1

Poslovni broj: 23 Gž-30/2024-4

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 23 Gž-30/2024-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

             

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Tihane Marije Miladin, člana vijeća i suca izvjestitelja i Dubravke Penić Lukač, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. osiguranje d.d., Z., …, OIB:…, zastupanog po punomoćnicima I. G. Z. i B. P., odvjetnicima u O. društvu G. & P. iz Z., protiv tuženika L. A. iz Z…, OIB:… zastupanog po punomoćniku Z. F., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Povrv-823/2012-92 od 22. ožujka 2019., ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj Povrv-823/2012-95 od 1. travnja 2019. i dopunske presude istoga suda poslovni broj Povrv-823/2012-96 od 1. travnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2024. godine

 

 

r i j e š i o   j e

 

I. Ukidaju se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Povrv-823/2012-92 od 22. ožujka 2019., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Povrv-823/2012-95 od 1. travnja 2019. i dopunska presuda istoga suda poslovni broj Povrv-823/2012-96 od 1. travnja 2019. u dijelu pod točkom I. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

             

1. Pobijanom, ispravljenom, presudom odbijen je zahtjev tužitelja te je ukinut u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marije Baković iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-1915/11 od 23. studenog 2011. kojim je naloženo tuženiku da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 12.601,52 kune/1.672,51 eur[1] uvećano za pripadajuću zateznu kamatu tekuću od 2. srpnja 2011. pa do isplate.

 

2. Dopunskom presudom naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 32.693,50 kuna/4.339,17 eur sa zateznim kamatama tekućima od 22. ožujka 2019. pa do isplate (točka I. izreke), a odbijen je dio tog zahtjeva tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 500,00 kuna/66,36 eur sa zatraženim zateznim kamatama (točka II. izreke).

 

3. Tužitelj pobija presudu i dopunsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud preinači presudu i dopunsku presudu, podredno da ukine pobijane odluke i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava žalbe.

 

4. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava navode žalbe tužitelja i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troškova odgovora na žalbu tuženiku.

 

5. Žalba tužitelja je osnovana.

 

6. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP a na koju povredu tužitelj ukazuje u žalbi. Pobijana presuda ima nedostataka radi kojih se ne može ispitati jer ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

 

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu regresnog potraživanja u iznosu od 12.601,52 kn/1.672,51 eur, koji je iznos tužitelj isplatio oštećenima G. M. i S. D. s osnova naknade imovinske štete na vozilima nastale u prometnoj nesreći dana 9. lipnja 2011. u 16,36 sati, koju je prouzročio tuženik na način da je, upravljajući vozilom registarskih oznaka … udario u stražnji dio vozila kojim je upravljao oštećeni M. G. koje je odbačeno na vozilo ispred kojim je upravljala oštećena S. D..

 

8. Tužitelj temelji zahtjev na tvrdnji da je tuženik upravljao vozilom pod utjecajem alkohola što je utvrđeno uređajem Drager prema kojim je tuženiku izmjerena koncentracija alkohola od 1,60 g/kg.

 

9. Polazeći od utvrđenja temeljenog na nalazu i mišljenju vještaka toksikologa:

- da nije moguće utvrditi koncentraciju alkohola u krvi tuženika u trenutku nezgode, jer alkometar predstavlja samo orijentacijsku metodu koja je neprecizna i nepouzdana te kao takva ne može predstavljati dokaz o određenoj koncentraciji alkohola u krvi u vrijeme štetnog događaja, s obzirom na to da je uloga alkometra odvajanje trijeznih osoba od alkoholiziranih osoba, pri čemu bi alkoholizirane osobe trebalo odvesti na liječnički pregled i vađenje krvi i mokraće na analizu,

prvostupanjski sud zaključuje da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu uvjeta osiguranja koji se odnose na gubitak prava iz osiguranja jer da ne postoje dokazi da je kod tuženika izmjerena odgovarajuća koncentracija alkohola u krvi, kao što zahtijevaju uvjeti, već da je to utvrđeno samo u izdahu, te da ne postoji dokaz o postojanju uzročne veze između alkohola utvrđenog u izdahu i štetnog događaja.

 

10. Odredbom članka 3. stavak 1. točka 2. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti (dalje u tekstu: Uvjeti), propisano je da osiguranik gubi svoja prava iz osiguranja ako je u vrijeme prometne nezgode vozač osiguranog vozila bio pod utjecajem alkohola, ako se analizom krvi ili drugom metodom mjerenja količine alkohola u organizmu vozača utvrdi da je udio alkohola u krvi iznos od 0,5 g/kg i više, odnosno 0,5 promila i više. Stavkom 4. toč. 2. istog članka propisano je da osiguranik ne gubi svoja prava iz prethodnih odredaba ovoga članka ako dokaže da štetni događaj nije u uzročnoj vezi sa činjenicom da je vozač u trenutku prometne nezgode bio pod utjecajem alkohola.

 

11. Imajući u vidu sadržaj citirane odredbe čl. 3. st. 1. toč. 2. Uvjeta ispitivanje alkoholiziranosti sudionika prometne nezgode alkometrom Drager, koji mjeri koncentraciju alkohola metodom analize izdaha, predstavlja „drugu metodu mjerenja“ količine alkohola u organizmu vozača.

 

12. Iz Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu (list 78 spisa), a koji je javna isprava u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZPP i dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, time da je dopušteno dokazivati protivno odnosno da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena (čl. 230. st. 3. ZPP), jasno proizlazi da je ispitivanje prisutnosti alkohola na tuženiku obavljeno dana 8. lipnja 2011. u 17,29 sata uređajem za ispitivanje ''Drager'' te je utvrđena koncentracija alkohola od 1,60 g/kg u izdahu. 

 

13. Nadalje, iz Zapisnika je vidljivo da tuženik rezultate ispitivanja nije porekao, da je potpisao i primio Zapisnik, dok tuženik tijekom postupka nije niti tvrdio da je osporavao rezultate ispitivanja i tražio da se isti provjere uzimanjem uzoraka krvi i mokraće, na koji način bi eventualno mogao osporiti rezultate utvrđene alkometrom (čl. 230. st. 3. ZPP).

 

14. Stoga je prema ocjeni ovoga drugostupanjskog suda tuženik u vrijeme štetnog događaja imao koncentraciju alkohola od 1,60 k/kg što je utvrđeno metodom analize izdaha koja predstavlja „drugu metodu mjerenja“ iz čl. 3. st. 1. toč. 2. Uvjeta.

 

15.  Tuženik je tijekom postupka prigovarao dinamici nastanka štetnog događaja te je u postupku provedeno prometno vještačenje i kao svjedoci su saslušani sudionici prometne nezgode.

 

16. Prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi reproducirao sadržaj nalaza i mišljenja prometnog vještaka i iskaze svjedoka i tuženika, međutim izvedene dokaze nije ocijenio u smislu odredbe članka 8. ZPP, radi čega pobijana presuda nema razloga o o dinamici nastanka štetnog događaja i odgovornosti tuženika, odnosno je li okolnost što je tuženik bio pod utjecajem alkohola u uzročnoj vezi s nastankom štetnog događaja.

 

17. Stoga je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP radi koje se presuda ne može ispitati, slijedom čega je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

 

18. Slijedom navedenog valjalo je temeljem čl. 369. st. 1. ZPP presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

 

19. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će, imajući u vidu naprijed iznijeto, ispraviti nedostatke na koje je ovim rješenjem ukazano, te će donijeti novu odluku nakon što ocjeni izvedene dokaze u smislu odredbe čl. 8. ZPP pri čemu je dužan navesti logične i uvjerljive razloge na osnovi kojih dokaza je uzeo utvrđenu i koju činjenicu i zašto, kojem dokazu vjeruje, a kojem ne i zašto, koju tvrdnju prihvaća, a koju ne i zašto, jesu li koji dokazi nevažni i zašto, a zatim će navesti i propise na kojima temelji svoju odluku.

 

20. S obzirom je ukinuta odluka o glavnoj stvari, radi pravilne primjene odredbe članka 154. stavak 1. ZPP valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku sadržanu u presudi i dopunskoj presudi, primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP.

 

21. Odluka o troškovima nastalim u žalbenom postupku temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP.

 

 

U Zagrebu, 16. siječnja 2024.

 

 

                                                                      Predsjednik vijeća:

                                                                                                       Ivica Veselić