Republika Hrvatska

Poslovni broj: P-113/2026-16

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81, Šibenik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217) po sutkinji Jasminki Mrčeli, u pravnoj stvari tužitelja EC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Burić & Koudela u Šibeniku, Poljana 4, protiv tuženice Republike Hrvatske OIB: 52634238587 koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo Građansko-upravni odjel u Šibeniku, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 13. svibnja 2026. godine u nazočnosti tužitelja sa zamjenicom punomoćnika KC, odvjetničkom vježbenicom u odnosnom Odvjetničkom društvu, te zamjenicom zakonskog zastupnika tuženice, LC, više savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu Građansko-upravnom odjelu u Šibeniku, a na ročištu objave odluke dana 23. lipnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

1. Utvrđuje se da je tužitelj EC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik za cijelo dijela nekretnine zemljišnoknjižne oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i to dijela označenog slovima A-B-C-D-A, površine 752 m[2] , sve sukladno skici mjesta očevida izrađenoj od strane vještaka mjernika OC, dipl. ing. geod. od dana 23. ožujka 2026. godine, te sukladno Geodetskom situacijskom nacrtu izrađenom od strane ovlaštenog inženjera geodezije VC, mag.ing.geod. od dana 11.12.2025.g., a koja skica mjesta očevida i geodetski situacijski nacrt su sastavni dio ove presude.

2. Nalaže se Republici Hrvatskoj, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo Građansko-upravni odjel u Šibeniku, OIB: 52634238587, nadoknaditi tužitelju EC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.813,09 eura u roku od petnaest (15) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj EC je u tužbi i na ročištima naveo da je predmet tužbe utvrđenje prava vlasništva na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] označenog točkama A-B-C-D-A površine 752 m[2] i prikazanog na Geodetskom situacijskom nacrtu od 11. prosinca 2025. godine izrađenom po VC, mag. ing. geod. Navedeni dio nekretnine predstavlja obiteljsku kuću s okućnicom te čini jedinstvenu funkcionalnu cjelinu, a sa svih strana je ograđena te su granice posjeda jasno vidljive na terenu.

2. U zemljišnoj knjizi Z. U. [broj ZK uloška] Općinskog suda u Šibeniku, Zemljišnoknjižnog odjela Šibenik kao vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] upisana je Republika Hrvatska, tuženica za cijelo.

3. Tužitelj je predmetnu kuću sagradio 70-ih godina, a predmetnu nekretninu je naslijedio od svog oca CC. Ista se koristila za ispašu „blaga“, odnosno domaćih životinja te je od davnina bila ograđena suhozidima.

4. Pored predmetne nekretnine izgrađena je kamena kuća oko 1905. godine, pri čemu je predmetna nekretnina toj kući služila kao dvor. Nakon smrti oca CC, tužitelj i njegov brat NC izvršili su diobu obiteljske imovine na način da je predmetna nekretnina pripala tužitelju, dok je kamena kuća koja se nalazi na čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] pripala bratu NC.

5. Tužitelj je zakonit, istinit i pošten posjednik predmetne nekretnine, a ista se nalazi u posjedu njega i njegove obitelji preko pedeset (50) godina te ih nitko nikada nije ometao u posjedu niti im osporavao vlasništvo iste.

6. Zbog izloženog tužitelj je predložio da sud nakon provedenog postupka donese odluku kojom će u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev uređen podneskom od 24. travnja 2026. godine (list 23 spisa) uz obvezu tuženice na nadoknadu parničnog troška.

7. Zamjenica zakonskog zastupnika tuženice Republike Hrvatske protivila se tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja iz razloga što iz dokaza na koje se tužitelj u tužbi poziva ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. Iz historijata tužbe proizlazi da se tužitelj poziva na nasljeđivanje, diobu i dosjelost kao pravne osnove stjecanja prava vlasništva fizičkog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], kako osobno, tako i od strane prednika podnositelja.

8. Pregledom priloga dostavljenih uz tužbu, jasno je vidljivo da istoj nisu priloženi nikakvi materijalni dokazi o nasljeđivanju i diobi, a obrazloženje o istima u historijatu tužbe nije dostatno da bi opravdalo usvajanje tužbenog zahtjeva tužitelja.

9. Nadalje, ističe se kako je predmetna nekretnina, u katastarskom operatu za K. O. [katastarska općina] u posjedovnom listu br. 1704 upisana kao posjed Republike Hrvatske, dok je uvidom u povijest promjena za predmetnu nekretninu utvrđeno da je na istoj upisano nekoliko fizičkih osoba, a za koje se sa sigurnošću ne može tvrditi da su prednici tužitelja, obzirom da pregledom historijata tužbe i tužbi dostavljenih priloga nije jasno obrazložen pravni slijed prednika tužitelja.

10. Navedena okolnost – upis posjeda predmetne nekretnine u katastarskom operatu na navedenog posjednika jasno i sukladno sudskoj praksi ukazuje na nepoštenje tužitelja, odnosno njegovih prednika (Županijski sud u Velikoj Gorici, posl.br. Gž-17/2021 od 24.08.2021.). Dakle presumpcija poštenog posjeda kao jedna od osnovnih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je oborena.

11. Zbog izloženog tuženica je predložila da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, uz obvezu tužitelja na nadoknadu parničnog troška.

12. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi očevidom na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka mjernika OC, djelatnika Ureda za izmjeru d.o.o. [adresa], pregledom skice mjesta očevida istog vještaka od 23.3.2026., Geodetsko situacijskog nacrta izrađenog od Ureda ovlaštenog inženjera geodezije Luke Lakoša mag.ing. geod, u [adresa] 11.12.2025., uporabne dozvole za građevine izgrađene, rekonstruirane, obnovljene ili sanirane u provedbi propisa o obnovi odnosno propisa o područjima posebne državne skrbi Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju Sjedišta [adresa] klasa: UP/I-361-05/16-30/000613 od 29.6.2017., fotografija predmeta spora u crno bijeloj tehnici (x12 komada), povijesti promjena na katastarskim česticama Područnog ureda za katastar Šibenik klasa: 930- 04/25-05/1022 od 8.1.2026., neslužbene kopije e izvatka iz zemljišne knjige ovog suda (Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]), saslušanjem svjedoka PC pok. E, FC pok. K, JC pok. L, te tužitelja EC pok. CC.

13.Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

14. Tužbeni zahtjev je osnovan.

15. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i to dijela koji je na skici mjesta očevida vještaka mjernika OC od 23.3.2026. označen slovima A-B-C-D-A površine 752 m2

16. S tim u svezi u postupku je utvrđeno:

- da se predmet spora identificira kao dio čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] (koji dio je na skici mjesta očevida vještaka mjernika OC od 23.3.2026. označen slovima A-B-C-D-A površine 752 m2) a u naravi predstavlja stojnu kuću, prizemnicu plus kat sa starim kućama i dvorištem ispred i iza kuće

- da je predmet spora sa svih strana omeđen betonskim zidovima, a ispred stojne kuće nalazi se vrt, parking, odrina, jedno stablo masline i cvijeće, a iza stojne kuće se nalaze tzv. stare kuće u naravi pomoćni objekti, dva stabla maslina, jedno stablo breskve, šipak, jabuka i šljiva

- da prema skici u Geodetsko-situacijskom nacrtu izrađenoj po VC predmet spora je površine 752 m2 i zorno prikazuje stanje na terenu

- Prema podacima iz katastara čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] je površine 589.243,00 m2, a kao posjendica j eupisana Republika Hrvatska - (utvrđen očevidom na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka mjernika IC i pregledom skice mjesta očevida istog vještak od 23.3.2026. – list 20 i 21 spisa)

17. Svjedok PC pok. E je iskazao da otkada pamti, predmet spora je dvorište stare kuće koja se nalazi iza nove kuće. U dvorištu je bilo guvno na kojem se vršilo žito. Staru kuću je napravio otac tužitelja, te je u istoj živio s obitelji: CC sa suprugom ĐC, NC sa suprugom O i EC sa suprugom V. Dvorište je bilo ograđeno kamenim suhozidom. Otac tužitelja, CC je umro prije nego se rodio, prema njegovim saznanjima oko 1942. godine. Nakon njegove smrti tužitelj i brat NC su se usmeno podijelili i tužitelja je dopao u vlasništvo predmet spora, na kojem je koncem 60-ih godina počeo s izgradnjom nove kuće. Majka tužitelja je bila upoznata s diobom, a umrla je 1990. godine. Brata tužitelja, NC je dopala u vlasništvo stara kuća preko žice, koja predstavlja granicu između nekretnine tužitelja i njegovog brata. On živi preko puta, a inače je od 1964. do 1996. godine prebivao u [adresa], a li je redovito kroz godine, za praznike i dolazio ovdje. Nikada nije čuo da bi netko od strane države ili trećih osoba tužitelju ili njegovim prednicima osporavao vlasništvo predmeta spora – (list 18 i 19 spisa).

18. Svjedok FC pok. K je iskazao da cijeli život živi u blizini tužitelja i zna da je predmet spora bio u nesmetanom vlasničkom posjedu obitelji FC i to najprije CC, pok. oca tužitelja, ĐC, majke tužitelja i danas tužitelja. Naime, u prošlosti je bila stara kuća koja se danas nalazi iznad nove kuće tužitelja, kao i dvorište na kojem je bilo guvno na kojem se vršilo žito. U to vrijeme dvorište je bilo ograđeno starim kamenim suhozidom koji je vjerojatno izgradio pok. otac tužitelja. Stara kuća je izgrađena 1905. godine a što je urezao i na pragu kuće. Pok. CC nije poznavao, ali je znao njegovu suprugu ĐC. U staroj kući su živjeli tužitelj, NC, brat tužitelja, C, polubrat tužitelja, sestra N i roditelji tužitelja: CC i RC. Po priči prednika zna da je CC, otac tužitelja umro 1942. godine, a naslijedili su ga sinovi koji su između sebe izvršili diobu, u kojoj diobi je predmet spora dopao u vlasništvo tužitelja. Odmah po diobi tužitelj je 60-ih godina prošlog stoljeća na dijelu predmeta spora započeo s izgradnjom kuće koja je danas vidljiva. Umjesto suhozida, prostor je ogradio betonskim zidovima. Prema sjevernoj strani brat tužitelja, NC je dobio staru kuću, a polubrat C svoj dio nekretnine s druge strane. Majka tužitelja j eumrla 1990. godine. U dvorišnom dijelu su bile životinje: ovce i perad. . Nikada nije čuo da bi netko od strane države ili trećih osoba tužitelju ili njegovim prednicima osporavao vlasništvo predmeta spora – (list 19 spisa).

19. Svjedok JC pok. L je iskazao da živi cca 300 metara od predmeta spora. Još kao dijete se sjeća stare kuće tužitelja, njegove supruge, pok. majke tužitelja PPrema pričama svojih prednika i mještana u kući je živio otac tužitelja CC, kojeg nije poznavao. U preostalom dijelu svjedok je iskazivao kao i svjedoci PC pok. E i FC pok. K – (list 19 spisa).

20. Tužitelj EC pok. CC je u stranačkoj izjavi naveo da predmet spora oduvijek je u nesmetanom i vlasničkom posjedu obitelji EC, i to najprije mog djeda CC, zatim njegovog oca CC, a danas njega. Njegov djed CC predmetnu nekretninu stekao je nasljeđivanjem od svog oca ŽC, te se vlasništvo prenosilo s koljena na koljeno. Da su njegovi prednici bili u nesmetanom vlasničkom posjedu predmetne nekretnine potvrđuje i činjenica da je pradjed ŽC izgradio tzv. „Staru kuću“, koja se nalazi iza postojeće kuće koja je predmet spora. Po priči prednika, pradjed ŽC je istu izgradio misli 1927. godine, i u njoj je živio sa svojom obitelji. Ne može se točno sjetiti kada su umrli pradjed i djed, no pradjeda ŽC naslijedio je djed CC. Pok. djed CC je adaptirao staru kuću. Predmet spora ranije je bio ograđen kamenim suhozidom koji su izgradili njegovi djed i pradjed. Pok. otac CC umro je 1942. godine, a naslijedili su ga on, njegova dva brata NC i F te sestra N. Radi pojašnjenja, polubrat C i sestra N djeca su od J, dok su brat NC i on djeca majke P. Nakon toga izvršili smo diobu imovine, pri čemu je meni pripao predmet spora, a bratu NC tzv. „Stara kuća“. Stojnu kuću sam ja gradio između 1960.-1965. godine. Prilikom izgradnje sam srušio kameni zid i na postojećim temeljima sagradio novi. Tu sam živio sa svojom obitelji. Kuća je za vrijeme Domovinskog rata bila uništena, ali mu je od nadležnog tijela kuća obnovljena. Danas u njoj žive supruga i on, djeca su otišla. Nikad mu nitko od strane države ili trećih osoba nije osporavao vlasništvo predmeta spora. Kulture na predmetu spora je on posadio, a supruga cvijeće. Za života djeda na predmetu spora je bio pašnjak na kojem su bili konji i ovce, a pok. djed, možda i pradjed je posadio stabla bajama, koja su ispilana prije Domovinskog rata jer je počeo graditi stojnu kuću u kojoj danas živi – (list 38 i 39 spisa).

21. Ocjenom izvedenih dokaza, kako pojedinačno tako i skupno (članak 8. ZPP- a) ovaj sud je ocijenio da je tužitelj temeljem valjana pravna osnova stekao vlasništvo predmetnog dijela nekretnine.

22. Pri tome, valja istaći da prema odredbi članka 388. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 46/10, 143/12, 152/14 dalje: ZV) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema njegovih odredbama, ako prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije što drugo propisano.

23. Stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZVDSP-a se prosuđuje prema pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka (stavak 2.).

24. U vremenskom razdoblju prije 1. rujna 1980. godine (kao dana stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, stjecanje prava vlasništva na nekretninama prosuđuje se primjenom odredbi Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ).

25. Pravna pravila OGZ-a koji se na ovim prostorima primjenjuje od 1853. godine, s time da se od 1946. godine primjenjivao na temelju odredbe članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (“Službeni list” FNRJ broj 86/1946).

25. Podredno, valja napomenuti i pravno shvaćanje koje je Europski Sud za zaštitu ljudskih prava iznio u predmetu Trgo protiv Hrvatske (presuda od 11. lipnja 2009., broj 35298/04).

27. Odredbom članka 159. stavka 4. ZV-a (koji je stupio na snagu dana 1. siječnja 1997. godine) je propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske stječe dosjelošću vlasništvo stvari pošto je njegov posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog propisanog u stavku 2. i 3. istog članka (za nekretnine 10, odnosno 20 godina), dakle, protekom dvadeset (20), odnosno četrdeset (40) godina, a istovremeno je odredbom članka 388. stavka 4. ZV-a bilo propisano da se u rok stjecanja dosjelošću nekretnina, koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana pa, iako je ova odredba ukinuta od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske (odlukama br. U-I-58/1997., U-I-1235/1997., U-I-237/1997., U-I-1053/1997. i U-I- 1054/1997), prema shvaćanju Europskog Suda za ljudska prava izraženog u presudama Trgo protiv Republike Hrvatske i drugima, a koje shvaćanje je preuzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-158/2017-2 od dana 7. svibnja 2019., takvu grešku zakonodavstva, ako ne postoje suprotstavljena prava nekih trećih osoba, ne mogu snositi pojedinci – građani nego sama država.

28. Naime u citiranim presudama Europskog Suda za ljudska prava u predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske i dr. je zauzeto slijedeće stajalište: "… da podnositelj zahtjeva, koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koju je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška.

29. U svezi s tim, sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država da se greške ne smiju ispravljati na trošak pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

30. Dakle, prema naprijed citiranom stajalištu Europskog Suda za ljudska prava, a koje je prihvatio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, vrijeme poštenog samostalnog posjeda, kao i kvalificiranog posjeda, na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu i prije dana 8. listopada 1991., uračunava se u vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva na tim nekretninama dosjelošću, slijedom čega je u postupku valjalo utvrditi dosjelost tužiteljice na predmetnoj nekretnini do dana 17. studenoga 1999. do kada je bila na snazi ukinuta odredba članka 388. stavka 4. ZV-a pri tome vodeći računa da pravu posjednika kao stjecatelja nije suprotstavljeno pravo neke treće osobe.

31. Dakle, tužitelj je u postupku trebao dokazati da je bio u kontinuiranom nesmetanom posjedu predmetne nekretnine do dana 17. studenog 1999. godine.

32. U konkretnom, cijeneći rezultate dokaznog postupka a posebno iskaze svjedoka PC pok. E, FC pok. K i JC pok. L , osoba starije životne dobi i domicilnih mještana (koje iskaze je ovaj sud cijenio vjerodostojnima i u cijelosti prihvatio) u postupku je utvrđeno da je predmet spora oduvijek bi u vlasničkom nesmetanom posjedu obitelji FC i to najprije ŽC, pradjeda tužitelja, potom CC pok. ŽC, djeda tužitelja, oca tužitelja CC pok. CC i danas tužitelja, da je djed tužitelja CC predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem od svog oca ŽC, te se vlasništvo prenosilo s koljena na koljeno, da je predmet spora ranije bio dvorište stare kuće koja se nalazi iza nove kuće ograđeno kamenim suhozidom, da je u dvorištu bilo guvno na kojem se vršilo žito, da je staru kuću napravio djed tužitelja, CC te je u istoj živio s obitelji: suprugom P, sinovima NC i njegovom suprugom O i EC sa njegovom suprugom V.

33. Nadalje, da je otac tužitelja, CC umro oko 1942. godine, a naslijedili su ga sinovi EC i NC, koji su se nakon njegove smrti usmeno podijelili u kojoj diobi je tužitelja dopao u vlasništvo predmet spora, na kojem je koncem 60-ih godina počeo s izgradnjom nove kuće, a umjesto suhozida je izgrađen betonski zid. Majka tužitelja RC je bila upoznata s diobom, a umrla je 1990. godine. Brata tužitelja, NC je dopala u vlasništvo stara kuća preko žice, koja predstavlja granicu između nekretnine tužitelja i njegovog brata.

34. Da tužitelju i njegovim prednicima nitko od strane države niti trećih osoba nije osporavao vlasništvo predmeta spora proizlazi i stranačke izjave tužitelja EC pok. CC (koju izjavu je ovaj sud cijenio vjerodostojnom i prihvatio) a koji je decidirano izjavio da je predmet spora oduvijek bio u nesmetanom i vlasničkom posjedu obitelji EC, da su njegovi prednici bili u nesmetanom vlasničkom posjedu predmetne nekretnine potvrđuje i činjenica da je pradjed ŽC izgradio 1927. godine tzv. „Staru kuću“, koja se nalazi iza postojeće kuće koja je predmet spora i u njoj je živio sa svojom obitelji, pok. djed CC je adaptirao staru kuću, da je predmet spora ranije bio ograđen kamenim suhozidom koji su izgradili njegovi djed i pradjed, nakon smrti oca on i brat NC su izvršili usmenu diobu u kojoj diobi je njega dopao predmet spora, a stojnu kuću ja gradio između 1960.-1965. godine i srušio kameni zid a na postojećim temeljima sagradio novi. Tu da je živio sa svojom obitelji. Kuća je za vrijeme Domovinskog rata bila uništena, ali mu je od nadležnog tijela kuća obnovljena.

35. Stoga, imajući u vidu činjenicu da je otac tužitelja CC pok. ŽC umro oko 1942. i rezultate dokaznog postupka, očigledno je da je tužitelja pored nasljeđivanja i diobe s bratom NC vlasništvo predmeta spora stekao i izvanrednom dosjelošću protekom određenog vremena do dana 17.11.1999. godine (računajući pri tome i vrijeme posjeda njegovog prednika pok. oca CC i djeda ŽC).

36. U tom pravcu za istaknuti je u utvrđenja prilikom očevida i to činjenice da predmet spora u naravi predstavlja stojnu kuću, prizemnicu plus kat sa starim kućama i dvorištem ispred i iza kuće i da je isti spora sa svih strana omeđen betonskim zidovima izgrađenim na mjestu ranijih suhozida, a ispred stojne kuće nalazi se vrt, parking, odrina, jedno stablo masline i cvijeće, a iza stojne kuće se nalaze tzv. stare kuće u naravi pomoćni objekti, dva stabla maslina, jedno stablo breskve, šipak, jabuka i šljiva.

37. Kraj takva stanja stvari, navodi tuženice izneseni u odgovoru na tužbu ne mogu se prihvatiti.

38. U odnosu na poštenje prednika tužitelja i samog tužitelja koje apostrofira tužena Republika Hrvatska ukazuje se na odredbu članka 18. stavka 3. ZV-a prema kojoj je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga sumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, a stavkom 5. istog članka da se posjed smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno. Kao što je već naprijed navedeno tuženica Republika Hrvatska u odgovoru na tužbu, a niti tijekom postupka nije predložila dokaze kojima bi dovela u sumnju istinitost navoda tužitelja i utvrđenja ovog suda, dok iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi bilo koji od prednika tužitelja ili sam tužitelj bili nepošteni posjednici.

39. Činjenica da u katastarskom operatu na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] nisu upisani prednici tužitelja je irelevantna, kraj činjenice da je u postupku utvrđeno da treća osoba ne polaže nikakva prava na predmet spora, već su tužitelj i njegovi prednici u kontinuiranom nesmetanom posjedu istog.

40. Tim više, tužena Republika Hrvatska nije niti osporavala iskaze navedenih svjedoka, kao i utvrđenja prilikom očevida, dok na skicu mjesta očevida vještaka mjernika OC od dana 23. ožujka 2026. godine nije imala primjedbi. Osim toga, nije pokazivala nikakav interes za predmet spora, nije je ometala tužitelja i njegove prednike u vršenju posjedovnih čina, niti tražila predaju u posjed.

41. Međutim, tužitelj je dužan dokazivati istinitost svojih tvrdnji, a tuženik mora dokazivati istinitost svojih navoda odnosno prigovora (članak 219. stavak 1. ZPP-a).

42. Ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP-a).

43. Pravila o teretu dokazivanja u osnovi obvezuju sud da uzme da nije istinita tvrdnja za istinitost koje stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila kadra pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava (idem est non esse aut non probari-svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazan).

44. U konkretnom, znači da je tuženica bila dužna do zaključenja prethodnog postupka predložiti dokaze na okolnost da su prednici tužitelji uzurpirali predmetne nekretnine (članak 299. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25) a što ista nije učinila.

45. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

46. Odluka o parničnom trošku temelji se odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 dalje: ZPP), a tužitelju je priznat trošak koji je imao za:

- sastav tužbe po kvalificiranom punomoćniku (v.p.s. = 1.500,00 eura) -100 bodova sukladno Tbr. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 dalje: Tarife

- četiri (4) zastupanja na ročištima po kvalificiranom punomoćniku (3.3.2026., 20.3.2026., 29.4.2026. i 13.5.2026.) – 400 bodova (4 x 100 bodova) sukladno Tbr. 9. t. 1. i 7. t. 1. Tarife

- ukupno 500 bodova ili 1.000,00 eura (Tbr. 54. Tarife) koji iznos uvećan za iznos PDV-a (25%) na trošak odvjetnika ( 250 eura), trošak očevida (400 eura) te sudsku pristojbu tužbe (53.09 eura) sukladno Tarr. br. 1. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/239 i odluke (110eura) sukladno Tar. br. 2. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 50/2026) predstavlja parnični trošak tužitelja u ukupnom iznosu od 1.813,09 eura.

Šibenik, 23. lipnja 2026.

SUTKINJA

Jasminka Mrčela

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest (15) dana od dana obavljene dostave.

Žalba se podnosi ovom sudu za Županijski sud sukladno odredbi članka 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj 67/2018 i 21/22) i članka 50. stavka 4. Pravilnika o radu u sustavu eSpis ("Narodne novine" broj 35/2015, 123/15, 45/16, 29/17, 112/17, 119/18, 39/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21, 145/21, 23/22, 12/23, 9/24, 136/24.

DN-a:

- punomoćniku tužitelja, Odvjetničkom društvu Burić & Koudela - odvjetniku Anti Buriću

- tuženici, Republici Hrvatskoj koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo Građansko-upravni odjel u Šibeniku