REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-918/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Mariji Krajnović u pravnoj stvari tužitelja DENONA d.o.o., Zagreb, Getaldićeva ulica 1, OIB: 97373082565, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Olujić, odvjetnik iz Splita, Narodni trg 2, protiv tuženika STERIK SRL, Italija, 06073 Ellera di Corciano, Via Camillo Bozza 4, radi isplate, dana 23. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku STERIK SRL, Italija, 06073 Ellera di Corciano, Via Camillo Bozza 4, isplatiti tužitelju DENONA d.o.o., Zagreb, Getaldićeva ulica 1, OIB: 97373082565, iznos od 2.800,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 07. srpnja 2022 pa do isplate, pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 29.12.2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 368,53 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 23. lipnja 2026. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

o b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj dana 27. travnja 2023. godine navodi da je na temelju dogovora sa tuženikom, za istoga obavio posao tiskanja na način i u količinama kako je to dogovoreno između njega i tuženika. Nadalje, tužitelj je također, u ime iza račun tuženika, organizirao i izvršio prijevoz predmetnih knjiga na adresu tuženika.

2. Za izvršeni posao, a koji posao je tužitelj obavio savjesno i sukladno pravilima struke, pritom se koristeći vlastitim materijalom, te u skladu s uputama tuženika, tužitelj je tuženiku izdao račun broj: 276-3-99 na iznos od 2.280,00 EUR-a.

3. Na temelju odredbe članka 590. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje u tekstu: ZOO) ugovor o djelu je ugovor kojim se izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i slično, a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. U tom smislu bitni sastojci ugovora o djelu su djelo i naknada, a subjekti ugovora su naručitelj i izvođač posla. Budući da same odredbe ZOO-a ne određuju da se ugovor o djelu mora sklopiti u pisanom obliku, za sklapanje istog nije potreban pisani oblik. Slijedom iznesenog sasvim je razvidno da je između tužitelja, kao izvođača, i tuženika, kao naručitelja, nesporno sklopljen ugovor o djelu opisan u članku 590. ZOO-a. Štoviše, tužitelj i tuženik uspješno poslovno surađuju već duži vremenski period, a za vrijeme koje suradnje je tuženik uredno podmirivao račune tužitelju, stoga tužitelj nije imao razloga vjerovati da tuženik tako neće postupiti i ovaj put.

4. Navodi kakao je tužitelj je tuženika, u više navrata, kontaktirao radi naplate dospjelih, a neplaćenih potraživanja, a na koje pozive se tuženik oglušio. Budući da tuženik nije do današnjeg dana podmirio dospjela, a neplaćena potraživanja koja ima prema tužitelju, tužitelj je bio primoran ustati ovom tužbom radi isplate pred Naslovnim tijelom.

5. Na temelju odredbe članka 7. stavka 1 a UREDBE (EU) br. 1215/2012 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (dalje: Uredba), a koje Uredba se primjenjuje u građanskim i trgovačkim stvarima, osoba s domicilom u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici u stvarima povezanim s ugovorom, pred sudom mjesta izvršenja konkretne obveze. Kriterij za nadležnost prema članku 7. stavku 1. Uredbe jest mjesto izvršenja konkretne obveze, a koji kriterij je i logično uzimati u obzir zbog bliske veze između mjesta ispunjenja ugovora i predmeta spora budući da će se u mjestu izvršenja obveze najčešće nalaziti većina dokaza i svjedoka. U predmetu AR, SPRL protiv Société en commandite per actionis Bouyer, C-14/76, Sud Europske unije je utvrdio da se nadležnost temeljem članka 5. stavka 1. Bruxelleske konvencije, danas članka 7. stavka 1. točke a Uredbe, zasniva u mjestu ispunjenja one ugovorne obveze na čijem neispunjenju tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev, odnosno obveze koja je predmet spora.

6. Dakle, u ugovornim sporovima u kojima se primjenjuje točka a, za određivanje nadležnosti je mjerodavno mjesto ispunjenja one tuženikove obveze na kojoj se temelji tužbeni zahtjev. Slijedom iznesenog proizlazi da je, u slučaju podnošenja tužbe radi isplate, mjesto ispunjenja obveze mjesto gdje je ispunjena obveza koja je predmet spora. U konkretnom slučaju nesporno je da se radi o Ugovoru o djelu sklopljenom između tužitelja i tuženika, a na temelju kojeg Ugovora je tužitelj za tuženika obavio posao tiskanja časopisa na području Republike Hrvatske te iste isporučio tuženiku. Budući da je tužitelj sve svoje obveze ispunio u istom mjestu i to na području Republike Hrvatske, isto se smatra mjestom izvršenja konkretne obveze u smislu Uredbe. Slijedom iznesenog, u ovom predmetu mjesno je nadležno Naslovno tijelo.

7. Na temelju odredbe čl. 4. st 1. t. (b) UREDBE (EZ) br. 593/2008 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) u slučaju kada ugovorne strane nisu odabrale mjerodavno pravo, ugovor o pružanju usluga podliježe pravu države u kojoj pružatelj usluga ima uobičajeno boravište. Slijedom iznesenog, u konkretnom slučaju mjerodavno je hrvatsko pravo. ZOO u čl. 14. st. 2. definira trgovački ugovor kao ugovor što ga sklapaju trgovci među sobom u obavljanju dje latnosti koje čine predmet poslovanja barem jednoga od njih ili su u vezi s obavljanjem tih djelatnosti. Nadalje, na temelju čl. 3. Zakona o trgovačkim društvima (NN 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, dalje u tekstu: ZTD) trgovački ugovor ovlašteni su sklapati trgovci. Trgovac je, ako ZTD-om nije drugačije određeno, osoba koja samostalno i trajno obavlja gospodarsku djelatnost radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom , prometom robe ili pružanjem usluga na tržištu. Slijedom iznesenog, nedvojbeno je da je, u konkretnom slučaju, između tužitelja i tuženika sklopljen trgovački ugovor.

8. Uz prevedenu tužbu na talijanski jezik tužitelj je dostavio račun broj 276-3-99 ( list 8) spisa naloge za prijevoz sa pripadajućim CMR-om.

9. Tuženik je rješenjem od 3. svibnja 2023. (ovjereni prijevod sa hrvatskog na talijanski jezik navedenog rješenja u spisu se nalazi na listu 24-26 spisa) pozvan u roku 30 dana podnijeti pisani odgovor na tužbu, koja tužba mu je, zajedno s prilozima, u ovjerenom prijevodu s hrvatskog na talijanski jezik dostavljena u prilogu tog rješenja.

10. Ovdje valja napomenuti da je tužba tuženiku dostavljena uz obrazac K predviđen čl. 14. Uredbe (EU) 2020/1784, da je nadležni ured sudu dostavio zapisnik o dostavi ( list 16 spisa) iz kojeg je razvidno da dostava nije izvršena jer tuženik nije poznat na adresi 06073 Ellera di Corciano, Via Camillo Bozza 4, stoga je sud od tužitelja zatražio izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 178-179 spisa) iz kojeg je razvidno da tuženik ima sjedište na adresi 06073 Ellera di Corciano, Via Camillo Bozza 4, stoga je tužba zajedno sa prilozima stavljena na e-oglasnu ploču suda.

11. Navedenim rješenjem tuženik je upozoren da će se, ako ne podnese odgovor na tužbu u zadanom roku, donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev – presuda zbog ogluhe (čl. 331.b Zakona o parničnom postupku, ''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22, 155/23 i 146/25, dalje – dalje: ZPP).

12. Tuženiku je navedeno rješenje, zajedno s tužbom i prilozima, uredno dostavljeno 11. studenog 2025. (potvrda iza lista 187. spisa), ali isti u zadanom roku, niti nakon njegovog proteka, nije podnio odgovor na tužbu niti je na bilo koji način osporio tužbu i tužbeni zahtjev.

13. Odredbom čl. 331.b ZPP-a određeno je da će se, ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe): ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni; ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi; ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate te ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika opravdani razlozi spriječili da podnese odgovor na tužbu.

14. Prema ocijeni ovog suda, osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi i to prije svega iz činjenice da su stranke bile u poslovnom odnosu iz ugovora o djelu (čl. 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. – dalje: ZOO) na osnovu kojeg je tužitelj za tuženika izvršio usluge tiskanja te je izvršio prijevoz na adresu tuženika.

15. Činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je podnio tužitelj niti su u suprotnosti s opće poznatim činjenicama. S obzirom da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika opravdani razlozi spriječili podnijeti odgovor na tužbu te kako su ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe na temelju odredbe čl. 331.b ZPP-a, odlučeno je sukladno odredbi čl. 9. i čl. 590. te čl. 29. st. 1. i 2., u vezi čl. 14. st. 2. ZOO kao pod točkom I. izreke ove presude.

16. Napominje se pritom da nadležnost ovog suda za odlučivanje u ovom postupku proizlazi iz odredbe čl. 7. st. 1.a Uredbe (EU) br. 1215/12 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, dok je kao mjerodavno pravo sud primijenio ZOO sukladno čl. 4. st. 1.(b) Uredbe (EZ) br. 593/08 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I).

17. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka koji je sadržan u tužbi (list 4. spisa) i listu 135 spisa), temelji se na odredbama čl. 154. st. 1, čl. 155. i čl. 162. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. – dalje: Tarife), a o istima je odlučeno prema naznačenoj vrijednosti predmeta spora (2.280,00 EUR).

18. Tužitelju je kao potreban priznat trošak sastava tužbe prema Tbr. 7.1. Tarife u iznosu od 200,008 EUR, sudska pristojba na tužbu u iznosu od 34,63 EUR, trošak prijevoda na talijanski jezik u iznosu od 62,50 EUR ( račun list 137 spisa), te sudsku pristojbu na presudu zbog ogluhe u iznosu od 71,40 EUR, odnosno ukupno 368,53 EUR, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

19. Odluka o zakonskim zateznim kamatama tekućim na dosuđene parnične troškove temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 29. st. 2. ZOO.

U Zagrebu 23. lipnja 2026.

SUDAC

Marija Krajnović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 (petnaest) dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Presuda zbog ogluhe može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 353. st. 1. i 2. ZPP).

DNA:

-tužitelju po pun uz nalog za pristojbu na presudu zbog ogluhe 71,40 eur

-tuženiku uz obrazac-K e-justice