Poslovni broj: UsI-32/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Milanu Franiću, kao sucu pojedincu, te zapisničarki Neni Čulić, u upravnom sporu tužitelja ES, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Branku Čuturi, odvjetniku u Splitu, Pojišanska 18, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/ IV, OIB: 18683136487, radi poreza na promet nekretnina, 23. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 410-20/22-01/737, URBROJ: 513-04-24-2 od 17. rujna 2024. i rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split, KLASA: UP/I -410-20/2019-001/1680, URBROJ: 513-007-17/01-2022-0015 od 26. travnja 2022.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-410-20/22-01/737, URBROJ: 513-04-24-2 od 17. rujna 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split, KLASA: UP/I-410-20/2019-001/1680, URBROJ: 513-007-17/01-2022-0015 od 26. travnja 2022.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem u ponovnom postupku, tužitelju je utvrđena razlika osnovice poreza na promet nekretnina utvrđena Privremenim poreznim rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split, KLASA: UP/I-410-20/2019-001/1680, URBROJ: 513-007-17-01-2019- 0002 od 15. listopada 2019. u iznosu od 411.677,13 kuna, te je na razliku osnovice iz utvrđen porez na promet nekretnina po stopi 3% u iznosu od 12.350,31 kuna.

3. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je podnio tužbu, u kojoj, navodi da poreznu osnovicu u iznosu od 411.677,13 kuna tuženik obrazlaže usporednim nekretninama koje prvi put navodi u ponovljenom postupku u Zapisniku od 30. ožujka 2022. Međutim, ističe da tuženik zanemaruje činjenicu da je predmetna nekretnina na koju se odnosi ovaj postupak nesređenog zemljišnoknjižnog stanja tako da ista ni dan danas nije upisana na ime prodavatelja, niti na ime tužitelja kao kupca. Slijedom nesređenog zemljišnoknjižnog stanja jasno je da ta nekretnina nikako ne može postići cijenu nekretnine na istoj lokaciji ali sređenog zemljišnoknjižnog stanja. Tužbenim zahtjevom traži da sud poništi prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje.

4. Tuženik, u odgovoru na tužbu iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja smatra da je tužba neosnovana i predlaže da sud odbije tužbu.

5. U sporu je održana rasprava 26. svibnja 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/2024. i 39/2026. dalje: ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Na raspravu je pristupio opunomoćenik tužitelja, dok uredno pozvani tuženik nije pristupio pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti. Opunomoćenik tužitelja je naveo da u svemu ostaje kao u tužbi te kao u tijeku upravnog postupka koji je prethodio ovom upravnom sporu. Popisao je trošak postupka na način da je zatražio iznos od 500 bodova za sastav tužbe, te 500 bodova za pristup na ročište od 26. svibnja 2026. sve uvećano za PDV od 25 %.

6. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu, te čitanjem cjelokupnog spisa tuženika koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti osporenog i prvostupanjskog poreznog rješenja.

9. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je privremenim poreznim rješenjem od 15. listopada 2019. poreznom obvezniku (ovdje tužitelju) utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 73.827,94 kuna te porez na promet nekretnina u iznosu od 2.214,83 kune. Porezna osnovica je utvrđena na temelju isprave o stjecanju nekretnina odn. ugovora o kupoprodaji od 23. srpnja 2019. Promet nekretnina prijavio je javni bilježnik 27. srpnja 2019. Poreznim rješenjem od 26. lipnja 2020. poreznom obvezniku je utvrđena razlika osnovice poreza na promet nekretnina utvrđena privremenim poreznim rješenjem u iznosu od 473.007,62 kuna te je na tu razliku utvrđen porez na promet nekretnina u iznosu od 14.190,22 kuna. Protiv rješenja od 26. lipnja 2020. tužitelj je izjavio žalbu, koja je uvažena te je to rješenje poništeno i predmet je vraćen na ponovni postupak, uz obrazloženje u bitnome da se ne mogu otkloniti žalbeni navodi da nisu uzete u obzir činjenice koje mogu biti od utjecaja na tržišnu vrijednost predmetne nekretnine.

10. U ponovljenom postupku, porezno tijelo tržišnu vrijednost za predmetnu nekretnine utvrdilo je procjenom, temeljem usporednih podataka. Iz Zapisnika o procjeni tržišne vrijednosti nekretnine, KLASA: UP/-410-20/2019-01/1680, URBROJ: 513-007-17/001-2022-0014 od 30. ožujka 2022. proizlazi kako su kao usporedni podaci uzete nekretnine u k. o. [katastarska općina]: 1) zemljište unutar granica građevinskog područja, zk. čest. 4695/5 Z. U. [broj ZK uloška], ukupne površine 811 m2, idealni dio površine 202,75 m2 prodan 20. 02. 2018. za iznos od 602.056,88 kuna, odn. po cijeni od 2.969,45 kn/m2; 2) zemljište unutar granica građevinskog područja, zk. čest. 4695/5 Z. U. [broj ZK uloška], ukupne površine 811 m2, idealni dio površine 202,75 m2 prodan 16. 03. 2017. za iznos od 753.141,43 kuna, odn. po cijeni od 3.714,63 kn/m2; 3) zemljište unutar granica građevinskog područja, zk. čest. 5969/3 Z. U. [broj ZK uloška], ukupne površine 180 m2, idealni dio površine 16 m2 prodan 5. 06. 2018. za iznos od 73.796,21 kuna, odn. po cijeni od 4.612,26 kn/m2, 4) zemljište unutar granica građevinskog područja, zk. čest. 5250/1 Z. U. [broj ZK uloška], Z. U. [broj ZK uloška], ukupne površine 317 m2, idealni dio površine 267 m2 prodan 24. 01. 2017. za iznos od 1.465.355,38 kuna, odn. po cijeni od 5.488,22 kn/m2.

11. Temeljem navedenih usporednih podataka, tržišna vrijednost tužiteljeve nekretnine utvrđena je u iznosu od 485.505,07 odn. umanjeno za razliku osnovice iz privremenog poreznog rješenja u iznosu od 411.677,13 kuna.

12. Potom je doneseno porezno rješenje od 26. travnja 2022. protiv kojega je odbijena žalba ovdje osporenim drugostupanjskim rješenjem.

13. Odredbom članka 4. stavkom 1. točkom 1. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“, broj: 115/16. i 106/18., dalje u tekstu Zakona) propisano je da je promet nekretnina svako stjecanje vlasništva nekretnine u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: stjecanje nekretnine). Točkom 2. je propisano da se stjecanjem nekretnine smatra kupoprodaja, zamjena, nasljeđivanje, darovanje, unošenje i izuzimanje nekretnina iz trgovačkog društva, stjecanje dosjelošću, stjecanje nekretnina u postupku likvidacije ili stečaja, stjecanje na temelju odluka suda ili drugog tijela, stjecanje temeljem zakona te ostali načini stjecanja nekretnina od drugih osoba.

14. Prema odredbi članka 5. Zakona predmet oporezivanja je promet nekretnina.

15. Prema odredbi članka 9. stavka 1. Zakona osnovica poreza na promet nekretnina je tržišna vrijednost nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze. Stavkom 2. istog članka propisano je da Ministarstvo financija, Porezna uprava (u daljnjem tekstu: Porezna uprava) utvrđuje osnovicu poreza na promet nekretnina kao tržišnu vrijednost nekretnine, u pravilu, iz isprave o stjecanju ako je ukupan iznos naknade koju daje ili isplaćuje stjecatelj približno jednak cijenama koje se postižu ili se mogu postići na tržištu. Stavkom 4. istog članka propisano je da je Porezna uprava ovlaštena procjenom utvrditi tržišnu vrijednost nekretnine ako je ukupan iznos naknade iz stavaka 2. i 3. ovoga članka manji od cijena koje se postižu ili se mogu postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze. Stavkom 5. istog članka propisano je da procjenu tržišne vrijednosti nekretnine iz stavka 4. ovoga članka utvrđuje službenik Porezne uprave na temelju usporednih podataka o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina s približno istog područja u približno isto vrijeme.

16. Dakle, prilikom procjene tržišne vrijednosti predmetne nekretnine, porezno tijelo je izvršilo uvid u podatke o prosječnoj tržišnoj cijeni sličnih nekretnina na približno istom području u približno isto vrijeme na slobodnom tržištu, te je tom prilikom koristilo najnižu vrijednost metra kvadratnog i izvršilo uvid u četiri usporedna podatka, kako je to navedeno u obrazloženju prvostupanjskog rješenja i u Zapisniku o procjeni od 30. ožujka 2022. te je utvrđena vrijednost predmetne nekretnine u nižem iznosu od iznosa koji proizlazi iz usporednih podataka.

17. Cijeneći ukupnost činjenica utvrđenih na temelju dokumentacije koja prileže spisu predmeta upravnog postupka, Sud je primjenom prethodno citiranih odredbi Zakona u sporu utvrdio da je u predmetnom slučaju porezno tijelo pravilno u postupku utvrdilo tržišnu vrijednost nekretnine koju je tužitelj stekao, budući je ista utvrđena procjenom poreznog tijela koja je izvršena u skladu s odredbama članka 9. Zakona, procjenom tržišne vrijednosti nekretnine metodom usporedbe, odnosno primjenom usporednih podataka o cijenama sličnih nekretnina koje se nalazi u istoj katastarskoj općini, odnosno na približno istoj lokaciji.

18. Vezano za tužiteljev prigovor da njegova nekretnina, nije usporediva s usporednim nekretninama jer je nesređenog zemljišnoknjižnog stanja, za navesti je da se u smislu članka 4. Zakona, i pravne prirode čitavog Zakona, prometom, tj. stjecanjem nekretnine, smatra se, između ostalog, i kupoprodaja, bez obzira na to je li se kupac uspio uknjižiti kao vlasnik nekretnine u zemljišnoj knjizi, bez obzira na to vode li se ikakvi parnični ili neki drugi sudski postupci vezani uz vlasništvo nekretnine, te bez obzira na ishod svih tih sudskih postupaka. Stoga je tužitelj, a s obzirom da je sklopio predmetni Ugovor o kupoprodaji, stekao predmetnu nekretninu u smislu Zakona i dužan je platiti porez na promet iste. Ni ostali tužiteljevi navodi u upravnom sporu nisu osnovani, te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

19. Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku, ("Narodne novine", br. 47/09., 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP), a na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS - a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci.

20. Konačno, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS -a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan

U Splitu 23. lipnja 2026.

S U D A C

Milan Franić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude.

DNA:

1. Tužitelju putem opunomoćenika

2. Tuženiku

3. U spis

4. Kalendar 50 dana

NACRT ODLUKE IZRADIO

SUDSKI SAVJETNIK BORIS KULIĆ