- 1 -              Rev 1254/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1254/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. Z. iz N. G., OIB: ..., kojega zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika K. d.o.o. iz N. G., , OIB: ..., kojega zastupa punomoćnik J. D., odvjetnik u G., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-235/2018-2 od 11. listopada 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, poslovni broj Pr-10/2015-73 od 16. travnja 2018., na sjednici održanoj 16. siječnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se kao djelomično neosnovana revizija tuženika protiv presude  Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-235/2018-2 od 11. listopada 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, poslovni broj Pr-10/2015-73 od 16. travnja 2018., izuzev u dijelu pod točkom II. izreke u kojem je odlučeno o naknadi izgubljene zarade između plaće i ostvarene mirovine, renti s te osnove te izuzev u odluci o troškovima postupka u dijelu pod točkom III. izreke.

 

 

r i j e š i o   j e

 

              Ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-235/2018-2 od 11. listopada 2018.  kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, poslovni broj Pr-10/2015-73 od 16. travnja 2018. u dijelu pod točkom II. izreke u dijelu kojem je odlučeno o naknadi izgubljene zarade između plaće i ostvarene isplate mirovine od 14. veljače 2014. pa nadalje i to za iznose:

              - od 4.778,61 kn sa zateznim kamatama od 12. ožujka 2014. do isplate,

              - od 3.959,84 kn sa zateznim kamatama od 11. travnja 2014. do isplate,

              - od 3.959,84 kn sa zateznim kamatama od 10. svibnja 2014. do isplate,

              - od 3.959,84 kn sa zateznim kamatama od 11. lipnja 2014. do isplate,

              - od 3.959,84 kn sa zateznim kamatama od 11. srpnja 2014. do isplate,

              - od 3.959,84 kn sa zateznim kamatama od 12. kolovoza 2014. do isplate,

              - od 3.959,84 kn sa zateznim kamatama od 11. rujna 2014. do isplate,

              - od 3.959,84 kn sa zateznim kamatama od 11. listopada 2014. do isplate,

              - od 3.959,84 kn sa zateznim kamatama od 11. studenog 2014. do isplate,

              - od 3.959,84 kn sa zateznim kamatama od 11. prosinca 2014. do isplate,

              - od 3.959,84 kn sa zateznim kamatama od 10. siječnja 2015. do isplate,

              - od 3.959,84 kn sa zateznim kamatama od 11. veljače 2015. do isplate,

              - od 3.959,84 kn sa zateznim kamatama od 11. ožujka 2015. do isplate,

              - od 3.959,84 kn sa zateznim kamatama od 11. travnja 2015. do isplate,

              - od 3.959,84 kn sa zateznim kamatama od 12. svibnja 2015. do isplate,

              - od 3.959,84 kn sa zateznim kamatama od 11. lipnja 2015. do isplate,

              - od 3.959,84 kn sa zateznim kamatama od 11. srpnja 2015. do isplate,

              - od 3.959,84 kn sa zateznim kamatama od 11. kolovoza 2015. do isplate,

              - od 3.948,66 kn sa zateznim kamatama od 11. rujna 2015. do isplate,

              - od 3.954,25 kn sa zateznim kamatama od 10. listopada 2015. do isplate,

              - od 3.954,25 kn sa zateznim kamatama od 11. studenog 2015. do isplate,

              - od 3.954,25 kn sa zateznim kamatama od 11. prosinca 2015. do isplate,

              - od 3.954,25 kn sa zateznim kamatama od 12. siječnja 2016. do isplate,

              - od 3.954,25 kn sa zateznim kamatama od 11. veljače 2016. do isplate,

              - od 3.954,25 kn sa zateznim kamatama od 12. ožujka 2016. do isplate,

              - od 3.928,21 kn sa zateznim kamatama od 12. travnja 2016. do isplate,

              - od 3.945,57 kn sa zateznim kamatama od 11. svibnja 2016. do isplate,

              - od 3.945,57 kn sa zateznim kamatama od 11. lipnja 2016. do isplate,

              - od 3.945,57 kn sa zateznim kamatama od 12. srpnja 2016. do isplate,

              - od 3.945,57 kn sa zateznim kamatama od 11. kolovoza 2016. do isplate,

              - od 4.152,39 kn sa zateznim kamatama od 10. rujna 2016. do isplate,

              - od 3.939,06 kn sa zateznim kamatama od 11. listopada 2016. do isplate,

              - od 3.939,06 kn sa zateznim kamatama od 11. studenog 2016. do isplate,

              - od 3.939,06 kn sa zateznim kamatama od 10. prosinca 2016. do isplate,

              te o renti s te osnove s početkom od 1. prosinca 2016. pa nadalje u visini od 3.939,06 kn mjesečno, te u dijelu pod točkom III. izreke kojim je odlučeno odluci o troškovima postupka te se u tim dijelovima ukida presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, poslovni broj Pr-10/2015-73 od 16. travnja 2018.

              i u tim dijelovima se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom prvostupanjskog suda naloženo je tuženiku naknaditi štetu tužitelju i to u visini od 122.000,00 kuna na ime povrede prava osobnosti, u visini od 13.050,00 kuna za pruženu tuđu pomoć i njegu (t. I. izreke), u visini od ukupno 262.363,33 kune za izgubljenu zaradu te s tog osnova plaćati ubuduće rentu u visini od 3.939,06 kuna mjesečno (t. II. izreke), te nadoknaditi troškove postupka u visini od 94.537,70 kuna (t. III. izreke), sve sa pripadajućim zateznim kamatama pobliže označenim u pojedinim točkama izreke, od dospijeća pa do isplate. 

 

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je u opisanom dijelu po tuženiku pobijana odluka.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog bitne povrede odredba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložilo je ukinuti nižestupanjske odluke i vratiti predmet na ponovno suđenje.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija je djelomično osnovana.

 

6. U ovoj pravnoj stvari dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZPP) u odnosu na odluku o glavnom traženju, s obzirom na vrijednost tog pobijanog dijela iznad 200.000,00 kuna.

 

7. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog povrede na radu kod tuženika, prilikom pada sa visine 3. studenoga 2010.

 

9.1. Nižestupanjski sudovi odlučili su o osnovanosti tužbenog zahtjeva polazeći od slijedećih utvrđenja:

              - da je tužitelj na temelju ugovora o radu s tuženikom obavljao građevinske poslove- zidanje, ostale poslove po potrebi i nalogu poslodavca, te da je bio osposobljen za rad na siguran način za poslove zidara,

              - da je na dan štetnog događaja tužitelj radio na sanaciji krovišta mjesnog doma u Sičicama, radeći motornom pilom na krovu na visini većoj od četiri metra, kada je pao, zadobio ozljede, radi kojih mu je u konačnosti priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad

              - da su direktor tuženika i tuženik oglašeni krivima jer su tužitelju omogućili rad motornom pilom na krovu na visini od 4 metra, bez potrebne stručne osposobljenosti, zaštitne ograde i sigurnosnog pojasa

              - da (osim što je parnični sud vezan u pogledu postojanja kaznenog dijela i kaznene odgovornosti) tužitelj nije bio osposobljen ni za rad motornom pilom niti za poslove krovopokrivača, ni za rad na visini, da nije koristio opremu za sprečavanje pada sa visine, zaštitni pojas i užad

              - da je rad obavljao po nalogu direktora, da je rad tog dana obavljao na uobičajen način, da ga nitko nije nadgledao, zabranio rad na opisan način, da nije opomenut zbog nekorištenja opreme, a da sa zaštitnim pojasom nije bio ni zadužen,

              - da su inače radnici tuženika obavljali sve poslove bez obzira na stručnu osposobljenost, po nalogu tuženika, da je poslodavac bio svjestan obavljanja poslova protivno pravilima o zaštiti na radu u građevinarstvu,

              - da je do ozljeđivanja došlo ne zato što je tužitelj samovoljno i samoinicijativno obavljao opisani posao, već zato što ga je na to rasporedio tadašnji direktor.

 

9.2. Na temelju tih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje, a drugostupanjski sud prihvaća te zaključke, da je tuženik kao poslodavac isključivo odgovoran, a da nema doprinosa nastanku štetnog događaja na strani tužitelja. To jer da je do ozljeđivanja došlo zbog neprovođenja mjera zaštite na radu, a da tuženik nije dokazao da bi tužitelj nekim svojim postupkom pridonio nastanku štete. Radni zadatak da je obavljao po nalogu poslodavca, bez odgovarajuće zaštitne opreme, na visini, da zbog toga nije ni opomenut, udaljen sa radnog mjesta, da poslodavac nije provjerio je li tužitelj osposobljen za rad motornom pilom, pa da se ne nalazi razloga za oslobođenje odgovornosti tuženika, tako ni djelomične.

 

10. Tužitelju je dosuđena imovinska i neimovinska pretrpljena šteta te renta, kako je navedeno u odlomku 1. ove odluke, pri čemu je prvostupanjski sud utvrdio da je plaća radnicima tuženika, pa tako i tužitelju, bila dijelom isplaćivana na račun, i to minimalna plaća, a dijelom „na ruke“, te je s tim u vezi utvrdio broj radnih sati odrađenih u razdoblju prije ozljeđivanja i visinu satnice.

 

11.1. Suprotno navodima podnositelja revizije nije počinjena bitne povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, te isprava i zapisnika o iskazima koji se nalaze u spisu. Neslaganje tuženika sa zaključcima drugostupanjskog suda ne čini presudu nerazumljivom ili s neotklonjivim nedostacima. Presude nižih sudova bile bi opterećene tom bitnom povredom kada iz presuda ne bi bili razvidni razlozi zbog kojih je sud donio presudu koja se pobija, dakle kada ne bi bilo jasno zašto je donesena osporavana odluka ili kada ti razlozi ne bi korespondirali s dokazima i sadržajem isprava i zapisnika u spisu, a ovdje tome nije slučaj.

 

11.2. Podnositelj revizije sadržajno ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP. Sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 8. ZPP,  ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra podnositelj revizije da bi trebalo i ako izvodi drugačije zaključke nego što to čini podnositelj revizije.

 

11.3. Nižestupanjski sudovi su jasno i s odgovarajućim razlozima obrazložili zašto je tuženik isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja pravilno polazeći od načela kauzalne, objektivne odgovornosti tuženika, kao poslodavca, za štetu koja se je dogodila izvođenjem radnog zadatka na visini višoj od četiri metra, na krovu, što je opasna djelatnost. Na tuženiku je bio teret dokaza da je tužitelj doprinio nastanku nezgode. To je izostalo jer iz utvrđenja suda prvog stupnja, dobivenih ocjenom dokaza, nedvojbeno proizlazi da su radnici tuženika niz godina kod tuženika obavljali sve poslove sukladno nalogu o radnom zadatku koji se pojedini dan trebao izvršiti, da nije bilo mjesta odbijanju radnog zadatka zbog nepoštivanja pravila o zaštiti na radu, da radnici nisu bili zaduženi sigurnosnom užadi, a da su se skele iznimno rijetko postavljale i to isključivo da se osigura pristup mjestu gdje se pojedini radni zadatak izvodio, a ne u svrhu zaštite na radu, pa tako da konkretnog dana skela nije imala ni zaštitnu ogradu, bila je neadekvatna i za pristup mjestu rada. Za sva ta utvrđenja i zaključke dati su potrebni i dostatne razloge čija pravilnost se može ispitati, a presuda je sastavljena kako zahtijeva odredba čl. 338. st. 4. ZPP.

 

12. Ostalim navodima podnositelj revizije u suštini prigovara po drugostupanjskom sudu prihvaćenom činjeničnom stanju utvrđenom po prvostupanjskom sudu i njegovim zaključcima o postojanju odlučnih činjenica za primjenu relevantne pravne norme, te ističe svoje stavove o toj ocijeni i svoje shvaćanju predmeta spora, čime nastoji dovesti u sumnju činjenična utvrđenja i pravno shvaćanje iz osporene presude, a kako se revizijom ne mogu pobijati utvrđene činjenice (argument iz odredaba čl. 385. ZPP), te navode revizijski sud ne može razmatrati u okviru neke postupovne povrede.

 

13. Pravilno je primijenjeno materijalno pravo iz odredbe čl. 103. st. 1. Zakona o radu (''Narodne novine'', br. 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13.), čl. 15. st.1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, br. 59/96., 94/96., 114/03., 100/04., 86/08., 116/08., 75/09. i 143/12.)., čl. 1045. st. 3. i 4. u svezi čl. 1603., 1064. i 1067. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje: ZOO), kao i čl. 28. st.1., 34. st. 2, 43. st.1. i 55. Zakona o zaštiti na radu, kada je sud odlučivao o odgovornosti tuženika i njegovoj obvezi za naknadu štete. Pri tome su pravilno primijenjene i odredbe čl. 19. st. 1. ZOO te 1101. i 1103. ZOO kada je dosuđena neimovinska štete, te 1095. st. 1. ZOO i 1088. st. 1. ZOO kod dosude naknade za tuđu pomoć, te dijela naknade plaće kao razlike između bolovanja i plaće koju bi ostvario da je radio.

 

14. Bez utjecaja je na pravilnost pobijane odluke kada podnositelj prigovara da je tužbeni zahtjev prekoračen u odnosu na dosudu neimovinske štete, jer popravljanje štete zbog povrede prava osobnosti se dosuđuje u jednom iznosu cijeneći težinu te povrede i okolnosti slučaja, u smislu čl. 1100. st. 1. ZOO, a fizičke boli, strah, naruženje i sl. su samo kvalifikatorne okolnosti, a ne osnova štete. I kod dosude te štete sud je, suprotno tvrdnjama iz revizije, dao dostane jasne i relevantne razloge koji opravdavaju dosudu u navedenoj visini. Isto tako tuženik se zahtjevu za izgubljenu zaradu protivio, ali ne na način da je istaknuo prigovor da se protivi preinaci tužbenog zahtjeva, pa su i s tim u vezi revizijski prigovori neosnovani.

 

15. Međutim, tužitelju je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad (lis 172 spisa). On nije stekao pravo na mirovinu zbog  opće radne nesposobnosti. Radi toga je trebalo cijeniti činjenicu je li se tužitelj pokušao zaposliti s preostalom radnom sposobnošću, je li u tom smislu poduzeo odgovarajuće radnje radi umanjenja nastale štete. To u smislu odredbe  čl. 1092. ZOO. Pravilo je da oštećenik nema pravo na plaćanje naknade štete zbog izgubljene zarade kada se nije pokušao zaposliti kao osoba s preostalom radnom sposobnošću, jer je ta okolnost izvan uzroka štetnog događaja. Tek ako se nije uopće mogao zaposliti ili ako se ne bi mogao zaposliti na poslovima koji odgovaraju njegovoj preostaloj radnoj sposobnosti, tada bi od tuženika mogao tražiti razliku plaće (ako ona postoji). U tom smislu i odluke ovog suda Rev 153/2022-3 od 31. kolovoza 2022., Rev-2576/19-2 od 16. studenoga 2021., Rev 323/2021- 2 od 20. travnja 2021., Rev-776/2017-2 od 24. rujna 2020., Rev-1008/13-2 od 7. studenoga 2017. i sl.

 

16. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena u odnosu na nepravilnost zaključka o isključivoj odgovornosti tuženika te visini dosuđene naknade štete, izuzev u odnosu na zahtjev za plaćanje razlike između plaće koju je ostvarivao tužitelj i mirovine koju ostvaruje, to je u tom dijelu revizija odbijena kao neosnovana, na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

17. U preostalom dijelu revizija je osnovana zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, u dijelu odluke o naknadi štete koja predstavlja razliku plaće i mirovine, ukinuta pobijana odluka, pri čemu je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Zbog toga su obje nižestupanjske odluke ukinute i vraćene na ponovno suđenje, posljedično, zbog neizvjesnosti uspjeha u sporu i odluka o troškovima postupka.

 

Zagreb 16. siječnja 2024.

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              dr. sc. Jadranko Jug, v.r.