P-698/2025-12

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Iskri, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Bojana Petraša, u pravnoj stvari tužitelja HK, vl. obrta [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa punomoćnik Tomislav Hajdek, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojega zastupa punomoćnik Franjo-Krešimir Šenjug, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate iznosa od 338,01 EUR, nakon javne glavne rasprave održane i zaključene 5. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 23. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 338,01 EUR (slovima: tristo trideset osam eura jedan cent) sa zateznim kamatama koje teku od 30. rujna 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 339,81 EUR (slovima: tristo trideset devet eura osamdeset jedan cent) sa zateznim kamatama koje teku od 23. lipnja 2026. do isplate, po stopi od 5,15 % godišnje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 27. veljače 2025. podnio tužbu radi isplate iznosa od 338,01 EUR. U tužbi je naveo da je u prometnoj nezgodi 1. srpnja 2024. koju je skrivio osiguranik tuženika, oštećeno vozilo u vlasništvu CK iz [adresa]. Navodi da je tužitelj izvršio popravak vozila te ispostavio račun oštećeniku na iznos od 2.300,31 EUR. Temeljem Izjave i Punomoći od dana 03. 09. 2024. god., kojom je oštećeni CK dao suglasnost da se troškovi popravka predmetnog vozila isplate izravno na račun tužitelja, tuženik je izvršio isplatu nespornog iznosa od ukupno 1.962,30 EUR na koji je procijenio štetu, umjesto iznosa od 2.300,31 EUR koliko su iznosili troškovi popravka oštećenog vozila. Iz Sporazuma o izvansudskoj nagodbi tuženika od dana 25. rujna 2024. razvidno je kako se iznos od 338,01 EUR koji tuženik nije isplatio odnosi na razliku u visini cijene radnog sata za popravak vozila koju priznaje tuženik i one koju naplaćuje tužitelj, kao i na trošak dva seta kopči za pričvršćivanje vrata. Oštećenik je umjesto preostalog ispunjenja svoje obveze po računu tužitelja broj 320/P1/1, svoje dospjelo potraživanje prema tuženiku s osnove predmetnog štetnog događaja ustupio tužitelju, zajedno sa sporednim potraživanjima. Tužitelj je u prilogu tužbe dostavio nalaze i mišljenja prometnog vještaka dipl.ing Igora Jakoplića od 13. ožujka 2023. i 13. rujna 2024., prema kojima prosječna cijena radnog sata neovlaštenih radionica za limarske i lakirerske poslove tijekom 2023. godine kretala oko 35,00 EUR uvećano za PDV, dok tužitelj istu naplaćuje 33,20 EUR uvećano za PDV.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor nedostatka aktivne i pasivne legitimacije, osporio osnovanost i visinu potraživanja. Osporio je navodni cjenik radionice tužitelja, te istaknuo kako oštećenik nije poduzeo sve potrebne mjere da bi smanjio štetu, te da je oštećeniku ukazao na mogućnost popravka vozila na istom području i iste vrste i kvalitete kod više ovlaštenih i neovlaštenih servisera po znatno jeftinijoj cijeni rada od cijene koju navodi tužitelj, ali da je bez obzira na to, oštećenik odabrao opciju popravka vozila po skupljoj cijeni rada. Zaključno, tuženik je osporio uzročnu vezu između prometne nezgode i nastalih oštećenja i učinjenih troškova popravka, kao i traženi tijek i stopu zateznih kamata.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao izvid štete tuženika broj 248210512968 (list 8. spisa), audatex kalkulaciju (list 9. spisa), račun popravka vozila broj 320/P1/1 (list 10. spisa), izjavu i punomoć o isplati troškova popravka na račun tužitelja (list 11.-12. spisa), sporazum o izvansudskoj nagodbi tuženika (list 13.-14. spisa), izvadak o stanju i prometu po žiro računu tužitelja (list 15.-16. spisa), cjenik tužitelja (list 17. spisa), Ugovor o ustupu tražbine od 24. rujna 2024. (list 18.-19. spisa), dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (list 20.-23. spisa), nalaz i mišljenje prometnog vještaka dipl. ing. Igora Jakoplića u predmetima ovog suda poslovni broj P- 1257/21 i P-730/23 (list 24.-29. spisa), te e-mail poruku tuženika od 10. srpnja 2024. (list 196.-197. spisa).

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za plaćanjem neplaćenog dijela računa broj 320/P1/1 u iznosu od 338,01 EUR, za rad koji je tužitelj obavio na oštećenom vozilu u vlasništvu CK iz [adresa].

6. U postupku nije sporan nastanak štetnog događaja, odštetna odgovornost tuženika i činjenica da je tuženik povodom predmetnog štetnog događaja izvršio isplatu iznosa od 1.962,30 EUR. Sporna aktivna i pasivna legitimacija, te cijena radnog sata koju je za popravak vozila obračunao tužitelj.

7. Iz dostavljenog ugovora o ustupu tražbine od 24. rujna 2024. razvidno je da je taj ugovor sklopljen između CK kao ustupitelja i tužitelja kao primatelja, a kojim su ugovorne strane utvrdile da ustupitelj ima dospjelo potraživanje prema tuženiku, kao dužniku (cesusu), u iznosu od 2.300,31 EUR, i to za popravak osobnog vozila prema izvidu štete broj 248210512968, po računu 320/P1/1. Nadalje, u ugovoru je određeno da ustupitelj radi naplate u cijelosti ustupa primatelju svoje potraživanje iz članka 1. Ugovora prema dužniku (cesusu), zajedno sa svim sporednim pravima. Dakle, iz ugovora o cesiji je razvidno da je oštećeni CK ustupio tužitelju svoje potraživanje prema tuženiku s osnove naknade štete po predmetnom štetnom događaju, u ukupnom iznosu od 2.300,31 EUR.

8. Nadalje, tuženik je 10. rujna 2024. po svojim procjeniteljima izvršio pregled vozila temeljem kojeg je sastavio izvid štete broj 248210512968 (list 8. spisa), po kojem je tužitelj nakon izvršenog popravka vozila izdao račun broj 320/P1/1 (list 10. spisa). Iz Sporazuma o izvansudskoj nagodbi od 25. rujna 2024. razvidno je da je tuženik osporio račun tužitelja upravo zbog razlike u cijeni radnog sata i dva seta za pričvršćivanje vrata, dok je priznao visinu štete u iznosu od 1.962,30 EUR. Navedenom radnjom otplate dijela štete tužitelju, tuženik je posredno priznao postojanje osnove za naknadu štete, čime je ujedno i priznao postojanje svoje odgovornosti za štetu.

9. U članku 1090. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine‟ broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

10. U odnosu na dužnost oštećenika da poduzme sve mjere kako bi smanjio štetu, a posljedično time i na visinu cijene radnog sata tužitelja, sud je mišljenja da je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u mjestu u kojem prebiva u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svim klijentima, pri čemu može slobodno izabrati radionicu u mjestu u kojem prebiva u kojoj će popraviti vozilo, pa okolnost što možda postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija, ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe članka 1092. ZOO-a. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu. Tužitelj je naplatio onu cijenu popravka koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente, dok je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu u mjestu boravišta oštećenika.

11. Stoga je ovaj sud smatrao da nije potrebno pribavljati račune od tužitelja za popravke vozila prema fizičkim osobama za 2023. godinu s dokazom da su isti računi plaćeni od strane fizičkih osoba, kao niti provoditi prometno vještačenje na okolnost utvrđivanja cijene sata rada lakirera i limara u mjestu i u vrijeme popravka vozila u ovlaštenim i neovlaštenim servisima, te na okolnost može li se predmetno vozilo vratiti u prvobitno stanje na jednak način i jednake kvalitete i prema takvim utvrđenim cijenama sata rada limara/lakirera, posebice imajući u vidu vrijednost predmeta spora. Naime, provođenje svih ranije navedenih dokaza dovelo bi do nepotrebnog odugovlačenja postupka i povećanja parničnih troškova.

12. Slijedom navedenog, tuženik je kao kasko osiguratelj oštećenika dužan naknaditi štetu tužitelju kojem je oštećenik ustupio tražbinu, sukladno odredbama članka 921. ZOO-a i članka 84. stavka 1. ZOO-a i u preostalom neplaćenom iznosu od 147,18 EUR. Prema odredbi članka 81. stavka 1. ZOO-a, s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate koje mu pripadaju od 30. rujna 2024. kao prvoga dana iza dana u kojem je tuženik isplatio tužitelju nesporan iznos. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za odnose izvan trgovačkih ugovora jer oštećenik, a time ni tužitelj, nije s tuženikom u odnosu koji bi proizlazio iz trgovačkog ugovora.

13. Tužitelj je uspio u parnici pa mu je tuženik dužan nadoknaditi parnične troškove. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe po Tbr. 7 .1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023; u daljnjem tekstu: Tarifa) u iznosu od 100,00 EUR, trošak sastava podneska od 6. listopada 2025. u istom iznosu (Tbr. 8.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 5. svibnja 2025. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife), te trošak sudske pristojbe za tužbu i rješenje u ukupnom iznosu od 26,54 EUR, u skladu s odredbom Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/2023), te trošak sudske pristojbe za presudu u traženom iznosu od 13,27 EUR, što ukupno iznosi 339,81 EUR, na koji iznos mu pripadaju i zatezne kamate od dana donošenja presude do isplate.

U Zagrebu 23. lipnja 2026.

SUDAC:

GORAN ISKRA

Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik:

BOJAN PETRAŠ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude stranke mogu podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.