REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-649/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Anđele Hambašić, u upravnom sporu tužitelja FF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Enver Vučetić, odvjetnik u Zagrebu, Rudeška cesta 91, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za upravne poslove i državljanstvo, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi utvrđivanja hrvatskog državljanstva, dana 23. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za upravne poslove i državljanstvo, KLASA: UP/II-224-04/21-01/9, URBROJ: 511-01- 203-23-2 od 16. prosinca 2024.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Policijske uprave sisačko-moslavačke, broj: 511-10-06-02-UP/I-8/2021 od 8. siječnja 2021., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje hrvatskog državljanstva.
2. Tužitelj tužbom pobija zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći da je 4. listopada 1975. rođen u [adresa] te je upisan u matičnu knjigu rođenih Matičnog područja [adresa] i u knjigu državljana SR Hrvatske. Navodi da je njegov otac državljanin Republike Hrvatske te da je prema članku 2. Zakona o državljanstvu SR Hrvatske (Narodne novine, broj 13/65) hrvatsko državljanstvo stjecalo dijete po sporazumu roditelja. Ističe da je temeljem sporazuma roditelja upisan u hrvatsko državljanstvo. Navodi da je upisan u matičnu knjigu rođenih Matičnog područja [adresa] za godinu 1975. pod rednim brojem 01535dana 4. listopada 1975., kad je upisan u knjigu državljana SR Hrvatske, a nije poznato na čiji zahtjev je upisan u knjigu državljana Bosne i Hercegovine koja vrijedi za mjesto [adresa], Općina Kostajnica, na stranici 2102, pod rednim brojem 9212 za 1976. godinu, kad su se njegovi roditelji sporazumjeli sukladno Zakonu o državljanstvu SR Hrvatske da ga se upiše u knjigu državljana SR Hrvatske.
3. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužitelj u tužbi ponavlja iste navode koje je isticao i u žalbi i na koje se on detaljno očitovao u obrazloženju osporavanog rješenja. Naglašava kao bitnu činjenicu da niti jedan od tužiteljevih roditelja nije imao hrvatsko republičko državljanstvo u trenutku njegova rođenja pa stoga niti tužitelj nije mogao steći hrvatsko državljanstvo podrijetlom, sukladno propisima važećim u vrijeme njegova rođenja, a što je u skladu s načelom krvi (ius sanguinis), koja je primarno načelo stjecanja hrvatskog državljanstva podrijetlom, kako danas tako i prema prijašnjim propisima. Vezano za tužbeni navod da su se roditelji, u smislu članka 2. tada važećeg Zakona o državljanstvu SR Hrvatske iz 1965. godine, sporazumjeli da se tužitelja upiše u knjigu državljana SR Hrvatske, ističe da se tužiteljevi roditelji nisu mogli o tome sporazumjeti kad niti jedan od njih nije imao hrvatsko republičko državljanstvo. Dakle, roditelji nisu mogli za dijete odrediti neko drugo republičko državljanstvo koje sami nisu imali, a upravo zbog spomenutog načela ius sanguinis. Naime, tužiteljev otac primljen je u hrvatsko državljanstvo rješenjem tuženika od 9. ožujka 2010. temeljem članka 9. Zakona o hrvatskom državljanstvu, kao državljanin Bosne i Hercegovine. Zbog činjenice rođenja u [adresa], tužitelj je upisan u maticu rođenih Matičnog ureda Sisak, ali ne i u knjigu državljana SR Hrvatske, kako to pogrešno tvrdi u tužbi. Naime, tužitelj je po rođenju, odnosno 1976. godine sukladno tada važećim propisima, upisan u knjigu državljana ondašnje SR Bosne i Hercegovine temeljem podrijetla, po svojim roditeljima, i njihovom prebivalištu u [adresa] u vrijeme tužiteljevog rođenja.
5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
6. Budući da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 98. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24 - dalje ZUS), Sud je spor riješio bez rasprave, a nakon što je strankama, sukladno članku 6. ZUS-a, dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
7. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.
9. Odredbom članka 30. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, broj 53/91, 7/91, 28/92, 113/93, 130/11, 110/15 i 102/19) propisano je da se hrvatskim državljaninom smatra osoba koja je to svojstvo stekla po propisima važećim do dana nastupanja na snagu ovog Zakona.
10. Tužitelj je rođen **.**.1975. pa se u svrhu utvrđivanja hrvatskog državljanstva primjenjuju Zakon o državljanstvu SR Hrvatske (Narodne novine, broj 13/65).
11. Prema odredbi članka 2. toga Zakona, hrvatsko državljanstvo stjecalo je dijete čija su oba roditelja imala hrvatsko državljanstvo, iako su u vrijeme rođenja djeteta imala prebivalište na području [adresa]. Ukoliko navedeni uvjet nije bio ispunjen, dijete je stjecalo hrvatsko državljanstvo ukoliko su se roditelji tako sporazumjeli.
12. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog ovom Sudu uz odgovor na tužbu, i to iz uvjerenja o državljanstvu Bosne i Hercegovine broj: 03-204-50/20 od 28. siječnja 2020., proizlazi da je tužitelj po rođenju upisan u knjigu državljana koja se vodi za mjesto [adresa], Općina Kostajnica na stranici 2102, pod rednim brojem 6212, za godinu 1976.
13. Slijedom navedenog, pravilno je u postupku utvrđeno da tužitelj ne ispunjava zakonske pretpostavke za utvrđivanje hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana temeljem citirane odredbe članka 30. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu, budući da je po propisima važećim do 8. listopada 1991. godine podrijetlom, po svojim roditeljima, stekao državljanstvo Bosne i Hercegovine. Naime, pravilno tuženik navodi da se tužiteljevi roditelji nisu mogli sporazumjeti da tužitelj ima hrvatsko državljanstvo, budući da ni oni sami u vrijeme njegovog rođenja nisu imali hrvatsko državljanstvo, već je otac tužitelja stekao hrvatsko državljanstvo tek 2010. godine na osnovi rješenja tuženika sukladno članku 9. Zakona o hrvatskom državljanstvu (prirođenjem ili naturalizacijom) te je hrvatskim državljaninom postao tim rješenjem. Slijedom navedenog, Sud osporavano rješenje tuženika, uz obrazloženje kakvo je njime dano, ne može ocijeniti nezakonitima, pri čemu su neosnovani prigovori koje tužitelj iznosi u tužbi te isti ne dovode do drukčije odluke u ovoj upravnoj stvari. Naime, nije sporno da je tužitelj rođen u [adresa] i da je upisan u maticu rođenih Matičnog ureda Sisak, međutim, tužitelj nije upisan u knjigu državljanina SR Hrvatske, već je upisan u knjigu državljanina SR Bosne i Hercegovine temeljem podrijetla, po svojim roditeljima i njihovom prebivalištu u vrijeme tužiteljeva rođenja u [adresa].
14. Valjalo je stoga, temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presuditi kao u izreci.
U Zagrebu 23. lipnja 2026.
Sudac:
Jasna Peroš Nikolić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. Odvjetnik Enver Vučetić, e-komunikacijom
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za upravne poslove i državljanstvo, Zagreb, Ilica 335
3. U spis
