- 1 -              Revd 3775/2023-2

Broj: Revd 3775/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice Ć. Š. iz T., OIB: ..., 2. tužiteljice B. A. iz S., OIB: ..., 3. tužiteljice N. A. iz S., OIB: ..., i 4. tužitelja G. M. iz Z., OIB: ..., svi zastupani po punomoćniku D. O., odvjetniku u Odvjetničkom društvu O. i p. iz D., protiv tuženice Dubrovačko-neretvanske županije, OIB: ..., zastupane po punomoćnici N. S., odvjetnici u D., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu 1. tužiteljice i 4. tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž 423/2022-2 od 15. lipnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj Pn-23/2018 od 22. ožujka 2022., u sjednici održanoj 16. siječnja 2024.,

r i j e š i o   j e:

Odbacuje se prijedlog 1. tužiteljice i 4. tužitelja za dopuštenje revizije, kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Protiv drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda, kojom je tuženica obvezana isplatiti tužitelju iznos od 172.448,98 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, dok je za iznos od 462.176,00 kn zahtjev odbijen, a preinačena odluka o troškovima postupka i tuženica obvezana naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 54.675,97 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, 1. tužiteljica i 4. tužitelj podnose prijedlog za dopuštenje revizije.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu postavljena dva pravna pitanja, za koja predlagatelji smatraju da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi.

3. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a osobito: ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, ili ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda, pogotovo ako sudska praksa viših sudova nije jedinstvena, ili ako je riječ o pravnom pitanju o kojem sudska praksa revizijskog suda nije jedinstvena, ili ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije - trebalo preispitati sudsku praksu.

4. Predlagatelji se u odnosu na prvo postavljeno pitanje, kao razlog važnosti, pozivaju na više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske za koje i sami navode da ne koincidiraju stanju predmetnog spisa.

4.1. Primjerice u odluci Rev 660/2016-2 od 3. rujna 2019. sporno je bilo da li je vještak dužan usmeno obrazložiti svoj pisani nalaz, u odluci Rev 3073/1990 od 21. siječnja 1991. sporno je to što sud nije vještaku dostavio prigovore stranaka na nalaz i mišljenje vještaka (isto u Rev 1579/10 od 7. prosinca 2011.), u odluci Rev 946/1997 od 7. ožujka 2001. problematizirano je zbog čega nalazom vještaka izvan sudskog postupka provedenog na vlastiti trošak stranke ne bi mogla biti dovedena u sumnju pravilnost osporavanog vještačkog nalaza, u odluci Rev 207/2020-2 od 24. lipnja 2020. revizija je odbačena jer se radilo o sporu male vrijednosti, u rješenju  Gzz 38/03 od 21. siječnja 2004. se navodi da nije provedeno dopunsko vještačenje a to nije obrazloženo, i u odluci Revt 118/2017-2 od 13. prosinca 2017. navodi se da nije odlučeno o zahtjevu za izuzeće vještaka, te Županijskog suda u Varaždinu Gž-187/2006 od 16. listopada 2006. u kojoj postoje dva različita nalaza i mišljenja, pa proizlazi da naznačene odluke nisu usporedive s okolnostima konkretnog slučaja.

5. Uz drugo postavljeno pitanje nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelji smatraju da je pitanje važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP.

6. Stoga, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. riješeno kao u izreci.

Zagreb, 16. siječnja 2024.