Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-290/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Josipu Grubišiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Davor Jelić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 i umješača NOGOMETNI KLUB TREŠNJEVKA iz [adresa], OIB: 61496666972, kojeg zastupa punomoćnik Marko Samaržija, odvjetnik iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3075/2021-34 od 31. prosinca 2025., dana 23. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3075/2021-34 od 31. prosinca 2025. u dijelu pod toč. II i III izreke preko dosuđenog iznosa parničnog troška od 1.511,58 eura sa zateznom kamatom.

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3075/2021-34 od 31. prosinca 2025 u dijelu pod toč. I i III izreke

Odbija se zahtjev stranaka za dosuđenje troškova postupka povodom žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom odlukom pod I nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju AB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.000,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2018. do isplate, dok se pod II odbija tužitelj u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva da mu tuženik isplati iznos od 500,00 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 20.12.2018. do isplate. Konačno, pod III se nalaže tuženiku platiti tužitelju parnični trošak u visini od 1.511,58 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate.

2. Protiv navedene odluke žalbu u usvajajućem dijelu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022.,114/2022. i 155/2023., 146/2025. – dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno da se ista ukine i predmet vrati na ponovan postupak, uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.

3. Protiv navedene odluke žalbu u odbijajućem dijelu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se ista preinači u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet spora jest zahtjev tužitelja utemeljen na tvrdnji da je kao zaposlenik Ustanove Upravljanje sportskim objektima u Zagrebu 22. siječnja 2018., obavljajući redovne radne zadatke u okviru svog radnog mjesta pretrpio štetu jer se nalazio u svom uredu na adresi u [adresa], kojom prilikom je obavljao uobičajene poslove i rad na računalu a u jednom trenutku je ustao da bi dohvatio dokumentaciju, kada je začuo snažan udarac, što je bilo iznenada i sasvim neočekivano, te se u tom trenutku velika staklena stijena (180 x 120 cm), koja se nalazi u njegovoj neposrednoj blizini rasula tako da je velik dio stakla pao na tužitelja koji je pri tome ozlijeđen.

7. U podnesenoj žalbi tuženik tvrdi kako svjedoka štetnom događaju nema a tragovi potječu od izjave samog tužitelja prema kojemu je do štetnog događaja došlo u 09.00 sati, dok je djelatnicima MUP-a iskazao da je do istoga došlo od 10.30 sati. Prvostupanjski sud ovu okolnost želi opravdati da osoba u stanju stresa gubi pojam o vremenu, međutim, upravo ti prvi trenuci su najvažniji i iskazi u tim trenucima su najvjerodostojniji. Niti jedan objektivni dokaz, dakle, ne upućuje da je štetnog događaja uopće došlo, a i ukoliko jest da bi tužitelj bio upravo na mjestu štetnog događaja. Po iskazu tužitelja, zaštitna mreža je umanjila mogućnost štetnog događaja, ali ga nije sasvim isključila, jer je ostao određeni stupanj vjerojatnosti da nogometna lopta razbije staklo na uredu tužitelja, pa je dakle tužitelj mogao očekivati da bi lopta mogla razbiti prozorsko staklo, budući da se prozor nalazi u jednom dijelu iznad zaštitne mreže te je postojala i uvijek će postojati vjerojatnost da bi sličnog događaja uvijek može doći. U pogledu pak visine zahtjeva, kod tužitelja nije zastalo trajnih posljedica, te je pretrpio primarni kratkotrajni strah jakog intenziteta, dok je trpio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, slabijeg intenziteta u trajanju od dva dana te strah slabog intenziteta u trajanju od dva tjedna pa je naknada štete previsoko dosuđena.

8. U svojoj žalbi pak tužitelj tvrdi kako da je hitna pomoć došla na lice mjesta upravo iz razloga što je tužitelj doživio šok nakon što je razbijeno staklo u uredu, uslijed čega se počeo žaliti na bol u prsima i teško disanje, pa je tužitelj zbog akutne reakcije na stres odmah kolima hitne pomoći prevezen u KBC Zagreb. Liječnik vještak u nalazu i mišljenju navodi da iz priležeće dokumentacije proizlazi da se „tužitelj uplašio za svoj život“, da ne spava, po noći ne što da radi, pa šeće psa 2 -3 sata, da je psihomotorno napet, tenzioniran, smanjene pažnje i koncentracije, te da ne funkcionira u svakodnevnim aktivnostima, pa je potrebno intenzivnije ambulantno liječenje. Uz navedeno liječnik vještak zaključuje da je tužitelj u štetnom događaju bio izložen situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet, što je dovelo do razvoja psihičkog poremećaja, pa da je posljedično došlo do povrede duševnog zdravlja. Vještak nadalje navodi da se kod tužitelja razvila simptomatska akutna stresna reakcija, time da i dalje povremeno osjeća neugodu u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj. Također ističe da je psihijatar postavio dijagnozu poremećaja prilagodbe. Nakon mjesec dana vratio se raditi, ali je i dalje uznemiren, po nalogu liječnika uzima psihofarmake. Tužitelj ujedno ukazuje na noviju sudsku praksu sukladno kojoj iznose naknade štete utvrđene Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske treba znatno povisiti, ovo uslijed nesporne činjenice što poradi inflacije isti više realno ne odražavaju visinu pravične naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

9. Sud pak u pobijanoj odluci pravilno utvrđuje kako iz Potvrde MUP-a PU Zagrebačke, VII. Policijske postaje Zagreb, broj: 511- 19-33/8-15-14/2018. KP od 20.2.2018., proizlazi da je dana 22. siječnja 2018. oko 10,30 sati od strane NN počinitelja izvršeno kazneno djelo "oštećenje tuđe stvari" opisano u čl. 235. st. 1. Kaznenog zakona, dok se tužitelj u 10,30 sati nalazio u sportskoj dvorani "Kutija šibica" na 1. katu, a kada je netko loptom pogodio u prozor dimenzija 180x120 cm, te se staklo razbilo, a tužitelj se uplašio te doživio šok, zbog čega je pozvana hitna medicinska pomoć, te je tužitelj prevezen u KB Rebro. Na mjestu događaja je zatečen dopredsjednik NK Trešnjevka, DB. Nadalje, iz Potvrde slijedi da su na pomoćnom igralištu seniori imali trening, te je jedan od njih loptom pogodio staklo dvorane. Također i uvidom u Prijavu o ozljedi na radu od 24. siječnja 2018., sud je utvrdio kako je tužitelj pretrpio ozljedu na radu dana 22. siječnja 2018., kada se prilikom razbijanja prozora, a zbog iznenadnog udarca lopte u staklo, tužitelj srušio na pod, te doživio šok. Isto tako, iz Izvješća koje je sastavni dio Prijave o ozljedi na radu, proizlazi da je tužitelj pregledan na KBC Rebro, te mu je postavljena dijagnoza akutne reakcije na stres. Također, iz medicinskog nalaza KBC Zagreb, Centra za hitnu medicinu, proizlazi da je tužitelj dovezen u bolnicu s hitnom medicinskom pomoći s liječnikom, te je upisano da je na poslu staklena stijena pala pored njega, a nekoliko minuta potom je kod tužitelja počela bol u prsima, znojenje dlanova, suha usta i otežano disanje, te je postavljena dijagnoza bolova u prsima i akutne reakcije na stres. Iz dostavljenih ispisa fotografija je utvrđeno da prikazuju razbijeni prozor, te veće i manje krhotine stakla koje su se rasule na unutarnju klupčicu prozora, na radni stolac, radni stol i pod. Isto tako, da su aluminijske žaluzine na prozoru bile spuštene, ali nisu spriječile prodor krhotina stakla u prostor.

10. Temeljem svih provedenih dokaza i ovaj sud u svemu prihvaća utvrđenja koja je u pravcu odgovornosti tuženikova osiguranika za štetu iznio u pobijanoj odluci sud prvog stupnja, a prema kojima je tužitelj stradao kada je radio u kancelariji i kada je zbog udarca lopte s nogometnog terena došlo do pucanja staklene stijene, koja se rasula po uredu i tužitelju te je tužitelj doživio akutnu reakciju na stres. Okolnost kada se točno dogodio štetni događaj, da li u 9,00 sati ili nešto kasnije te položaj tijela u kojem se tužitelj nalazio u trenutku pucanja stakla (da li je sjedio na stolcu ili se pridigao da dohvati bilježnicu), nisu odlučne činjenice jer doista u stanju šoka teško je procijeniti koji podaci se daju prilikom policijske i bolničke intervencije i što se točno notira. Pri tome je tužitelju također u radnopravnom smislu priznata ozljedom na radu te tuženikov osiguranik doista odgovara za naknadu štete temeljem propisa o zaštiti na radu odnosno čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne Novine 71/14,118/14,154/14, 94/18, 96/18 - dalje ZZR) prema kojemu se za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječu od rada, i poslodavac za njih odgovara po načelu objektivne odgovornosti a prema st. 2. čl. 25. ZZR poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Također, prema čl. 111. Zakona o radu (Narodne Novine 93/14, 127/17, 89/19 - dalje ZR) ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Stavkom 2. istog članka određeno je kako se pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovog članka odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa. Poslodavac koji odgovara prema kriteriju uzročnosti (objektivna ili kauzalna odgovornost) može se te odgovornosti osloboditi pod pretpostavkom iz odredbe članka 25. st. 2. ZZR ili pod pretpostavkama iz odredbe čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08,125/11, 78/15 - dalje ZOO) i to ako je šteta nastala zbog više sile, ako je riječ o namjeri ili krajnjoj nepažnji radnika ili ako je šteta nastala namjerom ili nepažnjom treće osobe, na što poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

11. Dakle, pravilno sud prvog stupnja utvrđuje kako se poslodavac ne može pozivati na ekskulpacijske razloge ako je šteta posljedica obične nepažnje radnika ili treće osobe a ovdje niti sam tuženik ne tvrdi da bi tužitelj ičim doprinio nastanku štetnog događaja, niti da je isti nastao isključivo krajnjom nepažnjom tužitelja, jer u navedenoj izvanrednoj situaciji ovaj uopće doista niti nije bio u mogućnosti utjecati na štetni događaj. Stoga je tuženik kao osiguratelj poslodavca, dužan naknaditi nastalu štetu tužitelju, jer je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta (čl.19.st.2. u vezi s čl. 1046 ZOO). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.st.1. ZOO-a) pri čemu je tužitelj kao posljedicu štetnog događaja pretrpio akutnu reakciju na stres što nedvojbeno proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Gordana Makarića, koji je dao mišljenje da je tužitelj bio izložen štetnom događaju na radnom mjestu 22. siječnja 2018., radi čega je na psihičkom planu razvio simptomatiku Akutne stresne reakcije (F43.0) što da proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije. Naime, tužitelj je u okolnostima predmetnog štetnog događaja bio izložen situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet, što je i dovelo do razvoja psihičkog poremećaja. Aktualnim psihijatrijskim ispitivanjem nije utvrđeno kriterija za perzistiranjem istoga. Između štetnog događaja i razvoja psihičkog poremećaja, postoji izravna uzročno-posljedična veza. Slijedom navedenog, u tužitelja je došlo do povrede duševnog zdravlja, radi čega je tužitelj pri štetnom događaju trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta. Do smirivanja akutnih simptoma psihotraume i prilagodbe na novonastalo stanje trpio je umjereni do jaki oscilirajući strah do sveukupno 1 dana, te potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do 2 dana. Po navedenom trpio je slabiji oscilirajući strah do sveukupno 2 tjedna. Zaostao je slabiji, povremeni osjećaj neugode u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj.

12. Stoga je dosuđenje predmetne naknade pravilno od strane suda prvog stupnja, temeljem iskaza tužitelja koji je naveo da mu je nakon praska stakla, kada je ležao na podu, postalo loše te da se počeo gušiti, znojiti i da su mu se tresle ruke, te da se ne sjeća tko ga je uopće odveo u bolnicu, sud može i sam procijeniti težinu akutne reakcije na stres koju je tužitelj imao kao posljedicu štetnog događaja , tako da je vještak potvrdio utvrđenje o jačini straha koji je tužitelj pretrpio, te zbog trajanja i intenziteta straha kojeg je tužitelj imao, pravilno sud prema čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, tužitelju po toj osnovi dosuđuje pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.000,00 eura. Pri tome konačno nije niti zabranjeno odrediti vještaka koji je već dao svoj nalaz i mišljenje u upravnom postupku jer je vještak prema čl. 258. ZPP-a dužan predmet vještačenja brižljivo razmotriti, točno navesti sve što opazi i nađe, te svoje mišljenje iznosi savjesno i u skladu s pravilima znanosti i vještine a nisu iznesene primjedbe na utvrđenja vještaka.

13. Stoga je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, valjalo podnesenu žalbu protiv odluke odbiti i njome pobijanu presudu potvrditi, te odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu, 23. lipnja 2026.

Sudac

Josip Grubišić