Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, S. Radića 81

Gž-383/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Jeleč-Pecirep, kao predsjednice vijeća, Ljudevita Zoričića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Jasmine Crnić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, kojeg po punomoći zastupaju odvjetnici OD GLAMUZINA & GROŠETA d.d. Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu broj P-1556/2020-30 od 19. veljače 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 23. lipnja 2026. godine

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se djelomično žalba tuženika, ukida se presuda Općinskog suda u Splitu broj P-1556/2020-30 od 19. veljače 2025. godine u odluci o glavnoj stvari i odluci o troškovima postupka (točka II. izreke rješenja) i predmet vraća mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje.

II. Žalba tuženika izjavljena protiv točke I. izreke rješenja Općinskog suda u Splitu broj P-1556/2020-30 od 19. veljače 2025. godine se kao djelomično nedopuštena odbacuje.

III. O troškovima ovog žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice te je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 2.900,37 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje po važećoj stopi teku od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do isplate kao je navedeno u točci I. izreke presude, te je istom odlukom riješeno da se odbija kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Splitu (točka I. izreke rješenja) i naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 2.156,81 EUR (točka II. izreke rješenja).

2. Protiv te presude i rješenja žalbu je izjavio tuženik zbog „svih zakonom predviđenih razloga“ s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice ili pak presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba je djelomično osnovana, a djelomično nedopuštena.

4. Ispitujući prvostupanjsku odluku po žalbi tuženika, ovaj sud nalazi da je presuda donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP) , na počinjenje koje povrede s pravom tuženik upire u žalbi.

5. Predmet spora je restitucijski zahtjev tužiteljice za isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF Ugovora o kreditu (potrošački ugovor za kupnju novog skutera i motocikla) koji su stranke zaključile 4. rujna 2007. godine i kojim je ugovorom tužiteljici odobren kredit u iznosu od 13.448,00 CHF.

6. Prvostupanjski je sud donio presudu jer je ocijenio neosnovanim u odgovoru na tužbu istaknuti prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Splitu zbog činjenice da je Ugovorom o kreditu ugovorena nadležnost suda u sjedištu kreditora tj. tuženika. Rješenjem je odbio prigovor mjesne nenadležnosti, nalazeći da je prorogacijska klauzula sadržana u Ugovoru nepoštena u smislu Zakona o zaštiti potrošača i Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, jer o navedenoj odredbi stranke nisu pojedinačno pregovarale, budući da je ista bila unaprijed formulirana od strane tuženika.

7. Međutim, po stavu ovog drugostupanjskog suda, ukoliko je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da bi prorogacijska klauzula bila ništetna, tada se ima uzeti da ista ne postoji, a u takvom slučaju se imaju primijeniti odredbe o nadležnosti propisane ZPP, prema kojima bi u konkretnom slučaju bio izberivo nadležan:

a) prema odredbi članka 46. stavka 1. i članka 48. stavka 1. ZPP – Općinski građanski sud u Zagrebu kao sud opće mjesne nadležnosti za tuženika koji u Zagrebu ima registrirano sjedište, ili pak

b) Općinski sud u Splitu sukladno odredbi članka 59. ZPP po kojoj je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako nastane u povodu djelatnosti te poslovne jedinice, pored suda opće mjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi – ali samo ukoliko je poslovnica upisana u sudski registar kao podružnica tužene (kako to proizlazi iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Gr1-516/07, Gr1-293/21 i dr.).

8. Nakon zaprimanja tužbe, sud ocjenjivanje nadležnosti vrši na temelju navoda u tužbi i na temelju činjenica koje su sudu poznate, sukladno odredbi članka 15. stavak 2. ZPP, a tužiteljica u tužbi, a niti tijekom dosadašnjeg postupka, nije navela da je ugovor sklopljen u registriranoj poslovnici, odnosno podružnici tuženice, te da takva poslovnica, odnosno podružnica, postoji kao registrirana u sudskom registru u trenutku podnošenja tužbe, a niti je u tom pravcu predložila izvođenje odgovarajućih dokaza, iz čega je za zaključiti da u vrijeme podnošenja tužbe (19. svibnja 2020.), tuženik u sudskom registru nije imao upisanu poslovnu jedinicu, odnosno podružnicu izvan svog sjedišta.

9. Slijedom navedenoga žalbu tuženika trebalo je djelomično uvažiti, te posljedično tome, na temelju članka 369. stavak 1. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu (u odluci o glavnoj stvari i troškovima postupka), te predmet u tom dijelu vratiti mjesno nadležnom sudu – Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, na ponovno suđenje.

10. Žalba tuženika u dijelu u kojem je podnesena protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen prigovor mjesne nadležnosti suda – je nedopuštena, jer se rješenje suda kojim je odbijen prigovor mjesne nenadležnosti, a koje je doneseno zajedno sa odlukom o glavnoj stvari, ne može pobijati posebnom žalbom, već u žalbi protiv odluke o glavnoj stvari (članak 301. stavak 2. ZPP), pa je u tom dijelu žalba tuženika odbačena točkom II. izreke ovog rješenja.

11. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP.

U Šibeniku, 23. lipnja 2026. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Ana Jeleč-Pecirep