijelosti nalazi na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da njegova površina iznosi 1899m2, a da mu se pristupa sa makadamskog javnog puta k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sve prikazano na skici lica mjesta i fotografskom prikazu nalaza i mišljenja vještaka.

9. Sukladno odredbama OGZ-a koji se primjenjivao temeljem čl.1. Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6.travnja 1941. za valjanost darovnog ugovora nije bila potrebna pisana isprava u slučaju kada je izvršena prava predaja darovane stvari (paragraf 943 OGZ-a), a pod pravom predajom nije se smatrala samo uknjižba nego i predaja posjeda od darodavca i njegovo prihvaćanje od daroprimca, pa su u tom dijelu točni navodi tužitelja da ako je postupak darovanja dovršen, odnosno, ako je pravni posao (ugovor o darovanju) u cijelosti realiziran, to bi se imalo smatrati da je ugovor valjani temelj stjecanja vlasništva, time da tužitelj nije dokazao da bi navedena tri darovanja bila izvršena u vrijeme kako to navodi u tužbi 1959., 1964. i 1979. Svjedokinja CA, teta tužitelja u dobi od 80 godina prilikom davanja iskaza iskazala je kako se sjeća kao dijete da je njezin otac DA (Giovanni) brao masline na predmetnoj nekretnini i da je preminuo 1985., a još za života kada više nije mogao brati masline, posljednjih nekoliko godina prije smrti da je darovao taj maslinik svojem sinu, bratu svjedokinje B koji da je preminuo 2015., a on također da je nekoliko godina prije smrti darovao taj maslinik sinu FA, ovdje tužitelju, to da joj je rekao brat B; dalje iskazavši da je otac svjedokinje prije darovanja brao masline na prijeporu, a U da je bila rekla da ona ovdje nema nikoga pa da stoga daruje njemu maslinik, da mu je darovala 1979. ili 1980. i da se radilo o usmenom darovanju, a svjedokinja da je tada bila zajedno sa navedenom U, svojim ocem i bratom B. U odnosu na vrijeme darovanja na koje se poziva tužitelj i sam tužitelj je iskazao kako je njegovom djedu OA teta LA na samrti prepustila tu kampanju, a da je preminula 1980. -ih godina, da je njegov djed govorio ocu da je to njihova kampanja i da je njegovom djedu teta LA na samrti usmeno prepustila tu kampanju, maslinik; otac da mu je bio govorio da je djed darovao predmetnu nekretninu ocu tužitelja i da je potom tužitelju otac usmeno darovao predmetnu nekretninu neposredno prije njegove smrti (preminuo je 2015.). Dakle, tužitelj u tužbi navodi kako je predmetnu nekretninu stekao usmenim darovanjem od svojeg oca Morin Corada 1979. i opravdano tuženik ističe da je tužitelj tada bio maloljetan (tužitelj je prilikom davanja iskaza 2026. godine u dobi od 58 godina), on od svog oca pok. Morin Giovannia 1964., a potonji pak da je stekao darovanjem od HA ud. D 1959., dok iz iskaza samog tužitelja, kao i iskaza tete tužitelja koja zasigurno ima neposredna saznanja, iskazi svjedokinje i tužitelja se međusobno podudaraju, proizlazi da je otac tužitelju usmeno darovao predmetnu nekretninu neposredno prije smrti, preminuo je 2015., da je djed tužitelja koji je preminuo 1985. ocu tužitelja tu nekretninu usmeno darovao posljednjih nekoliko godina prije smrti, a djedu tužitelja LA ([adresa]) da je darovala tu nekretninu na samrti, 1979. ili 1980., da je preminula 1980.-ih godina. Uvidom u povijest promjena na katastarskim česticama utvrđeno je kako je KA ud.D bila upisana kao posjednik, a 1967. darovnim ugovorom broj 03/3-2168/67 predmetna k. č. [katastarska čestica] prelazi u posjedovni list 1029, Društvena imovina pod upravom Skupštine Općine Mali Lošinj, u cjelini, kako to tužitelj navodi u tužbi, dalje navodeći da je predmetna nekretnina već prethodno bila otuđena i predana u posjed GA 1959., koju činjenicu tužitelj nije dokazao u ovom postupku već je utvrđeno a je do eventualnog darovanja došlo 1979. ili 1980., a kako je to ranije obrazloženo. Nadalje, tužitelj je naveo da je došlo do usmenih darovanja time da iz provedenih dokaza proizlazi da i ako je došlo do usmeogh darovanja djedu tužitelja da to nije bilo 1959., već prema iskazu svjedokinje Gianne Saganić 1979. ili 1980., a prema iskazu tužitelja na samrti H koja da je preminula 1980.-ih godina, pa tužitelj nije dokazao, uz činjenicu da više nije bila upisana kao posjednik, da je darovala predmetnu nekretninu, da bi se uopće na to darovanje njegovom djedu imao primijeniti OGZ s obzirom da je 1.9.1980. stupio na snagu ZOVO. Tužitelj dakle nije dokazao izvanknjižno vlasništvo KA u vrijeme kada je navodno usmeno na samrti darovala predmetnu nekretninu djedu tužitelja LA s obzirom na izvršeno darovanje 1967., do koje godine je tužitelj eventualno mogao tvrditi da je bila posjednik i izvanknjižni vlasnik s obzirom da je potvrda katastra javna isprava i za nju vrijedi predmnjeva istinitosti propisana čl.230.st.1. ZPP-a, a sama činjenica što se eventualno unutar obitelji tužitelja govorilo da je predmetna nekretnina od tete H nema elemenata da bi se ista imala smatrati izvanknjižnom vlasnicom. Svjedoku ŠA prijepor je poznat od 1980. i tada da je korišten od strane oca tužitelja koji da je orezivao masline, brao masline i postavljao zaštitu protiv muhe, da je do smrti koristio, a nakon njegove smrti da je nastavio koristiti njegov sin FA ovdje tužitelj, koji svjedok dakle nema neposredna saznanja prije 1980.godine, a niti preostali ispitani svjedoci nemaju saznanja za raniji period, prije 1980.godine, a za kasniji period nije odlučujuće za presuđenje u ovoj pravnoj stvari da li su tužitelj, ranije njegov otac i djed brali masline na prijeporu.

10. Iz ranije navedenih i obrazloženih razloga valjalo je odbiti tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva, kao i iz razloga što je ovdje tuženik upisao svoje vlasništvo temeljem valjanog pravnog osnova, presude na temelju priznanja P-2679/2023 od 25.1.2024., a koja se temelji na navodima tužitelja u tom predmetu da se tužitelj i njegovi prednici nalaze u posjedu prijepora više od 80 godina, tužitelj dalje nije dokazao kontinuitet posjedovanja predmetne nekretnine u trajanju od minimalno 10 godina kvalificiranog posjeda od trenutka stjecanja prava vlasništva ovdje tuženika. Dalje valja ukazati i na odredbu čl.130.st.2.Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 103/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 3/09., 153/09., 143/12., 152/14.: dalje ZV), a kojom odredbom je propisano da se vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano, slijedom svega navedenog valjalo je postupiti kao u izreci uz odbijanje tužbenog zahtjeva na utvrđenje, odbijanjem tužbenog zahtjeva i na predaju u posjed, uspostave ranijeg posjedovnog stanja i zabranu uznemiravanja.

11. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl.154.st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 70/19., 80/22, 114/22; dalje ZPP), a troškovi dosuđeni tuženiku odnose se na sastav odgovora na tužbu, podneske od 30.8.2024. i 27.2.2025., zastupanje na ročištima 28.2.2025., 16.10.2025. i 13.5.2026. u iznosima od po 500,00 €, sve uz PDV po stopi od 25%.

U Malom Lošinju 23.lipnja 2026.

S u d a c

Tomislav Stopar

Pravna pouka: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka. Žalba se podnosi u 3 (tri) primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

DN-a:

1. Punomoćniku tužitelja – odvjetnica Adela Budinić-Kušeta

2. Punomoćniku tuženika– odvjetnica Bojana Tadić