Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž-27/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića predsjednika vijeća, Ane Jeleč-Pecirep članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Ćurko-Ventrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica 1. RD, OIB [osobni identifikacijski broj], i RDM, OIB [osobni identifikacijski broj], obje iz [adresa], R [adresa], koje po punomoći zastupa Mersiha Mulalić, odvjetnica u Sisku, Stjepana i Antuna Radića 6/6, protiv tuženice ĐD, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju po punomoći zastupa Petra Vuljak Žugaj, odvjetnica u Petrinji, Trg Stjepana Radića 10, radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o žalbi tužiteljica protiv presude Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Petrinji, poslovni broj: P-174/2023-35 od 29. studenoga 2024., dana 23. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljica kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Petrinji, poslovni broj: P-174/2023-35 od 29. studenoga 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljica za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljica radi utvrđenja da su dosjelošću stekle zajedno suvlasnički omjer od 2115/8459 dijela nekretnine oznake zk. čbr. [katastarska čestica] u naravi šuma Podstrmac u Slatini ukupne površine od 8459 m² upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i radi izdavanje tabularne isprave podobne za upis tužiteljevih prava suvlasništva na navedenom suvlasničkom dijelu nekretnine, a koju će u protivnom zamijeniti ova presuda (točka I. izreke), te je naloženo tužiteljicama solidarno naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 825,00 EUR (točka II. izreke).
2. Navedenu presudu žalbom pobijaju tužiteljice zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14
– Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Predlažu preinačiti presudu prihvaćanjem zahtjeva uz obvezu naknade troškova postupka, podredno, predlažu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijevaju trošak sastava žalbe i sudske pristojbe žalbe u ukupnom iznosu od 346,45 EUR.
3.Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je neosnovana.
5. Neutemeljeno tužiteljice pobijaju prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer protivno žalbenim navodima o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, niti je presuda opterećena nekim drugim nedostatkom zbog kojeg se ne bi mogla ispitati, pa kako prvostupanjski sud nije počinio ni koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), time žalba tužiteljica podnesena zbog navedenog žalbenog razloga nije mogla biti prihvaćena.
6. Nisu u pravu tužiteljice ni kada prvostupanjsku presudu pobijaju zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dok je suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud pravilno ocijenio neosnovanost zahtjeva, ali iz drugih razloga a ne onih koji su naznačeni u prvostupanjskoj presudi.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljica za utvrđenje prava suvlasništva od 2115/8495 dijela kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] kao šuma od 8459 m2, po osnovi dosjelosti, kojeg temelje na tvrdnji da su dio navedene katastarske čestice u površini od 2115 m2 od sredine 50-tih godina prošlog stoljeća posjedovali njihovi prednici - djed ID a poslije njega njegov sin a njihov otac ČD iza čije smrti su tužiteljice zakonske nasljednice.
8. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je:
- da je navedena nekretnina u zemljišnoj knjizi iste k.o. upisana kao šuma od 8459 m2 u vlasništvu tužene, provedbom rješenja o nasljeđivanju iza smrti njezinih pravnih prednika JD, OD i ĆD koji su kao suvlasnici bili upisani 1960. brisanjem dotadašnjeg upisanog vlasništva u korist Kudlek zadruge,
- da je prema podacima Državne geodetske uprave Područnog ureda za katastar nekretnina Sisak, Ispostava za katastar nekretnina Petrinja (povijesti promjena na katastarskim česticama) navedena katastarska čestica od 1979. od kada postoji raspoloživa dokumentacija, u katastru evidentirana na tri posebna dijela od čega na Posjedovnom listu broj: 97 kao šuma Postrmac u Slatini od 2115 m² u posjedu ĐDM, na PL 99 šuma od 1410 m2 u posjedi IDM i na PL 1173 šuma od 4935 m2 kao posjed TD,
- da je takav posjed bio evidentiran na tri Posjedovna lista od 1979. do 2023. kada je u katastru kao isključivi posjednik evidentirana tuženica po njezinom zahtjevu (očigledno na temelju stanja zemljišne knjige o upisanom vlasništvu).
9. Kraj tako utvrđenog, prvostupanjski sud zaključuje da navedeno stanje katastra od 1979. nije dokaz kvalificiranog posjeda tužiteljica i njihovih pravnih prednika (djeda i oca) utužene površine predmetne nekretnine, zbog čega ocjenjuje neosnovanost zahtjeva pri tome se pozivajući na neispunjenje pretpostavki za stjecanje vlasništva redovnom dosjelošću iz članka 159. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZVDSP) te istodobno i na neispunjenje pretpostavki stjecanja vlasništva izvanrednom dosjelošću prema stavku 3. istog članka ZVDSP, ne praveći razliku između navedena dva instituta.
10. Prvostupanjski sud istodobno ocjenjuje nevjerodostojnim iskaze svjedoka UD, ŽD i TD, čiji dio preostale površine navedene šume graniči s predmetnom, iz kojih proizlazi da je navedenu šumu kupio djed tužiteljica ID, koji je i sjekao šumu kao i njegov sin a otac tužiteljica, a nakon Pavlove smrti šumu je koristio isključivo njegov sin do svoje smrti, dok tuženica ni njezina obitelj nikada nisu uživali predmetnu nekretninu, a takvu ocjenu opravdava time što navedeni svjedoci nisu potvrdili da znaju gdje se nalazi kč. br. [katastarska čestica] navodeći da nitko od njih ne zna brojeve katastarskih čestica nekretnina koje su predmet ovog postupka niti su precizno iskazivali o ukupnoj površini navedene nekretnine, temeljem čega izvodi daljnji zaključak i da upisani posjed prednika tužiteljica nije dokaz o posjedu navodeći da se radi o samo povijesti promjena na katastarskim česticama.
11.Tužiteljice žalbenim navodima osnovano osporavaju navedene zaključke prvostupanjskog suda navodeći da su glede bitnih okolnosti njihovi iskazi u svemu suglasni, a navedeni razlozi prvostupanjskog suda kojima ocjenjuje njihovu nevjerodostojnost su potpuno neodlučni, jer se odnose na nebitne okolnosti o kojima svjedoci nisu niti iskazivali, pri tome pogrešno zanemarujući i značaj povijesti promjena na katastarskim česticama Državne geodetske uprave koja u smislu članka 230. stavak 1. ZPP ima snagu javne isprave.
12. Međutim, predmetni žalbeni navodi nisu od utjecaja na ocjenu neosnovanosti zahtjeva, ali ne iz navedenih razloga prvostupanjskog suda, već imajući u vidu naprijed navedene činjenice utvrđene u ovom postupku, prema kojima su prostor i površina navedene katastarske čestice jedan od drugog fizički odvojeni na tri dijela, svaki za sebe predstavljajući realni, određeni dio, pa tako i onaj utuženi od 2115 m2 glede kojeg tužiteljice tvrde da su u isključivom posjedu samo tog dijela (računajući i posjed njihovih pravnih prednika). Tužiteljice u ovom postupku niti ne tvrde da navedeni dio predstavlja njihove suvlasničke dijelove koji su računski određeni razmjerno prema njihovom cijelom pravu vlasništva te nekretnine, već tvrde suprotno od toga odnosno da taj realni dio predstavlja njihovo isključivo vlasništvo stečeno dosjelošću, dok protivno tome zahtjevom predlažu utvrđenje prava suvlasništva u toj površini u odnosu na ukupnu od 8459 m2, neovisno i o isticanim prigovorima tužene da nije zatraženo utvrđenje prava vlasništva na tom točno određenom dijelu predmetne katastarske čestice i njezina parcelacija (dioba), temeljem koje se bi se navedeni realni dio od 2115 m2 izdvojio iz sastava kč. br. [katastarska čestica] zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], umanjenjem njezine površine i pripajanjem iste prostoru novo uspostavljene katastarske čestice u toj površini i obliku, prema prijavnom listu s parcelacijskim elaboratom.
13. Slijedom toga bi u ovom postupku, prema samoj činjeničnoj osnovi tužbe i navedenim činjenicama, bila riječ o pravu vlasništva realnog dijela nekretnine kao predmetu i objektu isključivog vlasništva u smislu članka 2. stavak 2. i članka 5. stavak 1. ZVDSP u vezi članka 30. ZVDSP, dok je suprotno od toga zahtjev postavljen kao da je riječ o pravu suvlasništva u smislu članka 36. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta, dalje: ZVDSP) kojom je propisano da ako više osoba ima neku stvar u svome vlasništvu tako da svakoj pripada po dio toga prava vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari, sve su one suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi, pa tako postavljeni zahtjev tužiteljica nije bilo moguće prihvatiti iz navedenog razloga, a ne onih naznačenih u prvostupanjskoj presudi.
14. Stoga, jer je i pravilnom primjenom navedenih odredbi materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu, odbijanjem kao neosnovane žalbe tužiteljica valjalo je prvostupanjsku presudu potvrditi, te temeljem članka 368. stavka 2. ZPP presuditi kao u točki I. izreke.
15. Pored toga, kako tužiteljice odluku o obvezi naknade parničnog troška pobijaju općenito jer nisu određeno istaknule niti obrazložile razloge koji se odnose na pogrešnu primjenu materijalnog prava i u odnosu na troškove postupka, pa kako drugostupanjski sud na taj žalbeni razlog ne pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP) time je isključeno ocjenjivanje pravilnosti odluke o troškovima postupka iz prvostupanjske presude.
16. Odluka o troškovima žalbenog postupka iz točke II. izreke temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP, a zahtjev tužiteljica za naknadu troškova žalbe valjalo je odbiti, jer sa podnesenom žalbom nisu uspjele (članak 154. stavak 1. ZPP).
U Šibeniku 23. lipnja 2026.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Goran Stošić
