REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski građanski sud u Zagrebu
Ulica grada Vukovara 84
10000 Zagreb
Poslovni broj: Ovr-1648/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
I
Z A K L JU Č A K
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Mirni Jakovac, a po prijedlogu sudskog savjetnika Ozrena Marinkovića, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja BKS BANK AG, OIB 95202348925, St. Veiter Ring 43, 9020 Klagenfurt Am Wörthersee zastupanog po punomoćniku Damjanu Kriviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Gugić, Kovačević & Krivić, sa sjedištem u [adresa], protiv ovršenika SLADOVIĆ d.o.o. za proizvodnju, građevinske radove, vanjsku i unutarnju trgovinu, OIB 90591097530, Palinovečka Ulica 43, Zagreb zastupanog po punomoćniku Frane- Matej Barišić, odvjetniku u Zagrebu, odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava te prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim u postupku izravne naplate, dana 23. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se prijedlog ovršenika SLADOVIĆ d.o.o. za proizvodnju, građevinske radove, vanjsku i unutarnju trgovinu, OIB 90591097530, Palinovečka Ulica 43, Zagreb za odgodu izravne naplate koja se vodi na temelju rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. St-876/2023 od dana 13. prosinca 2023., kao neosnovan.
II. O zahtjevu za naknadu troška ovog postupka će biti odlučeno nakon donošenja odluke u parničnom postupku kojeg je ovršenik upućen pokrenuti zaključkom ovog suda poslovnog broja Ovr-1648/2026 od 23. lipnja 2026.
z a k l j u č i o j e
Upućuje se ovršenik, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ovog zaključka, pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom izravne naplate koja se vodi na temelju rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. St-876/2023 od dana 13. prosinca 2023..zbog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 9. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - dalje u tekstu: OZ).
Obrazloženje
1. U ovom postupku, protiv ovršenika je pokrenut postupak izravne naplate na temelju Ugovora o ustupu i prijenosu tražbine od 03. veljače 2026. godine, ovjerenog od strane javnog bilježnika Tihane Sudar pod posl.br. OV-828/2026; i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. St-876/2023 od dana 13. prosinca 2023.
2. Ovršenik je na temelju članka 210. OZ-a i čl. 65. OZ-a, podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te prijedlog za odgodu prijenosa navodeći kako su stranke iz Ugovora o ustupu i prijenosu tražbine od dana 03. veljače 2026.g. MINIK d.o.o.i FF kao ustupitelji te BKS Bank Ag kao primatelj fiktivno sklopili citirani sporazum, slijedom čega predmetna tražbina ne može predstavljati valjanu osnovu za pljenidbu i prijenos protiv predlagatelja.
3. U prijedlogu za odgodu navodi kako bi provedbom predmetne ovrhe ovršeniku bi bila nanesena nenadoknadiva šteta iz razloga što bi provedbom ovrhe za njega nastupila nenadoknadiva šteta budući da se zbog iste nalazi u blokadi te nije u mogućnosti izvršavati svoje poslovne obaveze zbog čega mu prijeti otvaranje stečaja pa predlaže odgoditi ovrhu do pravomoćnog okončanja parničnog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
4. Prijedlog ovršenika dostavljen je ovrhovoditelju na očitovanje, a koji se očitovao podneskom od dana 3. lipnja 2026. kojim je osporio navode ovršenika u cijelosti.
5. Prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava nije osnovan.
6. Člankom 210. stavak 2. OZ-a propisano je da se na prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe, dakle o navedenom prijedlogu se odlučuje odgovarajućom primjenom članka 65. OZ-a.
7. Člankom 65. stavak 1. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a propisano je da sud može na prijedlog ovršenika odgoditi prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom postupka izravne naplate trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda potrebna kako bi se spriječilo nasilje te ako, uz to, postoji i neki od razloga navedenih u točci 1. do 11. stavak 1. članka 65. OZ-a.
8. Slijedom navedenog, iz odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 1. OZ-a jasno je da se prijenos zaplijenjenih sredstava može odgoditi na prijedlog ovršenika samo ako se kumulativno ispune obje pretpostavke propisane člankom 65. stavak 1. OZ-a odnosno ako je ostvaren neki od pojedinačno navedenih razloga iz članka 65. stavak 1. točka 1. do 11. OZ-a te ako uz postojanje nekog od tih razloga postoji još i vjerojatnost nastanka nenadoknadive štete, teško nadoknadive štete ili nasilja.
9. Postojanje navedenih kumulativnih pretpostavki dužan je dokazati ovršenik (članak 219. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP), u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a, a što ovršenik u ovom postupku nije učinio.
10. Ovršenik je dokazao postojanje prve kumulativne pretpostavke budući je podnio prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanog člankom 50. stavak 1. točka 9. OZ-a u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a, čime je ispunjen razlog iz članka 65. stavak 1. točka 5. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a, međutim ovršenik nije dokazao postojanje vjerojatnosti nastanka nenadoknadive štete ili teško nadoknadive štete.
11. U tom smislu, sud ističe da vjerojatnost nastanka nenadoknadive štete ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja odnosno o tome jeli ovrhovoditeljeva imovina dostatna za povrat novčanih iznosa koji će u postupku izravne naplate biti preneseni ovrhovoditelju ako naknadno bude odlučeno da ovrhovoditelj ipak nije imao pravo na isplatu tih iznosa.
12. Zbog navedenog, ovršenik koji tvrdi da će mu pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava nastati nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta mora dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za eventualni naknadni povrat iznosa koji će u postupku izravne naplate biti zaplijenjen i prenesen, a što se dokazuje odgovarajućim ispravama (izvadak iz zemljišne knjige, potvrda Ministarstva unutarnjih poslova o vlasništvu motornog vozila, potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o radnom statusu ovrhovoditelja i slično), ili mora na neki drugi način dokazati vjerojatnu insolventnost ovrhovoditelja.
13. Ovršenik ne tvrdi da imovina ovrhovoditelja nije dostatna za eventualni povrat novčanih sredstava koja će mu biti zaplijenjena i prenesena u postupku izravne naplate niti ističe vjerojatnu insolventnost ovrhovoditelja, već vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete obrazlaže navodeći da bi provedba postupka izravne naplate mogla ugroziti njegovo poslovanje i posljedično uzrokovati otvaranje stečaja, međutim otegotnost postupka izravne naplate za ovršenika i njegovo poslovanje nije šteta u smislu članka 65. stavak 1. OZ-a.
14. Naime, u postupku izravne naplate se prisilno namiruje tražbina ovrhovoditelja (vjerovnika). Dakle, smisao postupka izravne naplate jest učinkovito namirenje ovrhovoditeljeve tražbine, a što znači da su u postupku izravne naplate (kao i u svakom postupku prisilnog namirenja) primarna prava ovrhovoditelja na neometano poduzimanje svih radnji koje služe namirenju njegove tražbine.
15. U tom smislu, institut odgode, a što proizlazi i iz same odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a, se primjenjuje samo iznimno odnosno samo u onim situacijama u kojima je opravdaniji interes ovršenika da zaštiti svoju imovinu od mogućeg neosnovanog umanjenja nego interes ovrhovoditelja da bez odgađanja namiri svoju tražbinu utvrđenu ovršnom ispravom (osnovom za plaćanje).
16. Ovaj sud prihvaća tvrdnje ovršenika da je blokadom računa radi pljenidbe novčane tražbine ovrhovoditelja za koju je određena ovrha došlo do teškoća i poremećaja u poslovanju ovršenika, ali iz iznesenih tvrdnji ovršenika te sadržaja priložene dokumentacije ne proizlazi da bi se radilo o nenadoknadivoj odnosno teško nadoknadivoj šteti. Naime, navod ovršenika da mu, " prijeti nenadoknadiva šteta u slučaju provedbe izravne naplate, da mu blokadom računa prijeti stečajni postupak ", sud ocjenjuje neosnovanim i nedostatnim, obzirom da se nastanak štete prema stavu ovog suda, ne može se tumačiti samom činjenicom provođenja ovrhe, pa vezano uz to i blokadom računa, već se radi o prisilnom ostvarenju tražbine ovrhovoditelja, u suprotnom bi se svako trgovačko društvo pod ovrhom moglo pozvati na nemogućnost redovitog poslovanja uslijed blokade računa i zatražiti odgodu ovrhe, što dovodi u pitanje samu svrhu Ovršnog zakona.
17. Stoga, budući se u postupku izravne naplate prisilno umanjuje ovršenikova imovina, postupak izravne naplate uvijek ima otegotne posljedice za poslovanje ovršenika pravne osobe, zbog čega, kada bi se navedeno smatralo štetom u smislu članka 65. stavak 1. OZ-a, u svakom postupku izravne naplate bi bile ispunjene pretpostavke za odgodu, a čime bi primjena članka 65. stavak 1. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a postala pravilo, a ne iznimka, a što bi bilo protivno smislu instituta odgode prijenosa kao i protivno smislu postupka prisilnog namirenja.
18. Također, uvidom u podnesene isprave sud je utvrdio da se izravna naplata vodi temeljem valjane ovršne isprave, rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. St- 876/2023 od dana 13. prosinca 2023. i Ugovora o ustupu i prijenosu tražbine od 03. veljače 2026. godine, dakle isprava temeljem kojih je ovrhovoditelj ovlašten tražiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava ovršenika dok ovršenik svoje navode o fiktivnim ugovorima nije dokazao, odnosno učinio vjerojatnim na način da je podnio dokaz o pokretanju bilo kaznenog, bilo parničnog postupka u svrhu dokazivanja svojih tvrdnji.
19. Isto tako valja reći i to da odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenik ne dobiva mogućnost da tim istim novčanim sredstvima i raspolaže obzirom da ona i dalje ostaju zaplijenjena. Dakle, i u slučaju usvajanja prijedloga za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, ovršenik i dalje ne bi mogao raspolagati zaplijenjenim novčanim sredstvima i koristiti ih za podmirenje svojih životnih potreba, pa u tom smislu odgoda prijenosa zaplijenjenih sredstava ne bi od ovršenika otklonila one negativne posljedice na koje se ovršenik poziva u svome prijedlogu.
20. Kako ovršenik nije učinio vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti vratiti ovršeniku iznos koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju, tako ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, a cijeneći činjenicu da ovrhovoditelj posjeduje ovršnu ispravu i svrhu instituta odgode po kojoj je smisao da se ovrha odgađa samo iznimno, sud smatra kako nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe, tj. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava iz čl. 65. st. 1. OZ-a u vezi s čl. 210. st. 1. i st. 2. OZ-a, stoga je sud odbio prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava kao neosnovan te odlučio kao u izreci ovog rješenja.
21. Analognom primjenom članka 166. stavak 3. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a, odluka o naknadi troška ovog postupka će biti donesena u odluci kojom će se odlučiti o osnovanosti prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim jer ovršenik ima pravo na naknadu tog troška samo ako bude utvrđeno da je postupak prijenosa i pljenidbe bio nedopušten, zbog čega se onda svi troškovi koji su ovršeniku u tom postupku uzrokovani imaju smatrati neosnovano prouzročenima u smislu članka 14. stavak 5. OZ-a.
22. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
23. Ovršenik u svom prijedlogu ističe žalbeni razlog propisane odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ.
24. Odredbom čl. 52. st. 1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam (8) dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam (8) dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest (15) dana od dana dostave toga zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.
25. Kako je ovršenik istaknuo razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a, a koje navode je ovrhovoditelj osporio, dok ovršenik njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 52. st. 4 OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 210. OZ-a u vezi s čl. 52. st. 3. OZ-a odlučiti kao u izreci zaključka.
U Zagrebu 23. lipnja 2026.
Sudac:
Mirna Jakovac
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku osam (8) dana od dana dostave ovog rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu pisanim putem u četiri (4) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek (članak 11. stavak 5. OZ-a).
DNA:
1. Ovrhovoditelju po punomoćniku
2. Ovršeniku po punomoćniku
3. Spis
