Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: P-1492/2019-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Andreji Žigante, u pravnoj stvari tužitelja SĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Gordani Grubešić, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., Rijeka. Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 22. svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, te objavljene 23. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe i dijelovi odredaba Ugovora o kreditu br.2402006-1031262160/51401652-5103569142 od 24.05.2007g./solemniziran po JB Broj:Ov-3011/2''7 od 28.05.2007g./ sklopljenog između tužitelja SĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB:23057039320 kao kreditora, u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovornog odnosa promjenjiva na osnovi jednostrane odluke banke, kao i u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u dijelu kojim je ugovorena ulazna naknada za obradu (i osiguranje kredita), kao i u dijelu kojim je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita, sa svim izmjenama i dopunama tih ugovornih odredbi koje su donesene za vrijeme trajanja tražbine Banke.

II. Nalaže se tuženiku Erste&Steiemarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB:23057039320, da tužitelju HĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčanu tražbinu u ukupnom iznosu od 17.208,45 EUR (slovima:sedamnaesttisućadvjestoosameuraičetrdesetpetenta), koji se novčani iznos ima vratiti tužitelju sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2007, a od 01. siječnja 2008 godine po stopi koju određuje članak 29. Zakona o obveznim odnosima, a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo zadnjem polugodištu za tri postotna poena odnosno za razdoblje od 01.01.2008. do 30.06.2011. po kamatnoj stopi od 14 % godišnje, za razdoblje od 01.07.2011. do 30.07.2015. po kamatnoj stopi od 12 % godišnje, za razdoblje od 01.08.2015. do 31.12.2015. po kamatnoj stopi od 8,14 % godišnje, za razdoblje od 01.01.2016. do 30.06.2016. po kamatnoj stopi od 8,05 % godišnje, za razdoblje od 01.07.2016. do 31.12.2016. po kamatnoj stopi od 7,88 % godišnje, za razdoblje od 01.01.2017. do 30.06.2017. po kamatnoj stopi od 7,68 % godišnje, za razdoblje od 01.07.2017. do 31.12.2017. po kamatnoj stopi od 7,41 % godišnje, za razdoblje od 01.01.2018. do 30.06.2018. po kamatnoj stopi od 7,09 % godišnje, za razdoblje od 01.07.2018. do 31.12.2018. po kamatnoj stopi od 6,82 % godišnje, za razdoblje od 01.01.2019. do 30.06.2019. po kamatnoj stopi od 6,54 % godišnje, za razdoblje od 01.07.2019. do 31.12.2019. po kamatnoj stopi od 6,30 % godišnje, za razdoblje od 01.01.2020. do 30.06.2020. po kamatnoj stopi od 6,11 % godišnje, za razdoblje od 01.07.2020. do 31.12.2020. po kamatnoj stopi od 5,89 % godišnje, za razdoblje od 01.01.2021. do 30.06.2021. po kamatnoj stopi od 5,75 % godišnje, za razdoblje od 01.07.2021. do 31.12.2021. po kamatnoj stopi od 5,61 % godišnje, za razdoblje od 01.01.2022. do 30.06.2022. po kamatnoj stopi od 5,49 % godišnje, za razdoblje od 01.07.2022. do 31.12.2022. po kamatnoj stopi od 5,31 % godišnje, za razdoblje od 01.01.2023. do 30.06.2023. po kamatnoj stopi od 5,50 % godišnje, za razdoblje od 01.07.2023. do 31.12.2023. po kamatnoj stopi od 4,00 % godišnje, za razdoblje od 01.01.2024. do 30.06.2024. po kamatnoj stopi od 7,50 % godišnje, za razdoblje od 01.07.2024. do 30.06.2024. po kamatnoj stopi od 7,50 % godišnje, za razdoblje od 01.07.2024. do 31.12.2024. po kamatnoj stopi od 7,25 % godišnje, za razdoblje od 01.01.2025. do 30.06.2025. po kamatnoj stopi od 6,15 % godišnje, te za razdoblje od 01.07.2025. do isplate po kamatnoj stopi od 5,15 % godišnje

odnosno po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te daljnjim odlukama HNB o izmjenama odluke o kamatnim stopama odnosno sa zateznim kamatama koje teku i to kako slijedi na:

-iznos od 126,60 EUR od 01.05.2009. pa do isplate

-iznos od 129,96 EUR od 01.06.2009. pa do isplate

-iznos od 80,56 EUR od 01.07.2009. pa do isplate

-iznos od 79,85 EUR od 01.08.2009. pa do isplate

.iznos od 81,01 EUR od 01.09.2009. pa do isplate

-iznos od 80,24 EUR od 01.10.2009. pa do isplate

-iznos od 80,29 EUR od 01.11.2009. pa do isplate

-iznos od 80,48 EUR od 01.12.2009. pa do isplate

-iznos od 82,24 EUR od 01.01.2010. pa do isplate

-iznos od 83,32 EUR od 01.02.2010. pa do isplate

-iznos od 82,95 EUR od 01.03.2010. pa do isplate

-iznos od 84,84 EUR od 01.04.2010. pa do isplate

-iznos od 85,92 EUR od 01.05.2010. pa do isplate

-iznos od 87,60 EUR od 01.06.2010. pa do isplate

-iznos od 90,05 EUR od 01.07.2010. pa do isplate

-iznos od 88,03 EUR od 01.08.2010. pa do isplate

-iznos od 93,24 EUR od 01.09.2010. pa do isplate

-iznos od 90,88 EUR od 01.10.2010. pa do isplate

-iznos od 92,01 EUR od 01.11.2010. pa do isplate

-iznos od 94,50 EUR od 01.12.2010. pa do isplate

-iznos od 5,95 EUR od 21.12.2010. pa do isplate

-iznos od 5,84 EUR od 22.12.2010. pa do isplate

-iznos od 126,73 EUR od 01.01.2011. pa do isplate

-iznos od 5,54 EUR od 18.01.2011. pa do isplate

-iznos od 111,23 EUR od 01.02.2011. pa do isplate

----------------

2.049,86 EUR

i

-iznos od 8,26 EUR od 01.08.2007. pa do isplate

-iznos od 8,71 EUR od 01.09.2007. pa do isplate

-iznos od 16,33 EUR od 01.01.2008. pa do isplate

-iznos od 20,30 EUR od 01.02.2008. pa do isplate

-iznos od 45,14 EUR od 01.03.2008. pa do isplate

-iznos od 33,07 EUR od 01.04.2008. pa do isplate

-iznos od 10,71 EUR od 01.05.2008. pa do isplate

-iznos od 0,01 EUR od 01.06.2008. pa do isplate

-iznos od 16,11 EUR od 01.07.2008. pa do isplate

-iznos od 0,84 EUR od 01.08.2008. pa do isplate

-iznos od 6,43 EUR od 01.09.2008. pa do isplate

-iznos od 35,30 EUR od 01.10.2008. pa do isplate

-iznos od 77,83 EUR od 01.11.2008. pa do isplate

-iznos od 39,20 EUR od 01.12.2008. pa do isplate

-iznos od 105,06 EUR od 01.01.2009. pa do isplate

-iznos od 120,96 EUR od 01.02.2009. pa do isplate

-iznos od 129,30 EUR od 01.03.2009. pa do isplate

-iznos od 103,81 EUR od 01.04.2009. pa do isplate

-iznos od 94,46 EUR od 01.05.2009. pa do isplate

-iznos od 90,39 EUR od 01.06.2009. pa do isplate

-iznos od 159,57 EUR od 01.07.2009. pa do isplate

-iznos od 142,62 EUR od 01.08.2009. pa do isplate

-iznos od 170,35 EUR od 01.09.2009. pa do isplate

-iznos od 151,91 EUR od 01.10.2009. pa do isplate

-iznos od 153,03 EUR od 01.11.2009. pa do isplate

-iznos od 157,54 EUR od 01.12.2009. pa do isplate

-iznos od 199,62 EUR od 01.01.2010. pa do isplate

-iznos od 225,32 EUR od 01.02.2010. pa do isplate

-iznos od 216,54 EUR od 01.03.2010. pa do isplate

-iznos od 261,58 EUR od 01.04.2010. pa do isplate

-iznos od 287,43 EUR od 01.05.2010. pa do isplate

-iznos od 327,61 EUR od 01.06.2010. pa do isplate

-iznod od 386,09 EUR od 01.07.2010. pa do isplate

-iznos od 337,82 EUR od 01.08.2010. pa do isplate

-iznos od 462,29 EUR od 01.09.2010. pa do isplate

-iznos od 405,92 eur od 01.10.2010. pa do isplate

-iznos od 432,92 eur od 01.11.2010. pa do isplate

-iznos od 492,36 eur od 01.12.2010. pa do isplate

-iznos od 2.738,18 eur od 21.12.2010. pa do isplate

-iznos od 2.742,24 eur od 22.12.2010. pa do isplate

-iznos od 503,40 eur od 01.01.2011. pa do isplate

-iznos od 2.860,04 eur od 18.01.2011. pa do isplate

-iznos od 386,89 eur od 01.02.2011. pa do isplate

-----------------

15.158,59

sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB:23057039320, da tužitelju HĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati novčanu tražbinu u iznosu od 2,00 % od iznosa kredita što čini

iznos

od

2.184,99

EUR-a

(slovima:dvijetisućestoosamdesetdeveteuraicdevedesetdevetcenta) koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbe o ulaznoj naknadi za obradu i osiguranje) kredita ima vratiti tužitelju zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, počevši od 31.05.2007. prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2007., a od 01. siječnja 2008 godine po stopi koju određuje čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, a koje se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanaciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena odnosno za rzadoblje od 31.05.2007. do 31.12.2007. po kamatnoj stopi od 15 % godišnje, za razdoblje od 01.01.2008. do 30.06.2011. po kamatnoj stopi od 14 % godišnje, za razdoblje od 01.07.2011. do 30.07.2015. po kamatnoj stopi od 12 % godišnje, za razdoblje od 01.01.2015. do 31.12.2015 po kamatnoj stopi od 8,14 % godišnje, za razdoblje od 01.01.2016. do 30.06.2016. po kamatnoj stopi od 8,05 % godišnje, za razdoblje od 01.07.2016. do 31.12.2016. po kamatnoj stopi od 7,88 % godišnje, za razdoblje od 01.01.2017. do 30.06.2017. po kamatnoj stopi od 7,68 % godišnje, za razdoblje od 01.07.20167 do 31.12.2017. po kamatnoj stopi od 7,41 % godišnje za razdoblje od 01.01.2018. do 30.06.2018. po kamatnoj stopi od 7,09 % godišnje, za razdoblje od 01.07.2018. do 31.12.2018. po kamatnoj stopi od 6,82 % godišnje, za razdoblje od 01.01.2019. do 30.06.2019. po kamatnoj stopi od 6,54 % godišnje, za razdoblje od 01.07.2019. do 31.12.2019. po kamatnoj stopi od 6,30 % godišnje, za razdoblje od 01.01.2020. do 30.06.2020. po kamatnoj stopi od 6,11 % godišnje, za razdoblje od 01.07.2020. do 31.12.2020. po kamatnoj stopi od 5,89 % godišnje, za razdoblje od 01.01.2021. do 30.06.2021. po kamatnoj stopi od 5,75 % godišnje, za razdoblje od 01.07.2021. do 31.12.2021. po kamatnoj stopi od 5,61 % godišnje, za razdoblje od 01.01.2022. do 30.06.2022. po kamatnoj stopi od 5,49 % godišnje, za razdoblje od 01.07.2022. do 31.12.2022. po kamatnoj stopi od 5,31 % godišnje, za razdoblje od 01.01.2023. do 30.06.2023. po kamatnoj stopi od 5,50 % godišnje, za razdoblje od 01.07.2023. do 31.12.2023. po kamatnoj stopi od 4,00 % godišnje, za razdoblje od 01.01.2024. do 30.06.2024. po kamatnoj stopi od 7,50 % godišnje, za razdoblje od 01.07.2024. do 31.12.2024. po kamatnoj stopi od 7,25 % godišnje, za razdoblje od 01.01.2025. do 30.06.2025. po kamatnoj stopi od 6,15 % godišnje, te za razdoblje od 01.07.2025. do isplate po kamatnoj stopi od 5,15 % godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri pototna poena, te daljnjim odlukama HNB o izmjenama odluke o kamatnim stopama, pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB:23057039320 da tužitelju HĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati novčanu tražbinu u ukupnom iznosu od 4.670,41 EUR (slovima:četiritisućešestosedamdeseteuraičetrdesetjedancent) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 338,44 EUR od 23.12.2010, na iznos od 371,26 EUR od 11.01.2011.,na iznos od 2.644,04 EUR od 11.02.2011. i na iznos od 1.316,67 EUR od 12.02.2011., i to za razdoblje od 31.10.2005. do 31.12.2007. teku po kamatnoj stopi od 15 % godišnje, za razdoblje od 01.01.2008. do 30.06.2011. po kamatnojstopi od 14 % godišnje, za razdoblje od 01.07.2011. do 30.07.2015. po kamatnoj stopi od 12 % godišnje, za razdoblje od 01.08.2015. do 31.12.2015. po kamatnoj stopi od 8,14 % godišnje, za razdoblje od 01.01.2016. do 30.06.2016. po kamatnoj stopi od 8,05 % godišnje, za razdoblje od 01.07.2016. do 31.12.2016. po kamatnoj stopi od 7,88 % godišnje, za razdoblje od 01.01.2018. do 30.06.2017. po kamatnoj stopi od 7,68 % godišnje, za razdoblje od 01.07.2017. do 31.12.2017. po kamatnoj stopi od 7,41 % godišnje, za razdoblje od 01.01.2018. do 30.06.2018. po kamatnoj stopi od 7,09 % godišnje, za razdoblje od 01.07.2018. do 31.12.2018. po kamatnoj stopi od 6,82 % godišnje, za razdoblje od 01.01.2019. do 30.06.2019. po kamatnoj stopi od 6,54 % godišnje, za razdoblje od 01.07.2019. do 31.12.2019. po kamatnoj stopi od 6,30 % godišnje, za razdoblje od 01.01.2020. do 30.06.2020. po kaktnoj stopi od 6,11 % godišnje, za razdoblje od 01.07.2020. do 31.12.2020. po kamatnoj stopi od 5,89 % godišnje, za razdoblje od 01.01.2021. do 30.06.2021. po kamatnoj stopi od 5,75 % godišnje, za razdoblje od 01.07.2021. do 31.12.2021. po kamatnoj stopi od 5,61 % godišnje, za razdoblje od 01.01.2022. do 30.06.2022. po kamatnoj stopi od 5,49 % godišnje, za razdoblje od 01.07.2022. do 31.12.2022. po kamatnoj stopi od 5,31 % godišnje, za razdoblje od 01.01.2023. do 30.06.2023. po kamatnoj stopi od 5,50 % godišnje, za razdoblje od 01.07.2023. do 31.12.2023. po kamatnoj stopi od 4,00 % godišnje, za razdoblje od 01.01.2024. do 30.06.2024. po kamatnoj stopi od 7,50 % godišnje, za razdoblje od 01.07.2024. do 31.12.2024. po kamatnoj stopi od 7,25 % godišnje, za razdoblje od 01.01.2025. do 30.06.2025. po kamatnoj stopi od 6,15 % godišnje, te za razdoblje od 01.07.2025. do isplate po kamatnoj stopi od 5,15 % godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije financiranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te daljnjim odlukama HNB o izmjenama odluke o kamatnim stopama, pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 5.048,94 EUR sa pripadajućom zakonskim zateznim kamatama po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi podnesenoj 6. lipnja 2019. navodi da su 24. svibnja 2007. stranke zaključile Ugovor o kreditu i Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, kojim je tuženik kao kreditor stavio tužitelju na raspolaganje iznos od 248.280,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj, dok se tužitelj obvezao tuženiku iznos kredita platiti u jednakim mjesečnim anuitetima u trajanju od 144 mjeseca uz redovnu kamatnu stopu koja je određena kao promjenjiva, a u trenutku ugovaranja iznosila je 7,95 %.

U odnosu na valutnu klauzulu na temelju dobivenih informacija od banke tužitelj nije mogao predvidjeti ekonomske posljedice sklapanja ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu u CHF što znači da suprotno savjesnosti i poštenju tužitelj nije bila u cijelosti informiran o svim bitnim parametrima što je izazvalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka.

Nadalje ugovor o kreditu da predstavlja tipski ugovor, a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj.

Obzirom na pravna utvrđenja presuda proizašlih iz kolektivnog spora za zaštitu potrošača, a koje predstavljaju ništetnost ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi te valutnoj klauzuli vezanoj za CHF tužitelj drži početni anuitet mjerodavnim, odnosno kao jedino valjanu kamatnu stopu smatra početno ugovorenu od 7,95 % te ugovoreni tečaj važeći na dan puštanja kredita.

Sukladno odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima, u slučaju ništetnosti svaka je ugovorna strana dužna vratiti sve što je temeljem takvog ugovora stekla, pa stoga je tuženik u ovom slučaju dužan vratiti tužitelju sve što je stekao temeljem navedenih ništetnih odredbi i to dio odredaba Ugovora o kreditu u dijelu kojim se korisnik kredita obvezao iznos kredita vratiti, uz valutnu klauzulu (čl.7.); u dijelu kojim je određena promjenjivost redovne kamatne stope sukladno Odluci banke (čl.8.) i dijelu kojim je određena naplata banke u slučaju prijevremene otplate kredita – jednokratna naknada sukladno Odlukama banke važećim u trenutku prijevremenog povrata (čl.10.)

Tužitelj je konačni tužbeni zahtjev postavio podneskom od 15. travnja 2026.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

U bitnom ističe prigovor zastare, obzirom da se ima primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima i to sve u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača u svezi odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, u svom odgovoru tuženik ističe kako je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od dana 03. rujna 2019., posl.br.Rev- 2221/18, a kojom odlukom je potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br.Pž-6632/2017 od dana 14. lipnja 2018. u dijelu kojim se utvrđuje da su Banke (pa tako i tuženik) povrijedile kolektivne interese potrošača ugovarajući valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a što tuženik smatra nepravilnim i nezakonitim odlukama, upućujući na odluku Suda EU u predmetu C-81/19, (NG OH c/a SC Banca Transilvania SA) iz koje proizlazi da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti iz razloga što je ista odraz zakonske odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, tuženik ističe kako su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak, kao i da potrošačima, pa tako i tužitelju, prilikom savjetovanja u bankama predočavani i uručivani obrasci te kako je postojalo sasvim dovoljno informacija temeljem kojih bi tužiteljica mogla razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane uz švicarski franak, odnosno po stajalištu tuženika, tužiteljica je itekako bila obaviještena o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak.

Tuženik ukoliko sud utvrdi ništetnom odredbu o valutnoj klauzuli ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove razlike u depozitu koji je u razdobljima kada je isplaćivan iznosio od 75.564,01 kn više nego u trenutku kada je zaključen Ugovor o kreditu. Tuženik zadržava pravo korigirati prigovor radi prijeboja nakon provođenja financijskog vještačenja.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, saslušan je tužitelj, svjedokinja CĆ te je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Marinu Rameši.

4. Ocjenom svih provedenih dokaza, a u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 148/11, 25/13, 89/14 70/19 i 80/22; dalje ZPP) ovaj sud drži tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim, dok prigovor radi prijeboja tuženika nije osnovan.

5. Nesporno je da su stranke 24. svibnja 2007. sklopile Ugovor o kreditu, kojim je tuženik stavio na raspolaganje tužitelju novčani iznos od 248.280,00 CHF protuvrijednost u kunama. Člankom 8. ugovorena je redovna kamata kao promjenjiva sukladno Odluci tuženika, a na dan zaključenja Ugovora iznosila je 7,95 %, te da je čl. 7. ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje iznos kredita vratiti uz "valutnu klauzulu" te čl.10. kojim je određena naplata naknade u slučaju prijevremene otplate kredita.

6. Sporno je jesu li ugovorena odredba o valutnoj klauzuli iz čl. 7., odredba čl. 8. predmetnog Ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i odredba čl. 10. o naknadi za prijevremenu otplatu ništetne slijedom čega bi tuženik bio u obvezi vratiti tužitelju isplaćene iznose primjenom tih ugovornih odredbi. Sporno je i da li postoji potraživanje tuženika spram tužitelja istaknuto u prigovoru radi prijeboja, te da li je taj prigovor osnovan. Sporna je i visina zahtjeva.

7. U odnosu na istaknuti prigovor zastare ističe se da zastara za više isplaćene iznose po osnovu tečajne razlike bi počela teći 13. lipnja 2014. i istekla 13. lipnja 2019., dok zastara za više isplaćene iznose po osnovu tečajne razlike bi počela teći 14. lipnja 2018. i istekla bi 14. lipnja 2023. Budući je tužba podnesena 6. lipnja 2019. neosnovan je tuženikov prigovor zastare.

8. U odnosu na valutnu klauzulu treba uzeti u obzir utvrđenja iz presude Vrhovnog suda posl. br. Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019. U navedenoj presudi Vrhovni sud je odlučivao u revizijskom postupku između ostalog jesu li ugovornim odredbama iz ugovora o kreditima tužene banke među kojima je i ovdje tuženik sklapale u određeno naznačenom razdoblju s korisnicima kredita potrošačima, a u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak i njime povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača bile nepoštene i ništetne sve u smislu odredbe čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 odredbe čl. 96. i 97. ZZP-a. Vrhovni sud je prihvatio razloge iz drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. u kojoj presudi, a koje shvaćanje prihvaća i Vrhovni sud RH je utvrđeno da su tužene banke među kojima je i ovdje tuženik povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN-96/03) u razdoblju do 06.08.2007. da od 07.08.2007. do 31.12.2008. Suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN-79/07 i dr.) U navedenom kolektivnom sporu odlučeno je i o nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF jer je sud ocijenio da su tužene banke, pa tako i ovdje tuženik, imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni u tečaju švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora o kreditima s valutnom klauzulom u švicarskim francima. Iz obrazloženja navedene pravomoćne odluke proizlazi da na temelju dostupnih informacija potrošači nisu mogli razumijeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredbi, kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak. Tužene banke nisu na transparentan način informirale potrošače da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za EUR i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pregovaralo jer suprotno tuženik nije dokazao. Smatra se da se i pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora. Tuženik mora dokazati i da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definiran od strane trgovca s posljedicom da je trgovac pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe, a što u konkretnoj situaciji nije slučaj, te proizlazi i iz iskaza stranaka.

9. Budući su odredbe o valutnoj klauzuli ništetne tuženik je u obvezi vratiti stečeno bez osnove tužitelju temeljem odredbe čl. 1111. u vezi s čl. 323. st.1. ZOO-a s kamatom od dana stjecanja u skladu s odredbom čl. 1115. ZOO-a.

10. Stoga nisu od važnosti navodi tuženika izneseni tijekom postupka kojim se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluka u kolektivnom sporu za zaštitu interesa potrošača.

11. Tužitelj iskazuje da je 2007. u Erste banci u [adresa] podigao stambeni kredit. Imao je namjeru uzeti kredit u eurima, ali u to vrijeme je bila velika reklama za kredite u CHF i savjetovali su ga u banci, gdje se inače svi i poznaju, da uzme kredit u CHF jer da su tu najpovoljniji uvjeti i da se radi o stabilnoj valuti. Zna da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, ali kasnije nije bio problem u kamati nego u valuti. Sjeća se da mu je početna rata iznosila cca 1.400,00 kn da bi se kroz godinu dvije taj iznos povisio na više od 3.000,00 kn. Kredit je bio zaključen na rok od 12 godina, ali ga je prijevremeno zatvorio i da o plaćanju naknade nije mogao pregovarati jer je to bio uvjet za takvu otplatu. Namjena kredita da je bila uređenje krova, stepeništa i fasade na kući jer je kuća već bila stara 20 i nešto godina te ju je trebalo obnoviti, a u toj kući i danas živi i koju nikada nije iznajmljivao.

12. Svjedokinja CĆ navodi da poznaje tužitelja iz viđenja jer je [adresa] malo mjesto pa se svi više manje znaju. 2007. već je bila zaposlena u Erste banci na radnom mjestu kreditnog savjetnika gdje i danas radi. Nije direktno kontaktirala s tužiteljem već je radila potpisivanje ugovora. U to vrijeme nudili su krediti u eurima i CHF ali su povoljniji uvjeti bili kod CHF zbog niže kamate i dobrog tečaja u to vrijeme.

13. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu tužitelja i svjedokinje iz kojih proizlazi da tužitelj nije imao utjecaja ni mogućnost pregovara o sadržaju ništetnih odredbi Ugovora te da tuženik neosnovano istom osporava status potrošača jer je odobreni kredit iskorišten u svrhu zbog koje je i odobren, a to je stanovanje bez poslovne djelatnosti.

14. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka financijske struke Marina Rameše proizlazi da je tužitelj:

- u utuženom razdoblju od početka otplate do rate koja je dospjela 01.02.2011. godine, uslijed rasta tečaja u odnosu na početni tečaj preplatio 114.212,34 kuna / 15.158,59 eura

- u istom je razdoblju uslijed porasta anuiteta uzrokovanog povećanjem kamatne stope u odnosu na početno ugovoreno platio 15.444,75 kuna / 2.049,86 eura više iznosa anuiteta

- iznos naknade za odobrenje kredita je prema kartici kredita iznosio 16.462,83 kuna

/2.184,99 eura, plaćeno 30.05.2007. godine

- naknade za prijevremenu otplatu kredita iznosile su sveukupno 35.189,23 kuna / 4.670,41 eura, te su plaćene na datume i iznose kako stoji u tablici 2.

15. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije imao primjedbi te je konačni tužbeni zahtjev specificirao podneskom od 15. travnja 2026., u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, dok se tuženik protivi preinaci tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare.

Sud je na ročištu od 8. svibnja 2026. dopustio preinaku tužbe jer se postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva po provedenom vještačenju ne smatra preinakom tužbenog zahtjeva, a sukladno zauzetom stavu VS RH.

Tuženik je na ročištu održanom 22. svibnja 2026. iskazao da ne prigovara nalazu i mišljenju, kao ni visini naplaćene naknade te predložio odbijanje tužbenog zahtjeva.

16. Ovaj sud smatra neosnovanim eventualno potraživanja tuženika spram tužiteljice istaknuto u prigovoru radi prijeboja s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta, kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja iz razloga što Zakon o zaštiti potrošača smatra ugovorne odredbe ništetnim ukoliko idu na štetu potrošača, ali ne ukoliko takve odredbe idu u korist potrošača kako je situacija u ovom slučaju. Tužitelji su isplatili tuženiku u utuženom razdoblju onaj iznos u kunama kojeg je tuženik od nje potraživao. Sukladno tome, tuženik ne može tvrditi da mu tužitelji nisu isplatili sve ono što je od njih potraživao. Stoga, nema stjecanja bez osnove tužitelja jer je svaki izračun anuiteta vršio tuženik, te su tužitelji temeljem takvih izračuna vršili plaćanja. Odredba čl. 232. st. 2. ZOO-a propisuje da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovaran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, diskvalificira tuženika u zahtjevima za naknadu štete za koju tvrdi da je proizašla iz takvog ništetnog ugovora.

17. Iz provedenog dokaznog postupka sud nalazi nesporno utvrđenim da odredbe o valutnoj klauzuli, promjenjivoj kamatnoj stopi i prijevremenoj otplati kredita predstavljaju nepoštene ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, prednje iz razloga što sud u cijelosti prihvaća iskaz tužitelja kao životan, logičan i uvjerljiv, odnosno istome nije moglo biti poznato na koji će način i temeljem kojih parametara doći do promjene tečaja kao i da će zbog enormnog povišenja anuiteta biti u obvezi prijevremeno zatvoriti kredit i platiti naknadu.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. I. – IV. izreke ove presude.

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st. 1. Zakona o parničnom postupku pa je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe u iznosu od 500,00 EUR, sastav četiri obrazložena podneska svaki u iznosu od 500,00 EUR, pristup ročištima 3. prosinca 2024., 7. veljače 2025., 8. svibnja 2026.i 22. svibnja 2026. svaki u iznosu od 500,00 EUR, pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR, predujam za vještačenje u iznosu od 291,00 EUR, sudska pristojba na tužbu u iznosu od 157,94 EUR, odnosno ukupan parnični trošak u iznosu od 5.048,94 EUR.

U Rijeci, 23. lipnja 2026.

Sudac

Andreja Žigante

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika