REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: P-246/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Jeleni Mavrić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IŽ iz [adresa], Paolo Veneziano 5, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nikoli Deliću, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti, 23. lipnja 2026.
p r e s u d i o je
I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 3. toč. 1. Ugovora o kreditu broj 112-50-4014847 sklopljenog dana 3. travnja 2007. između tužitelja IŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB: 53056966535 kao banke, u dijelu kojim je ugovoreno da se prilikom prvog korištenja kredita naplaćuje jednokratna naknada od 3,30 % od iznosa kredita.
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB: 53056966535 da tužitelju IŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak u iznosu od 304,05 eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja ove presude 23. lipnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućem polugodišta, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelju je u ovoj pravnoj stvari podnio tužbu radi utvrđenja da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 3. toč. 1. Ugovora o kreditu broj 112-50-4014847 sklopljenog dana 3. travnja 2007. između tužitelja kao korisnika kredita sa jedne strane i tuženika kao banke sa druge strane, u dijelu kojim je ugovoreno da se prilikom prvog korištenja kredita naplaćuje jednokratna naknada od 3,30 % od iznosa kredita.
1.1. U tužbi u odnosu na mjesnu nadležnost suda, ukazuje na sudsku praksu u istovjetnim slučajevima i to rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž- 1621/2016 koji je proglasio nadležnim sud mjesta prebivališta. Navedena prorogacijska klauzula u svezi mjesne nadležnosti je sukladno čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03, dalje: ZZP/03) nepoštena, budući da se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora tuženika pa se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, stoga ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te je nepoštena odredba i ništetna sukladno čl. 87. st. 1. ZZP/03. U konkretnom slučaju tužitelj je potpisao Ugovor o kreditu s tuženikom kojeg je tuženik unaprijed formulirao i ponudio njegovo sklapanje tužitelju uz uvjet da prihvati sve uvjete sadržane u Ugovoru, stoga tužitelj nije imao utjecaj na njegov sadržaj. Takvu ugovornu odredbu tuženik je uvrstio u Ugovor sa svrhom da nadležnost za sve sporove iz Ugovora povjeri isključivo sudu svog sjedišta i time ostvari pogodnosti i bitno manje troškove za sebe. Prema čl. 59. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi. U čl. 3. Ugovora o kreditu ugovoreno je da je tužitelj dužan za prilikom prvog korištenja kredita platiti naknadu i to odredbom koja glasi: "Naknada 3.30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita." Tuženik je o predmetnom kreditnom poslu koji je potrošački ugovor, kao trgovac sam sastavio tekst Ugovora o kreditu te se radilo o tuženikovom unaprijed formuliranom standardnom ugovoru (čl. 49. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14, 110/15, dalje: ZZP/14), čl. 81. ZZP/03) i kao takvog dao ga na potpis tužitelju kao potrošaču, a da se prethodno nije pregovaralo o ugovornim odredbama toga ugovora te tužitelj nije imao utjecaj na sadržaj istih. Navedeno postupanje tuženika je dovelo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja kao potrošača, budući da nije bio informiran niti su u ugovoru navedeni parametri slijedom kojih je mogao znati koje troškove banka naplaćuje kao jednokratnu naknadu za prvo korištenje kredita odnosno, zbog čega taj trošak iznose upravo 3,30 % od iznosa odobrenog kredita. Navedena naknada predstavlja ekstra i nepripadni profit tuženika, a tuženik tužitelja nije informirao o razlozima koji opravdaju plaćanje tih naknada odnosno koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini. Naime, Ugovor o kreditu zaključen između tužitelja i tuženika je standardni, tipizirani ugovor, koji je u tom periodu tuženik sklopio s vrlo velikim brojem korisnika, a na čiji sadržaj tužitelj nije imao nikakav utjecaj niti mu je dana mogućnost pregovora glede bilo koje odredbe istoga. Nadalje, ističe da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev.
2. Uz tužbu kao dokaz priložen je Ugovor o kreditu broj: 112-50-4014847 od 3. travnja 2007.
3. Sukladno odredbi čl. 284. („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) tužba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor uz poziv tuženiku da u roku od 30 dana od dana primitka tužbe podnese pismeni odgovor na tužbu u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranku. U pozivu je tuženik upozoren na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu (čl. 331.b. ZPP-a).
4. Tuženik, iako uredno pozvan pozivom kojeg je zaprimio 12. svibnja 2026., nije u ostavljenom roku od 30 dana podnio odgovor na tužbu, a ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su ga u tome spriječili opravdani razlozi.
5. Iz činjenica navedenih u tužbi proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, a te činjenice nisu u suprotnosti s dokazima (ispravama navedenim u točki 2. obrazloženja) koje je tužitelj dostavio uz tužbu ili s činjenicama koje su općepoznate.
6. Slijedom navedenog, budući da su ispunjene sve procesnopravne i materijalnopravne pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe, na temelju čl. 331.b ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
7. Osnovanost zahtjeva za naknadu parničnog troška proizlazi iz odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, 107/25), uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora naznačenu u tužbi. Tužitelj je uspio u sporu pa mu je tuženik dužan naknaditi parnični trošak, i to: za sastav tužbe po punomoćniku odvjetniku 100 bodova (Tbr. 7.1. Tarife), što uzimajući u obzir vrijednost boda iznosi 200,00 eura, a uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 46. Tarife), ukupno iznosi 250,00 eura. Tužitelju pripada i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura te sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 27,50 eura (puni iznos sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe iznosi 55,00 eura, a tužitelj ima mogućnost u roku od 3 dana platiti polovicu toga iznosa, odnosno 27,50 eura). Ukupni trošak tužitelja slijedom navedenog, iznosi 304,05 eura. Tužitelju pripadaju zatezne kamate na trošak postupka od donošenja presude na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a.
U Puli 23. lipnja 2026.
S u d a c
Jelena Mavrić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka (osim ako se podnosi elektroničkom komunikacijom), u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
DNA:
1. Tužitelju po pun. – uz sudsku pristojbu na presudu zbog ogluhe
2. Tuženiku
