Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, S. Radića 81

Gž-200/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Jeleč-Pecirep, kao predsjednice vijeća, Ljudevita Zoričića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Jasmine Crnić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa Stjepan Brčić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu, Pazin , Narodnog doma 2b, radi utvrđenja prava suvlasništva, odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie broj P- 736/2020-45 od 24. siječnja 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 23. lipnja 2026. godine

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se djelomično žalba tužene i u pobijanom dijelu u točkama I. i III. izreke ukida presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie broj P- 736/2020-45 od 24. siječnja 2025. godine i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu, drugom sucu na ponovno suđenje.

II. Žalba tužene izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja se kao nedopuštena odbacuje.

III. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj ŠN, OIB: OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], suvlasnik nekretnina: broj zemljišta (kat. čestica) 35/1, oznaka zemljišta šuma-park, površine 1840 m2, kat. čestica [katastarska čestica] zgr., oznaka zemljišta kuća, površne 120 m2 (ukupne površine 1960 m2), upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to u omjeru 34/100 dijela cjelokupne nekretnine.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama, da nakon pravomoćnosti ovog rješenja upiše tužitelja, ŠN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao suvlasnika nekretnina: broj zemljišta (kat. čestica) 35/1, oznaka zemljišta šuma-park, površine 1840 m2, kat. čestica [katastarska čestica] zgr.,oznaka zemljišta kuća, površne 120 m2 (ukupne površine 1960 m2), upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to u omjeru 34/100 dijela cjelokupne nekretnine.".

III. Svaka parnična stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.“ Istom odlukom je dopuštena preinaka tužbe (rješenje).

2. Protiv te presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i odluke o troškovima postupka (točke I. i III. izreke) te protiv rješenja žalbu je izjavila tužena zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i odbaci tužbu, podredno presudu preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja te tuženoj dosudi ukupno zahtijevane troškove postupka.

2.1. Tužitelj u odgovoru na žalbu tužene predlaže istu kao neosnovanu odbiti i u pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsku odluku.

3. Žalba protiv presude je osnovana, dok je žalba protiv rješenja nedopuštena.

4. Žalba tužene u dijelu u kojem je podnesena protiv prvostupanjskog rješenja kojim je dopuštena preinaka tužbe je nedopuštena, jer protiv rješenja kojim se prihvaća preinaka tužbe nije dopuštena posebna žalba po odredbi članka 190. stavak 9. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP) već se to rješenje može pobijati u žalbi protiv odluke o glavnoj stvari (članak 301. stavak 2. ZPP), pa je u tom dijelu žalba tužene odbačena točkom II. izreke ovog rješenja.

5. No, nije u pravu tužena kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud time što je dopustio preinaku tužbe u ovoj pravnoj stvari počinio relativno bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP, podredno i članka 186.a ZPP. To iz razloga što je i zahtjev za mirno rješenje spora i prvotno postavljeni zahtjev tužitelja na utvrđenje prava suvlasništva, pa kad je tužitelj, a nakon što je tijekom postupka vještačenjem utvrđeno ulaganje u nekretninu i vrijednost tog ulaganja u poboljšanju nekretnine, preinačio tužbeni zahtjev povećavajući zahtjev sa 30,83/100 dijela na 34/100, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je takvu preinaku dopustio, a svakako po stavu ovog suda to nije bilo od utjecaja na primjenu odredbe članka 186.a ZPP, jer se tužitelj prije pokretanja parnice obratio nadležnom državnom odvjetništvu radi priznanja prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini, bez navođenja suvlasničkih dijelova u tom zahtjevu.

6. Međutim, s pravom tužena u žalbi ističe da je pobijana presuda donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP jer ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, posebice jer izreka presude u pobijanom dosuđenom dijelu proturječi razlozima presude, kao i da je izostala savjesna i brižljiva ocjena izvedenih dokaza, a što je za posljedicu imalo i pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

7. Tužitelj svoj zahtjev temelji na rekonstrukciji i dogradnji objekta (nekretnine oznake 35/1 i 74 ZGR Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) kojim ulaganjima da je stekao pravo suvlasništva na tim nekretninama u omjeru 34/100 u odnosu na tuženu kao zemljišnoknjižnog vlasnika predmetnih nekretnina.

8. Tijekom postupka nedvojbeno su utvrđene slijedeće činjenice:

- da su predmetne nekretnine bile upisane u zemljišnoj knjizi kao društveno vlasništvo s pravom korištenja pravne osobe „Cestnog podjetja Ljubljana“, u daljnjem tekstu: strana pravna osoba;

- da su tužitelj i strana pravna osoba 1995. godine zaključili ugovor o zakupu kojim su predmetne nekretnine dane u zakup tužitelju, a koje su tada predstavljale u naravi odmaralište sa 30 ležajeva, opremljeno opremom i inventarom, „… a da zakupac želi u objektu obavljati ugostiteljsko-turističku djelatnost“;

- da je zakup ugovoren na rok od 10 godina, uz ugovorenu zakupninu, za prvu godinu zakupa od 1.300,00 DM mjesečno protuvrijednost u kunama ;

- da je strana pravna osoba zbog neplaćanja zakupnine od strane tužitelja 10. siječnja 1996. godine otkazala zakup;

- da je strana pravna osoba ishodila pravomoćnu sudsku odluku temeljem koje je u listopadu 2011. godine tužitelj prisilno iseljen iz predmetne nekretnine, i koja je tada predana u posjed stranoj pravnoj osobi;

- da je tužena temeljem pravomoćne sudske odluke 6. prosinca 2018. godine stupila u vlasnički posjed predmetne nekretnine prisilnim iseljenjem strane pravne osobe;

- da je predmetna nekretnina bila u režimu „državne imovine“ temeljem Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 36/91), a da je Odlukom Vlade Republike Hrvatske od 28. siječnja 1999. godine (list 15 spisa) izuzeta od zabrane raspolaganja radi realizacije ugovora o zakupu sklopljenog 9. ožujka 1995. godine upravo između tužitelja i strane pravne osobe;

- da je tužitelj uz suglasnost zakupodavca – strane pravne osobe već 1995. godine započeo „vanjske i unutrašnje adaptacijske radove na objektu“, a da je 1999. godine od nadležnog upravnog tijela ishodio, kao investitor građevnu dozvolu kojom mu se dozvoljava rekonstrukcija i dogradnja postojeće poslovne građevine u ugostiteljsko-smještajnu;

- da su predmetne nekretnine upisane u zemljišnoj knjizi kao vlasništvo tužene, u čijem su i posjedu, a očevidom od 16. studenog 2022. godine i provedenim građevinskim vještačenjem je utvrđeno da je nekretnina zapuštena i devastirana, bez komunalnih priključaka, te je utvrđena vrijednost nekretnine, kao i vrijednost dograđenog dijela i radova adaptacije učinjenih po tužitelju.

9. Iz tako nedvojbeno utvrđenih činjenica prvostupanjski sud pravilno izvodi zaključak da tužitelj nije dokazao postojanje pretpostavki iz članka 156. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZV) o stjecanju prava suvlasništva dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom), jer nije bilo „izričitog dogovora“ između njega i vlasnika nekretnine, tužene, da će izvršenim ulaganjima tužitelj steći dio suvlasništva na navedenoj nekretnini.

9.1. Obrazlažući razloge presude prvostupanjski sud dalje, a po stavu ovog suda za sada pogrešno izvodi zaključak da je tužitelj dogradnju i nadogradnju predmetnih nekretnina izvršio uz znanje i neprotivljenje vlasnika nekretnine, tužene, te ocjenjuje da je postojao dogovor između stranaka o stjecanju prava suvlasništva na predmetnim nekretninama temeljem izvršenih ulaganja tužitelja, temeljeći taj stav na opsežnoj korespondenciji između tužitelja i nadležnih upravnih tijela tužene, što ovaj sud, bar za sada ne može prihvatiti kao pravilan zaključak, čime su razlozi presude proturječni.

10. Naime, iz spisu uistinu priložene opsežne korespondencije između tužitelja i nadležnih upravnih tijela tužene za zaključiti je da je postojala volja za rješavanjem imovinskopravnih odnosa između tužene kao vlasnice nekretnine i tužitelja kao posjednika koji je u nekretninu uložio znatna sredstva, ali ne može se izvesti zaključak, bar za sada, da je tužena kao vlasnica bila suglasna da tužitelj temeljem tih ulaganja u nekretninu stekne po zakonu pravo suvlasništva nekretnine, u omjeru koji bi bio ekvivalent za predmetna ulaganja, i time ispunjenje zakonskih pretpostavki za stjecanje prava suvlasništva tužitelja, a o čemu ovisi i pravo tužitelja na stvarnopravni ili eventualno obveznopravni zahtjev utemeljen na za sada nedvojbeno utvrđenim činjenicama.

11. Samim izdavanjem građevne dozvole tužitelju 1999. godine kao investitoru i iste godine izuzimanjem predmetne nekretnine iz zabrane raspolaganja sukladno Uredbi o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 36/91), a radi „realizacije ugovora o zakupu“ između tužitelja i strane pravne osobe, sami po sebi ne mogu se smatrati suglasnošću tužene kao vlasnika iz članka 156. stavak 1. ZV, a niti to ne proizlazi iz kasnije korespondencije nadležnih tijela tužene, osim postojanja volje da se s tužiteljem razriješe imovinsko pravni odnosi, bez da je tužena, na zakonom propisani način kao vlasnik odredila da je tužitelj predmetnim ulaganjima stekao pravo suvlasništva na adaptiranim i dograđenim nekretninama.

12. Kod takvog stanja stvari žalba tužene se ukazuje osnovanom te je uvažavanjem iste, a temeljem odredbe članka 369. stavak 1. ZPP u pobijanom dijelu valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, primjenom odredbe članka 371. ZPP drugom sucu pred kojim će se održati nova glavna rasprava, slijedom čega je odlučeno kao u točci I. izreke ovog rješenja.

13. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud ponovnim izvođenjem od stranaka predloženih dokaza, te njihovom valjanom ocjenom utvrditi bitne činjenice na koje mu je ukazano u ovom rješenju i shodno utvrđenom o zahtjevu tužitelja donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.

14. Odluka troškovima ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP.

U Šibeniku, 23. lipnja 2026. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Ana Jeleč-Pecirep