Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Šibenik, S. Radića 81
Gž-502/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marte Plančić, kao članice vijeća, u jednostavnom postupku stečaja nad imovinom potrošača ŽC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odlučujući o žalbi stečajnog vjerovnika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu broj Sp-145/2026-7 od 29. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 23. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba stečajnog vjerovnika Croatia osiguranje d.d., te se ukida rješenje Općinskog suda u Čakovcu broj Sp-145/2026-7 od 29. travnja 2026. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. Uvodno označenim rješenjem pod točkom I. izreke otvoren je, a pod točkom II. izreke zaključen jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača, dok je pod točkom III. izreke oslobođen potrošač od preostalih obveza u odnosu na tamo navedene vjerovnike čije tražbine se nalaze u neizvršenim osnovama za plaćanje, te osnovama koje je FINA prestala izvršavati temeljem članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, pobliže opisanim u navedenoj točki izreke.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio stečajni vjerovnik zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
3. Žalba je osnovana.
4. Iz razloga pobijanog rješenja proizlazi da je Financijska agencija dana 9. ožujka 2026. podnijela prijedlog za provedbu jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača, te da se potrošač nije očitovao je li suglasan da se provede jednostavni postupak stečaja potrošača nad njegovom imovinom. Nadalje, da potrošač nije dostavio popis svoje imovine, te da se smatra da je izjavio da imovine nema, a da je vanjskom provjerom putem FINA-e utvrdio da potrošač nema imovine koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa iz koje se mogu namirivati njegovi vjerovnici. U zadnje 3 godine nije ostvario nikakav dohodak, a niti ima druge imovine iz koje bi se mogli naplatiti vjerovnici, prema evidenciji MUP-a nije vlasnik motornih vozila, ni pokretnina u evidencijama Hrvatske agencije za civilno zrakoplovstvo. Nema evidentiranih poslovnih udjela niti vrijednosnih papira. Prema podacima iz Jedinstvenog registra računa, potrošač ima 2 računa koji su blokirani, a na kojima sredstva nisu izuzeta, te jedan zaštićeni račun koji nije blokiran, a na kojem su sredstva potpuno izuzeta od ovrhe.
4.1. Na temelju ovih činjeničnih utvrđenja, te činjenice da potrošač ima evidentirano duže od tri godine neprekidne blokade, a tražbine vjerovnika čije osnove za plaćanje koje je FINA brisala iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje zajedno sa tražbinama vjerovnika čije su osnove za plaćanje evidentirane u tom Očevidniku s osnove glavnice ne prelaze iznos od 2.654,46 EUR, zaključuje da su ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 79.g stavak 1. Zakona o stečaju potrošača („Narodne novine“ broj 100/15, 67/18, 36/22, dalje: ZSP), slijedom čega je sud prvog stupnja otvorio i istovremeno zaključio jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača, te ga oslobodio od preostalih obveza navedenih u točki III. pobijanog rješenja (članak 79.g stavak 4. i članak 79.a ZSP).
5. Vjerovnik u žalbi prigovara da pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, osobito jer prvostupanjski sud nije uzeo u obzir odlučne činjenice koje je morao utvrditi, a koje ukazuju kako pobijano rješenje nije osnovano. Žalitelj ističe da je nejasno na koji je način sud utvrdio vrijednost potrošačeve imovine te da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja propustio utvrditi raspolaganja imovinom koja je potrošač poduzeo u posljednje tri godine prije otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača, koje je bio dužan utvrditi sukladno odredbi članka 79.f stavka 2. ZSP, što je nužan preduvjet da bi se potrošač eventualno mogao osloboditi obveza, pa kako je sud to propustio učiniti, to je time povrijedio navedenu zakonsku odredbu što je utjecalo na pravilnost provedenog postupka.
6. Prema odredbi članka 79.f. stavak 2. ZSP, sud je dužan utvrditi vrijednost potrošačeve imovine, kao i raspolaganja imovinom koja je potrošač poduzeo u posljednje tri godine prije otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača putem Financijske agencije, koja je ovlaštena podatke o potrošačevoj imovini pribavljati od Ministarstva financija, Porezne uprave i drugih tijela i osoba koje vode evidencije o imovini potrošača. Porezna uprava omogućit će dostupnost podataka sadržanih u evidenciji o osobnim identifikacijskim brojevima bez potrebe ishođenja suglasnosti nadležnog javnopravnog tijela koje tražene podatke dostavlja u navedenu evidenciju. Odredbom članka 79.g stavka 1. ZSP propisano je da ako utvrdi da je vrijednost imovine potrošača koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa jednaka ili manja od 10.000,00 kn (sada 1.327,23 EUR), sud će po službenoj dužnosti donijeti rješenje o otvaranju i zaključenju jednostavnog postupka stečaja potrošača.
7. U konkretnom slučaju iz pobijanog rješenja proizlazi da je sud prvog stupnja pri utvrđivanju postojanja pretpostavki za donošenje rješenja iz odredbe članka 79.g stavka 1. i 4. ZSP, provjerio podatke u Očevidniku dostavljene posredstvom Financijske agencije. Međutim, u vezi s time valja uputiti na cjelovitu odredbu članka 79.f stavka 2. ZSP kojom je propisano da je sud dužan utvrditi vrijednost potrošačeve imovine, kao i raspolaganja imovinom koja je potrošač poduzeo u posljednje tri godine prije otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača.
7.1. Ovo stoga što je odredbom članka 2. stavka 1. ZSP propisano da je cilj Zakona poštenog potrošača osloboditi od obveza koje preostaju nakon unovčenja njegove imovine i raspodjele od prikupljenih sredstava vjerovnicima (oslobođenje od preostalih obveza), dok je u stavku 2. istog članka propisano da sud utvrđuje poštenje potrošača uzimajući u obzir njegovo ponašanje prije podnošenja prijedloga za otvaranje postupka stečaja potrošača te njegovo ponašanje tijekom sudskog postupka i razdoblje provjere ponašanja u skladu s tim zakonom.
8. U konkretnom slučaju međutim, pobijano rješenje nema razloga o tome je li ili nije potrošač raspolagao imovinom u posljednje tri godine prije otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača. Naime, iz razloga pobijanog rješenja ne proizlazi da su prije njegova donošenja pribavljeni podaci o tome da li je potrošač u posljednje tri godine prije otvaranja postupka stečaja potrošača vršio raspolaganja nekom svojom imovinom, što znači da nisu pribavljeni svi podaci o kojima govori odredba članka 79.f stavak 2. ZSP, a koji su nužni da bi sud mogao pravilno primijeniti odredbu članka 79.g stavka 1. i 4. ZSP, a što žalitelj osnovano ističe u žalbi.
9. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu vjerovnika prihvatiti kao osnovanu te primjenom odredbe članka 380. točke 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 i 146/25), koji se primjenjuje na temelju članka 10. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 71/15, 104/17, 36/22) u vezi članka 23. ZSP ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Iako je žalbu podnio samo jedan vjerovnik, valjalo je, primjenjujući pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 27. studenoga 2019., odlučiti kao u izreci.
10. Prvostupanjski sud će u ponovnom postupku sukladno odredbi članka 79.f. stavka 2. ZSP izvršiti provjeru podataka kako je to ukazano u ovoj odluci, te će potom novu odluku obrazložiti jasnim i valjanim razlozima o odlučnim činjenicama, kako bi se ista povodom eventualne žalbe mogla ispitati u žalbenom postupku.
U Šibeniku, 23. lipnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Maja Skorić
