Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-495/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i Koraljke Bumči kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog HE, zbog kaznenog djela teške tjelesne ozlijede u pokušaju iz članka 118. stavka 1. u vezi članka 34. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., ispravak 61/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenog HE, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Požegi od 28. travnja 2026., poslovni broj: K-26/2026–30, u sjednici vijeća održanoj 23. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenog HE kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Požegi od 28. travnja 2026., poslovni broj: K-26/2026–30, okrivljeni FE proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teške tjelesne ozljede u pokušaju, opisano i kažnjivo po članku 118. stavku 1. u svezi s člankom 34. KZ/11, kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje, opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11, kaznenog djela protiv imovine - krađe, opisano i kažnjivo po članku 228. stavku 1. KZ/11 koja su opisana pod točkom 1. izreke presude te pod točkom 2. zbog kaznenog djelo protiv osobne slobode - prijetnje, opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 3. u vezi stavka 2. KZ/11, a sve uz primjenu članka 51. KZ/11. Za kaznena djela pod točkom 1. izreke presude okrivljenom HE utvrđene su kazne zatvora: na temelju članka 118. stavka 1. u vezi stavka 34. KZ/11 kazna zatvora u trajanju 1 (jedna) godina, na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11 kazna zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci, na temelju članka 228. stavka 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci, a za kazneno djelo pod točkom 2. izreke presude, na temelju članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca. Okrivljenik je na temelju članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 1 (jedan) mjesec. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 28. studenog 2025. pa nadalje. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku – (Narodne novine broj 125/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu: ZKP) oštećeni ŠE je s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 3.300,00 eura (tri tisuće tristo eura) upućen u parnicu. Na temelju članka 189. stavka 1. ZKP oštećenom ŠE vraćen je mobitel marke "Honor 400", tamnosive boje, vidljivi tragovi oštećenja stakla ekrana i okvira od mobitela, IMEI1 broja 864478070543494, IMEI2 broja 864478070572808, karticom pozivnog broja [broj telefona] s pripadajućom futrolom, koji je oduzet od okrivljenika uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 00005588 Policijske uprave požeško-slavonske, Službe kriminalističke policije od 28. studenog 2025., a koji je oštećenik (kao vlasnik navedenog predmeta) dužan preuzeti kod Policijske uprave požeško-slavonske, Službe kriminalističke policije, u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. i 3. ZKP okrivljeniku je naloženo da plati troškove kaznenog postupka u iznosu od 151,32 eura (sto pedeset jedan euro trideset dva centa), paušalni iznos 150,00 eura (sto pedeset eura) te trošak branitelja po službenoj dužnosti, kao i trošak punomoćnika oštećenika koji će biti određeni posebnim rješenjem, sve u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti prvostupanjske presude.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljeni HE po branitelju Ivanu Dragičeviću, odvjetniku iz Požege, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka. Okrivljenik je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Prije sjednice vijeća, u smislu članka 474. stavka 1. ZKP, predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Okrivljenik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP, navodeći da se presuda ne može ispitati jer je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude te nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, pri čemu smatra da je činjenični opis svih kaznenih djela proturječan dokazima provedenim u ovom kaznenom postupku čime, zapravo, osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda. Nije u pravu okrivljenik kada navodi da je izreka presude proturječna sama sebi jer da postoji nesklad između činjeničnog opisa i pravne kvalifikacije budući da je u činjeničnom opisu navedeno da je oštećenik zadobio lake tjelesne ozljede, dakle, govori se o dovršenoj radnji dok se u pravnoj kvalifikaciji inkriminira pokušaj teške tjelesne ozljede. Međutim, u činjeničnom opisu navedeno je da je okrivljenik poduzeo radnje u namjeri da teško tjelesno ozlijedi oštećenika, ali radnjama okrivljenika ta štetna posljedica nije nastupila jer su nastupile samo tjelesne ozljede te je kazneno djelo teške tjelesne ozlijede ostalo u pokušaju. Stoga, suprotno tvrdnjama okrivljenika, ne postoje proturječnosti u izreci presude. Prvostupanjski sud je nakon korektno prenesenog sadržaja dokazne građe dao argumente za ocjenu dokaza, poglavito personalnih koje je međusobno usporedio i konfrontirao te je u razlozima presude iznio jasne, valjane i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, bez proturječja, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka u tom dijelu nije osnovana.
6. Osporavajući pravilnost i potpunost, a ustvari samo pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik osporava vjerodostojnost iskaza oštećenog ŠE navodeći da njegov iskaz nije ni životan niti logičan, već je životno i uvjerljivo da je oštećeni ŠE verbalno njega napao, a potom i nožem nasrnuo na njega, ali je na takav napad on reagirao jedino na način da je izbio nož iz ruke oštećenika. No, iz iskaza oštećenog ŠE prvostupanjski sud je utvrdio da je okrivljenik na oštećenika galamio govoreći mu i prijeteći "ja ću tebe ubiti, ti si ustaša i kriv si za ljude neke što su nastradali i poginuli!". Takvo ponašanje okrivljenika po svom sadržaju, okolnostima i načinu iznošenja objektivno je podobno da izazove osjećaj straha, osobne ugroženosti kod oštećenika, ali i kod svake druge osobe. Nastavno, okrivljenik je u bijesu otkinuo jednu nogu od stola te ga tom nogom više puta udarao po glavi, rukama, nogama. Takav dosljedan i životan iskaz oštećenika o načinu i okolnostima ozljeđivanja potvrđuje medicinska dokumentacija spisa te nalaz i mišljenje medicinskog vještaka dr. Damira Matokovića koji je naveo da je oštećenik zadobio gnječno razderotinske rane glave u području tjemena i zatiljne regije, oguljotine u području nosa, tjemenske regije i lijeve nadlaktice te nagnječenje desnog lakta, a sredstvo ozljeđivanja koje je naveo oštećenik, noga od stola, podobno je sredstvo da se njime nanesu ozlijede utvrđene kod oštećenog ŠE. Niti jedan provedeni dokaz, posebice zapisnik o očevidu s fotografijama očevida, ne potvrđuje da je oštećenik bio napadač, nikakav nož kao sredstvo napada nije pronađen, kao niti staklo od bačenih 5-6 čaša što opisuje okrivljenik kao način napada oštećenika na njega. Oštećeni ŠE je opisao da je nakon fizičkog napada i nakon što mu je okrivljenik nanio ozlijede, vidio okrivljenika kako krade njegov mobitel koji je stajao na komodi uz TV kojom prilikom mu je okrivljenik rekao da mobitel uzima jer se odlučio tako naplatiti. Vjerodostojnost takvog iskaza oštećenika potvrđuje okrivljenik koji je prilikom prvog ispitivanja naveo da je zaključio da mu obavljeni radovi neće biti plaćeni zbog čega je prilikom odlaska iz kuće oštećenika uzeo njegov mobitel. Pravilno je stoga prvostupanjski sud prihvatio iskaz oštećenog ŠE kao životan i vjerodostojan. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je okrivljenik s namjerom da oštećenog ŠE teško tjelesno ozljedi poduzeo radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju bića kaznenog djela teške tjelesne ozljede jer je istoga više puta udarao šakom i nogom stola udarcima jakog intenziteta dok je oštećenik sjedio za stolom, a potom je oštećenik od udaraca pao i ležao na tlu, dok mu je okrivljenik ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti govoreći mu da je ustaša i da će on sve ustaše zaklati te je zatim mobitel oštećenika, kao pokretnu stvar, oduzeo oštećeniku s ciljem da ju protupravno prisvoji.
6.1. Okrivljenik u žalbi osporava i počinjenje kaznenog djela prijetnje prema policijskom službeniku ME iz članka 139. stavka 3. KZ/11 opisanog pod točkom 2. izreke presude, navodeći da mu nije izrekao riječi prijetnje, da mu nije prijetio niti pokazivao da će mu prerezati vrat, jer je bio vezan s rukama na leđima, ali potvrđuje da je bio revoltiran ponašanjem policijskog službenika koji mu je udario šamar prilikom policijskog postupanja u njegovom domu. Imajući na umu suglasan iskaz oštećenog ME te policijskog službenika ČE, koji suglasno opisuju ponašanje okrivljenika tijekom vožnje u automobilu do policijske postaje i navode da je tom prilikom okrivljenik policijskom službeniku ME rekao da će biti mrtvih, a to neće biti on te da će ga ubiti kada ga slijedeći put vidi, nakon čega mu je povlačeći desnu ruku sebi ispod vrata rekao „ više te neće biti“. Nastavno okrivljenik je u policijskoj postaji policijskim službenicima ĐE, DE i BE rekao da kažu ME da će napraviti ono što je obećao, da će ga ubiti čim izađe, da zna gdje žive on, supruga i djeca, da ima metak za njega i da će ulice pamtiti što će on napraviti, što su oni prenijeli ME. Navod žalbe okrivljenika da je imao ruke vezane na leđima zbog čega nije mogao prijetiti radnjom niti ovaj drugostupanjski sud ne prihvaća jer isto ne proizlazi iz suglasnih i vjerodostojnih iskaza ME i ČE niti tu činjenicu potvrđuje službena dokumentacija o postupanju tih policijskih službenika u inkriminiranom događaju. Imajući na umu sve navedeno, pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da ponašanje okrivljenika u inkriminiranom događaju jasno upućuje da je on kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11 počinio prema službenoj osobi, policijskom službeniku ME u vezi s njegovim radom.
.
6.2. Stoga, suprotno stavu okrivljenika, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i ispravnom analizom svih provedenih dokaza pravilno utvrdio da su u utvrđenom ponašanju okrivljenika ostvarena sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela pokušaja teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. u svezi s člankom 34. KZ/11, kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 na štetu ŠE i krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11 opisanih pod točkom 1. izreke presude i kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11 na štetu policijskog službenika ME opisanim pod točkom 2. izreke presude te ga je sud pravilom primjenom odredaba Kaznenog zakona proglasio krivim. Za svoja utvrđenja prvostupanjski sud je u obrazloženju iznio jasne i valjane razloge koje je u cijelosti prihvatio i ovaj drugostupanjski sud. Stoga žalba okrivljenika niti u ovom dijelu nije osnovana.
7. Okrivljenik se žali zbog odluke o kazni navodeći da je osuđen na prestrogu kaznu jer da prvostupanjski sud nije cijenio olakotnim činjenicu da ga je oštećeni ŠE provocirao i napao, a da se on samo branio od njegovog napada. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku pravilno utvrdio sve okolnosti važne da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja te je sve okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao. Tako je ispravno prvostupanjski sud na strani okrivljenika kao otegotno cijenio njegovu raniju osuđivanost i to za kaznena djela s elementima nasilja iz čega proizlazi da niti bezuvjetna kazna zatvora na koju je ranije bio osuđen nije na njega djelovala na način da ga odvrati od činjenja novih kaznenih djela, kao i znatnu količinu kriminalne volje koju je pokazao tijekom inkriminiranih događaja te brutalnost i bešćutnost u odnosu na oštećenog ŠE za kojeg je znao da je starije životne dobi, da se kreće uz pomoć štake i da je prethodno pretrpio tri moždana udara, dok olakotnih okolnosti prvostupanjski sud nije našao. Vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11) i o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra da utvrđene kazne zatvora za kazneno djelo iz članka 118. stavka 1. KZ/11 u vezi članka 34. KZ/11 u trajanju 1 (jedne) godine, za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, za kazneno djelo iz članka 228. stavka 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca te potom osuda na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 1 (jedan) mjesec - u cijelosti je primjerena svim utvrđenim okolnostima, njome će se ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno u dovoljnoj će mjeri utjecati kako na okrivljenika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela. Stoga, blaže kažnjavanje okrivljenika nije osnovano.
8. Okrivljenik se žali i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka navodeći da bi plaćanjem troškova bila ugrožena njegova egzistencija jer je nezaposlen. Međutim, pravilno je utvrdio prvostupanjski sud da se troškovi kaznenog postupka odnose na stvarni trošak provedenog sudsko-medicinskog vještačenja, paušalni trošak je određen imajući na umu težinu i složenost kaznenog postupka te materijalne prilike okrivljenika koji svoje imovinske prilike određuje kao srednje, a ne spominje osobe koje je dužan uzdržavati te mu je stoga pravilno naloženo i plaćanje troška branitelja po službenoj dužnosti, kao i trošak punomoćnika oštećenika koji će se odrediti posebnim rješenjem. Stoga ovaj drugostupanjski sud odluku o trošku kaznenog postupka smatra ispravnom i primjerenom. Upozorava se okrivljenik da sukladno članku 148. stavku 7. ZKP, ukoliko bi se naknadno utvrdilo da bi zbog lošeg imovinskog stanja plaćanjem troškova kaznenog postupka bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje ili osoba koje je on dužan uzdržavati, predsjednik vijeća može posebnim rješenjem osloboditi okrivljenika dužnosti naknade troškova kaznenog postupka, pri čemu prije donošenja takve odluke sud može od okrivljenika zatražiti dostavljanje potvrde o imovinskom stanju i prihodima od porezne uprave.
9. Kako žalbenim razlozima okrivljenog HE nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP te nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda Kaznenog zakona na štetu okrivljenika, a na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je, primjenom članka 482. ZKP trebalo presuditi kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 23. lipnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Lidija Vidjak
