Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, S. Radića 81

Gž-273/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J EŠ E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marte Plančić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Željko Živković, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženika Zagreb- Montaže d.o.o., Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa predsjednik Uprave, a ovaj po punomoćniku Pašku Višiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Višić i partneri d.o.o. u Šibeniku, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj P-510/2020 od 13. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 23. lipnja 2026.

p r e s u d i o j e  i  r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-510/2020 od 13. siječnja 2026.

II. Žalba tužitelja odbacuje se kao nepravodobna.

III. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu kojom je pod točkom I. izreke utvrđeno da je tužitelj vlasnik dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je dio na skici mjesta očevida (dopuna 2) od 17. travnja 2025. izrađenoj po sudskom vještaku mjerniku LC označen slovima A1-A-C-D3-D2-D1-D-A2-A1 površine 119 m2, pa se tuženiku zabranjuje svako pačanje u opisanu nekretninu, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 7.545,63 EUR, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, dalje: ZPP, koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe članka 117 . stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP - „Narodne novine“ broj 70/19) s prijedlogom da se preinači pobijana presuda na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka, podredno da se ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Protiv odluke o troškovima postupka sadržane u točki II. izreke presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se odluka preinači na način da se tuženiku dosudi parnični trošak u iznosu od 2.598,17 EUR, a njemu (tužitelju) dosudi trošak u iznosu od 34.639,43 EUR te trošak sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženika, tužitelj osporava njezine navode i predlaže potvrditi prvostupanjsku presudu u odluci o glavnoj stvari.

3.1. Na žalbu tužitelja nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužitelja nepravodobna.

5. Prvenstveno je istaći da iz razloga pobijane presude i stanja spisa slijedi da je postupak započeo tužbom tužitelja Zagreb-Montaže d.o.o. protiv UC te da je u okviru istog postupka UC podnio protutužbu, a presudom suda prvog stupnja broj P-2504/2010 od 22. prosinca 2011. prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da tužitelju preda u posjed dio čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], u naravi neizgrađeno građevinsko zemljište u [adresa], koji dio je označen na Skici mjesta spora vještaka Borka Baranović od 11. ožujka 2011.g. slovima A -B-D-C- A, površine 181 m2, te mu se zabranjuje bilo kakvo daljnje uznemiravanje tužitelja u njegovim vlasničkim pravima, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

Istom presudom odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da je tuženik-protutužitelj UC vlasnik dijela čest. zem. [katastarska čestica] površine 181 m2, koji dio je na skici mjesta spora izrađeno j po sudskom vještaku mjerniku Borku Baranoviću od 11. ožujka 2011. označen slovima A-B-D-C-A, pa se tužitelju-protutuženiku zabranjuje svako pačanje u opisanu nekretninu, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

6. Presudom Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1127/2012 od 23. studenog 2015., odbijena je žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-2504/2010 od 22. prosinca 2011.

7. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-457/2016 od 5. studenog 2019. ukinute su navedene presude drugostupanjskog i prvostupanjskog suda u dijelu u kojemu se odnose na odluku o protutužbenom zahtjevu protutužitelja te naknadi parničnog troška i predmet u tome dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7.1. Iz obrazloženja revizijske odluke proizlazi da nižestupanjske presude ne sadrže ono bitno, relevantno za odluku o predmetu spora - prema pravnoj osnovi na kojoj protutužitelj temelji svoj protutužbeni zahtjev: jasne, uvjerljive i logične razloge koji bi opravdavali shvaćanje da protutužitelj nije stekao prijeporno vlasništvo dosjelošću - a ne shvaćanje o (ne)postojanju zida. Konkretno, nižestupanjski sudovi trebali su dati jasne razloge o tome kako je ocijenjen navod protutužitelja da je u vremenu potrebnom za dosjedanje posjedovao prijepornu nekretninu, na njoj izvodio radove i držao svoje stvari - i je li u tome vremenu (razdoblju) bio savjesni ili pošteni posjednik te nekretnine, sve obzirom na:

- iskaze u postupku saslušanih svjedoka, onih o prijepornom posjedu, o njegovom trajanju i kvaliteti (polazeći od shvaćanja da dokazom u parničnom postupku može biti sve iz čega se može crpiti saznanje o činjenicama relevantnim za odluku o predmetu spora, dakle i iskaz svjedoka - i da se takav iskaz samo po sebi, a u konkurenciji sa utvrđenjem iz katastarskih operata i snimaka da nije dokazano postojanje suhozida, ne može označiti nedostatnim za neko utvrđenje, toliko - da se ne ocjenjuje niti je li dokazuje neku činjenicu na kojoj protutužitelj temelji svoje traženje),

- navod protutužitelja da je na toj nekretnini izvodio razne radove i držao svoje stvari (izgrađenu baraku i kokošinjac): je li se (za suprotno ne postoje podaci) takvom manifestiranju faktične vlasti na nekretnini netko protivio ili imao razloga protiviti,

- shvaćanje da se uvijek pretpostavlja da posjednik vrši posjed kao pošteni ili savjesni posjednik ("poštenje posjeda se pretpostavlja"), a da onaj tko tvrdi suprotno - to mora i dokazati.

Također, da revident opravdano u reviziji navodi da su u nižestupanjskim presudama, već i pored dokaza na kojima je temeljio protutužbeni zahtjev, a provedenih u postupku pred prvostupanjskim sudom, te pored činjenica utvrđenih tim dokazima - koje ne upućuju na zaključak o neosnovanosti protutužbenog zahtjeva, ti razlozi izostali.

7.2. Prema uputi revizijskog suda u ponovljenom postupku prvostupanjski sud će postupiti u skladu s iznijetim shvaćanjem tog suda te razmotriti ono na što je u toj odluci ukazano i ponovno odlučiti o zahtjevu protututužitelja - i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka - odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbama članka 338. stavak 4. ZPP. Pritom ima poći:

- od smisla odredaba članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta, dalje: ZV), prema kojima: „...dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.“ (stavak 1.), s time da „samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.“ (stavak 2.), dok „samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.“ (stavak 3.), odnosno od prethodno važećih odredaba članka 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (objavljenim u „Službenom listu SFRJ“ broj 6/80, a koji je na snagu stupio 1. rujna 1980., preuzetog Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima –„Narodne novine“, broj 53/91, kao zakona Republike Hrvatske - dalje: ZOVO), kojima je bilo propisano (stavak 2.) da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, a da (stavak 4.) savjesni posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina, sve u svezi

- sa odredbom članka 18. stavak 1. ZV, po kojoj: „posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed)“, a pošten je (stavak 3. istoga članka) “...ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed“, s time da (stavak 5.) „posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno“, te odredbama članka 72. ZOVO, po kojima: (stavak 1.) „posjed je zakonit ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zloupotrebom povjerenja“, (stavak 2.) „posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova“

- i (stavak 3.) „savjesnost posjeda se pretpostavlja“,

a prema kojima nepošten (nesavjestan) posjednik ne može steći vlasništvo nekretnine dosjelošću - ni redovnom niti izvanrednom, s time da se poštenje (savjesnost) posjeda pretpostavlja - pa onaj tko tvrdi da je nečiji posjed nepošten (nesavjestan) mora to i dokazati (pri čemu pravni standard „poštenog posjednika“ određuje onog koji nije znao niti je iz okolnosti slučaja mogao znati da netko drugi ima pravo na posjed, a poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada).

8. Dakle, u ovoj fazi postupka predmet spora je zahtjev (sada) tužitelja UC protiv (sada) tuženika Zagreb-Montaže d.o.o. na utvrđenje da je vlasnik dijela čest. 4682/1 k. o. [katastarska općina] koji je dio na skici mjesta očevida (dopuna 2) od 17. travnja 2025. izrađenoj po sudskom vještaku mjerniku LC označen slovima A1-A-C-D3-D2-D1-D-A2-A1 površine 119 m2, pa se tuženiku zabranjuje svako pačanje u opisanu nekretninu, a sve s obzirom (da) ju je u vlasništvo stekao na jedan od originarnih načina stjecanja vlasništva: dosjelošću - jer (da) je posjeduje od trenutka kupnje svoje nekretnine (čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), odnosno najmanje 28 godina - kao izdvojenu („ograđenu“) od ostatka čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] niskim suhozidom.

9. Iz razloga pobijane presude slijedi da među strankama nije sporno da je tuženik uknjižen kao vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] i da je tužitelj vlasnik susjedne (međašne) čest. zem. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina].

10. Presudu kojom je u ponovljenom postupku prihvatio (protu)tužbeni zahtjev prvostupanjski sud temelji na zaključku da je tužitelj, uračunavajući posjed pravnog prednika TC – oca tužitelja, koji je taj sporni dio čest. zem. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao sastavni dio nekretnine čest. zem. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ograđen suhozidom sa jugoistočne strane od preostalog dijela nekretnine čest. zem. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kupio od obitelji MC još 1981.-1982., temeljem dosjelosti u trajanju od deset godina kao zakonit, istinit i pošten samostalni posjednik (pa tako i kao pošten posjednik u trajanju dvadeset godina) stekao pravo vlasništva spornog dijela nekretnine čest. zem. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] označen slovima A1-A-C-D3-D2-D2- D1-D-A2-A1, površine 119 m2 zbog čega odlučuje kao u izreci.

11. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda, a pazeći po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavka 2. u vezi članka 381. stavak 1. ZPP na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, ovaj sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju upire tuženik, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ista ne proturječi sama sebi niti razlozima obrazloženja, ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima odluke navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

11.1. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP, pa žalba tuženika zbog tog žalbenog razloga nije osnovana.

12. Pogrešno je pravno shvaćanje tuženika da bi činjenica što u uvodu presude nije naznačen OIB stranaka, kao i što je omaškom u pisanju označena pogrešna adresa mjesta prebivališta tužitelja imalo značenje povrede odredaba postupka, budući da identitet stranaka tijekom postupka nije sporan, tim više jer je OIB stranaka naveden u izreci presude, već se radi o omašci koju sud može ispraviti u svako doba. Ovakav je stav sukladan i shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su-IV-4/18-19 od 17. prosinca 2018. prema kojem nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 342. stavak 1. ZPP, ako je sud primjenom članka 342. stavak 1. ZPP u situaciji kada tijekom postupka uopće nije bio sporan identitet stranke ispravio oznaku imena ili prezimena stranke (ili OIB), iako je ta okolnost posljedica pogreške same stranke.

12.2. U predmetnom slučaju iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženik prigovara načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu s izrazom nezadovoljstva ocjenom provedenih dokaza i utvrđenim činjeničnim stanjem, te da tuženik kroz žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka zapravo pobija ocjenu dokaza provedenu po prvostupanjskom sudu. Međutim, okolnost da je žalitelj nezadovoljan ocjenom dokaza odlučnim za odluku, nema značaj bitne povrede odredaba parničnog postupka kako to pogrešno smatra tužitelj.

12.3. Suprotno tvrdnji tuženika razlozi pobijane presude nisu u suprotnosti s iskazima svjedoka, jer je izvedene dokaze, pa tako i iskaze svjedoka, prvostupanjski sud ocijenio sukladno odredbi članka 8. ZPP, pa stoga nije počinjena ni apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP kao niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 8. ZPP na koje se poziva žalitelj. Ovo stoga jer su za činjenično utvrđenje koje se tiče ispunjenja pretpostavki za stjecanje prava vlasništva na predmetu spora dosjelošću u obrazloženju prvostupanjske presude izneseni logični, uvjerljivi i iscrpni razlozi u kojima je dana brižljiva i savjesna ocjena svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u skladu s odredbom članka 8. ZPP. Prvostupanjski je sud detaljno analizirao iskaze saslušanih svjedoka i tužitelja te je logičkim zaključivanjem, po svom slobodnom uvjerenju, svoju ocjenu dokaza opravdao uvjerljivim razlozima, te obrazložio iz kojih razloga poklanja vjeru iskazima saslušanih svjedoka i tužitelja dovodeći ih u vezu i s ostalim izvedenim dokazima.

13. Suprotno navodima žalitelja, u ovom postupku nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na to da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio činjenice odlučne za prosudbu je li ili nije tužitelj stekao vlasništvo predmeta spora dosjelošću, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih žalitelj nije uspio umanjiti u svojoj žalbi.

14. Neutemeljeno žalitelj prigovara da sud prvog stupnja ne navodi koje je to činjenice utvrdio da bi iz njih proizlazilo da je tužitelj bio pošteni posjednik spornog dijela nekretnine niti da je pak utvrdio da su postojali čini posjeda na predmetnom dijelu nekretnine od strane tužitelja kroz vrijeme od 20 godina.

14.1. Naime, iz razloga pobijane presude jasno slijedi da je taj sud iskaze svjedoka FC, MC, ĆC, AC i NC, kao i ovjerene izjave UCŠ i LCŠ, koje su sukladne iskazima svjedoka, ocijenio kao istinite, uvjerljive, objektivne i koherentne i da je iz istih, u bitnom, utvrdio da je otac tužitelja od obitelji OC, ĐC i CC još 1981.-1982. kupio nekretninu u koju je ulazio sporni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je u naravi predstavljao dio jedinstvene nekretnine s čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] unutar postojećeg starog suhozida koji je naknadno uklonjen zbog čega ga sud nije mogao uočiti na licu mjesta, da je otac tužitelja izgradio baraku i kokošinjac koji su položeni dijelom na spornom dijelu koji je u vrijeme gradnje predstavljao posjed oca tužitelja jer se nalazio unutar starog suhozida koji je na jugoistoku dijelio taj dio od ostalog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] , odnosno da je stvarno stanje na terenu u spornom dijelu odstupalo od katastarske granice odnosno prikaza na katastarskom planu prema kojem bi taj sporni dio bio sastavni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da nitko nikada nije ometao oca tužitelja TC u posjedu spornog dijela od trenutka kupnje koji je bio unutar ograđenosti nekretnine čime pravni prednik tužitelja nije ni mogao sumnjati da mu ne pripada pravo na posjed tog dijela i na kojem je dijelom sagradio drvenu baraku tijekom 80-tih godina prošlog stoljeća. Također, utvrđuje da je tužitelj uračunavanjem posjeda svog pravnog prednika – oca TC, temeljem dosjelosti u trajanju od 10 godina kao zakonit, istinit i pošteni samostalni posjednik (pa tako i kao pošteni posjednik u trajanju od 20 godina) stekao pravo vlasništva spornog dijela.

14.2. Iskaze saslušanih svjedoka prvostupanjski sud je pravilnom primjenom članka 8. ZPP doveo u vezu i s ostalim izvedenim dokazima pa tako i sa sadržajem spisa Općinskog suda u Šibeniku broj P-1090/90, po tužbi tužitelja TCŠ protiv oca tužitelja TC kao tuženika, temeljem kojeg je utvrdio da je u tom postupku odbijen tužbeni zahtjev toga tužitelja u cijelosti u odnosu na dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nekretnine koja je prema predmetnim skicama položena neposredno jugoistočno od nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno od predmeta spora – dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), te da je u tom postupku utvrđeno da između nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (vlasništvo tužitelja TCŠ) i nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (vlasništvo oca tužitelja TC – sada čest. zgr. [katastarska čestica]) među predstavlja stari suhozid (po svojoj sredini) što je i utvrđeno u postupku uređenja međa između tih stranaka, koji suhozid je dopirao do točke D prikazane na skici mjesta očevida od 23. travnja 2025. (list 193 spisa) izrađenoj po mjernicima LC i HC, dopuni skice mjesta očevida od 30. travnja 2025. i dopuni skice mjesta očevida od 22. svibnja 2025., dakle, da bi se radilo o suhozidu na koji je ukazivao tužitelj i od koje točke D bi se nastavljao suhozid u liniji koju je naznačio tužitelj što je potvrđeno iskazima saslušanih svjedoka ĆC, MC, FC, kao i ovjerenim izjavama UCŠ i LCŠ.

14.3. Iako navedeni postupak P-1090/90 nije vođen između stranaka ovog predmetnog postupka, i po ocjeni ovog suda, na temelju utvrđenja iz istog moguće je zaključiti o istinitosti i uvjerljivosti iskaza svjedoka saslušanih u ovom postupku pri čemu je žalitelju kazati da niti iz jednog izvedenog dokaza ne proizlazi da bi međa nekretnina tužitelja čest. 4682/2, 4677/5 i čest. zgr. [katastarska čestica] (ranije 4677/2) prema susjednim (međašnim) nekretninama – čest. zem. [katastarska čestica] i ovdje spornoj čest. zem. [katastarska čestica], imala u točki D „klin“ u lijevo od gotovo 3,5 m, a što je teza na kojoj tuženik ustraje tijekom postupka.

15. Također, čitanjem povijesti zk. upisa utvrđeno je da je na nekretnini čest. zgr. [katastarska čestica], kuća i dvor, površine 600 m2 (nastala temeljem prijavnog lista poništenjem čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), kao vlasnik upisan UC sin TC na temelju ugovora o darovanju od 16. studenog 1997. ovjerenog kod Županije Šibenske broj OV-31777/97, te da je prethodno na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (od koje nastala čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) kao vlasnik bio upisan TC pok. TCŠ na temelju presude Općinskog suda u Šibeniku P-476/81 od 22. travnja 1981. Čitanjem povijesti katastarskih evidencija utvrđeno je da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] revizijom posjeda 1954. upisana u posjedovni list broj 374 na ime posjednika ŠC ud. U iz L te da je stavkom 68/79 predmetom UP/I -932-07/79- 01/345 temeljem rješenja I-1271/78 Općinskog suda u Šibeniku s naslovne strane posjedovnog lista 374 brisana ŠC ud. U i da su upisani T, ĐC i OC pok. U, a da je stavkom 53/85 predmetom UP/I-932-07/85-01/1645 temeljem rješenja I-1356/83 Općinskog suda u Šibeniku čest. zem. [katastarska čestica] prebačena iz posjedovnog lista broj 374 u novi posjedovni list broj 4159 na ime posjednika JC sin TC.

16. Točno je kako to tvrdi žalitelj da je teret dokazivanja da je vlasništvo prijepornog dijela stečeno dosjelošću bio na tužitelju, te je sud prvog stupnja upravo ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza utvrdio osnovanost činjenične i pravne osnove zahtjeva tužitelja, a navedene činjenične i pravne zaključke suda prvog stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

17. U odnosu na tvrdnju žalitelja da je pravomoćnom presudom donesenom u ovom postupku broj P-2504/10 od 22. prosinca 2011. prihvaćen njegov tužbeni zahtjev kojim je naloženo UC da mu preda u posjed dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te mu se zabranilo bilo kakvo daljnje uznemiravanje, a što da ni revizijski sud u svojoj odluci ne dovodi u pitanje, odgovoriti je da je tom pravomoćnom presudom utvrđeno da je predmetni dio čest. zem. [katastarska čestica] u skici vještaka označen slovima A-B- C-D-A, površine 181 m2, sastavni dio nekretnine tužitelja, jer prema nalazu i mišljenju vještaka mjernika, linija označena slovima A-B-B1-B2 predstavlja granicu između nekretnine Zagreb-Montaže d.o.o. oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i nekretnine UC oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i zbog toga sud odbija prijedlog UC za provođenjem novog vještačenja po novom vještaku mjerniku, i prihvaća tužbeni, a odbija protutužbeni zahtjev.

17.1. I po ocjeni ovog suda, a na što je ukazao i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci, tom pravomoćnom presudom utvrđeno je da je Zagreb - Montaža d.o.o. upisana kao zk. vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da prema tadašnjim katastarskim podacima sporni dio pripada toj čest. zem., iz čega proizlazi da uopće nije raspravljeno o prigovoru dosjelosti kojim se dokida to pravo budući da se UC pozivao na dosjelost kao zakonom propisani način stjecanja vlasništva, tj. pozivao se da je stekao vlasništvo originarnim putem, pa se stoga ne radi o pravomoćno presuđenoj stvari na što sadržajno ukazuje tuženik u svojoj žalbi.

18. Na koncu nije osnovan ni prigovor tuženika da prvostupanjski sud ne obrazlaže kako je tužitelj više od 14 godina tvrdio da je bio u posjedu dijela čest. zem. [katastarska čestica] do ranije opisane linije C-D, da bi sada taj posjed proširio do linije C-D3-D2- D1-D, budući da iz obrazloženja pobijane odluke slijedi da iz skice mjesta očevida od 23. travnja 2025. izrađene po mjernicima LC i HC, dopune skice mjesta očevida od 30. travnja 2025. i dopune skice mjesta očevida od 22. svibnja 2025. kao stručno izrađene (sačinjene korištenjem službenog digitalnog katastarskog plana k. o. [katastarska općina]) jer je iz pregleda arhive DGU PUK Šibenik utvrđeno da ne postoje evidentirane skice mjerenja koje bi jasno i nedvojbeno ukazivale na položaj međe između nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prema kojima predmet spora predstavlja dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], označena slovima A-A2-D-C-A, površine 87 m2 i dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] označena slovima B-A2-D-B, površine 37 m2, da dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] označen slovima A-A1-D-D1-D2-D3-C-A (dio položen između linije koju je označio tužitelj na licu mjesta crvenom bojom i katastarske granice) ima površinu od 102 m2, da dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] označen slovima A-A1-A2-A, ima površinu 17 m2, da je vidljiv položaj betonskog zida koji predstavlja među između nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i susjedne nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] položene na sjeverozapadu, položaj prikolice i drvene barake koje su položene na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i da je razvidan položaj dva stabla česmine od kojih je primjetno da je jedno stablo položeno uz među koju je crvenom bojom označio tužitelj prilikom provedbe očevida od 17. travnja 2025., kao i da se prikazana linija koju je na terenu označio tužitelj crvenom bojom i da linija na svojim rubnim točkama D-C se poklapa sa dužinom DC prikazanom na skici mjesta očevida vještaka Borka Baranovića i da je na mjerene podatke preklopljena skica mjesta očevida vještaka Borka Baranovića i da je linija slova A-B na skici mjesta očevida Borka Baranovića naznačena po kazivanju tuženika.

19. Kako je dakle, u postupku pravilno utvrđeno da tužitelj osobno i putem svojeg pravnog prednika posjeduje prijepornu nekretninu od trenutka kupnje svoje nekretnine oznake 4682/2 k. o. [katastarska općina], kao izdvojenu od ostatka čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], to je pravilnom primjenom citiranih zakonskih odredbi utvrdio da je tužitelj vlasnik prijeporne nekretnine, s obzirom da ju je stekao na jedan od originarnih načina stjecanja prava vlasništva – dosjelošću.

20. Tuženik pobija i odluku o parničnom trošku očito samo za slučaj uspjeha žalbe u pogledu glavne stvari jer ne pobija ni kriterij dosuđenja ni način obračuna niti visinu pojedinih troškova i ne obrazlaže u čemu nalazi eventualne nepravilnosti i nezakonitosti, pa zakonitost odluke suda prvog stupnja u tom dijelu nije dovedena u sumnju.

21. Slijedom navedenog, a kako nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a niti razlozi na koje je ovaj sud dužan paziti po službenoj dužnosti, ne ulazeći u ocjenu ostalih žalbenih navoda koji nisu od odlučnog značenja (članak 375. stavak 1. ZPP), žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i primjenom članka 368. stavka 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

22. Što se pak tiče žalbe tužitelja navesti je da je prvostupanjskom presudom, uputom o pravnom lijeku strankama sukladno odredbi članka 335. stavak 9. ZPP ukazano da se žalba za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a nije pristupila na ročište objave presude žalba podnosi u roku od 8 dana od dana održanog ročišta za objavu presude. Budući da je ročište za objavu presude na koje je tužitelj uredno pozvan po svom punomoćniku održano 13. siječnja 2026. (poleđina lista 305 spisa u vezi lista 301 spisa), a da je tužitelj žalbu podnio 6. veljače 2026., to je njegova žalba nepravodobna, jer je posljednji dan roka za njezino podnošenje bio 28. siječnja 2026., imajući u vidu da okolnost što je omaškom u pisanju umjesto 15 dana navedeno da se žalba podnosi u roku od 8 dana, ne može ići na štetu stranke.

22.1. Stoga je glede žalbe tužitelja, na temelju odredbe članka 366. stavak 1. ZPP u vezi članka 358. stavak 2. ZPP, riješeno kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke.

23. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. ZPP, pri čemu je zahtjev tuženika i tužitelja za naknadu troškova žalbe valjalo odbiti, jer sa podnesenim žalbama nisu uspjeli, a zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu odbiti jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka (članak 154. stavak 1. i članak 155. stavak 1. ZPP).

U Šibeniku, 23. lipnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić