Republika Hrvatska
Poslovni broj Gž Ob-68/2026-2
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Nataši Peršić Brleković, u pravnoj stvari tužitelja PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ljubičić , Vrdoljak & Partneri d.o.o. Split, protiv tuženice NŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], [obrt], [adresa], zastupane po punomoćnici Tajani Martinović Kapetanović, odvjetnici u Kaštel Sućurcu, radi utvrđenja izvanbračne stečevine, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob- 389/2023-40 od 27. veljače 2026., 23. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob-389/2023-40 od 27. veljače 2026.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuž itelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
„Ovaj sud se oglašava nenadležnim, ukidaju se provedene radnje u postupku i tužba se odbacuje.“
2. Protiv citiranog rješenja žalbu je pravovremeno podnio tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) u svezi odredbe članka 381. ZPP-a, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na daljnji postupak uz naknadu troška žalbenog postupka.
2.1. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odlučio o nenadležnosti suda u Republici Hrvatskoj nakon što se nadležnost ustalila te da je pogrešno zaključio da zbog nenadležnosti o pitanju postojanja izvanbračne zajednice stranaka, u prilog čemu su dostavljeni brojni dokazi, sud u Hrvatskoj ne bi bio nadležan za utvrđenje prava vlasništva po osnovi izvanbračne stečevine za nekretninu na području Republike Hrvatske.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da nekretnina oznake kat. čest. zem. [katastarska čestica] [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predstavlja izvanbračnu stečevinu stranaka koja je u suvlasništvu stranaka u ½ dijela te na predaju iste tužitelju u suposjed.
6. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja utvrđuje da tužitelj i tuženica imaju [obrt] državljanstvo kao i prebivalište u [adresa] te da se radi o sporu sa međunarodnim elementom pa se o osnovanosti prigovora nenadležnosti imaju primijeniti odredbe Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine" broj 101/17 i 67/23, dalje: ZMPP). Obzirom da je tuženica osporila da bi sa tužiteljem bila u izvanbračnoj zajednici, a koje pitanje predstavlja prethodno pitanje za odlučivanje o tome da li predmetna nekretnina koja se nalazi u RH predstavlja izvanbračnu stečevinu istih, to da je prije svega valjalo utvrditi da li postoji nadležnost suda u Republici Hrvatskoj za odlučivanje o tom pitanju. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da i tužitelj i tuženica imaju uobičajeno boravište u [adresa], gdje su živjeli u trenutku podnošenja tužbe, a što među strankama nije niti sporno, kao i da oboje imaju [obrt] državljanstvo. Stoga zaključuje da je za utvrđivanje postojanja izvanbračne zajednice stranaka nadležan [obrt] sud budući da su ispunjena oba uvjeta (uobičajeno boravište i državljanstvo stranaka) propisana čl. 3. a) i b) Uredbe Bruxelles II ter koja se primjenjuje prema odredbi članka 48. stavak 3. ZMPP-a, dok nije nadležan sud u Republici Hrvatskoj.
6.1. Iz navedenoga sud prvog stupnja zaključuje da bi se o utvrđivanju izvanbračne stečevine stranaka moglo odlučivati tek po utvrđenju postojanja izvanbračne zajednice, a nadležnost za provođenje postupka utvrđenja izvanbračne stečevine da je propisana člankom 49. t. 2. u vezi sa st. 1. ZMPP-a koji propisuje da se nadležnost suda Republike Hrvatske u stvarima iz imovinskih odnosa bračnih drugova određuje prema Uredbi Vijeća (EU) br. 2016/1103 od 24. lipnja 2016. o provedbi pojačane suradnje u području nadležnosti, mjerodavnog prava te priznavanja i izvršenja odluka u stvarima bračno imovinskih režima (SL L 183, 8. 7. 2016.).
6.2. Slijedom izloženog prvostupanjski sud utvrđuje da nije nadležan za odlučivanje o postojanja izvanbračne zajednice stranaka iz čega izvodi zaključak da ne može odlučivati niti o imovinskim odnosima tužitelja i tuženice kada nije utvrđeno da li su uopće bili u takvoj zajednici te pozivom na odredbu članka 16. ZPP-a donosi pobijano rješenje kojim se oglašava nenadležnim, ukida provedene radnje i odbacuje tužbu.
7. U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a.
8. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje te iako je pogrešno primijenio materijalno pravo i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo je jednako odlučiti o nenadležnosti suda u Republici Hrvatskoj za odlučivanje o tužbenom zahtjevu tužitelja u predmetnoj pravnoj stvari.
9. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja o nepravovremenosti prigovora apsolutne nenadležnosti te ustaljenja nadležnosti prvostupanjskog suda obzirom na odredbu članka 16. stavak 1. ZPP-a sukladno kojoj sud do pravomoćnosti odluke, po službenoj dužnosti, pazi ide li rješavanje spora u sudsku nadležnost.
10. Iako je pogrešno pravno polazište prvostupanjskog suda da zbog nepostojanja nadležnosti suda Republike Hrvatske o odlučivanju o prethodnom pitanju (čl. 12. ZPP-a) o postojanju izvanbračne zajednice stranaka ne može odlučivati o meritumu spora, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj i tuženica imaju [obrt] državljanstvo kao i uobičajeno boravište u [adresa], koje činjenice među strankama nisu sporne, pa da se radi se o sporu sa međunarodnim elementom te se glede nenadležnosti i mjerodavnog prava imaju primijeniti odredbe Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine" broj 101/17 i 67/23, dalje: ZMPP).
11. U ovom konkretnom slučaju, imovinski odnosi izvanbračnih bračnih drugova, koji su strani državljani sa uobičajenim prebivalištem izvan [adresa], prosuđuju se sukladno odredbi članka 40. stavak 2. ZMPP-a koja propisuje da se za imovinske odnose izvanbračnih drugova na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 35. ovoga Zakona.
11.1. Odredba članka 35. ZMPP-a određuje:
„Pravo mjerodavno za imovinske odnose bračnih drugova određuje se prema Uredbi Vijeća (EU) 2016/1103 od 24. lipnja 2016. o provedbi pojačane suradnje u području nadležnosti, mjerodavnog prava te priznavanja i izvršenja odluka u stvarima bračnoimovinskih režima (SL L 183, 8. 7. 2016.).“
11.2. Odredbom članka 6. Uredbe Vijeća (EU) 2016/1103 od 24. lipnja 2016. određeno je da je za odlučivanje o bračnoimovinskom režimu bračnih drugova nadležan sud:
a) na čijem državnom području bračni drugovi imaju uobičajeno boravište u trenutku pokretanja postupka pred sudom, ili, u suprotnom
b) na čijem su državnom području bračni drugovi imali zadnje uobičajeno boravište ako jedan od njih još uvijek tamo boravi u trenutku pokretanja postupka pred sudom, ili, u suprotnom
c) na čijem državnom području protustranka ima uobičajeno boravište u trenutku pokretanja postupka pred sudom, ili, u suprotnom
d) zajedničkog državljanstva bračnih drugova u trenutku pokretanja postupka pred sudom.
11.3. Člankom 8. Uredbe određeno da osim nadležnosti koja je ranije navedena, nadležan je i sud države članice čije je pravo mjerodavno na temelju članka 22. ili članka 26. stavak 1. točka a ili b, a pred kojim se tuženik upusti u postupak.
11.4. Člankom 22. Uredbe određeno je da bračni drugovi mogu sporazumno odrediti pravo mjerodavno za bračnoimovinski režim, a koji sporazum mora biti sastavljen u pisanom obliku, dok je člankom 26. Uredbe određeno da je u slučaju nepostojanja sporazuma, mjerodavno pravo države a) prvog zajedničkog uobičajenog boravišta bračnih drugova nakon sklapanja braka, ili, u suprotnom b) zajedničkog državljanstva bračnih drugova u trenutku sklapanja braka.
12. S obzirom na citirane odredbe Uredbe Vijeća (EU) broj 2016/1103 od 24. lipnja 2016. o nadležnosti u stvarima bračnoimovinskih režima koje se u konkretnome imaju primijeniti, a budući da je nesporno da su obje stranke državljani [adresa] na čijem državnom području imaju i uobičajeno boravište , koje su imale i u trenutku pokretanja postupka pred sudom, to po ocjeni ovog suda ne postoji nadležnost suda u Republici Hrvatskoj radi utvrđenja izvanbračne stečevine stranaka na predmetnoj nekretnini neovisno o činjenici što se ista nalazi na području Republike Hrvatske.
12.1. Iz navedenih razloga pravilno se sud prvog stupnja oglasio apsolutno nenadležnim primjenom odredbe članka 16. stavak 3. ZPP-a za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari te ukinuo provedene radnje i odbacio tužbu tužitelja.
13. Slijedom izloženog žalbu tužitelja trebalo je odbiti kao neosnovanu, a rješenje suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP -a te odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
14. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer tužitelj u istom nije uspio (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).
U Rijeci 23. lipnja 2026.
Sutkinja
Nataša Peršić Brleković
