REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-776/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Biljani Bojanić, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, OIB 66486182714, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, protiv tuženog JH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Predrag Kralik, odvjetnik u Bjelovaru, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P- 596/2023-11 od 28. siječnja 2026., 23. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-596/2023-11 od 28. siječnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda za postupanje u ovom predmetu istaknut u odgovoru na tužbu od strane tuženika (točka I. izreke) te je odlučeno da će se, po pravomoćnosti rješenja, nastaviti daljnje postupanje po predmetu (točka II. izreke).
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom to rješenje pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. Žalbom, u bitnome, ističe da je promašena argumentacija prvostupanjskog suda pogrešno tumačeći odredbe Zakona o parničnom postupku i s tim u vezi Zakona o obveznim odnosima, pozivom na odredbu članka 61. Zakona o parničnom postupku. Obzirom da se radi o tužbi tužitelja kojom potražuje isplatu osnovom naknade šte te kroz stjecanja bez osnove neupitna je nadležnost naslovnog suda za postupanje u ovom predmetu, dok nije od nikakvog utjecaja okolnost koja se od stranaka u postupku nalazi u poziciji tužitelja, odnosno poziciji tuženika jer iz spisa predmeta nepobitno proizlazi kako se radi o sporu proizašlom iz ranijeg postupka koji se vodio radi isplate potraživanja iz radnog odnosa ovdje tuženika (u prethodnom postupku tužitelja) protiv tužitelja (u prethodnom postupku tuženika). Kako u predmetnom postupku tužitelj potražuje iznos od tuženika, time se ne isključuje mogućnost zaobilaženja odredba o isključivoj mjesnoj nadležnosti iz članka 61. Zakona o parničnom postupku. Pozivom i na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Županijskog suda u Splitu. Žalben i je prijedlog ukinuti pobijano rješenje i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje o nadležnosti za postupanje u ovom predmetu, uz zahtjev troška žalbe.
3. Žalba je dostavljena tužiteljici na očitovanje sukladno članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).
3.1. Tužiteljica nije podnijela očitovanje na tuženikovu žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prvostupanjskim je rješenjem odbijen kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Varaždinu, koji je tuženik istaknuo odgovorom na tužbu, s prijedlogom da se taj sud proglasi mjesno nenadležnim i predmet dostavi Općinskom sudu u Karlovcu iz razloga što tužiteljica potražuje iznos s osnova isplate zbog navodno nepripadne imovinske koristi od strane tuženika, a koja mu je isplaćena osnovom materijalnih primitaka iz radnog odnosa u razdoblju od rujna 2011. do zaključno siječnja 2014., te se spor i vodio kod Općinskog suda u Karlovcu gdje je tuženik u to vrijeme bio zaposlenik tužitelja Hrvatske kopnene vojske Pukovnija vojne policije sa sjedištem zapovjedništva u [adresa] na poslovima djelatne vojne osobe, pa se u tu predmetu treba primijeniti odredba iz članka 61. ZPP-a. Prvostupanjski sud je istaknut prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Varaždinu ocijenio neosnovanim, bez obzira na navode tužiteljice kojim je smatrala da bi taj prigovor bio osnovan. Cijeneći da prema odredbi članka 61. ZPP-a, tuženik je u vrijeme vođenja tog radnog spora bio djelatna vojna osoba u kopnenoj vojsci RH koja je imala svoje zapovjedništvo na području Općinskog suda u Karlovcu, slijedom čega je bio isključivo nadležan Općinski sud u Karlovcu, dok je ovaj postupak pokrenut temeljem odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO) radi povrata stečenog bez osnove, pa se ne radi o potraživanju iz radnog odnosa, već se radi o obvezi vraćanja vezano za osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Time se u postupku ne radi o sporu s ustrojstvenom jedinicom oružanih snaga Republike Hrvatske već o povratu stečenog bez osnove, pa je time primijenjena odredba članka 46. stavka 1. ZPP-a i za suđenje je nadležan opće mjesno nadležan sud za tuženika. Stoga je i odlučeno kao u izreci.
6. Ispitavši prvostupanjsko rješenje u granicama razloga određenih tuženikovom žalbom, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. točke 2., 4., 6., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava prema članku 365. stavku 2. u vezi s člancima 381. ZPP- a, ocijenjeno je da je prvostupanjsko rješenje pravilno pa je stoga tuženikova žalba neosnovana.
7. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda na koje se pazilo službene dužnosti, a ni one iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a na koju sadržajno upućuje tuženik žalbom jer prvostupanjsko rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati, a nije ni osnovan žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
8. U konkretnom je slučaju tužiteljica podnijela protiv tuženika tužbu radi isplate neosnovano stečenog iznosa koji je prethodno bio dosuđen pravomoćnom odlukom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-210/2017 od 4. travnja 2018. u kojem je tuženik - u tom postupku tužitelj zahtijevao isplatu naknade troškova prijevoza pri odlasku na posao i vraćanju s posla na relaciji [adresa] i natrag kada je i radio u [adresa] i živio u [adresa], kojom je i prihvaćen zahtjev za isplatu tog troška, koja je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 4013/2019 od 7. prosinca 2022., preinačena i odbijen zahtjev tužitelja - u ovom postupku - tuženika. Stoga je tužiteljica i pokrenula postupak radi povrata isplaćenih iznosa u tom postupku tužitelju osnovnom odredbe članka 1111 . ZOO-a. Time se i ne može smatrati da bi za nadležnost toga zahtjeva bio nadležan Općinski sud u Karlovcu, obzirom da nije sporno da tuženik ima prebivalište na području nadležnosti Općinskog suda u Varaždinu (u mjestu [adresa] – [adresa]), pa se stoga radi o primjeni odredbe članka 46. ZPP-a kojom je i propisana opće mjesna nadležnost mjesna nadležnost. Odredbom članka 46. stavkom 1. propisano je ako Zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojeg drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je opće mjesno nadležan za tuženika. Pri tome se ne može primijeniti odredba 61. ZPP-a, na koju se poziva tuženik, obzirom se ne radi o sporu iz odnosa s ustrojstvenim jedinicama Oružanih snaga Republike Hrvatske da bi isključivo bio nadležan sud na čijem području se nalazi sjedište zapovjedništva ustrojstvene jedinice Oružanih snaga Republike Hrvatske.
9. Isto tako i prihvaćanje tužiteljice u odnosu na prigovor tuženika o postojanju mjesne nadležnosti se ne može smatrati sporazumom sukladno članku 70. ZPP-a, prema kojem taj sporazum važi samo ako je pismeno sastavljen i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji svi proistječu iz određenog pravnog odnosa (stavak 3.), kao i da je sporazum o mjesnoj nadležnosti sklopljen u pisanom obliku i ako je sklopljen razmjenom pisama, brzojava, telexa ili drugih telekomunikacijskih sredstava, koja se isprava o sporazumu mora priložiti uz tužbu. U odnosu na navedeno također nisu ispunjeni propisani uvjeti iz članka 70. ZPP-a.
10. Iz navedenog proizlazi da žalbeni razlozi zbog kojih tuženik pobija prvostupanjsko rješenje, nisu osnovani, kao ni oni na koje se pazi po službenoj dužnosti, pa je slijedom toga odbijena tuženikova žalba i potvrđeno pobijano prvostupanjsko rješenje, uz odbijen i tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbe, a sve odredbom članka 380. točke 2. i članka 166. stavka 1., sve u vezi s člankom 381.
ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.
U Puli-Pola 23. lipnja 2026.
Sutkinja:
Biljana Bojanić
