1

 

Poslovni broj: 81 Gž Ovr Ob-31/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 81 Gž Ovr Ob-31/2023-2

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vlasti Mrzljak, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A. R. iz K., OIB:…, kojeg zastupaju punomoćnici-odvjetnici iz Odvjetničkog društva V. i dr. u R., protiv ovršenice D. B. iz B. L., OIB:…, radi ovrhe prisilnim ostvarivanjem osobnih odnosa s djetetom, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr Ob-10/2022 od 1. srpnja 2022., dana 16. siječnja 2024.

 

 

r i j e š i o j e

 

Odbija se žalba ovrhovoditelja A. R. kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr Ob-10/2022 od 1. srpnja 2022.

 

 

Obrazloženje

 

1.Pobijanim rješenjem je riješeno da se Općinski sud u Rijeci proglašava nenadležnim za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

 

2.Protiv navedenog rješenja žali se ovrhovoditelj iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1.-3. Zakona o parničnom („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22.- dalje: ZPP), koji se na temelju odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17- dalje: OZ) i odredbe čl. 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj: 103/15 i 98/19- dalje: ObZ) primjenjuje u ovom postupku s prijedlogom da ovaj sud pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

3.Na žalbu nije odgovoreno.

 

4.Žalba ovrhovoditelja je neosnovana.

 

5.Drugostupanjski sud je ispitao pobijano rješenje po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP te je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a niti je materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

 

6.U konkretnom slučaju se radi o provođenju ovrhe radi ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom koja je regulirana odredbama čl. 520-525. ObZ. Znači, radi s o specifičnom postupku ovrhe koja se provodi izricanjem i provođenjem novčane kazne ili zatvorske kazne u trajanju od jednog dana do šest mjeseci (čl. 523. st. 1. t. 1. i 2. ObZ).

 

7.Prema tome, u konkretnim okolnostima kada ovrhovoditelj tvrdi da mu ovršenica svojom krivnjom onemogućava provođenje osobnih odnosa na način i u vrijeme koji su utvrđeni ovršnom ispravom, tada je on ovlašten zahtijevati ovrhu radi ostvarivanja osobnih odnosa temeljem te ovršne isprave izricanjem i provođenjem novčane kazne, sukladno odredbi čl. 523. st. 1. t. 1. ObZ.

 

8.Ovršni zahtjev radi izricanja i provođenja ovrhe novčanom kaznom mora sadržavati:

– naznaku ovršne isprave, ako se ovrha traži na temelju ovršne isprave,

– tražbinu čije se ostvarenje traži,

– sredstvo kojim ovrhu treba provesti,

– prema potrebi predmet u odnosu na koji ovrhu treba provesti i

– druge propisane podatke potrebne za provedbu ovrhe (sve sukladno odredbi čl. 39. st. 3. OZ), već je samo istaknut prijedlog da se odredi ovrha izricanjem i provođenjem novčane kazne od 30.000,00 kuna,

 

9.Dakle, u predmetnom slučaju se radi o ovrsi radi ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom, a izricanje novčane kazne predstavlja sredstvo kojim ovrhu treba provesti. Stoga ovrhovoditelj neosnovano navodi kako je postupak ovrhe inicirao radi izricanja novčane kazne, a ne radi ostvarenja osobnih odnosa s djetetom, kako glasi ovršna isprava.

 

10.Polazeći od utvrđenja da iz uvjerenja R. S. JU Osnovne škole "V. S. K." iz B. L., proizlazi kako je naprijed navedena škola potvrdila da je F. R. školske godine 2021/2022 upisan kao redovan učenik u šesti razred iste škole koji je nastavio školovanje u Š. (prema izjavi majke D. S. broj 1215/21 od 03. studenog 2021.), a koje uvjerenje je izdano na zahtjev njegovih roditelja, pravilno je primijenjeno materijalno pravo citirano u pobijanom rješenju.

 

11.Nadalje, obzirom na naznačenu adresu ovršenice, na kojoj se, prema ovršnoj ispravi nalazi i mlt. dijete stranaka, F. R., a to je B. L., proizlazilo bi da se radi o postupku s međunarodnim elementom koji se odnosi na države od kojih je država naznačene adrese tuženice izvan država članica Europske unije, o čemu ovisi i nadležnost suda u Republici Hrvatskoj (čl. 27. ZPP), ukoliko mlt. dijete stranaka u toj državi ima redovito boravište, a na koju sud pazi po službenoj dužnosti tijekom cijelog postupka do pravomoćnosti odluke (čl. 16. st. 3. ZPP).

 

12.Odnosi roditelja i djece s međunarodnim elementom regulirani su odredbom čl. 50. Zakona o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“ broj 101/17), pa je tako u st. 1. citiranog zakonskog propisa regulirana nadležnost suda Republike Hrvatske u stvarima roditeljske skrbi koja se određuje prema poglavlju II. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1347/2000 (SL L 338, 23. 12. 2003.) i Haškoj konvenciji o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju, ovrsi i suradnji u odnosu na roditeljsku odgovornost i o mjerama za zaštitu djece iz 1996. ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj 5/09.- dalje Konvencija).

 

Odredba o nepovezanosti iz čl. 52. st. 1. Haške konvencije o zaštiti djece iz 1996. imala je namjeru dati prvenstvo drugim međunarodnim instrumentima, čime bi režim nadležnosti Uredbe bio netaknut. Međutim, čl. 61 Uredbe sadrži posebnu odredbu o nepovezanosti u pogledu Haške konvencije o zaštiti djece iz 1996. koja ne daje prvenstvo Uredbi, općenito gledano. Prvenstvo je rezervirano samo kada dijete ima uobičajeno boravište na teritoriju države članice EU.

 

Stoga se Haška konvencija o zaštiti djece primjenjuje kad god dijete ima svoje uobičajeno boravište u državi ugovornici koja nije članica EU ili ako je dijete prisutno u državi ugovornici koja nije članica EU bez uobičajenog boravišta tamo.

 

13.Iz odredbe čl. 1. st. 1. Konvencije proizlazi da su njeni ciljevi

 

a) odrediti državu čija su tijela nadležna poduzimati mjere usmjerene zaštiti osobe i imovine djeteta;

b) odrediti koje će pravo ta tijela primjenjivati u izvršavanju svoje nadležnosti;

c) odrediti pravo mjerodavno za roditeljsku odgovornost;

d) osigurati priznanje i ovrhu tih mjera zaštite u svim državama ugovornicama;

e) uspostaviti takvu suradnju među tijelima država ugovornica koja je nužna da se postigne svrha ove Konvencije.

Stavkom 2. istog članka je određeno kako u svrhe ove Konvencije izraz »roditeljska odgovornost« obuhvaća roditeljsko pravo, ili svaki sličan odnos glede ovlasti kojim se utvrđuju prava, ovlasti i odgovornosti roditelja, skrbnika ili drugih zakonskih zastupnika povezanih s osobom ili imovinom djeteta.

Čl. 2. Konvencije je propisano da se ova Konvencija primjenjuje na djecu od njihovog rođenja do navršene osamnaeste godine života.

 

14.Nadalje, prema odredbi čl. 3. Konvencije mjere iz čl. 1. odnose se, uz ostalo na ostvarivanje roditeljske odgovornosti, koji pojam obuhvaća roditeljska prava ili svaki sličan odnos glede ovlasti kojima se utvrđuju prava i odgovornosti roditelja povezanih s osobom ili imovinom djeteta.

 

15.Odredbom čl. 5. Konvencije propisano je

 

u st. 1. da sudska ili upravna tijela države ugovornice redovitog boravišta djeteta nadležna su poduzimati mjere usmjerene na zaštitu djetetove osobe ili imovine.

 

u st. 2. da prema članku 7., u slučaju promjene redovitog boravišta djeteta u drugu državu ugovornicu, nadležna su tijela države novog redovitog boravišta djeteta.

 

Dakle, svaka promjena uobičajenog boravišta djeteta dovodi do promjene nadležnosti, tako da su za postupanje nadležna tijela države gdje je uobičajeno boravište djeteta.

 

16.Kako iz stanja spisa ne proizlazi da dijete ima svoje uobičajeno boravište na teritoriju Republike Hrvatske, već na području R. S. (B. L.), dakle, na području države koja nije članica EU, pravilno je odlučeno kao u izreci pobijanog rješenja.

 

17.Slijedom navedenoga je valjalo na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP valjalo odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 16. siječnja 2024.

 

Sutkinja:

Vlasta Mrzljak, v.r.