- 1 -              U-zpz 20/2019-7

 

 

 

 

 

Broj: U-zpz 20/2019-7

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u upravnom sporu tužiteljice V. D. iz P., koju zastupa punomoćnik Ž. D., odvjetnik u P., protiv tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravni odjel za komunalne poslove, komunalnu infrastrukturu i zaštitu okoliša, S., radi uklanjanja objekta, odlučujući o zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ-DO-26/2019-4 od 5. srpnja 2019., podnesenog protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-897/18-3 od 17. listopada 2018., u sjednici održanoj 16. siječnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-897/18-3 od 17. listopada 2018. poništena je presuda Upravnog suda u Splitu broj Uslgr-323716-11 od 22. rujna 2017. (toč. I.), rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za komunalne poslove, komunalnu infrastrukturu i zaštitu okoliša, klasa: UP/II-363-04/16-01/0020, urbroj: 218171-10-16-2 od 6. lipnja 2016. (toč. II.) i rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Općine B., Jedinstvenog upravnog odjela, komunalnog redara, klasa: UP/I-363-03/15-01/35, urbroj: 2104/02-15-02/03 od 14. ožujka 2015.

 

2. Protiv navedene presude Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je podnijelo zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude zbog pogrešne primjene odredbi Zakona o građevinskoj inspekciji ("Narodne novine" broj 153/13), Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine" broj 153/13 - dalje: ZPU), Zakona o gradnji ("Narodne novine" broj 153/13) i Prostornog plana Općine B. ("Službeni glasnik" Općine B. broj 6/15).

 

3. Tužiteljica u odgovoru na zahtjev osporava osnovanost tog zahtjeva, uz prijedlog da se isti odbaci kao nedopušten, podredno odbije kao neosnovan.

 

4. Zahtjev je neosnovan.

 

5. Sukladno odredbi čl. 78. st. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17 - dalje: ZUS) pobijana presuda ispitana je samo u granicama zahtjeva za izvanredno preispitivanje ove presude.

 

6. Rješenjem tuženika klasa: UP/II-363-04/16-01/0020, urbroj: 218171-10-16-2 od 6. lipnja 2016. odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Općine B., Jedinstvenog upravnog odjela, komunalnog redara, klasa: UP/I-363-03/15-01/35, urbroj: 2104/02-15-02/03 od 14. ožujka 2015. kojim je tužiteljici kao investitorici naređeno u roku od 8 dana ukloniti mobilnu kućicu, odnosno zahvat u prostor koji nije građenje s k.č. br. 718 k.o. B., jer je zahvat u prostor proveden bez izvršne lokacijske dozvole.

 

7. U postupku pred Upravnim sudom u Splitu je utvrđeno:

 

- da je tužiteljica na nekretnini oznake k.č. 718 k.o. B., u B. na otoku B. postavila mobilnu kućicu marke „A.“, model „B. h.“, bez da je ishodila lokacijsku dozvolu,

 

- da iz zapisnika o očevidu obavljenom 7. ožujka 2016. proizlazi da se radi o mobilnoj kućici, koja nije povezana s tlom i pred kojom je s južne i istočne strane postavljen drveni podest.

 

8. Na temelju navedenih utvrđenja Upravni sud u Splitu je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila poništenje rješenja tuženika od 6. lipnja 2016. i rješenja prvostupanjskog tijela Općine B. od 14. ožujka 2016. zaključivši da iako se predmetna mobilna kućica ne smatra građevinom, da je riječ o zahvatu koji definiraju odredbe čl. 3. st. 1. toč. 38. ZPU, a zbog čega je tužiteljica trebala ishoditi lokacijsku dozvolu, jer je to propisano odredbom čl. 125. st. 3. ZPU.

 

9. Visoki upravni sud Republike Hrvatske zauzeo je shvaćanje u pobijanoj odluci da je presudom Upravnog sud u Splitu povrijeđen zakon na štetu tužiteljice. Naime, Visoki upravni sud Republike Hrvatske ocijenio je da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta donošenju rješenja o uklanjanju predmetnog zahvata u prostoru, obzirom se tužiteljica prije postavljanja mobilne kućice obratila Upravnom odjelu za prostorno uređenje, Ispostava Supetar u vezi potrebne dozvole za postavljanje mobilne kućice u svrhu obavljanja poljoprivredne djelatnosti, na što joj je dostavljeno očitovanje da se postavljanje mobilnih kućica za potrebe obavljanja djelatnosti u poljoprivredi ne smatra građenjem, te da to tijelo nije nadležno za izdavanje dozvola za postavljanje istih. Isto tako u tijeku upravnog postupka odbačen je zahtjev tužiteljice za izdavanje lokacijske dozvole od tijela nadležnog za izdavanje te dozvole, uz obrazloženje da se zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole za postavljanje mobilne kućice na poljoprivrednom zemljištu k.č.br. 718 k.o. B. ne smatra zahvatom u prostoru, niti građenjem, te da za isto nije potrebna lokacijska niti građevinska dozvola.

 

10. Pravno shvaćanje iz pobijane presude kao pravilno prihvaća i ovaj sud.

 

11. Sukladno čl. 3. st. 1. toč. 38. ZPU zahvat u prostoru je svako građenje građevine, rekonstrukcija postojeće građevine i svako drugo privremeno ili trajno djelovanje ljudi u prostoru kojim se uređuje ili mijenja stanje u prostoru.

 

12. Sukladno čl. 125. toč. 3. ZPU lokacijska dozvola izdaje se za zahvate u prostoru koji se prema posebnim propisima, koji uređuju gradnju, ne smatraju građenjem.

 

13. Postavljanje mobilne kućice ne predstavlja zahvat u prostoru za koji se izdaje lokacijska dozvola, obzirom niti jedan propis koji uređuje gradnju ne propisuje da postavljanje mobilne kućice predstavlja zahvat u prostoru, koji se ne smatra građenjem, a za koji se izdaje lokacijska dozvola.

 

14. Stoga je pravilno pobijanom presudom preinačena prvostupanjska presuda, te ujedno u smislu odredbe čl. 74. st. 2. ZUS otklonjen nedostatak iz prvostupanjske presude i poništena odluka tuženika od 6. lipnja 2016. i rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Općine B., Jedinstvenog upravnog odjela, komunalnog redara, klasa: UP/I-363-03/15-01/35, urbroj: 2104/02-15-02/03 od 14. ožujka 2015.

 

15. Slijedom navedenog, budući da pobijanom presudom nije povrijeđen zakon, valjalo je na temelju odredbe čl. 78. st. 3. ZUS zahtjev odbiti kao neosnovan.

 

Zagreb, 16. siječnja 2024.