REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-737/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. VV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. ĆV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnici iz Odvjetničkog društva Slunjski i Rudnički j.t.d., Varaždin, protiv tuženih 1. TV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. EV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 3. GV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Jasmina Tot Solina, odvjetnica u Varaždinu, radi raskida ugovora, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-12/2025-15 od 31. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 23. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Uvažavanjem kao osnovane žalbe tuženika preinačava se presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-12/2025-15 od 31. listopada 2025., na način da ista sada glasi:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja VV i ĆV koji glasi:
„I/ Raskida se Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 23. travnja 2007. sklopljen između tužitelja SV, OIB: [osobni identifikacijski broj] i VV, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], kao primatelja uzdržavanja i LV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao davatelja uzdržavanja i potvrđen od strane suca Općinskog suda u Varaždinu dana 26. travnja 2007. pod brojem R2.161/07.
II/ Tuženici TV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], EV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i GV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužni su trpjeti uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u z. k. ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] prijenosom njihovih suvlasničkih dijelova na čkbr. [katastarska čestica] – kuća i dvor sa 514 m2, i to TV i EV, svaki svog suvlasničkog dijela od po 2/8 na ime SV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a GV svog suvlasničkog dijela od 2/8 na ime 1. tužiteljice VV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te prijenosom njihovih suvlasničkih dijelova na čkbr. [katastarska čestica] - oranica [adresa] sa 1922 m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i čkbr. [katastarska čestica] - oranica [adresa] sa 1165 m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], svakog po 1/3 dijela, na ime SV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].
III/ Nalaže se tuženicima da tužiteljima naknade parnične troškove u iznosu od 7.503,58 EUR (sedam tisuća petsto tri eura i pedeset osam centi), u roku od 15 dana.“
II. Nalaže se prvo i drugo tužiteljima da tuženicima naknade trošak parničnog postupka u iznosu do 7.070,54 eur, u roku od 15 dana, dok se zahtjev tuženika preko priznatog iznosa do konačno zatraženog odbija kao neosnovan.“
II. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženicima trošak žalbe u iznosu od 995,54 eur, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je slijedeće:
„I/ Raskida se Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 23. travnja 2007. sklopljen između tužitelja SV, OIB: [osobni identifikacijski broj] i VV, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], kao primatelja uzdržavanja i LV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao davatelja uzdržavanja i potvrđen od strane suca Općinskog suda u Varaždinu dana 26. travnja 2007. pod brojem R2.161/07.
II/ Tuženici TV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], EV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i GV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužni su trpjeti uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u z. k. ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] prijenosom njihovih suvlasničkih dijelova na čkbr. [katastarska čestica] – kuća i dvor sa 514 m2, i to TV i EV, svaki svog suvlasničkog dijela od po 2/8 na ime SV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a GV svog suvlasničkog dijela od 2/8 na ime 1. tužiteljice VV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te prijenosom njihovih suvlasničkih dijelova na čkbr. [katastarska čestica] - oranica [adresa] sa 1922 m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i čkbr. [katastarska čestica] - oranica [adresa] sa 1165 m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], svakog po 1/3 dijela, na ime SV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].
III/ Nalaže se tuženicima da tužiteljima naknade parnične troškove u iznosu od 7.503,58 EUR (sedam tisuća petsto tri eura i pedeset osam centi), u roku od 15 dana.“
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobijaju tuženici zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede odredbi parničnog postupka. Ističe da je tuženici preuzeli obvezu njihova pravnog prednika LV na uzdržavanje, te da iako su kao univerzalni pravni sljednici SV izričito izjavili da ne traže raskid ugovora na strani tužitelja, sud je neovisno od suparničarstva odlučio je o raskidu ugovora u cijelosti u odnosu na oba primatelja uzdržavanja. Navode da je nejasno zbog čega sud obvezuje upravo tuženike TV i EV na trpljenje da se njihovi suvlasnički udjeli u nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sada upišu na ime SV, dok se tuženom GV takva obveza nameće ali u odnosu na VV, jer razlozi za takvo usvajanje zahtjeva tužitelja ne proizlaze niti iz ugovora a niti iz zakona. Ističu da sud nije utvrdio sve činjenice bitne za odluku o zahtjevu tužitelja, što je imalo za posljedicu pogrešan zaključak suda da egzistiraju osnove za raskid predmetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, za koje razloge sud neosnovano tereti pravnog prednika tuženika. Navode da nisu imali namjeru skrivati postojanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, jer da jesu ugovor ne bi bio evidentiran u zemljišnim knjigama. Također, da je u ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju postojala klauzula o smještanju primatelja uzdržavanja u dom za starije i nemoćne osobe, pa da je stoga neživotno i protivno samom ugovoru tvrditi da bi eventualni prijedlog za smještaj primatelja u dom predstavljao razlog poremećenosti odnosa do te mjere da bi to dovelo do nemogućnosti nastavka izvršavanja ugovornih obveza. Ukazuju da su u više navrata tijekom postupka iskazivali spremnost primiti primatelja uzdržavanja u svoj dom, jer su zbog ponašanja ĆV i OV bili onemogućeni skrbiti o primateljima uzdržavanja. Smatraju da iz ukupnosti svih izvedenih dokaza jasno proizlazi da su davatelji i to ne svojom krivnjom, bili spriječeni u davanju uzdržavanja. Raskidom ugovora u iznesenim okolnostima pogodovalo bi se nesavjesnom nastupanju primatelja uzdržavanja, obzirom da su isti, očito pod utjecajem ili moguće i prisilom sina ĆV i snahe OV, zapravo pristali na prekid komunikacije sa davateljem, pri čemu naglašavaju da nije niti postojala situacija da bi isti nešto trebali i tražili od davatelja, a da bi davatelj to odbio izvršiti. Osporavaju i odluku o troškovima postupka. Obzirom na navedeno, predlažu usvojiti žalbu te preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja i da se obveže tužitelje na nadoknadu ukupnih troškova postupka tuženicima. Potražuju trošak žalbenog postupka.
3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).
3.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
4. Žalba tuženika je osnovana.
5. Predmet ovoga spora, koji je po drugi put u fazi žalbenog postupka, je zahtjev sada tužitelja, i to VV i ĆV, kao zakonskog nasljednika pok. SV (koji je preminuo tijekom trajanja ovoga postupka), istaknut prema sada tuženicima TV, EV i GV, kao zakonskim nasljednicima sada pok. LV (koji je također preminuo tijekom trajanja ovoga postupka) za raskidom Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju koji je dana 23. travnja 2007. sklopljen između tužiteljice VV i njena supruga SV kao primatelja uzdržavanja s jedne strane i LV kao davatelja uzdržavanja s druge strane, te uspostava ranijeg zemljišno knjižnog stanja kakvo je bilo prije sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, ali na način kako je to pobliže opisano pod točkom II. izreke. Svoj zahtjev tužitelji temelje na tvrdnji da pravni prednik tuženika nije izvršavao preuzete ugovorne obveze.
5.1. Naime, radi se o ugovoru kojim se pravni prednik sada tuženika obvezuje dosmrtno uzdržavati svoje roditelje VV i SV, na način da im u slučaju bolesti dovodi liječnika, odvodi ih k liječniku, daje im hranu, odjeću, obuću, lijekove, po potrebi ih smjesti u dom za starije i nemoćne osobe te plaća razliku između njihovih mirovina i troškova smještaja u domu, da im plaća troškove participacije za lijekove i liječničke recepte, da ih nakon smrti sahrani u skladu s mjesnim i katoličkim običajima na njihovom grobnom mjestu u [adresa], dok tužitelji zauzvrat prenose u (su)vlasništvo tuženiku svoje (su)vlasničke dijelove nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], kuća i dvor s 514 m[2] , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], oranica [adresa], i nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], oranica [adresa], obje k. o. [katastarska općina]. Tim Ugovorom nije ugovorena zajednica života primatelja i davatelja uzdržavanja. Sukladno tom ugovoru, pravni prednik tuženika odnosno sada tuženici upisani su kao suvlasnici na navedenim nekretninama.
6. Odlučujući o istaknutom tužbenom zahtjevu sada tužitelja, sud prvog stupnja isti je u cijelosti prihvatio kao osnovan, uz zaključak u osnovnom da se predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od trenutka njegova sklapanja tj. od dana 23. travnja 2007. pa do početka 2017. uredno izvršavao po pravnom predniku sada tuženika LV i članovima njegove obitelji sve to ovisno o potrebama i traženjima primatelja uzdržavanja.
6.1. Međutim, od početka 2017. pa do utuženja (kolovoz mjesec 2017.) davatelj uzdržavanja ali niti članovi njegove obitelji uopće ne komuniciraju s primateljima uzdržavanja i ne izvršavaju sadržaj ugovora a što je odlučna činjenica za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, pri čemu sud utvrđuje da primatelji uzdržavanja svojim postupanjem nisu onemogućavali izvršavanje obveza davatelja uzdržavanja, već da je to posljedica krajnje i teško narušenih odnosa između sada pok. LV i njegove supruge na jednoj strani te njegova brata ĆV i šogorice mu OV na drugoj strani, koji su kulminirali u veljači 2017., zbog čega je davatelj uzdržavanja i prekršajno oglašen krivim za nasilničko ponašanje u obitelji odnosno za nasilničko ponašanje prema ĆV i OV, kojom prilikom mu je izrečena mjera zabrane približavanja istima . Daljnje razloge na strani pravnog prednika tuženika koji su doveli do pogoršanja odnosa s ĆV i OV (drugim sinom i snahom primatelja uzdržavanja i to onom s kojim su primatelji ostali živjeti u kući koja je bila predmet ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i koji su nastavili brinuti o primateljima uzdržavanja sada dominanto o prvo tužiteljici) sud nalazi u činjenici da je davatelj uzdržavanja inzistirao na tajnosti ugovora pred ĆV i OV – sud utvrđuje da su isti za njega saznali tek 2017., te u nespornoj činjenici da je davatelj uzdržavanja predložio roditeljima točnije ocu da primatelje uzdržavanja smjesti u dom a da se kuća proda.
6.2. Iako sud utvrđuje da se predmetni ugovor prestao izvršavati uslijed krajnje i teško poremećenih odnosa između sinova davatelja uzdržavanja i njihovih supruga, te da su davatelj uzdržavanja a potom i njegovi pravni sljednici iskazivali spremnost za nastavak davanja uzdržavanje sada u odnosu na prvo tužiteljicu koja je nadživjela svog supruga koji je tijekom trajanja ovog postupka preminuo, sud nije prihvatio kao relevantne tvrdnju tuženika a niti njegovog pravnog prednika da su ih u ostvarivanju ugovornih odnosa posebno nakon sukoba između braće tijekom 2017., onemogućavali ĆV i njegova supruga, a spremnost tuženika na izvršavanje ugovora na način da predlažu da prvo tužiteljica dođe živjeti kod tuženika, sud smatra izmjenom predmetnog ugovora na koju primateljica uzdržavanja nije dužna pristati, pa kako je ona istu mogućnost i otklonila, sud ocjenjuje da se takvo postupanje prvo tužiteljice ipak ne može smatrati odbijanjem suradnje ili zloupotrebom prava.
6.3. Obzirom je utvrdio da pravni prednik sada tuženika a niti oni sami od početka 2017. nisu izvršavali svoje obveze davanja uzdržavanja SV i VV, te da na strani primatelja uzdržavanja nije postojala nikakva krivnja za neispunjenje ugovora, sud prvoga stupnja predmetni ugovor je raskinuo pozivom na odredbu članka 583. stavak 3. u vezi s člankom 589. te člankom 368. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO), dok je pozivom na odredbu članka 150. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 63/2019.) naložio uspostavu ranijeg zemljišno knjižnog stanja na način kako je to pobliže opisano kao u točki II. izreke pobijane presude.
7. Takva odluka suda prvoga stupnja nije pravilna niti zakonita, jer je iz utvrđenog činjeničnog stanja sud izveo pogrešan zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.
8. Na Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju koji je u predmetnom slučaju sklopljen između SV i VV i njihova sina LV a koji je reguliran odredbom članka 586. ZOO, na odgovarajući način se primjenjuju odredbe Zakona koje reguliraju ugovor o doživotnom uzdržavanju (članak 589. ZOO).
8.1. Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju (uz istodobni prijenos imovine) obvezuje se jedna ugovorna strana - davatelj uzdržavanja, da će drugu ugovornu stanu ili trećega
- primatelja uzdržavanja, uzdržavati do njegove smrti, a druga se strana obvezuje da će mu za života prenijeti svu ili dio svoje imovine. Radi se o aleatornom ugovoru, što znači da se ne može predvidjeti njegovo trajanje a niti vrijednost, jer ovisi o potrebama primatelja uzdržavanja.
8.2. Odredbom članka 583. stavka 3. u vezi s odredbom članka 589. ZOO, svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze. Osnovno pravno načelo o izvršenju ugovora primjenjuje se i da ugovor o dosmrtnom/doživotnom uzdržavanju što je kod ovakvih vrsta ugovora posebno i naglašeno, jer se time ostvaruje posebno socijalno i društveno značenje.
8.3. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju (jednako kao i ugovor o doživotnom uzdržavanju) je dvostrano obvezni, naplatni i strogo formalni ugovor. Predmet obveze davatelja uzdržavanja sastoji u raznim davanjima i činjenju radi uzdržavanja primatelja uzdržavanja. Po svojoj prirodi podrazumijeva humane odnose uz međusobno uvažavanje ugovornih strana, u kom svaka ugovorna strana ispunjava preuzete obveze i može se raskinuti ako su takvi odnosi izostali, odnosno ukoliko je došlo do odlučnijeg (a ne sporadičnog ili u neznatnom opsegu) zanemarivanja bitnih ugovornih obveza, u vidu jasnog utvrđenja da davatelj uzdržavanja u jednom kontinuitetu (a ne trenutno ili slučajno) nije i ne želi izvršavati ono što je preuzeo, i to zbog svoje krivnje ili propusta, ili u vidu (jer se taj ugovor zaključuje pod pretpostavkom promijenjenih prilika) ali iz objektivnih razloga, bitno (a ne namjernim postupcima primatelja uzdržavanja) izmijenjenih prilika u odnosu na one u kojima je ugovor zaključen, takvih koje znatno otežavaju ispunjenje ugovora. Pritom, teret dokazivanja da su nastali razlozi za raskid ugovora leži na onome koji se na njih poziva, odnosno na onome koji zbog tih razloga traži raskid.
9. Ne može se prihvatiti kao pravilan zaključak suda prvoga stupnja da su u predmetnom slučaju ispunjeni uvjeti za raskidom ugovora o dosmrtnom uzdržavanju koji je sklopljen između SV i VV i sada pok. LV, zbog neizvršavanja preuzetih ugovornih obveza iz razloga - krivnje odnosno propusta koji se nalaze na strani tuženika odnosno njihova pravnog prednika, činjenicom da je on svojim postupanjem doprinio poremećaju odnosa sa bratom ĆV i njegovom suprugom OV.
9.1. Naime, predmetni Ugovor - kako to i sud prvoga stupnja utvrđuje, uredno se izvršavao od trenutka njegova sklapanja (2007.) pa sve do početka 2017., ovisno o potrebama i traženjima primatelja uzdržavanja. Radi se o ugovoru koji je nakon sklapanja evidentiran u zemljišnim knjigama - isto proizlazi iz izvadaka iz zemljišnih knjiga koji prileže predmetu, u koje svatko može u svakom trenutku izvršiti uvid, pa se ne može prihvatiti pravilnim utvrđenje suda prvoga stupnja da je pravni prednik tuženika kao davatelj uzdržavanja inzistirao na tajnosti ugovora - zemljišne knjige su javno dostupne isprave, a ono što je evidentirano u zemljišnim knjigama uživaju javnu vjeru, odnosno smatra se da istinito i potpuno odražavaju činjenično i pravno stanje zemljišta (članak 7. stavak 1. i članak 8. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 63/2019., 128/2022., 155/2023. i 127/2024. - dalje: ZZK).
9.2. Da je pravni prednik tuženika inzistirao na tajnosti ugovora isti ne bi bio proveden u zemljišnim knjigama - na što osnovano ukazuju tuženici u svoj žalbi, a konačno, odnosi među sinovima primatelja uzdržavanja već od trenutka sklapanja toga ugovora počeli su se narušavati, očito uvjetovani činjenicom postojanja tog ugovora i znanja za isti, o čemu je iskazivao tužitelj ĆV na ročištu koje je kod suda prvoga stupnja 16. rujna 2025. Ti loši odnosi kulminirali su sukobom koji se dogodio među braćom i njihovim obiteljima početkom 2017. - kao posljedica nastojanja davatelja uzdržavanja da ispunjava svoje preuzete ugovorne obveze prema primateljima uzdržavanja, za koji sukob je konačno pravni prednik tuženika prekršajno oglašen krivim.
9.3. Međutim, niti ta činjenica ne može biti, a niti može utjecati na opravdanost zaključka suda prvoga stupnja o ostvarivanju pretpostavki za raskidom predmetnog ugovora zbog krivnje na strani tuženika, jer poremećeni odnosi među djecom primatelja uzdržavanja - konkretno ovdje sinom ĆV i njegovom suprugom OV i sinom LV i njegovom suprugom TV, sami po sebi nisu opravdan razlog za raskid ugovora o uzdržavanju, već je bitno da ti loši odnosno teško i trajno poremećeni odnosi zbog kojih ispunjenje ugovora nije moguće, postoje između ugovornih stranaka, što u ovom predmetu nije slučaj – primatelji uzdržavanja tijekom postupka to nisu niti tvrdili, već su isticali i na tome su temeljili svoj tužbeni zahtjev, da je davatelj uzdržavanja jednostavno prestao ispunjavati svoje obveze tvrdnjom da se više ne može brinuti o primateljima uzdržavanja.
9.4. Pravilno je utvrđenje suda prvoga stupnja - jer isto proizlazi iz sadržaja iskaza davatelja uzdržavanja LV, da je on roditeljima, nakon sukoba s bratom ĆV i njegovom suprugom, predložio smještanje u dom za starije i nemoćne osobe. Međutim, ta okolnost, posebno u situaciji kada predmetni ugovor sadrži odredbu u tom pravcu, ne predstavlja okolnost koja bi imala za posljedicu poremećenost odnosa ugovornih stranaka u toj mjeri da nastavak ugovora nije moguć, pa da bi ga zbog toga trebalo je raskinuti iz razloga koji se nalaze na strani davatelje uzdržavanja. Isticanje takva prijedloga očito je dovelo do udaljavanja primatelja uzdržavanja od davatelja uzdržavanja, a što jasno proizlazi iz iskaza samih primatelja uzdržavanja, posebno iskaza tužiteljice VV koja navodi da ju je taj prijedlog "zasmetao" te ga je "odbila", nakon čega se primatelji uzdržavanja "okreću" sinu ĆV i njegovoj obitelji s kojima su i do tada živjeli u istoj kući – zajednica života između primatelja i davatelja uzdržavanja nije bila ugovorena , koji se o njima nastavljaju brinuti očito na zadovoljavajući način, jer od tada primatelji uzdržavanja ne traže više od sina LV i njihove obitelji pružanje brige i skrbi o njima, a niti im je on pruža.
9.5. Međutim, po pravnom shvaćanju ovoga suda drugoga stupnja, radi se o prijedlogu koji u okolnostima konkretnog slučaja ukazuje na spremnost davatelja uzdržavanja nastaviti izvršavati svoje ugovorne obveze nakon događaja koji su među sinovima primatelja uzdržavanja kulminirali tijekom 2017., a u tom pravcu valja cijeniti i prijedlog davatelja uzdržavanja a potom i njegovih pravnih slijednika, da se sada primateljica uzdržavanja preseli u obitelj davatelja uzdržavanja, jer kako to stanje predmeta ukazuje, to su bile jedine mogućnosti da davatelj uzdržavanja odnosno sada njegovi pravni sljednici nastave ispunjavati ugovorne odredbe. Druge mogućnosti očito nisu postojale, jer svako nastojanje pravnog prednika tuženika u pravcu realizacije ugovora, rezultiralo je sukobima među braćom koje roditelji nisu mogli kontrolirati i na koje su konačno svojim nečinjenjem pristali, a obzirom nisu prihvatili prijedloge koje im je tuženik nudio u pravcu nastavka ispunjenja ugovora, na njihovoj strani postoji krivnja za prestankom postupanja tuženika i njihova pravnog prednika po predmetnom ugovoru.
9.6. Naime, ne može tražiti raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zbog neizvršenja obveza iz ugovora onaj primatelj uzdržavanja koji bez opravdanog razloga odbija primiti uzdržavanje, sve dok je davatelj uzdržavanja spreman izvršavati svoju obvezu makar dijelom na izmijenjen način ili u izmijenjenim okolnostima koje nisu posljedica njegove krivnje ili postupanja, pa je stoga žalbu tuženika valjalo prihvatiti kao osnovanu te pobijanu presudu preinačiti sukladno odredbi članka 373. točka 2. ZPP, na način da se zahtjev tužitelja pobliže opisan pod točkom I. i II. izreke, odbija kao neosnovan.
10. Obzirom je preinačena je odluka o glavnoj stvari, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka.
10.1. Kako je zahtjev tužitelja u cijelosti je odbijen kao neosnovan to je temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP odbijen i njihov zahtjev za naknadom troškova postupka u cijelosti kao neosnovan.
10.2. Pozivam no isti članak Zakona naloženo je tužiteljima da tuženicima naknade troškove postupka koji se odnose na njihovo zastupanje po punomoćniku odvjetniku odmjerenih sukladno odredbama Tarife o nagradama i nagradama troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. i 107/2025. - dalje: Odvjetnička tarifa), i to trošak sastava odgovora na tužbu u visini od 250 bodova (tarifni broj 8. točka 1. Odvjetničke), sastav podneska od 8. prosinca 2020. u visini od 125 bodova (tarifni broj 8. točka 3. Odvjetničke tarife), sastav žalbe na prvostupanjsku presudu u visini od 312,5 bodova, pristup ročištu od 20. ožujka 2018. u visini od 125 bodova (tarifni broj 9. točka 2. Odvjetničke tarife), ročištu od 11. lipnja 2018. u visini od 250 bodova (tarifni broj 9. točka 1. Odvjetničke tarife), pristup ročištima od 18. rujna 2018., 6. ožujka 2019., 8. ožujka 2019., 21. svibnja 2019., 14. srpnja 2020., 29. rujna 2020., 11. siječn ja 2021. za svaku radnju u visini od po 250 bodova (tarifni broj 9. točka 1. Odvjetničke tarife), pristup ročištima od 14. travnja 2025. i 16. rujna 2025. za svaku radnju u visini od po 300 bodova (tarifni broj 9. točka 1. u vezi s tarifnim brojem 40. točkom 1. Odvjetničke tarife) ili sveukupno 3412,5 bodova što uvećano za vrijednost boda od 2,00 eur daje iznos od 6.825,00 eur. Isti trošak uvećan je za trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 245,54 eur, što daje konačni trošak tuženika u iznosu od 7.070,54 eur. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troškova postupka do konačno postavljenog, tuženici se odbijaju kao neosnovanim.
10.3. Tuženicima nije priznat trošak sastava podnesaka od 9. svibnja 2018., od 28. rujna 2018., od 21. lipnja 2019. i 30. rujna 2020., jer se radi o troškovima koji nisu bili potrebni (članak 155. ZPP). Ovdje se ističe da prema ispostavljenom troškovniku tuženika ne proizlazi da potražuju troškove PDV-a.
11. Obzirom da su tuženici u cijelosti uspjeli sa svojom žalbom to im temeljem odredbe članka 166. stavka 1. u vezi sa člankom 154. stavkom 1. ZPP pripada trošak sastava žalbe u iznosu od 750,00 eur (tarifni broj 10. točka 1. u vezi s tarifnim brojem 40. točka 1. Odvjetničke tarife), koji trošak je uvećan za trošak plaćanje sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 245,54 eur, što dalje konačno trošak tuženika u iznosu od 995,54 eur.
U Puli-Pola 23. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Nataša Babić
