1              Poslovni broj: 9 Kž-930/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 9 Kž-930/2023-2

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog L. H., zbog kaznenih djela protiv časti i ugleda klevetom iz članka 149. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21 – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe okrivljenika, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj: K-831/2017. od 8. srpnja 2022, u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              Odbija se žalba okrivljenog L. H. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom proglašen je krivim okrivljeni L. H. zbog kaznenih djela klevete iz članka 149. stavak 1. i 2. KZ/11, činjenično opisano pod točkama 1.), 2.) i 3.) izreke presude, te su mu na temelju odredbe članka 149. stavak 1. i 2 KZ/11 sve u svezi s odredbom članka 51. KZ/11 utvrđene kazne i to:

 

- za kazneno djelo pod točkom 1), temeljem odredbe članka 149. stavak 2. KZ/11, novčana kazna u iznosu od po 30 (trideset) dnevnih iznosa u visini od 192,32 kn (sto devedeset dvije kune i trideset dvije lipe), što iznosi 5.769,60 kn (pet tisuća sedamsto šezdeset devet kuna i šezdeset lipa)

 

-za kazneno djelo pod točkom 2). temeljem odredbe članka 149. stavak 1. KZ/11, novčana kazna u iznosu od po 30 (trideset) dnevnih iznosa u visini od 192,32 kn (sto devedeset dvije kune i trideset dvije lipe), što iznosi 5.769,60 kn (pet tisuća sedamsto šezdeset devet kuna i šezdeset lipa)

 

-za kazneno djelo pod točkom 3. temeljem odredbe članka 149. stavak 2. KZ/11, novčana kazna u iznosu od po 30 (trideset) dnevnih iznosa u visini od 192,32 kn (sto devedeset dvije kune i trideset dvije lipe), što iznosi 5.769,60 kn (pet tisuća sedamsto šezdeset devet kuna i šezdeset lipa)

 

2. Na temelju odredbe članka 149. stavak 2. uz primjenu odredbe članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 okrivljenom L. H. izrečena je jedinstvena novčana kazna u iznosu od 80 (osamdeset) dnevnih iznosa u visini od 192,32 kn (sto devedeset dvije kune i trideset dvije lipe), što iznosi 15.385,60 kn (petnaest tisuća tristo osamdeset pet kuna i šezdeset lipa), koju je dužan platiti u roku od 6 (šest) mjeseci.

 

3. Na temelju odredbe članka 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11 okrivljenom L. H. izrečena je uvjetna osuda na način da se jedinstvena novčana kazna na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

4. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. u svezi s člankom 145. stavak 1. i 2. točka 1., 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13,145/13,152/14,70/17 i 126/19 – u daljnjem tekstu: ZKP/08), okrivljeni L. H. dužan je snositi trošak kaznenog postupka, te sudu platiti na ime paušala iznos od 2.000,00 kn (dvije tisuće kuna), dok će o nužnim izdacima privatnog tužitelja i nagradi i nužnim izdacima njegove punomoćnice biti odlučeno posebnim rješenjem, temeljem odredbe članka 148. stavak 4. ZKP/08.

 

5. Protiv te presude žalbu je podnio okrivljeni osobno ne navodeći žalbeni osnov zbog kojeg pobija prvostupanjsku presudu, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

7. Žalba nije osnovana.

 

8. Nije u pravu okrivljenik kada se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

8.1. Okrivljenik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud činjenično stanje pogrešno utvrdio kada je utvrdio da je počinio kaznena djela klevete iz članka 149. stavak 1. i 2. KZ/11, a kako je to navedeno u pobijanoj presudi. Ističe da za privatnog tužitelja nije iznio neistinite činjenične tvrdnje, te da je vezano za događaj koji se dogodio u veljači 2017. kada se je susreo sa privatnim tužiteljem, upozorio na njegovo postupanje vezano za sječu šume, na što on nije reagirao, iz čega je zaključio da je drogiran. Također navodi da je privatni tužitelj njemu prijetio, koje je postupanje prijavio policiji, nakon čega je podignuta i optužnica protiv privatnog tužitelja, a u odnosu na ispitane svjedoke koji su ispitani tijekom postupka ističe da svjedoci ne govore istinu zbog čega smatra da ničim nije dokazano da je počinio kaznena djela za koja je proglašen krivim.

 

 

8.2. Međutim, suprotno tvrdnjama okrivljenika, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud činjenično stanje u ovom postupku pravilno utvrdio kada je utvrdio da je okrivljenik počinio kaznena djela klevete iz članka 149. stavak 2. KZ/11 na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Takovo činjenično stanje prvostupanjski sud je utvrdio sa potpunom sigurnošću na temelju savjesne ocjene i analize svih izvedenih dokaza.

 

8.3. Okrivljenik poriče učin kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret navodeći da nije točno da bi za privatnog tužitelja rekao njegovom ocu "sin ti je narkoman, "vodi sina na liječenje, nije ovo komuna, neka se ide liječiti na pravo mjesto", niti je u kući G. Z. rekao istome za privatnog tužitelja da je drogeraš i da je narkoman, koju obranu okrivljenika prvostupanjski sud nije prihvatio smatrajući je usmjerenom na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

 

8.4. Nadalje, prvostupanjski sud ne prihvaća obranu okrivljenika i iz razloga što iz iskaza ispitanih svjedoka i to svjedoka F. Z., G. Z., T. B.-V., te V. M. proizlazi da su bili neposredno nazočni događaju kada je okrivljenik za privatnog tužitelja rekao da je narkoman, odnosno drogeraš, dok ostali ispitani svjedoci nemaju neposrednog saznanja nego su posredno čuli da je okrivljenik za privatnog tužitelja naveo naprijed navedene tvrdnje.

 

8.5. Naime, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispitani svjedoci nemaju razloga lažno teretiti okrivljenika niti su iz bilo kojeg razloga zainteresirani za ishod ovog kaznenog postupka, pa je ocjena ovog drugostupanjskog suda da ispitani svjedoci iskazuju istinito.

 

8.6. Nadalje, obzirom da je tijekom postupka nesporno utvrđeno, a iz iskaza ispitanih svjedoka koji su naveli da poznaju privatnog tužitelja dugi niz godina, da nije narkoman i da nema problema sa drogom, a niti nema podatka o tome da bi privatni tužitelj imao problema sa ovisnošću koja bi bila zavedena u medicinsku dokumentaciju, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik za privatnog tužitelja iznio neistinitu činjeničnu tvrdnju koja je podobna škoditi časti i ugledu privatnog tužitelja.

 

9. Stoga, zbog naprijed navedenog, a i iz razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude, prvostupanjski sud je činjenično stanje u ovom postupku pravilno utvrdio kada je utvrdio da je okrivljenik svojim postupanjem ostvario obilježja kaznenog djela klevete iz članka 149. stavak 2. KZ/11, jer je za drugoga iznio neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi časti i ugledu privatnog tužitelja, a koju je iznio pred većim brojem ljudi zbog čega ga je ispravno prvostupanjski sud proglasio krivim i za takova svoja utvrđenja iznio valjane i logične razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

10. Zbog navedenog nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

11. Iako se okrivljenik ne žali zbog odluke o kazni, a kako žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni (članak 478. ZKP/08), to je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu i u tom dijelu.

 

11.1. Prilikom izbora vrste i mjere kazne prvostupanjski sud je okrivljeniku kao olakotno cijenio protek vremena od počinjenja kaznenog djela, da je okrivljenik osoba starije životne dobi, dok mu je kao otegotno cijenio upornost u činjenju kaznenih djela, te da je do sada osuđivan za istovrsno kazneno djelo.

 

11.2. Cijeneći tako olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika, prvostupanjski sud je okrivljeniku za svako kazneno djelo klevete iz članka 149. stavak 2. KZ/11 utvrdio novčane kazne od 30 dnevnih iznosa u iznosu od 192,32 kune, što iznosi 5.769,60 kuna za svako kazneno djelo, te mu temeljem odredbe članka 51. KZ/11 izrekao jedinstvenu novčanu kaznu u iznosu od 80 dnevnih iznosa u visini od 192,32 kune, što iznosi 15.385,60 kuna, i potom mu na temelju odredbe članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu te utvrdio da se jedinstvena novčana kazna na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

 

12. Naime, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud ispravno vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na strani okrivljenika, dajući primjeren značaj ovako utvrđenim okolnostima, pa je ocjena ovog drugostupanjskog suda da će se sa zasebno utvrđenim novčanim kaznama, kako je to navedeno u izreci pobijane presude, potom jedinstvenom novčanom kaznom u iznosu od 80 dnevnih iznosa, koji dnevni iznos iznosi 192,32 kune, odnosno jedinstvenom novčanom kaznom u iznosu od 15.385,60 kuna, a potom izrečenom uvjetnom osudom na način da se jedinstvena novčana kazna na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo, u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja na način da će se takvom kaznom izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela te utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja.

 

13. Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 16. siječnja 2024.

 

 

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

 

Siniša Pleše, v. r.