REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž R-67/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K A
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Ireni Dikanović-Terzić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici AAT, dipl.iur. u Hrvatskom sindikatu pošte, protiv tuženika HP – Hrvatska pošta d.d., Velika Gorica, Poštanska ulica 9, OIB: 87311810356, zastupan po punomoćnici MAT, dipl.iur. (Su 1369/13), radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, od 10. travnja 2025., poslovni broj: PR- 317/2023-17, 23. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Žalba tuženika HP Hrvatske pošte d.d. Velika Gorica se odbija kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 10. travnja 2025. poslovni broj : PR-317/2023-17.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
" I. Nalaže se tuženiku HP – HRVATSKA POŠTA d.d., Velika Gorica, Poštanska ulica 9, isplatiti tužiteljici AA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 549,43 EUR bruto zajedno sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose: − na iznos od 8,69 EUR od 16.08.2018.g. do isplate
− na iznos od 15,93 EUR od 16.09.2018.g. do isplate
− na iznos od 15,93 EUR od 16.10.2018.g. do isplate
− na iznos od 15,93 EUR od 16.11.2018.g. do isplate
− na iznos od 15,93 EUR od 16.12.2018.g. do isplate
− na iznos od 8,34 EUR od 16.01.2019.g. do isplate
− na iznos od 13,16 EUR od 16.02.2019.g. do isplate
− na iznos od 4,78 EUR od 16.03.2019.g. do isplate
− na iznos od 8,34 EUR od 16.04.2019.g. do isplate
− na iznos od 8,69 EUR od 16.05.2019.g. do isplate
− na iznos od 15,93 EUR od 16.06.2019.g. do isplate
− na iznos od 15,93 EUR od 16.07.2019.g. do isplate
− na iznos od 12,46 EUR od 16.08.2019.g. do isplate
− na iznos od 14,48 EUR od 16.09.2019.g. do isplate
− na iznos od 6,83 EUR od 16.10.2019.g. do isplate
− na iznos od 15,93 EUR od 16.11.2019.g. do isplate
− na iznos od 15,93 EUR od 16.12.2019.g. do isplate
− na iznos od 15,20 EUR od 16.01.2020.g. do isplate
− na iznos od 9,00 EUR od 16.02.2020.g. do isplate
− na iznos od 3,19 EUR od 16.03.2020.g. do isplate
− na iznos od 11,58 EUR od 16.04.2020.g. do isplate
− na iznos od 15,93 EUR od 16.05.2020.g. do isplate
− na iznos od 15,17 EUR od 16.06.2020.g. do isplate
− na iznos od 15,93 EUR od 16.07.2020.g. do isplate
− na iznos od 15,93 EUR od 16.08.2020.g. do isplate
− na iznos od 9,10 EUR od 16.09.2020.g. do isplate
− na iznos od 15,93 EUR od 16.10.2020.g. do isplate
− na iznos od 5,07 EUR od 16.11.2020.g. do isplate
− na iznos od 18,54 EUR od 16.02.2021.g. do isplate
− na iznos od 18,54 EUR od 16.03.2021.g. do isplate
− na iznos od 18,54 EUR od 16.04.2021.g. do isplate
− na iznos od 18,54 EUR od 16.05.2021.g. do isplate
− na iznos od 18,54 EUR od 16.06.2021.g. do isplate
− na iznos od 18,54 EUR od 16.07.2021.g. do isplate
− na iznos od 18,60 EUR od 16.08.2021.g. do isplate
− na iznos od 18,60 EUR od 16.09.2021.g. do isplate
− na iznos od 18,60 EUR od 16.10.2021.g. do isplate
− na iznos od 18,60 EUR od 16.11.2021.g. do isplate
− na iznos od 18,60 EUR od 16.12.2021.g. do isplate
i to do 31.12.2022.g. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnje banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranje ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu isplate poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima."
2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je pravodobno izjavio žalbu zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točaka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).
2.1. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer prilikom donošenja pobijane presude nije uzeo u obzir činjenicu da je tužiteljica, prilikom uručenja Odluke o osobno uvjetovanom otkazu od 26. studenoga 2021., potpisala izjavu kojom se odrekla svih daljnjih novčanih potraživanja iz radnog odnosa. Smatra da zbog toga nema pravo na potraživanje koje je predmet tužbenog zahtjeva te da je pobijana presuda iz navedenog razloga nezakonita.
2.2. Nadalje ističe da je presuda nejasna u dijelu u kojem prvostupanjski sud navodi kako tuženik tijekom postupka ničime nije uspio osporiti tvrdnju da je tužiteljica radila na radnom mjestu operatera u poštanskom uredu. Prema žalbenim navodima, teret dokazivanja te činjenice bio je na tužiteljici, a ne na tuženiku, pri čemu tužiteljica nije dokazala da je obavljala poslove navedenog radnog mjesta.
2.3. Tuženik tvrdi da je tijekom postupka dokazao kako je tužiteljica u spornom razdoblju radila na radnom mjestu Operater II, za koje je imala sklopljen ugovor o radu. Iz dokumentacije dostavljene tijekom postupka, prema njegovim navodima, proizlazi da poslovi radnog mjesta Operater II nisu istovjetni poslovima radnog mjesta Operater u poštanskom uredu, slijedom čega smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da tužiteljica ispunjava uvjete za ostvarenje prava koje potražuje tužbom.
2.4. U žalbi nadalje upućuje na članak 46. Kolektivnog ugovora, kojim je propisano da pravo na isplatu dodatka imaju radnici koji, sukladno Pravilniku o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta HP – Hrvatske pošte d.d., imaju sklopljen ugovor o radu za taksativno navedena radna mjesta. Među tim radnim mjestima navedeni su, između ostalih, operater poštar i operater u poštanskom uredu, kojima pripada dodatak u iznosu od 120,00 kuna bruto za puni mjesečni fond sati rada, ali ne i radno mjesto Operater II za koje je tužiteljica imala sklopljen Ugovor o radu.
2.5. Predlaže da se žalba uvaži i preinači prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz dosudu troškova parničnog postupka u njegovu korist, odnosno podredno da se prvostupanjska presuda ukine, presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Trošak sastava žalbe ne potražuje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda, sukladno odredbi članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), kao i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, ovaj sud nalazi da žalba tuženika nije osnovana.
6. Nije osnovan žalbeni navod da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, jer nije uzeo u obzir izjavu koju je tužiteljica potpisala prilikom prestanka radnog odnosa. Naime, iz sadržaja Izjave od 30. studenoga 2021., proizlazi da se tužiteljica odriče svih dospjelih novčanih potraživanja iz radnog odnosa, osim potraživanja s osnove plaće i naknade plaće. Budući da je predmet ovog postupka zahtjev za isplatu razlike plaće za razdoblje od srpnja 2018. do 30. studenoga 2021., navedena izjava očito ne obuhvaća utuženo potraživanje te nije od utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva. Stoga su žalbeni navodi kojima tuženik tvrdi da se tužiteljica odrekla prava koja su predmet ovog postupka neosnovani.
7. Nisu osnovani ni žalbeni navodi kojima tuženik osporava zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljici pripada pravo na utuženu razliku plaće i dodatak na plaću. U postupku je utvrđeno da je tužiteljica temeljem pravomoćne sudske odluke vraćena na rad kod tuženika nakon što je utvrđena nedopuštenost odluke o otkazu ugovora o radu, te da joj je tuženik i nakon vraćanja na rad obračunavao i isplaćivao plaću prema ugovoru o radu sklopljenom za radno mjesto Operater II.
8. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da okolnost što s tužiteljicom nakon vraćanja na rad nije sklopljen novi ugovor o radu, niti aneks ugovora ne može ići na njezinu štetu. Naime, iz dokumentacije koja prileži spisu proizlazi da se radno mjesto MA više ne pojavljuje u aktima tuženika kojima se uređuju radna mjesta i plaće radnika, dok je radno mjesto operater u poštanskom uredu predviđeno kao radno mjesto za koje je Kolektivnim ugovorom za radnike HP – Hrvatske pošte d.d. propisano pravo na dodatak na plaću.
9. Pri tome valja istaknuti da tuženik tijekom postupka nije dokazao da je tužiteljica nakon vraćanja na rad obavljala poslove nekog drugog radnog mjesta niti je dostavio dokaze koji bi doveli u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda. Samo osporavanje tužbenog zahtjeva bez izvođenja dokaza kojima bi se osporile odlučne činjenice nije dovoljno za uspjeh u postupku, osobito imajući u vidu da se radi o činjenicama i dokumentaciji koja se nalazi u sferi poslodavca.
10. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 46. Kolektivnog ugovora za radnike HP – Hrvatske pošte d.d., kojom je propisano da radnici koji imaju sklopljen ugovor o radu za taksativno navedena radna mjesta, među kojima je i radno mjesto operatera u poštanskom uredu, imaju pravo na dodatak na plaću u propisanom iznosu. Kako je visina potraživanja tijekom postupka bila nesporna, te usklađena s obračunom samog tuženika, prvostupanjski sud je pravilno prihvatio tužbeni zahtjev i dosudio tužiteljici utuženi iznos.
11. Slijedom navedenog, žalbenim navodima tuženika nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, pa je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP- a, žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Slavonski Brod, 23. lipnja 2026.
Sutkinja
Irena Dikanović-Terzić
