Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž R-25/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, kao predsjednika vijeća, Dubravke Ćurko Ventrić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Ane Jeleč-Pecirep kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivici Čuturiću, odvjetniku u Zagrebu, Trg Marka Marulića br. 13, protiv tuženika PG-INVEST d.o.o. za posredovanje u zapošljavanju i usluge, [adresa], OIB: 65690659096, zastupanog po punomoćniku Brunu Damjancu, odvjetniku u Požegi, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Požegi, broj Pr-9/2023-32 od 25. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 23. lipnja 2026. godine

p r e s u d i o i r i j e š i o j e

I Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, broj Pr-9/2023-32 od 25. veljače 2026.

II Djelomično se uvažava žalba tužitelja te se nalaže tuženiku, pored već dosuđenog troška od 1.890,45 Eur, naknaditi tužitelju daljnji trošak od 250,00 Eur, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 25. veljače 2026., kao dana donošenja prvostupanjske presude, po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem za tri postotna poena kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, dok se u preostalom dijelu, žalba odbija kao neosnovana. III Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 39,57 Eur, dok se zahtjev u preostalom dijelu odbija kao neosnovan. IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

V Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju 5.115,00 Eur sa zateznim kamatama koje na iznos od 4.200,00 Eur teku od 11. siječnja 2023. do isplate, a na iznos od 915,00 Eur od 25. veljače 2026. pa do isplate (toč.I), te je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.890,45 Eur (toč.II).

2. Tužitelj pobija odluku o troškovima postupka predlažući preinačiti ju u tom dijelu, podredno ukinuti i vratiti na ponovno postupanje. Traži trošak žalbe.

3. Tuženik presudu pobija u cijelosti zbog bitne povrede odredaba postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sukladno čl. 353. st. 1. toč. 1 i 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP). Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti presudu, podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

4. Tužitelj odgovorom osporava žalbene navode. Traži naknadu troška odgovora na žalbu.

5. Žalba tužitelja djelomično je osnovana, a djelomično nije, dok žalba tuženika nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade imovinske i neimovinske štete kao posljedice ozljede, do koje je došlo, kad se tijekom obavljanja redovnih radnih zadatka, prilikom spajanja kućnih priključaka, dok se nalazio u iskopanom rovu, odlomio grumen zemlje s vrha rova, udarivši ga u desnu ruku i prsa.

7. U postupku je bila sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, dok je u žalbenom stadiju sporna samo osnova, odnosno odgovornost tuženika.

8. Prvostupanjski je sud u postupku utvrdio:

- da je tužitelj oko godinu dana prije nastanka štetnog događaja, kod tuženika , obavljao fizičke poslove;

- da su radili na gradilištu aglomeracija [adresa], te je drugi zaposlenik tuženika bagerom iskopao rov dubine oko 1,70 m, a iskopanu zemlju odložio uz rov, da je tužitelj ušao u rov radi popravka cijevi za priključak no zemlja se odronila i pala prema njemu, slomivši mu ručni zglob na dva mjesta i nagnječivši prsa, da je tužitelj imao svu potrebnu opremu za obavljanje posla, da se kod dubljih iskopa stavljaju oplate koje sprječavaju urušavanje iskopane zemlje, što je trebao organizirati poslodavac i u konkretnom slučaju obzirom na dubinu rova, no praksa je bila da se u takvim ''nižim'' iskopima oplate ne stavljaju, a on kao niži radnik nije mogao upozoravati nadređene što treba učiniti (sve to temeljem iskaza tužitelja);

- da je tuženik prijavio ozljedu tužitelja na radu, prema kojoj prijavi se na gradilištu aglomeracija [adresa], prilikom spajanja kućnih priključaka odlomio grumen zemlje s vrha rova te udario radnika u desnu ruku i prsa;

- da od strane policije nije obavljen uviđaj, da nije provedena interna istraga niti je obavljen nadzor inspektora rada za zaštitu na radu;

- da tužitelj nije bolovao od drugih bolesti koje su za posljedicu mogle imati zadobivene ozljede.

9. Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja a pozivom na odredbe čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, broj 71/14, 118/14, 94/18, 96/18, dalje: ZZR), čl. 111. Zakona o radu (Narodne novine, broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR), te odredbe čl. 1063., čl. 1064. i čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), prvostupanjski je sud utvrdio odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, obrazloživši kako tuženik nije dokazao postojanje okolnosti koje ga oslobađaju odgovornosti, ni tužiteljev doprinos nastanku štete.

10. Nadalje, temeljem nalaza stalnog sudskog vještaka, utvrdio je da tužitelju, sukladno odredbama čl. 1100. st. 1. ZOO, po osnovi neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada pravo naknadu u iznosu od 4.200,00 Eur, a po osnovi imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege pravo na naknadu iznosa od 915,00 Eur (čl. 1086. ZOO), naloživši tuženiku isplatiti mu navedene iznose, sa zateznim kamatama sukladno odredbama čl. 29. st. 1. i 2. ZOO, koje teku kako je navedeno u izreci presude.

O žalbi tuženika:

11. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio, te žalbene navode tuženika, ovaj sud ne nalazi da je sud prvog stupnja počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje, sukladno odredbama čl. 365. st. 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti.

12. Nadalje, nije počinjena ni bitna povreda odredaba postupka iz čl. 338. st. 4. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP, koju tuženik ističe, navodeći kako prvostupanjski sud nije u cijelosti iznio zahtjeve stranaka jer da je on isticao obvezu tužitelja dokazati tuženikovu odgovornost.

12.1. Naime, sukladno odredbama čl. 25. ZZR, koju je prvostupanjski sud u presudi citirao, pa se radi ekonomičnosti neće ponavljati, odgovornost poslodavca za štetu koju radnik pretrpi na radu objektivna je, te je na poslodavcu teret dokaza da je do nastanka štetnog događaja došlo uslijed djelovanja više sile, namjerom ili nepažnjom radnika ili treće osobe na što poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu. Isto proizlazi i iz odredaba čl. 1067. u vezi čl. 1063. i čl. 1064. ZOO koje je također prvostupanjski sud u presudi citirao i pozvao se na sve te odredbe, utvrdivši na koncu, kako je već rečeno da tuženik nije dokazao postojanje okolnosti koje ga oslobađaju odgovornosti ni postojanje tužiteljeva doprinosa nastanku štete.

12.2. Stoga, nisu osnovani žalbeni navodi kako sud nije iznio zahtjeve stranaka, jer tuženikovi navodi da je teret dokaza na tužitelju, a koji su protivni naprijed navedenim odredbama, ne predstavljaju zahtjev tuženika ni činjenične navode, da bi sud to morao posebno iznositi i obrazlagati u presudi, već je dovoljno pozivanje prvostupanjskog suda na odredbe iz kojih proizlazi suprotno i citiranje tih odredaba, a prema kojima je na tuženiku teret dokaz da nema njegove odgovornosti.

13. U tom smislu neodlučni su i žalbeni navodi kako tuženik nije bio prijavljen zbog nepoštivanja odredaba Zakona o zaštiti na radu, da se ''poštenje predmnijeva'', a time i poštivanje svih zakonskih propisa, pa da je na tužitelju bilo dokazati propuste u pogledu zaštite na radu zbog kojih da je došlo do ozljede tužitelja. Neosnovano tuženik navodi i kako je tužitelj iskazao da je bilo normalno raditi bez zaštitne opreme, budući je tužitelj iskazao kako je imao svu potrebnu zaštitnu opremu za posao koji je obavljao, ali da tuženik nije organizirao postavljanje oplata koji su mogli spriječiti urušavanje zemlje.

14. Žalbeni navodi tuženika kojima prigovara sadržaju zapisnika (od 25.11.2025.) u dijelu u kojem je vještak usmeno obrazlagao nalaz vještaka, nisu od značaja, budući je punomoćnik tuženika zapisnik potpisao bez primjedbi, stoga ne može u žalbi, s uspjehom, isticati nepotpunost ili netočnost zapisnika i pobijati presudu s tog temelja.

15. Nije od značaja ni žalbeni navod tuženika kako se bez cjelokupnog zdravstvenog kartona tužitelja nije mogla utvrditi odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, odnosno jesu li na nastanak istog utjecale i ''druge stvari'', jer je tuženik ukoliko je smatrao da je cjelokupan zdravstveni karton potreban za provođenje vještačenja trebao predložiti pribavljanje istog, kako bi ga vještak uzeo u obzir prilikom izrade nalaza i mišljenja, što nije predložio do zaključenja prethodnog postupka (ni uopće u prvostupanjskom postupku), pa to ne može s uspjehom isticati u žalbi.

16. Na koncu neosnovano se tuženik poziva na odredbe čl. 135. st. 1. ZR budući se te odredbe ne odnose na ozljedu na radu već sporove iz radnog odnosa koji se tiču radnopravnog statusa (otkazi, premještaji i dr.).

17. Slijedom svega, a kako tuženik žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane odluke, to je temeljem odredaba čl. 368. st. 1. ZPP žalba odbijena a prvostupanjska presuda potvrđena kao pod točkom I izreke.

O žalbi tužitelja:

18. Osnovano tužitelj ističe kako mu je sud prvog stupnja trebao priznati trošak odštetnog zahtjeva budući je isti uputio tuženiku povodom ovog spora, pa ima pravo na naknadu za sastav istog od 100 bodova (T.br. 32. u vezi T.br. 7. st. 1. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika, Narodne novine, broj 138/23, dalje: Tarifa), što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 Eur i uvećano za PDV (25%) iznosi 250,00 Eur.

18.1. Međutim, ne pripada mu pravo na naknadu zatraženog troška za sastav obrazloženog podneska od 15.12.2023. u iznosu od 100 bodova (T.br. 8. st. 1. Tarife), jer taj trošak nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, budući je tužitelj izneseno u tom podnesku mogao iznijeti na ročištu 13. prosinca 2023. Osim toga, nije sukladno odredbama čl. 299.a st. 2. ZPP zatražio ni dobio odobrenje za podnošenje tog očitovanja/podneska. Isto tako nije osnovan zahtjev za naknadu troška sastava podneska kojim je dostavio uplatu predujma vještačenja, budući se ne radi o podnesku koji je u smislu čl. 155. ZPP potreban za vođenje parnice, već podnesku tehničke naravi.

19. Slijedom navedenog, temeljem odredaba čl. 368. st. 1. i 373. toč. 3. ZPP, tužiteljeva je žalba, djelomično odbijena, a djelomično uvažena i rješenje preinačeno, na način da je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju daljnji trošak u iznosu od 250,00 Eur, sa zateznim kamatama sukladno odredbama čl. 29. st. 1. i 2. ZOO, koje na taj iznos teku od dana donošenje prvostupanjske presude, dok je za više traženo, žalba odbijena.

20. Vrijednost troška koji je predmetom žalbe iznosi 562,50 Eur, radi čega je tužitelju temeljem odredaba T.br. 10. st. 4. Tarife, kao potreban priznat trošak sastava žalbe od 25 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda i uvećano za PDV (25%) iznosi 62,50 Eur, čemu je dodan trošak sudske pristojbe u iznosu od 26,54 Eur, ukupno 89,04 Eur. Međutim, kako je tužitelj sa žalbom uspio u omjeru od 44,44%, to je temeljem odredaba čl. 154. st. 2. ZPP tuženiku naloženo naknaditi mu trošak od 39,57 Eur, dok je zahtjev u preostalom dijelu odbijen kao neosnovan.

21. Temeljem odredaba čl. 154. st. 1. ZPP tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbe odbijen je, jer sa žalbom nije uspio.

22. Temeljem odredaba čl. 155. st. 1. ZPP odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu jer taj trošak nije bio potreban.

U Šibeniku, 23. lipnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić