REPUBLIKA HRVATSKA
Upravni sud u Osijeku
Poslovni broj: Us I -1095/2024-10
Osijek, Vukovarska cesta 31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužiteljice VŽĐ, [adresa], s boravištem u [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi privremenog boravka iz humanitarnih razloga rješenja, 23. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Brodsko – posavske, Službe zajedničkih i upravnih poslova, KLASA: UP/I-216.02/24-03/5351, URBROJ: 511-11- 04-24-7 od 11. srpnja 2024.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem, označenim u točki I. izreke presude, odbijen je zahtjev tužiteljice za odobrenjem privremenog boravka iz humanitarnih razloga te joj je naređeno napustiti Europski gospodarski prostor u roku od 30 dana.
2 Tužiteljica u tužbi navodi da se osporeno rješenje temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Prigovara utvrđenju tuženika kako ne boravi u [adresa] te je zahtjev podnijela samo radi otkupa stana. Pri tome naglašava da je kao udovica pokojnog VŽ, inače invalida rada, ostvarila pravo na stambeno zbrinjavanje u [adresa] nakon Domovinskog rata. Živi na relaciji [adresa] zbog obiteljskih obveza i niske mirovine. Uz tužbu prilaže potvrdu nadležnog tijela i ugovor o najmu stana dokazujući svoj 15-godišnji posjed stana u [adresa], što bi, prema njenom mišljenju, trebalo rezultirati trajnim boravkom. Ako osporeno rješenje ostane na snazi, smatra tužiteljica, bila bi stavljena u neravnopravan položaj u odnosu na druge građane te bi se derogiralo njeno već ostvareno pravo na stambeno zbrinjavanje. Predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika te joj odobriti privremeni boravak iz humanitarnih razloga, uz dosudu troška ovog spora.
3. U odgovoru na tužbu, tuženik navodi kako je odlučna činjenica u ovom postupku činjenica življenja u Republici Hrvatskoj. Terenskom provjerom, a i iz same izjave, koju je tužiteljica dala na zapisnik od 2. srpnja 2024., utvrđeno je da ista ne živi u [adresa]. Navode koji se odnose na primjenu članka 79. stavka 4. Zakona o strancima (''Narodne novine'', 133/20., 114/22. i 151/22., dalje Zakon o strancima) tužiteljica nije dokazala. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Podneskom od 18. rujna 2025. tužiteljica je zatražila zakazivanje rasprave jer ima pravni interes ostvariti status stalnog boravka u Republici Hrvatskoj radi nastavnog življenja na adresi stana na kojem ima status zaštićenog najmoprimca. U podnesku navodi kako je predmetni stan njezin jedini sigurni stambeni smještaj, budući da su njezini sinovi s obiteljima u Bosni i Hercegovini podstanari. Naglašava da ju sinovi uzdržavaju, a za protuuslugu ona njihovim obiteljima pomaže u vođenju domaćinstava.
5. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Brodsko – posavska je 16. ožujka 2026., ovome Sudu dostavila podnesak kojim dostavlja dokaz o trajanju boravka tužiteljice u Republici Hrvatskoj. Ističe kako je uvidom u službene evidencije razvidno da je tužiteljica od 19. lipnja 2024. do 14. siječnja 2026. imala ukupno više od 50 ulazaka i izlazaka iz Republike Hrvatske. Također, utvrđeno je da tužiteljica u Republici Hrvatskoj boravi jedan do dva puta mjesečno po nekoliko sati. Napominje, kako je 14. siječnja 2026. registriran izlaz iz Republike Hrvatske te nakon toga nije zabilježen ulaz iz čega proizlazi da ista najmanje dva mjeseca već ne živi u [adresa]. Tuženik u dostavljenom podnesku pobija navode tužiteljice vezane za program stambenog zbrinjavanja kojim je obuhvaćena te navodi kako to ne znači da bi trebala i dobiti privremeni boravak jer u skladu s člankom 57., stavku 1. Zakona o strancima državljaninu treće zemlje odobrava se boravak samo ako namjerava boraviti ili boravi u [adresa], a iz svega navedenog vidljivo je da tužiteljica ne boravi niti to namjerava. Predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.
6. Sud je u ovom sporu u skladu s člankom 91. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj 36/24., 39/26. dalje ZUS), održao raspravu u odsutnosti uredno pozvanih stranaka. U dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u sudski spis i spis upravnog postupka.
7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Upravni postupak koji je prethodio ovom sporu tužiteljica je pokrenula svojim podneskom od 30. travnja 2024. za odobrenje produljenja privremenog boravka u Republici Hrvatskoj u svrhu stambenog zbrinjavanja.
9. Naime, prema članku 57. stavku 1. točki 5. Zakona o strancima privremeni boravak odobrava se državljaninu treće zemlje koji namjerava boraviti ili boravi u [adresa] u svrhu humanitarnog razloga.
10. Članku 79. stavkom 1. Zakona o strancima propisano je da će se privremeni boravak zbog humanitarnih razloga odobritI državljaninu treće zemlje u sljedećim slučajevima: 1. ako je kao žrtva trgovanja ljudima (u daljnjem tekstu: žrtva) prihvatio program pomoći i zaštite; 2. ako je maloljetnik koji je napušten ili je žrtva organiziranog kriminala ili je zbog drugih razloga ostao bez roditeljske zaštite, skrbništva ili bez pratnje; 3. pripadnicima hrvatskog naroda sa stranim državljanstvom ili bez državljanstva koji imaju potvrdu tijela državne uprave nadležnog za odnose s V izvan Republike Hrvatske; 4. državljaninu treće zemlje koji je do dana podnošenja zahtjeva najmanje deset godina bio u statusu izbjeglice ili koji je obuhvaćen programom obnove ili povratka ili stambenog zbrinjavanja izbjeglica iz Republike Hrvatske, što se dokazuje potvrdom tijela državne uprave nadležnog za stambeno zbrinjavanje; 5. ako surađuje s nadležnim tijelima i njegovo je sudjelovanje nužno u kaznenom postupku koji se vodi protiv poslodavca koji ga je nezakonito zapošljavao i 6. zbog ozbiljnih opravdanih razloga humanitarne prirode.
11. Međutim, prema članku 59. stavku 2. točki 2. Zakona o strancima zahtjev za odobrenje privremenog boravka odbit će se ako postoje dokazi ili ozbiljni i objektivni razlozi da bi državljanin treće zemlje boravio u [adresa] u svrhu različitu od one zbog koje podnosi zahtjev za odobrenje privremenog boravka.
12. Terenskom provjerom policijskog službenika za nezakonite migracije sastavljena je službena zabilješka od 21. svibnja 2024. iz koje je vidljivo da je tužiteljica državljanka Bosne i Hercegovine, bila je udana za državljanina BiH koji je preminuo 1999. te imaju četvero odrasle djece koji su državljani BiH i tamo žive s obiteljima, u vezi stambenog zbrinjavanja povratnika tužiteljica je dobila u najam stan na adresi u [adresa], koji je u vlasništvu Republike Hrvatske, na navedenoj adresi ima prijavljeno boravište do 3. srpnja 2024., sredstva za egzistenciju ostvaruje putem mirovine koju je naslijedila od pokojnog supruga koji je radio u Đuri Đakoviću u [adresa]. Terenskom provjerom je utvrđeno kako tužiteljica povremeno dolazi u navedeni stan gdje se zadržava kratko vrijeme, nakon čega odlazi u Derventu gdje joj živi obitelj, nije evidentirana u operativnim jedinicama, niti evidencijama SIS-a i nema zabranu ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj.
13. U upravnom postupku tužiteljica je dala izjavu na zapisnik od 2. srpnja 2024. kojom prilikom je izjavila da joj je privremeni boravak odobren do 3. srpnja 2024., upoznata je kako je terenskom provjerom utvrđeno da ne stanuje na adresi u [adresa] , istaknula kako u BiH boravi sama, ali pomaže djeci u čuvanju unučadi te zauzvrat dobije financijsku pomoć. Budući da joj mirovina pokojnog supruga koju je naslijedila u Republici Hrvatskoj nije dovoljna, u siječnju planira podnijeti zahtjev za mirovinu u BiH. Navodi kako je stan u [adresa] dobila jer je pokojni suprug imao ozljedu na radu te je sada u postupku otkupa toga stana i da će joj sinovi pomoći financijski. U [adresa] dođe dva ili tri puta tjedno, nekada i rjeđe te da u BiH čisti kafić za koji dobije 200,00 EUR mjesečno. Upoznata je s člankom 87. stavkom 1. točkom 5. Zakona o strancima kojim je propisano da će se odobrenje privremenog boravka ukinuti ukoliko od dana odobrenja privremenog boravka odobrenog na rok od jedne godine boravi u inozemstvu duže od 90 dana ili 30 dana jednokratno.
14. Rješenjem, navedenim u točki I. izreke utvrđeno je kako tužiteljica ne ispunjava niti jedan od uvjeta za ostvarivanjem privremenog boravka iz humanitarnih razloga , budući da njezin zahtjev počiva isključivo na razlogu materijalne prirode odnosno radi ostvarivanja mogućnosti otkupa stana, a što se ne može smatrati razlogom zbog kojeg se odobrava predmetni zahtjev.
15. Dakle, razmatrajući utvrđeno činjenično stanje osobito izjavu tužiteljice danu u upravnom postupku, ovaj Sud prihvaća zaključak tuženika kako tužiteljica ne boravi niti namjerava boraviti u [adresa] u svrhu humanitarnog razloga odnosno stambenog zbrinjavanja. Sama tužiteljica u svojoj izjavi priznaje da najveći dio vremena provodi u BiH kod obitelji svojih sinova kojima pomaže u čuvanju unučadi i vođenju njihovih kućanstava. Naglašava da prihode za život, osim mirovine, ostvaruje u BiH čisteći ujutro jedan kafić za što dobiva plaću. Samim time vidljivo je da središte njezinih životnih interesa nije vezano uz RH nego isključivo uz Derventu i BiH gdje provodi i najviše vremena. Osim toga tužiteljica izričito u svojoj izjavi navodi da je u postupku otkupa stana u [adresa] te joj je za potrebe tog postupka potrebna dozvola boravka koju je zatražila. Da tužiteljica samo povremeno dolazi u stan koji želi otkupiti podredno pokazuju i podaci policije o prelascima državne granice iako joj je poznato da će joj se ranije odobreni privremeni boravak ukinuti ukoliko u BiH boravi duže od 90 dana ili 30 dana jednokratno. Tužiteljica u spornom stanu ne obitava trajno te joj to nije primarni dom u smislu životnog središta . Stoga odbijanje boravka i posljedično onemogućavanje otkupa ne predstavlja nerazmjernu povredu prava na dom. Veza s "domom" u Republici Hrvatskoj je previše slaba da bi nadjačala javni interes kontrole zakonitih migracija.
16. Budući da tužiteljica u svojoj tužbi nije priložila bilo kakve dokaze koji bi osporili ovdje odlučnu činjenicu odnosno da ne boravi niti namjerava boraviti u [adresa] u svrhu humanitarnog razloga odnosno stambenog zbrinjavanja, a sama činjenica posjedovanja prava na stan i namjera njegove kupnje ne opravdavaju odobrenje boravka ako osoba stvarno ne živi u [adresa], Sud osporeno rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim te je na temelju članka 116. stavka 1. ZUS -a odlučeno kao u točki I. izreke presude.
17. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom članka 147. stavka 1. ZUS -a kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužiteljica u cijelosti izgubila spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.
U Osijeku, 23. lipnja 2026.
Sudac
Dario Mađaroš
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome Sudu, u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu.
Žalba odgađa izvršenje pobijanje presude.
DNA:
1. Tužiteljici po opunomoćenici
2. Tuženiku
